Pomoć- moja priča o (ne)dojenju
08 svi 2013, 15:13
Drage moje,htjela sam vam ispričati moju priču o neuspješnom dojenju nakon prve trudnoće,pa bih vas zamolila za pokoji savjet jer nam u 8. mjesecu stiže mala djevojčica,a ja stvaaarno želim dojiti.
Toliko me strah novog pokušaja dojenja,da vam to ne mogu opisati,tj. strah me da mi opet neće ići i da nikada neću vidjeti kako je to biti povezan sa svojim djetetom na taj način i hraniti ga od svojega tijela,što je po meni najveći blagoslov svakoj mami..
Dakle,u prvoj trudnoći mi je kolostrum počeo curiti već u 3. mjesecu,a kada sam rodila imala sam mlijeka ko u priči.Pošto novo rodilište u Sisku još nije bilo gotovo kad sam išla rađati,rodila sam u onoj njihovoj šupi koju su oni tada nazivali rodilištem uz hrpu odvratnih sestara (doktorima svaka čast).Kada su mi donijeli maloga rekli su mi da ga stavim na prsa,ja sam,naravno,sve slušala kao poslušni psić jer mi je bilo prvo dijete i pojma nisam imala o ničemu.Svaki moj pokušaj stavljanja na prsa je bio neuspješan;ili on nije htio primiti bradavicu,ili ju je uhvatio pa odmah zaspao,uopće nije vukao.Nekoliko puta sam se obratila sestri sa molbom da mi pokaže naći pravi položaj,mislila sam da ga krivo držim,ili da mu ne odgovara položaj bradavice (nema šta mi sve nije prošlo kroz glavu tih dana),a ona me ili ignorirala ili se otresala na mene.Dijete je stalno spavalo,u nekoliko navrata je plakao,a i ja s njim,što od osjećaja nemoći,što od jada što ne znam nahraniti svoje vlastito dijete.Kad se mali više uopće nije budio i kad sam ja u panici sestru počela vući za rukav da mi pomogne,ona ga je par puta skinula do gola da se "rashladi" jer dijete je spavalica pa ga treba buditi (a sam Bog zna da je moje hiperaktivno dijete sve samo ne spavalica).E,tu su počele i uvrede,da nisam normalna,da sam nesposobna nahraniti svoje vlastito dijete,da takvim mamama treba uzeti djecu čim se rode i da nemam pojma o životu..Ja sam i dalje konstantno plakala,a dijete je i dalje spavalo s mojom cicom u ustima,bez da je ijednom u dva dana povukao barem za gutljaj.Pao je sa 3400 grama na 2900,ali treći dan smo išli kući jer ga je žutica zaobišla i sve je kakti bilo u redu.Prije polaska sam se obratila doktoru,jer je to već bio treći dan kako dijete nije ništa jelo i on mi je donio bočicu s adaptiranim (danas vidim da to nije bilo baš pametno,bolje da mi je on objasnio u čemu je moj problem s dojenjem,ali u tom trenutku mi je bilo bitno samo da dijete nešto pojede).Molim vas da me ne osuđujete zbog toga,ali kad je dijete počelo jesti,ja sam počela plakati od sreće..Kad smo došli kući,mislila sam da će biti lakše jer je bilo opušteno okruženje,konačno doma.Dijete je uhvatilo bradavicu,povuklo nekoliko puta i pljunulo sve van.Kasnije sam shvatila da nije problem u bradavici,ili u položaju,nego kao da mu se nije sviđao okus mojeg mlijeka.Tada mi je jedna mama rekla da mi mlijeko nije dovoljno masno i da mu vjerojatno ne valja,a ja neiskusna i umorna povjerovala da je vjerojatno tako..Mali je i dalje spavao,gubio na kilaži,a ja sam i dalje plakala s upaljenim cicama i izdajala se i bacala mlijeko u odvod jer ga nije htio ni probati.Tada sam već u rasulu popustila i prešla na Bebimil.Dijete je počelo normalno funkcionirati,vratio je kilažu,a ja sam ostala bez mlijeka.
Sisačko rodilište se sada vodi kao jedna od bolnica-prijatelja djece i svuda su poljepljeni plakati o dojenju.oni se kao jaaako zalažu za dojenje a čula sam od nekoliko novih mama da su im znali vratiti nahranjenu djecu adaptiranim,što ne razumijem jer su sad kod njih bebe s mamama u sobi,ne shvaćam zašto tako nešto rade ženama koje se trude dojiti..Uglavnom,strah me da će mi se opet ponoviti ista priča,ni sada ne znam što bih napravila da se nađem opet u istoj situaciji,ali stvarno ne želim adaptirano.Voljela bih znati pravi razlog zašto se to sve izdogađalo,zašto sin nije htio vući i zašto mu je okus mog mlijeka bio naprihvatljiv?Ne znam da li da ponesem izdajalicu i bočicu u rodilište,zlu ne trebalo?Ako ne prihvati moja prsa,da se pokuššam izdajati,ili da i dalje nastavim gnjaviti sestre (možda se i na tom području nešto promijenilo..)?Molim vas,napišite mi svoje mišljenje,jer muž i ja ne mislimo imati više djece i ovo mi je zadnja prilika da sve to doživim,a i želim svojoj curici pružiti ono najbolje.
Toliko me strah novog pokušaja dojenja,da vam to ne mogu opisati,tj. strah me da mi opet neće ići i da nikada neću vidjeti kako je to biti povezan sa svojim djetetom na taj način i hraniti ga od svojega tijela,što je po meni najveći blagoslov svakoj mami..
