dojenje je vazno, ali....

meni je tema dojenja i produzenog dojenja svojedobno bila jako zanimljiva. i pokusala sam pronaci nesto na tu temu sto bi objedinilo moje stavove koji ne idu samo u jednom ili samo u drugom smjeru. nisam bas bila zadovoljna pronadjenim, ali sam na kraju ipak citajuci sto tekstove od LLL, sto one iz svojih knjiga dosla do tih nekih svojih stavova.

gle, samom cinjenicom da radim to sto radim, vjerujem da nasi postupci imaju "viseslojne" motive. dakle, jedno je ono cega smo svjesni, a postoji i jako puno motiva kojih nismo svjesni. uopce se ne radi o tome da su motivi, ako ih nismo svjesni, bolesni ili "ne skroz normalni".
za vecinu stvari u svakodnevnom zivotu nema nikakve potrebe tragati za tim nesvjesnim motivima, ali bilo bi zavaravanje tvrditi da oni ne postoje. kod mene, kod tebe, kod svih ljudi. i razlozi zasto sam se ja odlucila dojiti koliko sam dojila su mnogostruki, a vjerojatno bih samo dio njih znala opisati. i uopce ne tvrdim da su moji razlozi bolji od tvojih. jednostavno su moji i meni su u tom trenutku bili potrebni.

i nikako ne mislim i bas nikad to nisam rekla da su motivi kod vecine majki koje produzeno doje patoloski!!

zao mi je sto nisam uspjela pronaci neke studije o produzenom dojenju koje bi mi odgovorile na sva moja pitanja, a imam ih, bez brige

Zadnja izmjena: Nincka; 04 ožu 2007, 23:02; ukupno mijenjano 1 put/a.

ja sad pricam o nekim stavovima koji su relativno opceprihvaceni u psihijatriji/psihologiji. o odnosu majka-dijete i fazama tog odnosa pisali su mnogi, medju najpoznatijima su winnicot (npr. ona primarna majcinska zaokupljenost koju spominje psihologica u tekstu je winnictov pojam, dakle, nije da zena pise napamet ), klein, mahler...

Mene zanima jesu li u sklopu toga pisali i o dojenju i što točno kažu.

Što se Glasa tiče, uvodnik je izmišljena, hipotetična priča koja je poslužila za to da se potraži mišljenje stručnjaka. Koliko urednica zapravo iskrivljeno shvaća produženo dojenje, vidi se i iz toga da majku trogodišnjakinje opisuje kao umornu, iscijeđenu ženu koju dijete cjelodnevno cica (stoga sam si i ja postavila ovo Ninčkino pitanje - koliko zapravo pocica mlijeka trogodišnjak i koliko često cica) te uopće ne jede krutu hranu nego svaki put kad se ručak posluži bježi od stola i cima majku...
Ako zaista jest tako, tu se po meni radi, zdravorazumski o nezdravom odnosu majka-dijete. Ne moram biti psiholog nit psihijatar da to zaključim.
Uredničina priča nema veze s produženim dojenjem, ona je, da bi opisala motiv za izbor teme, predimenzionirala stvar.

Tekst psihologinje meni je zazvučao kao mambo džambo instant analiza. Jasno da postoje žene koje doje djecu iz vlastitih potreba, da bi se osjećale nezamjenjivim, prijeko potrebnim, da im ne bi dozvolile da odrastu i odvoje se. To su osobe koje trebaju stručnu pomoć.
No psihologinja je u ovom tekstu, bar sam ga ja tako iščitala, digula cijelu priču o produženom dojenju na razimu nenormalnog odnosa
Rado bih vidjela nekakve reference za to.

vecina autora koje spominjem nisu se bas previse bavili samim dojenjem. problem je sto tih originalnih tekstova nema na netu i nije bas sasvim lako doci do knjiga. zato sam ja u vise navrata pitala ljude koji su psihodinamski orijentirani, neki se bas i bave djecom o stavovima vezanim za dojenje i uvijek je odgovor bio slican i proizlazio je iz faza psihoseksualnog razvoja (cak sam imala i pomalo neugodnih situacija kad sam na kraju ja zauzela stav i branila produzeno dojenje :mrgreen:

jer me uvijek naljuti kad mi netko servira osobni napad tipa "koje glupo pitanje ocitog odgovora" umjesto postenih argumenata).

isto tako, bojim se da i nisu radjene studije koje bi ovo pitanje osvjetljavale na nacin koji bi mene u potpunosti zadovoljio.

