Odbijači dohrane (spojene teme)

[tanjabb]

A i proci ce . Nuditi i ne sekirati se ako nece. Ali nikako posustati i poceti nuditi losu hranu.

[ivanak2602]

Da, proci ce. Lorena je isto imala bas jednu groznu fazu (kad je bila prehladjena) gdje sam izludila neznajuci sto da joj vise ponudim. Sad smo u fazi da jede otprilike cetvrtinu od onoga sto inace pojede....cekam da prodje, dajem flasicu i bacam hranu .

[Matera_po_defaultu]

Zub!!
Ima gornje jedinice i dvojke i donje jedinice..i ko luda čekam donje dvojke, naotečene su mu gornje trojke, al ništa. Mm i ja pokupili najužasniju crijevnu virozu i bio je kod bake dva dana, i veli baka da super jede. I niš, pripisala sam to prehladi. I tak, igra se on jedno jutro i počne jesti novine Vadi mu to mm iz usta i veli, pa njem je narastao neki zub!! Četvorka! Izbila mu gornja četvorka!!
Anyhow, opet smo na normalnom ručku, žica hranu, to su izljevi sreće!
Hvala, cure!

[tamagoči]

Ja sam se poslužila s malim trikom. NIkako da prihvati palentu, a u ono vrijeme obožava je kašicu od višnje. Tako ako nešto nije htio jest, na žlicu san stavila malo recimo palente i vrh umočila u tu kašicu. A je sve smaza. Već sljedeći put kašica nije trebala.

[pomikaki]

Moj će sad 11mj i isto neće uvijek da jede. Samo ja ne odustajem kad on maše da neće jer po tome nikad ne bi jeo niti bi prihvatio dohranu. Sad već iz iskustva znam da na prve tri žličice on maše glavom da neće ili nekad plače ali ja mu ipak uguram hranu u usta na prevaru. Kupili smo različite dječje žličice s kojekakvim figuricama pa se onda igra s njima i tak u igri mu uguram hranu u usta ili nekad tata glumi klauna a ja šopam hranom, a nekad mi se sve to neda pa povisim ton i sama otvorim usta i stavim mu hranu u usta i nakon tri, najviše četiri žličice nema više ni odbijanja ni plakanja.

Oprosti što te citiram, nadam se da se nećeš osjećati napadnuto, ali mislim da radiš jako krivo... nemoj ga siliti! Mogla bih predugo pisati o tome, evo radije link na ovu knjigu: http://www.profil.hr/knjiga/hura-idemo-jesti/4496/ (J. Juul: Hura! Idemo jesti!)
I inače u svakoj Juulovoj knjizi ima po par primjera vezanih uz nutkanje djeteta.

Vjerujem da ima djece koji zbila imaju problem s prehranom, ali ovo guranje hrane u usta dok dijete maše glavom, podizanje glasa i ostalo su pravi način da kod djeteta izazoveš probleme.

I da ne bi ispalo da samo solim pamet, moje dijete u toj dobi također cijelih mjesec dana nije jelo doslovce ništa, osim što je dojilo. Možda, ajde, jedan zalogaj dnevno, ali ne više. Čak je stolica postala opet ona dojenačka, boje senfa. Nikad nisam podigla glas, a kamoli gurala silom u usta, umjesto toga sam joj dala tanjur na stol pored mene za stolom i neka jede rukama isto što i ja (kuhano povrće i ribu ili meso, sve na manje komadiće), ja bih je malo ponudila, ali ako neće ne mora. Projela je ponovo s 12 mj i do danas (3,5 g) jede izuzetno dobro, praktički nema namirnice koju ne želi jesti. A da sam radila ovo što ti opisuješ vjerojatno bih to radila i danas.

[pomikaki]

Što se prehlada tiče, i kod moje kad je prehlađena, boli je grlo i curi nos, padne joj i apetit. Ali to prođe za par dana i nema nikakve štete od toga... Zadnji put je moja htjela čaja i voće, ostalo ne baš.