Dakle,u prvoj trudnoći mi je kolostrum počeo curiti već u 3. mjesecu,a kada sam rodila imala sam mlijeka ko u priči.Pošto novo rodilište u Sisku još nije bilo gotovo kad sam išla rađati,rodila sam u onoj njihovoj šupi koju su oni tada nazivali rodilištem uz hrpu odvratnih sestara (doktorima svaka čast).Kada su mi donijeli maloga rekli su mi da ga stavim na prsa,ja sam,naravno,sve slušala kao poslušni psić jer mi je bilo prvo dijete i pojma nisam imala o ničemu.Svaki moj pokušaj stavljanja na prsa je bio neuspješan;ili on nije htio primiti bradavicu,ili ju je uhvatio pa odmah zaspao,uopće nije vukao.Nekoliko puta sam se obratila sestri sa molbom da mi pokaže naći pravi položaj,mislila sam da ga krivo držim,ili da mu ne odgovara položaj bradavice (nema šta mi sve nije prošlo kroz glavu tih dana),a ona me ili ignorirala ili se otresala na mene.Dijete je stalno spavalo,u nekoliko navrata je plakao,a i ja s njim,što od osjećaja nemoći,što od jada što ne znam nahraniti svoje vlastito dijete.Kad se mali više uopće nije budio i kad sam ja u panici sestru počela vući za rukav da mi pomogne,ona ga je par puta skinula do gola da se "rashladi" jer dijete je spavalica pa ga treba buditi (a sam Bog zna da je moje hiperaktivno dijete sve samo ne spavalica).E,tu su počele i uvrede,da nisam normalna,da sam nesposobna nahraniti svoje vlastito dijete,da takvim mamama treba uzeti djecu čim se rode i da nemam pojma o životu..Ja sam i dalje konstantno plakala,a dijete je i dalje spavalo s mojom cicom u ustima,bez da je ijednom u dva dana povukao barem za gutljaj.Pao je sa 3400 grama na 2900,ali treći dan smo išli kući jer ga je žutica zaobišla i sve je kakti bilo u redu.Prije polaska sam se obratila doktoru,jer je to već bio treći dan kako dijete nije ništa jelo i on mi je donio bočicu s adaptiranim (danas vidim da to nije bilo baš pametno,bolje da mi je on objasnio u čemu je moj problem s dojenjem,ali u tom trenutku mi je bilo bitno samo da dijete nešto pojede).Molim vas da me ne osuđujete zbog toga,ali kad je dijete počelo jesti,ja sam počela plakati od sreće..Kad smo došli kući,mislila sam da će biti lakše jer je bilo opušteno okruženje,konačno doma.Dijete je uhvatilo bradavicu,povuklo nekoliko puta i pljunulo sve van.Kasnije sam shvatila da nije problem u bradavici,ili u položaju,nego kao da mu se nije sviđao okus mojeg mlijeka.Tada mi je jedna mama rekla da mi mlijeko nije dovoljno masno i da mu vjerojatno ne valja,a ja neiskusna i umorna povjerovala da je vjerojatno tako..Mali je i dalje spavao,gubio na kilaži,a ja sam i dalje plakala s upaljenim cicama i izdajala se i bacala mlijeko u odvod jer ga nije htio ni probati.Tada sam već u rasulu popustila i prešla na Bebimil.Dijete je počelo normalno funkcionirati,vratio je kilažu,a ja sam ostala bez mlijeka.
Sisačko rodilište se sada vodi kao jedna od bolnica-prijatelja djece i svuda su poljepljeni plakati o dojenju.oni se kao jaaako zalažu za dojenje a čula sam od nekoliko novih mama da su im znali vratiti nahranjenu djecu adaptiranim,što ne razumijem jer su sad kod njih bebe s mamama u sobi,ne shvaćam zašto tako nešto rade ženama koje se trude dojiti..Uglavnom,strah me da će mi se opet ponoviti ista priča,ni sada ne znam što bih napravila da se nađem opet u istoj situaciji,ali stvarno ne želim adaptirano.Voljela bih znati pravi razlog zašto se to sve izdogađalo,zašto sin nije htio vući i zašto mu je okus mog mlijeka bio naprihvatljiv?Ne znam da li da ponesem izdajalicu i bočicu u rodilište,zlu ne trebalo?Ako ne prihvati moja prsa,da se pokuššam izdajati,ili da i dalje nastavim gnjaviti sestre (možda se i na tom području nešto promijenilo..)?Molim vas,napišite mi svoje mišljenje,jer muž i ja ne mislimo imati više djece i ovo mi je zadnja prilika da sve to doživim,a i želim svojoj curici pružiti ono najbolje.
Re: Pomoć- moja priča o (ne)dojenju
08 svi 2013, 15:39
ajme ovo mi je teško i čitati. stala sam na komentaru da da takvim mamama treba uzeti djecu čim se rode 
opusti se, nema te što biti strah. sad ovo vrijeme do poroda iskoristi da sakupiš što više informacija o dojenju, poslušaj/pročitaj iskustva drugih majki - sve kako bi sama bila spremna donjeti odluku u datom trenutku. ono što se događa drugim mamama, ne znači da se odnosi na tebe.
ako možeš posudi u knjižnici ili kako KNJIGA O DOJENJU, do hannah lothorp. isto tekstovi na Rodinoj stranici su od velike pomoći, posebno onaj dio ako ostanete koji dan duže u rodilištu zbog novorođenacke žutice.