I ja sam nekako stekla dojam da baš i nema nekih zadovoljavajućih studija, a i kad bi postojale, vjerojatno bi bile pobijane od drugih struja u struci, kako to već biva..pa se onda vodim zdravom logikom.
Kako je granice, jelte, uvijek važno postaviti :mrgreen:

meni je ta neka gornja granica do koje mi je dojenje prihvatljivo dob od 2-3 godine.
Dojenje djece starije vrtićke dobi -prelazak u patologiju, sve iznad toga - za hospitalizaciju majke na zatvoreni odjel :mrgreen:

I ne trebaju mi studije. Kako je život jednostavan, jelda :lol

Nincka je napisao/la:i nikako ne mislim i bas nikad to nisam rekla da su motivi kod vecine majki koje produzeno doje patoloski

nisi, mozda je iz mog posta to zazvucalo, ali jesu mislile osobe iz ona dva clanka, i to definitivno!

ni samo dojenje nije dovoljno zastupljeno, a kamoli studije o produzenom dojenju
meni to vise lici na neke predrasude iz proslosti, a zapravo primjera ima, tako da ako imas pitanja, sigurno ce mame koje su produzeno dojile vrlo rado na njih odgovoriti

Nincka je napisao/la:btw, ne znam, a bas me zanima - koliko otprilike mlijeka popije tijekom dana jedan npr. trogodisnjak dojeci se?

u toj dobi to je zanemariva kolicina
dakle, tu se radi o tome da je sika djetetu utociste i utjeha
kako cemo ti, ja ili neko ko cak prvi put vidi djete reci kada sika TOCNO treba tom djetetu prestati biti utjeha, kako da znamo da to mora biti sa 2 godine 8 mjeseci 23 dana u 1 i 15??

meni je ova tema dosta draga jer sam i sama produzeno dojila, i to cak preko svojih granica :mrgreen:

prvo sam dijete dojila krace i pozalila poslije sto sam prekinula tad kad sam prekinula.

a kad sam poslije tog prekida, a prije pocetka dojenja drugog, pokatkad cula za koji primjer produzenog dojenja, bila sam zgranuta. gledala bih svog trogodisnjaka i zamisljala kako bi to, zaboga izgledalo da on sad cica :shock:

a kad je njegov vlastiti brat u toj dobi cicao, nisam se tako cudila :mrgreen:

usporedba s bocicom mi stoji za npr slucajeve smirivanja, puno djece i u starijoj dobi, 'kad njihovi vrsnjaci odavno jedu krutu hranu' :mrgreen:

i dalje koristi bocicu za uspavljivanje i smirivanje

tajči, hoćeš upoznati? :mrgreen:

moj će tri pune u lipnju (dakle, još smo daleko).

Lara, ja ću na svoju veliku žalost morati odbiti F. od dojenja kad bude 12 mjeseci ako do tada sam ne prestane jer moram zbog posla otići na par mjeseci u Zg. Već me sad peče savjest zbog toga.
Ne znam kad je pravo vrijeme za prestanak dojenja. S jedne strane, lako je meni govoriti moj se stariji sam odbio. S deset mjeseci jednostavno više nije htio sisati.

Osim par forumasica koje jos doje, poznajem jedino moju sestru koja je dugo dojila! I ne mogu je prepoznati u nicemu sto se pise u onom prvom tekstu!
Niti je bila iscrpljena, niti je imala los odnos sa muzem, niti je njena curica samo dojila... niti je ona htjela zadrzati dojenje pod svaku cijenu! Bas naprotiv- pokusavala je prestati na razne nacine i slusajuci svakakve savjete ali im to nije uspjelo!
Sve dugodojilice koje poznajem pokusavaju prestati dojiti- i teze k tome...

Ja sam imala srece pa nam se prekid nekako poklopio sa drugim okolnostima i nije bilo puno drame oko toga. Ali mi je drago sto je on bio spreman na taj prekid i sto je dojio koliko je zelio.