[dodo]

Drage moje, evo ste me navele da se i ja prvi put oglasim na forumu. Prvo pozdrav Titirlici, imamo isti problem. Jučer ništa cijeli dan, do tada je barem znao popiti malo mlijeka, sada i to odbija. Sve ovo što sam pročitala mi pomaže, vidim da nas ima još koje se borimo s istim problemom. Možda u dobroj namjeri i griješimo, ali ponekad stvarno ima trenutaka kada bih napravila bilo što samo da pojede, pa makar se to zvalo sharp ili ucjena ili kako god. Dob je dvije i pol godine, bistar, živahan, čak i ne toliko premršav ? taman dovoljno da me ni pedi ni ostali ne shvaćaju ozbiljno
pozdrav svim mamama

[titirlica]

Dodo prije svega dobro nam došla i moram priznati da moj mališa već puuuno bolje jede, jednostavno su upalile kazne i ucjene , vjerovatno je i sam skužio da mu nema druge i da mu je jednostavnije da pojede nego da se natežemo, nema crtića , nema soka , nema slatkiša , ma nema NIŠTA dok se ručak ne završi , da ga vidite samo kako žuri da završi ručak i da može sve ostalo dobiti moja misija je uspjela

[boysmama]

jabučice, mogu te u potpunosti potpisati što se tiče mog starijeg djeteta (2 g i 10 mj.), od A do Ž ima jednake prehrambene navike kao i tvoj sin, iste fore sa švercanjem hrane koristimo i jednako mučno ti obroci izgledaju i nama (pa nisu zaništa u istom generacijskom pdf-u) L je isto zdrav, imunitet mu je ko grom, taj se gotovo uopće ne razboljeva ni zimi u vrtiću, a čak spada konstrukcijski u visoku djecu sa prosječnom težinom, uvijek ima malo i bušice, tako da mene također svi okolo gledaju u čudu što bih ja htjela, dijete mi super napreduje... ali ne znaju oni našu muku s kojom se svaki dan suočavamo općenito mi je ta priča oko težine djeteta nebulozna za usporedbu zdravlja njegovog organizma, kad baš one najlošije namirnice djeca najviše vole i to ih najviše deblja... tu su, naravno, izuzetak djeca sa izrazito malom kilažom i visinom, njihove mame sigurno i na to jako paze...

čitam vas sve i svaki pristup koji ste dosad navele ima smisla i primjenjiv je za neko određeno dijete odnosno mislim da je to onoliko induvidualno koliko je i svako dijete po sebi posebno... neki stavovi su mi iz iskustva napaćene mame za stolom ipak malo manje dragi, tu prvenstveno mislim na stav da dijete pojede koliko je njemu dosta i da ga uopće ne treba siliti ili na bilo koji način nadmudrivati da pojede ono što ne voli... ok, možda će se dijete samo i najesti tijekom dana od hrane koju voli (moj sin neće ni to uvijek), ali svakako ne možemo ostati hladni na to da oni vole gotovo isključivo određene skupine namirnica koje same po sebi ne mogu biti dovoljne da dijete godinama na tome živi i ostane dugoročno zdravo... tu prvenstveno mislim na ugljikohidrate... ne mogu ja ostati flegma na to da je moje dijete u proteklih tjedan dana pojelo dobrovoljno kruh, tijesto i jogurt kad znam da ne može živjeti bez vitamina iz voća i povrća i proteina iz mesa (kojeg ne podnosi organski, osim bolonjeza)... točno se zna koliko bi svako dijete trebalo pojesti čega dnevno da zadovolji osnovne potrebe rasta i zdravlja... dakle, ja ne vidim drugi način nego da ih se na neki način natjera da i takvu hranu jedu barem u tragovima, a sad za količine, o tom potom...

kod nas definitivno ne pali sjediti za punim tanjurom satima jer sam probala i to u očaju i samo mučim i sebe i njega, a bez rezultata... iako uopće ne mislim da je to toliko strašno sharp, naravno, ako pali... i to mi je bolje prihvatljiva varijanta od one da pustim njemu za volju što će jesti i šopam ga vitaminima... gladovanje isto ne pomaže jer on može izdržati i po dva-tri dna da ništa ne pojede, probala i to, nix...

ono kako mi to hranjenje držimo pod kontrolom je kombinacija 5-6 kuhanih jela koja su njemu po okusu i izgledom prihvatljiva, s tim da se u tim jelima nalaze gotovo sve dobre namirnice, naravno, kamuflirane do bola, e onda ponekad kad ni ta probrana jela ne upale, upali mu se crtić po guštu pa su tu prisutne razne ucjene oko gašenja crtića ili jednostavno pričamo za stolom njemu neku zanimljivu temu koja će mu odvraćati pažnju od guranja žlice u usta... u svakom slučaju, nakon prve 3 žlice on ništa više ne pojede sam nego uz našu pomoć i animaciju... to nekad prođe bezbolno, a nekad se hranimo i po sat vremena... ne trebam ni naglašavati da mi to oduzima jako puno vremena i živaca, posebno jer imam i još jedno mlađe dijete i treće na putu... ali nisam našla bolju varijantu

