O dojenju, (na)dohrani i prehrani djece.
09 tra 2010, 13:46
Približavamo se drugoj godini dojenja/cicanja, al cica je i dalje obožavana, voljena, zahtjevana, poželjna, neodoljiva itd.
Smanjila sam podoje i ne idu više litre... ali ne znam kako reći kraj... ne mogu joj odoljeti, a postajemi mi malo "too much"... i nepotrebno, naravno...
Kako ste vi rekle dosta?
(S Lucom nisam imala nikakav problem - on je sam od 10. mjeseca života sve manje tražio - i s ravno godinu dana prestao cicati - bez ikakvih drama; čak bih rekla da nije imao nikakav posebno emotivan doživljaj cicanja, recimo cica ga noću nije mogla smiriti ako bi plakao itd.)
09 tra 2010, 13:53
Kako je to bio i uspavljujući faktor (a meni već lagano dosta, ali bez ideje kako stati), definitivno mi je kliknulo kada je sinak zaćorio jednom u dedinom naručju i nakon spuštanja u kindać nastavio cjelonoćno spavanje

i rekoh si: ok možemo tako stati, malo smo se još nanašali za uspavljivanje, ostalo je "držanje" prsta kroz ogradicu kinderbeta i samo tako, s nekih godinu i nešto smo stali...obzirom na neke ranije poteškoće sa začepljenjima kanalića pomalo sam očekivala nevolje, ali je prošlo bez njih
09 tra 2010, 14:24
Mi smo dojili 26 mj., s tim da su zadnjih mjeseci noćna nacicavanja postajala sve duža. Nisam se ništa posebno pripremala. Samo jedan dan kad je došao iz vrtića i tražio cicu, ja sam mu rekla da se pokvarila i namazala sam ju sa svježim bosiljkom ( to mi se prvo našlo pri ruci). On je probao i nije mu se svidjelo. Još je par puta tražio, ja sam svaki puta skrivečki namazala bosiljkom i brzo je odustao.
Vidjela sam da nema nikakve drame oko toga (jedino je malo teže bilo po noći,ali ništa strašno) ,pa sam ustrajala i već nakon 10 -tak dana spavao je cijelu noć bez buđenja.
09 tra 2010, 15:08
Sa S. je sve islo prirodno, on je izbacivao podoj po podoj i kad mu je bilo dosta prestao je sa 2 godine i 4 meseca.
M.-u sam takodje prepustila da bira, ali je on okoreliji cicoljubac (iako ne tako efikasan i umesan kao S.). Sa 2 godine i 7 meseci tek smo na jednom podoju koga smesti gde hoce (pred spavanje ili kad se probudi). Meni je vec par meseci dosta, ali nadam se cudesnom kliku i ne preduzimam jos nista. Zna vec i da zaspi bez sike bez problema.
Mleka ima u mililitrima.
09 tra 2010, 18:42
mahima je napisao/la:Kako ste vi rekle dosta?
kad stvarno više nisam mogla, bil je nagli prestanak...ja sam taman počela raditi, a on krenuo u vrtić, pa su se zaredale njegove viroze i posljedično danonoćno nacicavanje, pa uz to i ja pobrala viroze, smršavila, maksimalno iscrpljena i jednostavno sam pukla i rekla nema više....to je bilo sa njegovih 16 mjeseci, iako smo 2 tjedna kasnije nastavili sa dojenjem, ali više ne po noći, te onda kroz 4 mjeseca postupno prestali ( s tim da je zadnjih par dana opet "kriza" i kad me vidi u nekom "nazovimo-dekolteu" viče "tita" (=cica) i mazi i "doji" tih par kapi koje su ostale...)...i kak smo prestali tak je počel spavati cijelu noć...al da se nije sve tak poklopilo vjerojatno bi i dalje dojili punom parom.....
a kak odlučiti da je dosta i voljno napraviti taj klik u glavi
09 tra 2010, 22:16
Ja sam mislila da i jedan i drugi toliko volimo dojenje da nikad nećemo prestati
Ali s njegovih 27 mjeseci me gadno pokosila neka boleština, taman u vrijeme hajke oko svinjske gripe...uplašila sam se i nisam mu dala blizu nekoliko dana, sve je MM hendlao oko njega, po prvi puta u životu ga uspavljivao. Malac kao da je skužio da je stvar ozbiljna, nije ni plakao niti se bunio.
Nakon par dana ja ozdravila a on zaboravio na cicu, skoro kao da je nikad nije bilo.
09 tra 2010, 22:51
Uoravo smo u toj fazi.
Ima 2,5 godine i cica samo pred spavanje. Po noci ako se i probudi, trazi vodu.
Meni je i taj jedan podoj postao previse. Pa sam polako pocela govoriti da bi ja da prestanemo i slicno, ali to nju uopce ne dodiruje.
Pa sam joj danas rekla da me boli cika i da ju pustimo neka malo odmori pa cemo sutra vidjeti je li joj bolje. Ona je plakala da bi mlijeko. Pa se ubrzo smirila, zagrlile smo se i ona je pomalo zaspala.
Sutra cu ponoviti istu pricu pa cemo vidjeti hoce li opet proci. Inace ako mene nema, bez pol frke zaspi i bez mene.
09 tra 2010, 23:19
Kod nas je to bilo nekako postepeno,ja sam počela raditi,on krenuo u jaslice pa se to smanjilo iako je prvih par mjeseci obavezno cicao prije vrtića i čim smo došli doma i još u noći 1-2 puta a između je pio na bočicu (dok sam ja bila na poslu) i onda je prestao tražiti preko dana i samo je cicao prije spavanja i dok je imao 16 mjeseci potpuno je prestao.
09 tra 2010, 23:31
Viva42 je napisao/la: ja sam mu rekla da se pokvarila
oprosti na ovo sam odvalila
nemam neki pametan savjet k je prestala cikiti sama od sebe
10 tra 2010, 12:22
Uf koliko je okorjelih dojilja
10 tra 2010, 12:35
Odvikla sam se svaki put tako da bih opet zatrudnila
Inače bi svo troje ziher dojili do škole kakvi su to bili sisavci...od prvog dana...ustvari od prvog sata rođenja
10 tra 2010, 13:13
elizabeta je napisao/la:Odvikla sam se svaki put tako da bih opet zatrudnila
Inače bi svo troje ziher dojili do škole kakvi su to bili sisavci...od prvog dana...ustvari od prvog sata rođenja
ja nisam vako,ali sam s lijekovima koje sam morala pit.
nadam se da s T neću ništa morat pit, pa do škole-do škole
11 tra 2010, 07:54
Krumpirić je napisao/la:nadam se da s T neću ništa morat pit, pa do škole-do škole