Ne znam zasto bi se forsiralo odbijanje od dojenja sa nekih godinu dana i zasto se to smatra vrlinom, odnosno zasto se majke koje tad ne odbiju svoje dijete od dojenja smatraju nesposobnima... Mislim takav je stav okoline u kojoj zivimo...A opet je normalno da dijete dobije svoju bocicu mlijeka navecer prije spavanja i do trece godine... :dunno

I jos nesto- zaboravila sam se osvrnuti na odnos sa partenrom...
Dojenje nam nije ni najmanje ugrozilo nas medjusobni odnos- MM mi je svih 26 mjeseci dojenja bio velika podrska, a vjerujem da bi to bio i duze... :3srca

e, da, odnos sa partnerom. ja bi to okrenula naglavačke. nije da mama dugo doji zato što ima loš odnos sa partnerom, već zbog puno dojenja ima lošiji odnos nego što je bilo prije djeteta. naime, često dojenje jako smanjuje libido pa dolazi do nesklada u potrebama koje ima mama dojilja i tata-nedojilja ;-) . većinom te krize izbiju kad dijete ima par mjeseci i razriješe se (nađu se na pola puta) puno prije nego što dojenje postane produženo.

naravno, ovo gore nije pravilo. maslačak nam je to napisala.

Mislim da je pravilo da je libido kod zena smanjen prvih nekoliko mjeseci nakon poroda- i to bez obzira na dojenje/nedojenje...ali opet to ne more narusiti zreli odnos medju partnerima u kojem ce tata imati razumjevanja i ukljuciti se i sam u brigu o bebi kako bi mama na kraju imala vise vremena i za svoje i muzeve potrebe...

Mogu nevesti primjer jedne meni jako drage osobe...koja je zeljela dugo dojiti, medjutim kad je beba imala nekih 8-9 mjeseci njen muz je vrsio pritisak da ona prestane dojiti... Ona je bila jako nesretna zbog toga ali je popustila pred muzem i prestala s dojenjem. Medjutim to im nije spasilo brak jer je njihov odnos i prije bio narusen nevezano za dojenje...

Ma ono sto sam htjela reci je da dojenje ne moze narusiti normalan odnos izmedju partnera ako je taj odnos zreo...

Zadnja izmjena: Maslacak; 05 ožu 2007, 13:52; ukupno mijenjano 1 put/a.

eli je napisao/la:e, da, odnos sa partnerom. ja bi to okrenula naglavačke. nije da mama dugo doji zato što ima loš odnos sa partnerom, već zbog puno dojenja ima lošiji odnos nego što je bilo prije djeteta. naime, često dojenje jako smanjuje libido pa dolazi do nesklada u potrebama koje ima mama dojilja i tata-nedojilja ;-) . većinom te krize izbiju kad dijete ima par mjeseci i razriješe se (nađu se na pola puta) puno prije nego što dojenje postane produženo.

naravno, ovo gore nije pravilo. maslačak nam je to napisala.

Evo jos jednog izuzetka, dojila sam dve godine i 4 meseca i nikakvog pogorsanja u odnosu sa MM-om ili smanjenja libida zbog dojenja nije bilo. MM se svaki put rastopio kad nas je video da sikimo, a ja njega volim dojila ili ne.

Ivana je gore lepo napisala, imala sam i ja limite "dojicu do godinu dana" dok nisam pocela da dojim, a onda shvatis da je taj limit glupost, dojila sam dok je mom misu to trebalo. Prestao je sam onda kad je trebalo. Nicega perverznog ili kontrolisuceg ili sl. nije bilo u nasem odnosu, jer dojenje nije bilo zbog mene, nego zbog njega, on je bio cilj, on je bio razlog - najvazniji razlog na svetu. S. je siguran u sebe, nikad uskracen, nikad ignorisan, nikad osamostaljivan (a zacudo jako nezavisan i sposoban), kad god je zaplakao uzet u ruke, spava sa nama kad zeli...

A ne mogu nabrojiti pedijatre, lekare, prijatelje, poznanike, rodbinu... koji su svi tresli glavom, na taaaaako dugo dojenje.

Isto kao sto mame koje ne zele dojiti imaju pravo da ih zbog toga ne prozivaju i maltretiraju i mame koje doje i zele duze dojiti imaju pravo na svoju odluku. A dojiti nije uvek lako i ovakvi tekstovi nadri psihologa ne pomazu.

Što se tiče odnosa s mužem mislim da je tu dojenjei samo izgovor za loše odnose. Ako je brak o.k. i muž i žena se slažu to će nastaviti i uz ne znam koliko dugo dojenje, jer u krajnjoj liniji, pa nije dijete non-stop na prsima. Što se tiče samog dojenja, možda je problem u meni, ja mislim da se ne bi osjećala ugodno da dojim dijete od tri godine, ali daleko od toga da se veselim odbijanju djetteta od prsa s godinu dana. Duboko se nadam da će se sam odbiti kao i brat.

VIPmama je napisao/la:tajči, hoćeš upoznati?

moj će tri pune u lipnju (dakle, još smo daleko).

