drage mame, kooonačno sam pročitala svih 57 stranica i želim vas pozdraviti!
imam sina koji će za koji dan 5 mjeseci, a pedijatrica nas je s 4 mj. iznenadila pitanjem kako nismo počeli s kašicama jer da ako smo na AD moramo ranije počet! malo je reči da me to iznenadilo jer mi se činilo preeerano i od tada marljivo čitam i pripremam se i sada sam apsolutno sigurna da se ne trebamo žuriti - hvala vam na tome, jer vaši su mi savjeti dali snage da zanemarim pedijatricine preporuke, a to mi nikad nije lako! Posebno zato što moj sin, uvjetno rečeno, ima neke znakove da bi mogao papati - vodu i moje izdojeno mlijeko fino posrče na žličicu, a pije i iz one šalice s kljunom.
Budući da vas čitam pomalo već skoro mjesec dana moram iznijeti par svojih razmišljanja koja eto već neko vrijeme zriju u meni.
Prije svega, strašno mi je drago da sam našla forum na kojem savjete dijele mame koje kuhaju jer mislim da je to rijetko, ali i neprocjenjivo vrijedno. Nisam protiv kupovnih kašica, posebno kada su neke namirnice van sezone, ali kuhati djetetu i učiti ga da jede nešto pripremljeno kod kuće, "kontroliranog" porijekla i zdravo, ipak je nešto što ide i u odgoj, a ne samo brigu i hranjenje. Jer kao što se implicitno kaže u onoj brošuri, nije hrana samo da se dijete najede i raste, nego i stil života i odnos prema sebi i drugima. Svatko će to naravno prilagodit sebi i svojim navikama, stavovima i vjerovanjima, tj. navikama obitelji - netko će miksat, neko ribat na keramičkom ribežu, netko kupit kašicu, netko podgrijavat, netko zamrzavat...to je stvar izbora i prilika u kojima živimo.
Ja ne znam kak će nama ić kad krenemo, ali unaprijed mogu reć da ću nastojat da djetetu kuham što češće i što neposrednije prije jela, da koristim sezonsko voće i povrće, da iz tog što mu pripremam dobije ono što mu je potrebno i da obrok bude jedan novi ritual. Mislim da je ovo prilika da i sama naučim više o zdravoj prehrani te da uz sina i ja i suprug obogatimo svoju prehranu. Ništa spektakularno, ali uvest koju novu žitaricu i njima zamijenit sendvič sa salamom i sirom za doručak, mislim da je i to nešto. Osobno, ne vidim puno smisla u tome da se djetetu često kuha nešto što nitko drugi u obitelji ne jede, jer nije mi cilj dovijeka kuhat dva ručka. Posebno jer će i dijete jednom shvatit da drugi jedu nešto drugačije, a time i zanimljivo, a osim toga, kao što je netko već komentirao, jednom će i to dijete izać iz najužeg obiteljskog kruga i susrest se s vrtićem, školom, drugim obiteljima u kojima ne možemo kontrolirat što jede. Ali ne slažem se s tvrdnjom da zato ne treba dijete upoznat s namirnicama koje su u našem podneblju neuobičajene i da ne treba pazit što jedu, jer kao - jednom će im netko dat parizer i hrenovke u vrtiću. Štoviše, baš zato mislim da im treba pružit najbolje što možemo, dok možemo - a to je dok smo s njima doma, dakle prvih godinu dana. Uostalom i prehrana majke u trudnoći je važna jer djetetu daje dobre osnove kad se rodi, pa tako i prehrana tijekom prve godine daje djetetu dobe temelje za dalje, bez obzira na povremene hrenovke. I mi nekad naručimo pizzu i jedemo meso, čvarke, kulen, fiš i čobanac, ali zato nekad jedemo blitvu na lešo tri puta tjedno, a sad bome i razne nove žitarice da vidimo šta će nam to sinek papat i da se ja uvježbam kak to ubacit u naše obroke. Tu bi spomenula da mislim da je i to bitno - koliko ko voli kuhat i koliko kuha i inače, a ne samo bebi, pa jasno da se nekome kuhanje ne uklapa u stil života (ne mislim to isključivo kao nešto negativno) i to je osobna odluka, a jako je važno i u kakvim okolnostima živimo (netko rano mora na posao). Ali ako se vodilo svojim zdravim razumom i svojim osjećajem, vjerujem da većina ne griješi - a onda je manje bitno oćeš prokuhat mrkvu pa bacit vodu, koliko minuta ispirat žitaricu pod tekućom vodom, pržit proso ili odmah kuhat, podgrijat već skuhano ili uzgajat u svom ekološkom vrtu - većina će i tako kombinirat. Po meni je bitnije informirat se, učit, razmišljat svojom glavom, pogledat sastav nečega i pratit svoje dijete i njegove reakcije. Nekad djeci koja svašta jedu ne bude ništa, nekad se problemi jave tek kasnije, a s nekim se stvarno mora jako pazit kad i što papaju. Ja znam malu kojoj su roditelji s mjesec dana počeli stavljat keks u AD jer da joj je kao preslabo. Ali meni taj argument - i niš joj nije, nije nikakav argument. Iako, opet ću reć, svatko svoje dijete odgaja najbolje što zna i može i svatko će za svoje dijete odlučit što je dobro, a što ne. Uostalom i djeca su vrlo različita.
Još bi samo spomenula i one priče o tome kak su nekad nama davali ovo i ono vrlo rano i kak nam ništa nije - mislim, iskreno, ne znam koliko nekima od takvih ništa nije, ali to je sad stvarno druga priča i nije joj ovdje mjesto.
Dakle, da više ne duljim, polako sam vas pratila iako ima dosta za čitanje, ali da su i drugi čitali od početka ne bi se neke stvari 100x ponavljale. Super mi je kak su neki od početnika postali stručnjaci, pa tak zwerka na početku pita i pita, a onda kasnije već i dogovara i daje savjete - učenici postaju učitelji. A posebno bi pohvalila moderatorice na strpljenju s nama novima - hvala cure.
i na kraju pitanja - da ne bude da se javljam samo da vas davim svojim glupostima:
1. negdje je netko postavio slično pitanje, ali ja nisam vidjela odgovor (možda mi je promaklo) - kakav je otprilike na početku omjer žitarica i voća/povrća u kašici kad se to krene miješat? Jer nešto je bilo govora o tome da previše žitarica u početku isto nije dobro - ili sam ja to krivo shvatila? Možda je to samo pitanje konzistencije kašice?
2. ja bi oblik u kojem možemo dobit žitarice složila otprilike ovako: zrno - najduže se kuha i onda miksat ili pasirat, nekad se mora namakat, nekad ga je dobro i popržit (proso); onda npr. pahuljice - obično se samo poliju vrelom vodom, zatim gris - koji se kuha kratko - npr. 10-ak minuta, a gdje bi onda išlo brašno i krupica - jel krupica isto što i gris i palenta i jesu li mljevene žitarice zapravo isto što i brašno od te žitarice?
3. primjetila sam da se često preporuča samo mlijeko davati na bočicu (ako je beba na AD), a krute obroke na žlicu, ali znam da puno mama daje večernji obrok - mlijeko s rižinim pahuljicama, rijetki čokolino ili onaj nesretni hipp za laku noć na bocu i to nam je i pedijatrica savjetovala. sad, po onome što sam ovdje čitala, prije svega vidim da večernji obrok nikako nije obrok s kojim treba krenuti kad se uvodi dohrana, dapače to je skoro pa zadnji na koji se prelazi na krutu hranu, pa me zanima zašto se to onda navečer daje u tako ranoj dobi, odnosno jel se to onda računa kao "kruti obrok" il je to samo način da se miječni obrok učini zasitnijim da beba spava duže pa se ni ne računa ko kruti obrok? Koliko mislite da je važno da se navečer pojede nešto zasitnije? Kad bi beba trebala počet spavat cijelu noć?
Hvala unaprijed i još jednom veliki pozdrav svim mamama kuharicama

i nadam se da ćemo se i dalje družiti