Javi se patronažnoj sestri i prije poroda, čisto da ispipaš je li pro-dojeća i što od nje možeš očekivati kad dođete kući.
i mislim najbitnije - pripremi muža, razgovarajte uputi ga u sve probleme na koje možete naići, on će ti biti najveca potpora.
izdajalicu nemoj nositi sa sobom, uvijek ti ju netko može donjeti - zlu ne trebalo, vjeruj da ti to možeš!
opusti se, nema te što biti strah. sad ovo vrijeme do poroda iskoristi da sakupiš što više informacija o dojenju, poslušaj/pročitaj iskustva drugih majki - sve kako bi sama bila spremna donjeti odluku u datom trenutku. ono što se događa drugim mamama, ne znači da se odnosi na tebe.
ako možeš posudi u knjižnici ili kako KNJIGA O DOJENJU, do hannah lothorp. isto tekstovi na Rodinoj stranici su od velike pomoći, posebno onaj dio ako ostanete koji dan duže u rodilištu zbog novorođenacke žutice.
Javi se patronažnoj sestri i prije poroda, čisto da ispipaš je li pro-dojeća i što od nje možeš očekivati kad dođete kući.
i mislim najbitnije - pripremi muža, razgovarajte uputi ga u sve probleme na koje možete naići, on će ti biti najveca potpora.
izdajalicu nemoj nositi sa sobom, uvijek ti ju netko može donjeti - zlu ne trebalo, vjeruj da ti to možeš!
Re: Pomoć- moja priča o (ne)dojenju
08 svi 2013, 15:58
len, draga, zadnja rečenica u predhodnom postu ti sve veli...vjeruj da ti to možeš!!!
da se ne u bacujem u tvoju priču, ukratko ću ti samo reći da je kod mene bilo isto tako teško, Švrćo je dojio prva tri mjeseca doslovno svakih 15 minuta...na prvoj kontoli napredovao 750 gr (rođen sa 2930 gr), čak je i pedijatrica rekla da mi daje fore 15 dana, a ako ne dobije koliko si je ona zacrtala,da će mi u karton napisati dohranu i onda da se ja i moje cike slikamo....moramo prihvatiti dohranu i kombinirati cike o Bebimil...patronažna je bila mrvicu blaža, no dijelila je njeno stajalište...slijedećih mjeseci funkcionirali smo uz dojenje i Bebimil, prvo tri obroka dnevno, a dalje sam ga samoinicijativno izbacivala. Od tada je Švrćo napredovao školski, a borba sa dojenjem je i dalje trajala. Niti jedan dan nije prošao dao sam mogla reći da se nasikio i da je sit i lijepo spava...sam problem nisam mogla detektirati, osim da mlijeka nije bilo dovoljno unatoč mojoj odlučnosti i tome što sam zaista reagirala na svaki njegov plač i nudila dojku - jednostavno se ponuda i potražnja nije uspostavljala. Ostali smo na dojci + jedan Bebimil dnevno, a dojenje je bilo najteža stvar koju sam morala u životu proći. Kasnije su me pedijatrica i patronažna zvale u nekoliko navrata kao mamu gosta na sastancima za potporu dojenju koje je moja patronažna organizirala, na što sam bila jako ponosna i vidjela da sam zaista dobro radila. Oslanjala sam se na svoju intuiciju i uz puno truda uspjela! Bar djelomično.... Švrćo je dojio do 20 mjeseci....
ne mogu reći da me sada nije strah, je, zaista je....al ne dajem mu prostora da se razmaše, kao što niti sebi ne dajem priliku za neuspjeh...teoriju znam, valjda je i ovo što sam sa Švrćom prošla ostavilo nekakvo iskustvo i mudrost, tako da čekam malenu optimistična i odlučna da dojimo. Tu smo draga, i tipkat ćemo do iznemoglosti ako treba, samo da si budemo podrška...
da se ne u bacujem u tvoju priču, ukratko ću ti samo reći da je kod mene bilo isto tako teško, Švrćo je dojio prva tri mjeseca doslovno svakih 15 minuta...na prvoj kontoli napredovao 750 gr (rođen sa 2930 gr), čak je i pedijatrica rekla da mi daje fore 15 dana, a ako ne dobije koliko si je ona zacrtala,da će mi u karton napisati dohranu i onda da se ja i moje cike slikamo....moramo prihvatiti dohranu i kombinirati cike o Bebimil...patronažna je bila mrvicu blaža, no dijelila je njeno stajalište...slijedećih mjeseci funkcionirali smo uz dojenje i Bebimil, prvo tri obroka dnevno, a dalje sam ga samoinicijativno izbacivala. Od tada je Švrćo napredovao školski, a borba sa dojenjem je i dalje trajala. Niti jedan dan nije prošao dao sam mogla reći da se nasikio i da je sit i lijepo spava...sam problem nisam mogla detektirati, osim da mlijeka nije bilo dovoljno unatoč mojoj odlučnosti i tome što sam zaista reagirala na svaki njegov plač i nudila dojku - jednostavno se ponuda i potražnja nije uspostavljala. Ostali smo na dojci + jedan Bebimil dnevno, a dojenje je bilo najteža stvar koju sam morala u životu proći. Kasnije su me pedijatrica i patronažna zvale u nekoliko navrata kao mamu gosta na sastancima za potporu dojenju koje je moja patronažna organizirala, na što sam bila jako ponosna i vidjela da sam zaista dobro radila. Oslanjala sam se na svoju intuiciju i uz puno truda uspjela! Bar djelomično.... Švrćo je dojio do 20 mjeseci....
ne mogu reći da me sada nije strah, je, zaista je....al ne dajem mu prostora da se razmaše, kao što niti sebi ne dajem priliku za neuspjeh...teoriju znam, valjda je i ovo što sam sa Švrćom prošla ostavilo nekakvo iskustvo i mudrost, tako da čekam malenu optimistična i odlučna da dojimo. Tu smo draga, i tipkat ćemo do iznemoglosti ako treba, samo da si budemo podrška...