e, sad, otkako je krenuo u vrtić od jeseni, ipak malo manje forsiramo kuhane obroke popodne jer nikad ne znam točno koliko je u vrtiću pojeo, a večera mu obično nije problem jer je spoj mliječnog i krušnog što po defaultu voli... zamolila sam tete u vrtiću da zorno paze koliko pojede, ali njihove povratne informacije su prilično šture i neodređene (ne zamjeram ja njima, treba imati posla s toliko djece), međutim, u vrtiću uglavnom ne pojede taj kuhani obrok ili pojede samo pire dvaput tjedno, a ostalo izbrlja, ali zato bez beda zna pojesti dupli kolač za užinu nakon spavanja i onda dođe sit kući, a bez potrtebnih sastojaka... zasad mi barem voće hoće jesti pa me to uvelike tješi što se vitamina tiče...

eto, nemam univerzalni recept jer takav ni ne postoji, treba promatrati svoje dijete, pronaći mu trikove koji pale i sa što manje muke probati mu dati sve potrebno na tanjuru, a to ste znale i same

[dodo]

Hvala na dobrodošlici, lijepo je vidjeti da netko ima razumijevanja za druge. Jako mi je drago zbog bebaća koji je počeo jesti i samo se nadam da ću i ja uskoro moći podijeliti s vama tu vijest. U međuvremenu sam sinoć nakon što je u dva dana pojeo samo jedan dukatino telefonom konzultirala pedijatricu koja me "oprala": sve je to psihički problem koji sam sama stvorila načinom hranjenja, ne treba ga siliti, ne smijem ga opterećivati s tim, nema ucjena, nema "jedna za mamu jedna za baku", ne smijemo razgovarati o tome pred njim, brojati žličice i sl. Njena preporuka je staviti obrok na stol kada i ostalima, sve što ne pojede dignuti, i tako danima dok ne shvati da je hrana nešto što se podrazumijeva, a ne nagrada ili kazna. E sada mi držite fige da uspijem izdržati dovoljno dana dok on ne shvati, jer mi srce puca sa svakim obrokom koji je umjesto u trbuščić otišao u smeće... a o strahu da će se od gladi razboljeti da vam i ne govorim, kao i o njegovoj nervozi kada je gladan, jer je sasvim drugo dijete kada nešto pojede. I još jedna preporuka je bila da ga upišem u vrtić jer navodno baka servis dovodi do ovakvih situacija. To ne smijem mami niti reći, jer se ona toliko trudi oko moje djece, ta količina ljubavi i volje je nemjerljiva.

[titirlica]

Nisam sigurna da će vrtić pomoći u time da počne jesti. Moj ide u vrtić i uredno je sjedio za stolom za vrijeme ručka i gledao kako druga djeca jedu , ali on niti probati. Svaki dan kad bi došla po njega dobijem isti odgovor od tete: na žalost opet nije jeo , samo je gledao ili pojeo je kolačić za užinu, puding i sl. , a to mi je još gore jer netom prije nego bi trebao kući ručati dobije u vrtiću puding ili kolač pa naravno da neće ni kući jest

[boysmama]

dodo, ne znam što bih ti rekla... savjet pedijatrice je teoretski i stručno opravdan, sve će ti one više-manje reći isto, ali po meni je to puko teoretiziranje i pranje ruku od strane struke, može biti da je njegov problem stvarno psihološki i točno je da se ne smije stvarati fama kod hranjenja u njegovoj prisutnosti, ali isto tako garantiram da nitko od tih ljudi s takvim stavom, pogotovo ako je izrečen oštrim tonom, nije imao osobnog iskustva s takvom djecom koja odbijaju hranu... ti probaj neko vrijeme tako pa javi ako ima kakvih promjena...

potpis na titirlicu... ni moje dijete uopće nije promijenilo želju za hranom upisom u vrtić, čak mi se čini da mu se želudac još više stisnuo jer vikendom kad je doma jede još manje nego prije vrtića... sve to fino zvuči kad se ne radi o tvom djetetu, oni su u vrtiću izračunali koliko dijete treba preko dana pojesti po kalorijama i hranidbenoj vrijednosti, a to što to dijete preskoči 50 ili 100% tih planiranih obroka, nitko o tome ne obraća pažnju jer ih filaju tim stavovima da se hrani ne pridodaje važnost... zato meni teta okrene očima kad ju pitam koliko je jeo jer ona ne smatra da je to uopće bitno, a čak mi je jednom rekla (kao u šali) da će me prijaviti socijalnoj službi kad sam joj rekla da se mi nekad hranimo na silu... a ja sam, recimo, kod njega primjetila da on često odbija hranu prije početka jela jer nema potrebu za njom, a onda kad mu na prevaru ili silu uguram prvih žlicu-dvije, ostatak pojede bez problema jer valjda tek tad skuži koliko je gladan kad mu se hrana nađe u ustima...

mislim da je to sve individualno i da sve treba probati, a ne povoditi se za modernim ili za neke prihvatljivijim stavom o prehrani...