Vipice svaka cast na stazu. :mah

Meni je bilo skroz normalno J. dojiti i jos bi ga bila dojila da je htio... i nikako mi se nije ucinio prevelik...
Tek sad kad je prestao dojiti, nakon odmaka od nekoliko mjeseci vidim da on stvarno vise nije ona bebica koja je donedavno dojila...sad je vec pravi veliki decko.
Ma sve je u nasim ocima.

Kako grozan tekst! :cry:

Ja sam majka četvero djece, 1. djete sam dojila tri mjeseca, 2. isto tako. 3. godinu dana, a 4. je sada 11 mjeseci i još ga dojim, uopće to nema veze sa bračnim odnosom. Uz dužno poštovanje mislim da dotična gospođa ima nekih mračnih ili bračnih problema. Sada sam zrela i odrasla i dobro djeta mi je ispred svega. Dok sam bila mlada i nezrela, jedva sam čekla da navečer legnem bebača i malo pobjegnem na kavicu, a baka sevis je u slučaju nužde čekala naoružana bočicom. Sada sam zrela žena spremna nositi svoje breme, i činim to sd užitkom. Sretna sam kad privijem svoje djete uza se i nahranim ga i mislim da nema ništa nastrano u tome. Moj muž zbog toga i nije zapušten, ta zaboga ne visi mi djete cijelu noć na grudima da se ne mogu posvetiti mužu. Mislim da ta žena ili nema pravog muža ili nije ni majka!
Ako netko misli da sam bila previše gruba ja se iskreno ispričavam!

:juhu

Sad ću ja nešto na račun prof. psihologije koja je tako stručno napisala tekst :mrgreen:

Naime, prof. je studirala 4-5 godina i (oh, da :shock:

) diplomirala. i postala je, vjerojatno, stručnjak za psihičko zdravlje svih bližih i daljih, ali je, dem!, zaboravila da je napisala ovakav seminar na prvoj godini ili nedajbože praktikum na FFZG-u, dobila bi doživotni ban s Odsjeka (namjerno velikim slovom-pustite sad moje frustracije :mrgreen:

)

Dakle, da netko tko studira psihologiju na ispitu kaže "Čini se", to poveže s (navodno) vlastitom pričom i ne navede niti jedno istraživanje ili referencu, letio bi s C-III naglavce. Kroz zatvoren prozor. Indeks bi joj spalili plešući ritualne plesove. I zalijevajući ga alkoholom. (Moje frustracije, rekoh već :mrgreen:

)
Mene inače ljuti taj eksperimentalni pristup domaće nam psihologije, ali k'o što je kimama mudro primijetila, napisati ovakav mambo džambo i još se potpisati punim imenom i dva prezimena (jer tak se u psihologiji šika) te stečenom titulom (bez dodatnog školovanja i terapije, dakle ne bavi se dinamskom jer da se bavi sigurno bi to naglasila. Niti je geštalt terapeut. I to bi naglasila sigurno. Nema niti slovca čak ni o terapiji izbora pa prema tome :juhu ) stvarno je hrabro. Ili glupo u najmanju ruku (ispričavam se na izboru riječi, jako loše spavam u zadnje vrijeme).

Da sad malo o sebi ja kažem; moje dijete ima tek malo više od osam mjeseci. Doji. Skoro isključivo. Dohranu ne prihvaća. Mene to malo brine, ali recimo moju pedijatricu ne. I ne znam do kad ću dojiti, i ja mislim da je tri-četiri godine puno za dojiti. Ali to mislim sada, kao thalia i mama osmomjesečnjaka, a ne kao prof. psih i svakako ne za napisati ovako paušalan tekst i potpisati se titulom.

ma dobro, thalia, ljuta si, i nije da branim psihologicu, ali sasvim sigurno to nije bio tekst u casopisu koji bi zahtijevao reference kao sto bi ih zahtijevao seminarski rad ili iole kakav ozbiljniji casopis.

Nije, ali se kroz novine siri predrasuda prema dugodojilicima.