Re: Pomoć- moja priča o (ne)dojenju
08 svi 2013, 17:49
sa drugim djetetom sam prosla sve i svasta u dojenju, od lošeg starta u bolnici, gdje je za 3 dana izgubila skoro pola kile, pa do nikakve njene volje za cicanjem, i izmuzanja bar jednog obroka dnevno, svih 14 mj.
uspjele smo iskljucivo dojiti prvih 6 mj.
MM je bio oslonac i podrška kad niko drugi nije, bodrio me i uspjeli smo, nekako.
mogu samo reci da mi je ovo iskustvo bio šok nakon prvorođene sa kojom je dojenje funkcionisalo školski od prvog do zadnjeg dana.
sretna okolnost je da mi nije bila prvo dijete + sam bila dovoljno informirana o dojenju.
cure su dobro rekle, dojit ćeš ako imaš volju, želju i znanje,
ne stresaj se unaprijed.
teško je reći zašto vam nije uspjelo prvi put, svaki slučaj je priča za sebe, treba znati šta se sve može učiniti da se podstakne uspješno dojenje i preveniraju potencijalni problemi.
i još nešto, neke mame nemaju odmah (prvih par dana) mlijeko, i tih nekoliko desetina ml adaptiranog dnevno neće spriječiti uspješnu laktaciju, ali će istovremeno osnažiti bebu i spriječiti da izgubi previše na težini, beba se uporedo drži na prsima i vuče,
ali ako nema mlijeka, mora se dodati ad, treba samo izabrati tehniku hranjenja koja neće dovesti do konfuzije bradavice (npr. špric, cjevčica, ili čaša), bočica nije dobar izbor.
npr. moja prvorođena je odmah cicala, nije hranjena adaptiranim u porodilištu i bilo je sve 5,
druga curka nije hranjena adaptiranim i nije dojila kako treba, previše je izgubila na težini i bila bezvoljna, ušli smo u začarani krug slabog refleksa otpuštanja (njoj je to smetalo), slabog njenog cicanja i posljedično slabe produkcije.
treći put bebac je hranjen u rodilištu adaptiranim jer ja nisam 5 dana imala ni kap skoro izdojiti.
kad smo stigli kući, stiglo je i mlijeko, nikakvih problema nema,
ima 15,5 mj. i dalje cica kao novorođenče.
dakle, nikakvog pravila, bilo bi pogrešno slijediti isti obrazac kad su različite i okolnosti i djeca i faktori koji utiču na dojenje.
piši i pitaj tu, na pravom si mjestu da potražiš pomoć, ako zatreba.
uspjele smo iskljucivo dojiti prvih 6 mj.
MM je bio oslonac i podrška kad niko drugi nije, bodrio me i uspjeli smo, nekako.
mogu samo reci da mi je ovo iskustvo bio šok nakon prvorođene sa kojom je dojenje funkcionisalo školski od prvog do zadnjeg dana.
sretna okolnost je da mi nije bila prvo dijete + sam bila dovoljno informirana o dojenju.
cure su dobro rekle, dojit ćeš ako imaš volju, želju i znanje,
ne stresaj se unaprijed.
teško je reći zašto vam nije uspjelo prvi put, svaki slučaj je priča za sebe, treba znati šta se sve može učiniti da se podstakne uspješno dojenje i preveniraju potencijalni problemi.
i još nešto, neke mame nemaju odmah (prvih par dana) mlijeko, i tih nekoliko desetina ml adaptiranog dnevno neće spriječiti uspješnu laktaciju, ali će istovremeno osnažiti bebu i spriječiti da izgubi previše na težini, beba se uporedo drži na prsima i vuče,
ali ako nema mlijeka, mora se dodati ad, treba samo izabrati tehniku hranjenja koja neće dovesti do konfuzije bradavice (npr. špric, cjevčica, ili čaša), bočica nije dobar izbor.
npr. moja prvorođena je odmah cicala, nije hranjena adaptiranim u porodilištu i bilo je sve 5,
druga curka nije hranjena adaptiranim i nije dojila kako treba, previše je izgubila na težini i bila bezvoljna, ušli smo u začarani krug slabog refleksa otpuštanja (njoj je to smetalo), slabog njenog cicanja i posljedično slabe produkcije.
treći put bebac je hranjen u rodilištu adaptiranim jer ja nisam 5 dana imala ni kap skoro izdojiti.
kad smo stigli kući, stiglo je i mlijeko, nikakvih problema nema,
ima 15,5 mj. i dalje cica kao novorođenče.
dakle, nikakvog pravila, bilo bi pogrešno slijediti isti obrazac kad su različite i okolnosti i djeca i faktori koji utiču na dojenje.
piši i pitaj tu, na pravom si mjestu da potražiš pomoć, ako zatreba.
Re: Pomoć- moja priča o (ne)dojenju
08 svi 2013, 17:57
Lenobia prvo jedan 
potpore, stvarno si naišla na grozne sestre...