Do skole nego sta.
12 tra 2010, 14:10
Dudley je napisao/la:Ja sam mislila da i jedan i drugi toliko volimo dojenje da nikad nećemo prestati
I ja sam tak mislila...i moram reći da mi je baš žao kaj se kod nas tak poklopilo i jedva čekam opet s drugom bebom i nadam se da budemo dojili bar dvije godine...
ma i sad kad dođe, pa viče "titaaaa" i mazi i ljubi, ma rastopim se sva
12 tra 2010, 14:16
moja je s nekih 32 mjeseca počela spavati cijelu noć i tu sam ja vidjela svoju priliku

, pričekala sam proljeće, malo ju potaknula i s 34 mjeseca je prestala dojiti.
29 tra 2010, 09:04
s prvo je bilo tako da je sve nekako spontano prestalo, a sa drugim još dojim. i još se ne mislim odviknuti.
30 tra 2010, 13:07
Da ne otvaram novi topic, pitat ću ovdje.
Dakle, danas je 6 dan od kad ne dojim. Noći nisu bile baš lake, ali čini se da stvar polako stabilizira što se tiče Jurinog odvikavanja.
Međutim, ne znam što je meni. Već me tri dana pere nešto. Otprilike ko na početku trudnoće ili nakon poroda. Red bijesa, red tuge, red cmoljenja, red smijanja. Inače, i nisam baš sklona takvim promjenama raspoloženja niti bezrazložnom cviljenju.
Jel moguće da je bura hormona zbog prestanka dojenja? Vaša iskustva?
30 tra 2010, 13:16
Svrco je napisao/la:Jel moguće da je bura hormona zbog prestanka dojenja? Vaša iskustva?
O da
30 tra 2010, 14:26
tnx, ma baš sam sad isčitala i onaj drugi topic o prestajanju gdje sve lijepo piše.
01 svi 2010, 22:22
Ja sam dojila 23 mjeseca i sve je bilo o.k.,ali zadnjih dana se počeo nacicavati, slikovito rečeno navečer počeo, ujutro završio, a po danu hodao za mnom i molio me da mu dam samo još jednu kap mlika, tako da je to bilo neizdrživo i neminovno vodilo prestanku, koji je prošao neočekivano bezbolno, dijete počelo spavati cijelu noć, čak malo mi bilo krivo kako ju je brzo zaboravio, bolje je to podnio od mene koja jedva čeka novu bebu i opet dojenje, Isuse, kako mi je to bilo super, obožavala sam dojenje, mene je onaj hormon sreće lupao, još se sijećam kako je to bio lip osjećaj.
Powered by phpBB © phpBB Group.
phpBB Mobile / SEO by Artodia.