Pozdrav svima, hvala na odgovorima
jučer nisam znala šta bih sa sobom od muke; kasno je navečer (ne mogu zvat ljude telefonom jer spavaju), ja kipim, a MM ne razumije što mu želim reći. jer, ne bu maloj niš od par žličica kašice.
tak da sam prvo išla pisati na forum, a onda smo se i posvadili.
prisjelo mi je da se ponaša ko promatrač kojega se niš ne tiče kako se ne bi sukobio s njom. dapače, njemu je smiješno što je ona u maniri tajne agentice izvadila flašicu i žlicu i krenula šopati malu
pa sam ja tom istom objasnila da bi se moglo dogoditi i da mala dobije npr. alergiju na neku hranu, vodimo je u bolnicu i ja stavljam ruku u vatru da je samo na prsima pa na njoj obavljaju gomilu bolnih i bespotrebnih pretraga kako bi dali dijagnozu. rekla sam mu da mogu shvatiti da se ne želi miješati u mamin i moj odnos jer se nas dvije ne slažemo o brojnim pitanjima, ali ako se nešto tiče njegovog djeteta, onda ne može biti indiferentan.
tim više što ga ona pretvara u suučesnika. a to opet radi zato što me on nije pred njom podržao ili pak njoj kontrirao dok sluša kad ona i ja vodimo beskonačne rasprave o, po meni, bespotrebnom dodavanju vode, soka, čaja, kašica i inih delicija u prehranu djeteta koje se hrani isključivo majčinim mlijekom. što ona iskorištava i meni tumači da me se on BOJI !!!(jednako kao i svekrva) i da mi zato popušta u svemu. a da ona vidi da sam ja NEURAČUNLJIVA zbog toga što sam već 6 mjeseci neispavana jer je mala stalno na sisi i ona je ta čija je dužnost pomoći meni, njenom djetetu, kao što se nada da ću i ja pomoći jednog dana maloj kad vidim da griješi ...
no, prespavala sam i više nisam toliko bijesna. nisam toliko, ali još malo jesam
MM je obećao da od danas postaje drugi čovjek i da ćemo zajednički nastupati po pitanju tretiranja male od strane bilo koga (baka, deda, prabaka, frendova, kumova i sl.)
živi bili pa vidjeli.
ne znam imate li i vi iste probleme, ali moja mama mene tretira ko nesposobnog idiota i općenito ne doživljava iako imam 30 godina, udana sam, radim i uzdržavam se, a ne živimo zajedno već 7 godina. navaljuje i ima potrebu intervenirati u svim aspektima mog života; ona sve zna i radi bolje od mene - "dijete se ne hrani ležeći na boku već isključivo sjedečki", "dijete treba spavati na trbuhu, a ne na boku", bolje kuha, sprema, pegla, i "vodi računa o sebi da je našminkana i ima frizuru, a ne kao ja koja danima hodam u istoj trenirci s kosom zavezanom u rep iako sam tek kratko u braku i takvim ću stavom otjerati muža". šta reć na ovakve i slične komentare?!?
ma nabrijana je kao da je na speedu i povuče se tek kad zaurlam, al onak zaozbiljno zaurlam. I to na dan-dva, a nakon toga opet po starom. ak joj se ne javljam na telefon onda masira mog muža koji zatim tlači mene da je njoj teško kaj ne pričamo i nek joj se javim. pa ja popustim i onda idemo ispočetka.
Ne znam je li to klimakterij ili što?!