E sad, može se "nagađati" što se sve izdogađalo... Prije svega, maleni ti vjerojatno nije znao pravilno uhvatiti bradavicu. To je rezultiralo time da nije mogao povući adekvatnu količinu mlijeka, te relativno brzo slabio, prije svega jer mu je falilo i tekućine. Možda još uz to i nisi odmah imala dovoljno mlijeka....
Smatra se da je gubitak do 10% porođajne težine u redu i uobičajen, a svi veći gubici bi trebali biti istraženi te bi mami trebalo pomoći, pa ako nejde ili mlijeka nema dovoljno da se beba održi onda treba i dodati možda malo adaptiranog, što ne znači da dojenje zbog toga mora propasti.
To što je službeno zaobišao žuticu, ne znači da njega njegova vrijednost bilirubina možda ipak nije umarala, učinila pospanijim i "ljenijim", a time i otežala dojenje i u konačnici ga onemogućila u kombinaciji sa lošim savjetima koje si dobila. Još ako si imala slabiji refleks otpuštanja mlijeka, pa je ionako oslabljen trebao još upornije vuči da dođe do mlijeka, to dodatno oteža stvar.
A to što ga nije htjeo piti može imati više razloga, možda mu se vrlo brzo omilio okus bebimila, pa mu ovo više nije odgovaralo, a možda je bilo i još više drugih razloga, plus što iz bočice samo teče i ne treba se nimalo mučiti.
Što možeš sad već učiniti? Prvo, vjerovati u to da je svaka trudnoća, pa tako i svako dojenje, priča za sebe. Što ti se dogodilo s malenim ne mora se dogoditi i sada. Drugo, oboružati se znanjem. Ako znaš engleski, ima par odličnih stranica o dojenju, koje ti uz rodine mogu dati obilje informacija. Treće - kad se beba rodi, pokušati ne dozvoliti da te obuzme panika. Vjeruj u sebe i u svoju bebu, u vaše dojenje.
Bebu stavljaj na prsa, ali i pazi da joj ne samo bradavica uđe u usta, nego i dio areole, pogledaj si ove crteže niže u tekstu
http://nbci.ca/index.php?option=com_con ... &Itemid=17
Ako samo cucla bradavicu neće uspjeti gotovo ništa izvući, tek masiranjem kanaliće u područje areole desnima dolazi do odgovarajućeg podražaja.
Upoznaj se s prirodnim procesom u početku svakog podoja - beba prvo ima par brzih poteza, zatim kratku pauzu, pa opet par brzih poteza i pauzu - tako u pravilu potiče takozvani "let-down" refleks odnosno refleks otpuštanja mlijeka. Sada mlijeko "potekne" i beba mora neko vrijeme (različito od žene do žene) samo gutati, no kad on stane beba mora opet potegnuti da bi došla dalje do mlijeka. U pravilu se let-down aktivira više puta tijekom podoja, ali ga ne osjete sve žene, neke osjete samo jedan, onaj prvi, neke više njih... No bitno je da beba aktivno guta i vuče kako bi došla i do masnijeg mlijeka.
Koja je fora s masnijim mlijekom? Nemamo mi sad dvije vrste mlijeka. Nego je mlijeko "emulzija" vode i masti i mnogih drugih hranjivih tvari. Kada mlijeko dulje stoji u kanalićima, čestice masnoće se talože na stijenkama kanalića. Kad mlijeko krene, prvo ide "vodenasto", u smislu da je više vode, a kako podoj traje sve više čestica masti se oslobađa sa stijenki kanalića (tok tekućine ga "ponese" i otkine od stijenke) i mlijeko postepeno postaje sve masnije i masnije u sastavu.
Zašto se preporuča neko vrijeme davati istu dojku? Upravo zbog tog efekta da beba stigne popiti i to masnije mlijeko. Cijela situacija se (to sam pokupila na kellymom.com) može usporediti s loncem tople vode i temperaturom vode u njoj. Zagrijavanjem vode se temperatura povećava, tako se trajanjem podoja (pod pretpostavkom aktivnog sisanja) povećava udio masnoće u mlijeku. Kada se zagrijavanje prekine, temperatura počne padati, pa ako uskoro opet nastavimo zagrijavati lakše je postići veću temperaturu na već djelomično zagrijanoj vodi. Sukladno tome, lakše je postići veći udio masti u mlijeku iz dojke koju je beba nedavno sisala, jer se čestice masti još nisu toliko istaložile na stijenke. No to je bitnije nakon par dana, kad dođe veća količina mlijeka.
Međutim osobno sam se uvjerila da vrijeme koliko dugo treba nuditi istu dojku nije isto za sve žene, dojke i bebe... Ovisi o tome koliko često beba sisa. Bitno je naime istovremeno paziti da beba "isprazni dojku". Meni je Karlo na primjer sisao i svakih 15 minuta ili pola sata, njemu je nakon 2h bila dojka prazna (uvijek ima još nešto mlijeka, jer se ono stvara i tijekom podoja, no misli se na glavninu mlijeka da je popijeno). Drugi mogu bebu i 3h držati na istoj dojci da bude relativno zadovoljna. Tu treba pratiti i svoje dijete i reagirati na njegove znakove, meni je dugo trebalo da se to usudim.