Nincka je napisao/la:ma dobro, thalia, ljuta si, i nije da branim psihologicu, ali sasvim sigurno to nije bio tekst u casopisu koji bi zahtijevao reference kao sto bi ih zahtijevao seminarski rad ili iole kakav ozbiljniji casopis.

ne. napisano je u novinama. koje čitaju ljudi koji su okretali očima na to što sam ja isključivo dojila šest mjeseci i pričali kako dijete izgladnjujem i ne dam mu piti po tim vrućinama :roll:

Samo da nadopunim Thaliu- iste novine citaju i oni koji su meni govorili da mi je dijete neuhranjeno (inace prati svoju krivulju rasta i uvijek je na 50 percentila) jer ga dojim sa dvije godine... i to sa pogrdnim pitanjem u stilu "kome dojenje treba- mami ili njemu"

Problem je sto ce taj clanak procitati neko ko je manje informisan pa poceti sebi postavljati ovo ili ono pitanje.
Mene to vise ne ljuti i ne obazirem se na to.

Ja znam koliko je meni valjalo sto sam Lejlu dojila 22 mjeseca.
Znam koliko je to na prvom mjestu valjalo samoj Lejli.
Ako bude srece i ovu malo planiram dojiti sve dok ona ne kaze dosta ili sve dok mlijeka bude dovoljno (ne bas do polaska u skolu :mrgreen:

)

Thalia, to su i meni govorili i uvjeravali me da moram djetetu dati vode ili čaja, a najbolje mi je bilo da mu (novorođenče!) trebam dati bar jednom dnevno vode s limunom. Uglavnom sam bila proglašena lokalnom vješticom jer sam ih ladno sve odj...

Meni ide na živce i iznimno mi je neprofesionalno kad novinar ( a psihologinja u ovom slučaju to jest) napiše tekst kojim potkrepljuje unaprijed zadanu tezu.
I ne slažem se s time da psihologinja nije trebala navesti reference. Budući da tekst nije napisala kao "običan" novinar nego se potpisala sa prof. psihologije, to je bilo itekako poželjno (iako ne i obavezno). Dobro napisan tekst kojim autor neće riskirati da ga se proglasi neprofesionalnim i paušalnim, sadržavat će podatke o tome čime su potkrepljene teze. Posebno ako govori o tome kako je produženo dojenje patologija, što je u tekstu autorica sugerirala. A čitatelji će također dobiti i informaciju o tome što kaže "druga strana" o produženom dojenju, što kaže Unicef, LLL, psiholozi/psihoanalitičari koji su pro produženog dojenja. Pa makar na koncu i zaključila kako je ZA NJU to čista patologija, na što ima pravo...

Kimama1, slažem se za reference.

ja se ne slažem da je autorica tog članka trebala navesti reference.
mislim da je trebala navesti CIJELI RAD u kojem su došli do zaključaka koje ona spominje!

zašto tak mislim? svako tko je ikad čitao ili pisao bilo kakav znanstveni rad zna da na prema konceptu po kojem se rad piše na kraju u rubrici “diskusija“ se treba i kritički osvrnuti na zaključke i navesti koja su ograničenja samog rada.
e, pa ako je glavna kritika rada na koji se ona spominje bilo to što su uzorak mama koje su dugo dojile svoju djecu bila populacija žena koje su se javile psihologu radi nekih problema koje su imale u životu/obitelji/poslu, i ako nije bilo kontrolne skupine-znači grupe žena koje isto tako duže doje, ali se nisu javljale psihologu nikada, onda sve ovo jako mijenja na stvari!

treba znati kritički čitati radove, i isto ih tako navoditi. a gospođa koja je pisala ovaj članak za novine je to trebala znati. jer se potpisala titulom kaj zanči da je zavšila fakultet na kojem se i te kako uče te stvari (ko što je thalia lijepo objasnila). i mielim da ne može biti opravdanje kaj se tekst našao tu di je a ne u nekom ozbiljnijem časopisu.

ali šteta je napravljena jer ovo su vjerojatno pročitali i oni koji sad eto imaju “dokaze protiv“ dojenja djeteta starijeg od 6 mj. (ja zapravo nigdje nisam našla podatak do kada bi onda po “njihovom“ bilo normalno dojiti, pa zato navodim ovih 6mj-kad se počinje sa dohranom)

inače ja sam svoju curu dojima 14mj,prestala kad je to zapravo ona na neki način bila za to spremna, i apsolutno mi je bilo jasno da je zadnjih 6 mj to njoj služilo isključivo kao utjeha. ali to je tako bilo za nju. mislim da je kod svakog drugačije. mislim da se neki i te kako “napiju“ tog mlijeka-sve ovisi o tome kolika je produkcija.

la opet, možda je u izvornom tekstu to i bilo tako napisano, ali se uredniku učinilo pre dugo i nebitno pa je izrezao te dijelove van.
nikad to nećemo znati :mrgreen: