muku mučim sa svojom mamom

kod nje sam, ona kuha. i pritom se ne da krstit', ona sve radi onako kako je to radila s nama (a ja sam s mjesec dana već pila sokiće!).
moja ema ima tek 6 i pol mjeseci, uhodavamo se. ja je ne želim forsirati ni na što jer sam se dosad uvjerila da kod nje sve dođe kad je njezino vrijeme. dakle, jede. ja mislim da lijepo jede. probali smo i dosta povrća i dosta voća. ne pljuje, popapa koliko joj je potrebno (još to nije dovoljno da izbacimo jedan mliječni obrok).
no moja mama forsira i mene i nju. kao - "ne odustaj", "moraš biti uporna", "napravi pauzu pa joj još uguraj u usta". jedva sam je nagovorila da mi dopusti da emi usitnim hranu štapnim mikserom (jer to moja sestra sa svojim kćerima nije radila i sada ne radi pa zašto bih ja trebala!) a ema se ljuti kada joj guram hranu + izbacuje sve veće komadiće! (i inače je beba koja zna što hoće i što neće i tu je prilično tvrdoglava) + ovdje je i moja sestra s dvije kćeri, od kojih je jedna mlađa od moje cure nekih mjesec dana, ali ima jedno kilu i pol više i turbo je mirna beba, moja sestra je zaključila da je mala spremna na dohranu, pa je već jela riblju juhu
dakle: imam nekoliko pitanja, odnosno tvrdnji / pravila, samo da budem sigurna da radim dobro:
1. bebina se hrana ne soli (ako je nama bljutavo, njoj nikako ne može biti - budući da beba ne zna što znači začinjena hrana) - moja mama je danas toliko zasolila mrkvicu i blitvu da je i meni bilo preslano!
2. bebi se daje onoliko koliko ona želi pojesti. i poslije joj treba ponuditi mlijek (dojim je).
3. može, ali ne mora sjediti u hranilici, barem ne na početku.
4. u voće joj se ne dodaju piškote (moja mama inzistira na tim glupim piškotama - jer bebi, kao, treba šećera - kao da ne dobiva dovoljno iz mlijeka i iz voća!).
5. bebi se hrana usitnjuje. da l' da joj pokušavam davati samo izgnječeno vilicom ako ne želi?
oprostite na dugom postu! i hvala unaprijed!