[Bubidea]

moje dijete je oduvijek super jelo, tako da ne mislim i ne smijem ovdje pametovati, samo bih iznijela sto sam vidjela na svoje oci, kako ljudi grijese, pa se mozda pronadjete u tome, ako si zelite priznati, jer ovi iz moje price, bez obzira sto sam im direktno rekla gdje grijese, po mom misljenju, si to nisu zeljeli priznati i nesto promijeniti.

dijete nista ne zeli jesti.
nista osim hrpe sokova, montea, cok. napolitanki, obicnih napolitanki i pomfrija.
bas nista drugo.

na stranu sto su mu davali napolitanke i pomfri. ajd to na stranu. nije nista drugo htjelo jesti , pa ajde da bas ne umre od gladi.
ali sokovi
litre sokova.
iskreno, niti ja ne znam koliko bih mogla pojesti da popijem dnevno litru gustog soka. pa sad to jos pomnozi s pet recimo, jer imam najmanje 5x vise kila od spomenutog djeteta.

ne, sokovi mu ne smetaju. nije da zbog toga ne jede. ok, mozda mu ne smetaju, ali sigruno ne pridonose cinjenici da nije gladno nikada.

i sto im vise reci?

e, da, dijete ide u vrtic ves sigurno godinu dana, ako ne i vise i situacija se nista nije promijenila. ne jede nista osim spomenutog.

[Trini]

Dijete koje ima problema s jelom kod kuce ne jede niti u vrticu (moje iskustvo). Moj sin je gladovao u vrticu od 8 do 16. nije NISTA htio tamo staviti u usta.

[titirlica]

bubidea, maleni sigurno ne dobiva toliko soka u vrtiću, tamo samo vodu piju ali kažeš da svejedno ne jede ni tamo
Sokovi sigurno nisu dobra stvar i ne pomažu situaciji ali izgleda da nisu isključivi problem ovog djeteta o kojm govoriš
Jako je teško biti pametan kad se nađeš u ovoj situaciji , ja sam cijeli život gledala kako moja mama posebno kha mom bratu, jer on ne voli ništa i da jadan ne bude gladan uvijek mu je posebno kuhala, ja sam se tome smijala i govorila kako si ja to NEĆU dozvoliti i kako će moje dijete jesti SVE, a vidi šta me snašlo , ajde sad ide na bolje, ali isključivo zato što nisam htjela popustiti i što sam postala stroga kad je jelo u pitanju.
U subotu me totalno šokirao kad je rekao : mama tamo u ormaru sam vidio politanke ali to ti se smije papati samo poslije ručka

[dodo]

jutros sam ga vodila dr da isključimo fizički uzrok (afte, upaljeno grlo...), i Bogu hvala sve je ok, ali još uvijek ništa nije ušlo u njega. Rekla je da pokušamo sa sladoledom... pokušala sam i po preporučenom principu staviti na stol i dignuti nakon nekog vremena, rezultat: jučer uopće nije jeo...očajna sam
a danas mi je curki 8. rođendan, moram se srediti da ona ne primijeti koliko sam u bedu

[boysmama]

dodo drži se, budi uporna barem neko vrijeme pa ćeš vidjeti učinak...

bubidea, to sa sokovima i neželjenom junk hranom je živa istina, moj L.. kad ode kod bake samo pije sok na razlijevanje što rezultira time da ne pojede ni ono što bi inače doma barem probao, to je prvo što pita čim uđe na vrata, a doma pije isključivo vodu i ne traži sok jer ga ni nema... a onda slijede bomboni koje doma ne jede, a baka ih ima u špajzi, samo se nacrta pred vratima špajze i žica ju s milim osmjehom... ne mogu mu to zabraniti jer tamo uvijek ima i druge djece koja sok piju na redovitoj bazi pa se ni se trudim uvoditi sankcije ako nije na domaćem terenu...