Isto tako, prvih par dana je samo kolostrum, onda prijelazno mlijeko,a tek nakon desetak dana zrelo mlijeko. Nekada se vrijeme do naviranja mlijeka produži, npr. Ako je mama imala teži porod, izgubila dosta krvi, ili iz drugih razloga se to oduži. I tada je bitno ovo što olja veli - pažljivo procijeniti neće li malo dohranjivanja adaptiranim tada čak i spasiti stva, ali to ne znači apriori odustati od dojenja i pretpostaviti da mlijeko niti neće doći ili da ne valja...
E sad, bebu treba i razbuditi da bi aktivno vukla, a ne samo cuclala bradavicu bez da ustvari pije aktivno. To je posebno teže postići kod bebe koje imaju žuticu ili su granično blizu tih vrijednosti bilirubina, ali i kod žena koje teže ili rjeđe postižu let-down. To se može aktivno pokušavati na puno načina - ragolititi bebu, pokušati kontakt koža na kožu, štipkati za uši, obraze nježno, promijeniti položaj, nositi tijekom podoja... Ima toga i kod svakog pali nešto drugo.
Na ovim linkvima ima prva tri videa koji pokazuju bebu koja aktivno sisa, bebu koja osrednje sisa i bebu koja "samo cucla", pa je to zgodno za pogledati da se skuži razlika
http://nbci.ca/index.php?option=com_con ... &Itemid=13
I za kraj, dojenje je stvarno umjetnost i nejde ni blizu svima onako olako, samo staviš bebu i ona pije - to je vjerujem i rjeđe nego ono drugo - da se pojavi pokoje pitanje, nedoumica, problem. No mnogi se mogu i riješiti, ali neki zahtijevaju puno truda, posvećivanja, vremena da se riješe, a bez pravih savjeta je teško.
Pokušaj zaboraviti staru priču i koncentrirati se na znanje koje unaprijed o dojenju možeš steći i tako se što bolje pripremiti. U rodilište nemoj ponjeti izdajalicu, nego broj rodinog sos telefona za dojenje ili koga drugog iskusnog u dojenju u koga imaš povjerenja. Oboružaj se strpljenjem i vjerom da ti i tvoja beba možete uspjeti!
Želim ti uspješno i dugo dojenje!
Ps. Oprostite na predugom postu, ali eto, zanjelo me, s najboljom namjerom...
potpore, stvarno si naišla na grozne sestre...E sad, može se "nagađati" što se sve izdogađalo... Prije svega, maleni ti vjerojatno nije znao pravilno uhvatiti bradavicu. To je rezultiralo time da nije mogao povući adekvatnu količinu mlijeka, te relativno brzo slabio, prije svega jer mu je falilo i tekućine. Možda još uz to i nisi odmah imala dovoljno mlijeka....
Smatra se da je gubitak do 10% porođajne težine u redu i uobičajen, a svi veći gubici bi trebali biti istraženi te bi mami trebalo pomoći, pa ako nejde ili mlijeka nema dovoljno da se beba održi onda treba i dodati možda malo adaptiranog, što ne znači da dojenje zbog toga mora propasti.
To što je službeno zaobišao žuticu, ne znači da njega njegova vrijednost bilirubina možda ipak nije umarala, učinila pospanijim i "ljenijim", a time i otežala dojenje i u konačnici ga onemogućila u kombinaciji sa lošim savjetima koje si dobila. Još ako si imala slabiji refleks otpuštanja mlijeka, pa je ionako oslabljen trebao još upornije vuči da dođe do mlijeka, to dodatno oteža stvar.
A to što ga nije htjeo piti može imati više razloga, možda mu se vrlo brzo omilio okus bebimila, pa mu ovo više nije odgovaralo, a možda je bilo i još više drugih razloga, plus što iz bočice samo teče i ne treba se nimalo mučiti.
Što možeš sad već učiniti? Prvo, vjerovati u to da je svaka trudnoća, pa tako i svako dojenje, priča za sebe. Što ti se dogodilo s malenim ne mora se dogoditi i sada. Drugo, oboružati se znanjem. Ako znaš engleski, ima par odličnih stranica o dojenju, koje ti uz rodine mogu dati obilje informacija. Treće - kad se beba rodi, pokušati ne dozvoliti da te obuzme panika. Vjeruj u sebe i u svoju bebu, u vaše dojenje.
Bebu stavljaj na prsa, ali i pazi da joj ne samo bradavica uđe u usta, nego i dio areole, pogledaj si ove crteže niže u tekstu
http://nbci.ca/index.php?option=com_con ... &Itemid=17
Ako samo cucla bradavicu neće uspjeti gotovo ništa izvući, tek masiranjem kanaliće u područje areole desnima dolazi do odgovarajućeg podražaja.
Upoznaj se s prirodnim procesom u početku svakog podoja - beba prvo ima par brzih poteza, zatim kratku pauzu, pa opet par brzih poteza i pauzu - tako u pravilu potiče takozvani "let-down" refleks odnosno refleks otpuštanja mlijeka. Sada mlijeko "potekne" i beba mora neko vrijeme (različito od žene do žene) samo gutati, no kad on stane beba mora opet potegnuti da bi došla dalje do mlijeka. U pravilu se let-down aktivira više puta tijekom podoja, ali ga ne osjete sve žene, neke osjete samo jedan, onaj prvi, neke više njih... No bitno je da beba aktivno guta i vuče kako bi došla i do masnijeg mlijeka.
