Postao/la Suncokret » 05 svi 2012, 12:52
Ovako, dojimo od prvog dana, sve super, isto tako s neka tri tjedna je dobio dudu varalicu koju obožava (nisam oduševljena, ali ajd). E sad, u zadnje vrijeme imam neki osjećaj kao da njemu sika nije više tako važna, ne znam jel to normalno ili nije ili što već. Uglavno meni je žao i tužna sam, a ne mogu s nikim pričati tko bi me razumio pa pišem vama.
Ima tri obroka. Siki pred ustajanje, pa onda eventualno pred podnevno spavanje, e sad meni je krivo što to sikenje pred spavanje njemu nije uvijek potrebno nego mu je dovoljna duda (glupa sam zbog toga, jer bolje za njega da je tako jer se uskoro vraćam na posao), onda nekad siki kad se probudi, pa nam ide ručak, siki popodne, prije spavanja i još 2 puta po noći. Ovako napisano to izgleda ok, ali ne mogu vam objasniti kako imam neki čudni osjećaj da mu nije važna kao prije. Ne raduje joj se kao prije, zaspe bez nje, izabere dudu rađe nego siku.............. Ima dana kad se mazi u sike, i kad traži, a to je obično kad mu se spava a kad ima još nekog kod nas ili kad nismo kod kuće.
Želja mi je dojiti ga i duže od godine, ali nekako imam osjećaj da to njemu ne predstavlja više ništa posebno (osim hrane, jer bilo je razdoblja kad je mlatio i rukama i nogama kad bi vidio siku), pa se pitam ima li smisla onda nastavljati? Do godine bi se svakako potrudila jer suprotno ne dolazi u obzir.
Onda sam čitala iskustva mama koje su dugo dojile, i gotovo svaka navodi nasisavanje i puno sisanja po noći a opet si onda razmišljam jel se to uopće isplati (znam se prednosti produljenog dojenja) ako njemu to nije neko posebno zadovoljstvo? Ja ću biti neispavana, i po danu umorna, a samo zbog toga da udovoljim sebi....
Sad sam vas udavila, ali poanta je da sam tužna što imam osjećaj da mu sika više ne znači ništa posebno a ima tek 9 mj. Trebam li se zabrinuti da je kraj na vidiku? Čak sam razmišljala da nabavim ogrlicu za dojenje jer je on preko dana jako zauzet promatranjem okoline dok siki, skidanjem mojih naočala, diranjem moji madeža, čupanjem moje kose...