Koja je fora s masnijim mlijekom? Nemamo mi sad dvije vrste mlijeka. Nego je mlijeko "emulzija" vode i masti i mnogih drugih hranjivih tvari. Kada mlijeko dulje stoji u kanalićima, čestice masnoće se talože na stijenkama kanalića. Kad mlijeko krene, prvo ide "vodenasto", u smislu da je više vode, a kako podoj traje sve više čestica masti se oslobađa sa stijenki kanalića (tok tekućine ga "ponese" i otkine od stijenke) i mlijeko postepeno postaje sve masnije i masnije u sastavu.
Zašto se preporuča neko vrijeme davati istu dojku? Upravo zbog tog efekta da beba stigne popiti i to masnije mlijeko. Cijela situacija se (to sam pokupila na kellymom.com) može usporediti s loncem tople vode i temperaturom vode u njoj. Zagrijavanjem vode se temperatura povećava, tako se trajanjem podoja (pod pretpostavkom aktivnog sisanja) povećava udio masnoće u mlijeku. Kada se zagrijavanje prekine, temperatura počne padati, pa ako uskoro opet nastavimo zagrijavati lakše je postići veću temperaturu na već djelomično zagrijanoj vodi. Sukladno tome, lakše je postići veći udio masti u mlijeku iz dojke koju je beba nedavno sisala, jer se čestice masti još nisu toliko istaložile na stijenke. No to je bitnije nakon par dana, kad dođe veća količina mlijeka.
Međutim osobno sam se uvjerila da vrijeme koliko dugo treba nuditi istu dojku nije isto za sve žene, dojke i bebe... Ovisi o tome koliko često beba sisa. Bitno je naime istovremeno paziti da beba "isprazni dojku". Meni je Karlo na primjer sisao i svakih 15 minuta ili pola sata, njemu je nakon 2h bila dojka prazna (uvijek ima još nešto mlijeka, jer se ono stvara i tijekom podoja, no misli se na glavninu mlijeka da je popijeno). Drugi mogu bebu i 3h držati na istoj dojci da bude relativno zadovoljna. Tu treba pratiti i svoje dijete i reagirati na njegove znakove, meni je dugo trebalo da se to usudim.
Isto tako, prvih par dana je samo kolostrum, onda prijelazno mlijeko,a tek nakon desetak dana zrelo mlijeko. Nekada se vrijeme do naviranja mlijeka produži, npr. Ako je mama imala teži porod, izgubila dosta krvi, ili iz drugih razloga se to oduži. I tada je bitno ovo što olja veli - pažljivo procijeniti neće li malo dohranjivanja adaptiranim tada čak i spasiti stva, ali to ne znači apriori odustati od dojenja i pretpostaviti da mlijeko niti neće doći ili da ne valja...
E sad, bebu treba i razbuditi da bi aktivno vukla, a ne samo cuclala bradavicu bez da ustvari pije aktivno. To je posebno teže postići kod bebe koje imaju žuticu ili su granično blizu tih vrijednosti bilirubina, ali i kod žena koje teže ili rjeđe postižu let-down. To se može aktivno pokušavati na puno načina - ragolititi bebu, pokušati kontakt koža na kožu, štipkati za uši, obraze nježno, promijeniti položaj, nositi tijekom podoja... Ima toga i kod svakog pali nešto drugo.
Na ovim linkvima ima prva tri videa koji pokazuju bebu koja aktivno sisa, bebu koja osrednje sisa i bebu koja "samo cucla", pa je to zgodno za pogledati da se skuži razlika
http://nbci.ca/index.php?option=com_con ... &Itemid=13
I za kraj, dojenje je stvarno umjetnost i nejde ni blizu svima onako olako, samo staviš bebu i ona pije - to je vjerujem i rjeđe nego ono drugo - da se pojavi pokoje pitanje, nedoumica, problem. No mnogi se mogu i riješiti, ali neki zahtijevaju puno truda, posvećivanja, vremena da se riješe, a bez pravih savjeta je teško.
Pokušaj zaboraviti staru priču i koncentrirati se na znanje koje unaprijed o dojenju možeš steći i tako se što bolje pripremiti. U rodilište nemoj ponjeti izdajalicu, nego broj rodinog sos telefona za dojenje ili koga drugog iskusnog u dojenju u koga imaš povjerenja. Oboružaj se strpljenjem i vjerom da ti i tvoja beba možete uspjeti!
Želim ti uspješno i dugo dojenje!
Ps. Oprostite na predugom postu, ali eto, zanjelo me, s najboljom namjerom...
Re: Pomoć- moja priča o (ne)dojenju
08 svi 2013, 21:04
Len draga baš mi je žao da imaš takvo negativno iskustvo s dojenjem i želim ti od srca da ovaj put uspiješ dojiti svoju curicu. Vjerujem da i hoćeš jer vidim da imaš ogromnu želju i volju, a to je najbitnije 
.
.
Re: Pomoć- moja priča o (ne)dojenju
08 svi 2013, 21:34
Cure,HVALA VAM!! 
Ne znam šta bi bez vas,nemam baš oko sebe neku preveliku potporu po pitanju dojenja,ali uspjet ćemo ja i moja curka,a definitivno se bolje osjećam kad znam da imam vas kojima se mogu obratiti
Ne znam šta bi bez vas,nemam baš oko sebe neku preveliku potporu po pitanju dojenja,ali uspjet ćemo ja i moja curka,a definitivno se bolje osjećam kad znam da imam vas kojima se mogu obratiti
Re: Pomoć- moja priča o (ne)dojenju
08 svi 2013, 22:37
Draga Lenobia jako mi je žao što ti je prvo iskustvo bilo loše
Umorna sam i preletila sam odgovore pa ne znam jesu li mame preporučile Rodin film o dojenju - Mliječna staza - put do uspješnog dojenja. DVD je divan, toplo ga preporučam. Besplatan je, možeš ga odmah naručiti i doći će ti na kućnu adresu, platiš samo poštarinu.
Najvažnije je tvoje samopouzdanje i volja. Ti to možeš, samo hrabro, polako i ustrajno. Ne daj da te bilo tko pokoleba ili razuvjeri. Mamino mlijeko je uvijek najbolje. I ne vjerujem da se može ne sviđati djetetu. Pokušaj ne misliti na dosadašnje iskustvo, ohrabri se i naoružaj. Tvoja želja za dojenjem je već pola posla.
Uvijek se možeš javiti mamama na form, mi ćemo ti biti podrška kad zatreba. 
Umorna sam i preletila sam odgovore pa ne znam jesu li mame preporučile Rodin film o dojenju - Mliječna staza - put do uspješnog dojenja. DVD je divan, toplo ga preporučam. Besplatan je, možeš ga odmah naručiti i doći će ti na kućnu adresu, platiš samo poštarinu.
Najvažnije je tvoje samopouzdanje i volja. Ti to možeš, samo hrabro, polako i ustrajno. Ne daj da te bilo tko pokoleba ili razuvjeri. Mamino mlijeko je uvijek najbolje. I ne vjerujem da se može ne sviđati djetetu. Pokušaj ne misliti na dosadašnje iskustvo, ohrabri se i naoružaj. Tvoja želja za dojenjem je već pola posla.
Uvijek se možeš javiti mamama na form, mi ćemo ti biti podrška kad zatreba.
Re: Pomoć- moja priča o (ne)dojenju
08 svi 2013, 22:38
Re: Pomoć- moja priča o (ne)dojenju
08 svi 2013, 23:20
lenobia je napisao/la:Ja sam i dalje konstantno plakala,a dijete je i dalje spavalo s mojom cicom u ustima,bez da je ijednom u dva dana povukao barem za gutljaj.
Mali je i dalje spavao,gubio na kilaži,a ja sam i dalje plakala s upaljenim cicama i izdajala se i bacala mlijeko u odvod jer ga nije htio ni probati. Tada sam već u rasulu popustila i prešla na Bebimil. Voljela bih znati pravi razlog zašto se to sve izdogađalo,zašto sin nije htio vući i zašto mu je okus mog mlijeka bio naprihvatljiv?
sad drugi put svakako nemoj konstantno plakati
beba to osjecanormalno je da cak i prva tri dana ne vuce (ili cak da mlijeko jos ne krene, sto nije vas slucaj, ali poprilicno otezava), bez obzira sto ne vuce, na svako meskoljenje nuditi
raspitaj se mozes li hraniti na casicu u vasem rodilistu, sto ti moze biti pomoc u prvim danima dok se ne uhodate (izdojiti se rucno)
dijete moze kasnije biti izrazito zivahno, ali u prvim danima mogu biti veliki spavaci, i potrebno ih je razbudjivati (narocito nocu), isto tako neke bebe nemaju snage za nacicavanje, recimo, puno vise dobiju na kilazi u drugom mjesecu zivota nego prvom, ali svakako nije okus mlijeka bio neprihvatljiv.
sto se tice pomoci u rodilistu, ako je bude, odlicno, ako ne, mozes i bez toga, a komentare ne slusaj
Re: Pomoć- moja priča o (ne)dojenju
09 svi 2013, 06:26
meni je ovaj dvd puno pomogao, dao mi je nekakvu sigurnost, često sam si ga vrtila u glavi kasnije 
svakako preporuka.
svakako preporuka.
Re: Pomoć- moja priča o (ne)dojenju
09 svi 2013, 11:54
mrs. eastwood je napisao/la:ajme ovo mi je teško i čitati. stala sam na komentaru da da takvim mamama treba uzeti djecu čim se rode
također. Dodajem da takvim sestrama treba zabraniti da se uopće obraćaju rodiljama.
Imala sam i sama problema oko dojenja i propatila i proplakala zbog toga oho-ho, dojila jesam ali uz nadohranu, pa ću ti samo reći da ti želim puno sreće i da uspiješ ovaj put!
Re: Pomoć- moja priča o (ne)dojenju
09 svi 2013, 11:55
I mene muče iste nedoumice, jako loše iskustvo s prvim djetetom. Ali sad puno više znam u teoriji pa se nadam da će i u praksi bit lakše. ako ne, a šta da se radi, a da neću pokušavati do maksimuma, hoću.
Ne mogu naručit Rodin DVD, dođem do kraja narudžbenice i kaže mi da se ne može naručit. Jel netko zna zašto?
Ne mogu naručit Rodin DVD, dođem do kraja narudžbenice i kaže mi da se ne može naručit. Jel netko zna zašto?
Re: Pomoć- moja priča o (ne)dojenju
09 svi 2013, 12:35
ako ga ne možeš naručiti ima ga za pogledati na you tube, po dijelovima, stavljen je u cijelosti
Re: Pomoć- moja priča o (ne)dojenju
09 svi 2013, 12:52
Ja sam nazvala Rode pa sam ga narucila telefonom. Postoji i rodin sos telefon za dojenje.Ja sam ga imala u mobitelu za svaki slucj bas zbog toga sto nisam znala sta me ceka u rodilistu. Ruzne komentare treba ignorirati iako znam da je to tesko i da je to razdoblje posebno osjetljivo.