[dodo]

znate da zagrljaj smajlićima preko kompjutera djeluje?
hvala
btw popili smo malo mlijeka jutros i to je uspjeh

[latica]

cure, čitam vas opet malo, drago mi je da je ova tema puna podrške i bez osuđivanja, jer kad te netko malo ohrabri onda lakše ideš dalje u borbu, a ako nešto i griješiš, najbolje ćeš to sam shvatit kad si spreman za to... da lupam bezveze
htjela sam reći da su pravila oko hranjenja jedno, i da pedijatri i ne mogu savjetovati ništa drugo, nije nihova struka da provode psihološko savjetovanje, ali stvarno svako dijete treba uzeti u obzir kao pojedinca koji je na svoj način poseban, a isto tako i njegovi roditelji. neka djeca kao da imaju taj nagon da sama traže jesti i da jedu, a neka jednostavno nemaju - kao da ih to ne zanima. moj sin recimo nekad kad se zaigra u stanju je potpuno preskočit obrok jer on kao da nema vremena i da ga ne posjednem za stol i stavim mu žlicu u usta - da skuži da je gladan on ne bi taj obrok pojeo. a nekad, dođe po mene i vodi me u kuhinju i pokazuje na hladnjak ili na štednjak i viče njam njam. Ok, neće njemu ništa bit i da taj jedan obrok preskoči, u zdravstvenom smislu, ali postat će nervozan jer je gladan, a kao da ne kuži da treba pojest da bude OK, ako ste me razumjele.
ali ja ću vam ispričat jedan detalj iz našeg hranjenja, bez neke velike poruke, ali kao primjer jednog po meni lošeg smjera u hranjenju. dakle moj mali ima sad 19 mjeseci i lijepo jede, sve zdravo i solidne količine, sve češće sam traži (recimo izabere hoće li tekući ili čvrsti jogurt) i sam jede (čak i juhu velikom žlicom). ali često se on dok jede i igra, a mi ga hranimo. ja ne dam da se tu pravi velika priča, nego Ok - on se igra pa malo uhvati žlicu, pa čita slikovnice ali zijeva i žvače, kad više neće, nema uguravanja (ali on lijepo i pojede, moram bit iskrena). i onda dođemo do svekija i moja sveki - kad se krene za stol prvo pita: šta će ti baka dat, auto, mobitel, ovo ono ... i zabavlja ga dok nije ni sjeo u stolicu. tog trena kad on neće više zinut ona nosi nešto novo, ne zatvara usta nego stalno priča, ajde još malo, još malo, vidi koliko si malo pojeo i stalno ga pokušava još nahranit, nema šanse da se on uhvati žlice - ne pušta ona žlicu iz ruku. i onda: nećeš to, a šta će ti baka drugo dat ... oćeš ovo, oćeš malo onog ... Samo ću reć da on nikad tamo ne pojede do kraja - uvijek zatvori usta i neće zinut jer zna da će ona plesat oko njega. onda dođemo doma ja mu to ugrijem i on lijepo pojede bez prigovora. da sam ja njega uvijek tako pokušavala hranit kao ona, on bi sigurno imao puno materijala za manipulaciju.
ovime ne želim reći da je ista stvar kod druge djece koja ne žele jest, samo dajem naš primjer kako isto dijete može nekad jest, a nekad z...

u obranu svoje sveki moram reć da je inače divna i brižna i da mu nikad ne daje slatkiše i da me uvijek pita jel smije ovo ili ono dat, ali ona mene jednostavno ne čuje kad ja govorim - nemojte ga tako hranit, on lijepo jede

dodo - i ja ti šaljem jedan

[boysmama]

latice, lijepo rečeno... potpis na sve

neka djeca kao da imaju taj nagon da sama traže jesti i da jedu, a neka jednostavno nemaju - kao da ih to ne zanima.

ja imam živi primjer doma... starije dijete - s njim muka živa, a mlađe jede svaki obrok bez problema, taman ogladni kad treba i njegovo hranjenje je pravi užitak...

[dodo]

mi smo u međuvremenu završili u bolnicu jer se jednostavno srušio, dobio infuziju, a ja nakon 4 sata držanja da ne počupa cjevčicu odlučila da neću slušati dr savjete, već da ću svoje dijete nahraniti pa bilo to milom ili silom. I tako, razmislim se, da li ga je bolje držati satima dok prima infuziju, a hraniti ga prema doktorskim pravilima (što očito ne pali) ili ga držati desetak minuta dok pojede. Kada smo došli kući skuhala sam juneću juhicu, stavila u nju mrkvicu, luk i batat, smiksala to, mm ga je uhvatio u krilo, a ja šopala. Prvih par žličica je pljuvao, onda je zvao seku upomoć, onda je odustao i lijepo pojeo. Jutros smo ga opet držali za doručak. I sada dobra vijest, maloprije pojeo večeru bez riječi. i bez držanja. Rekao mi je: mama, bolje da mlijeko ide u pupu nego kroz rukicu.
Dakle, da rezimiram: slažem se sa svim mamama koje kažu da pravila ne mogu biti jedinstvena i da je svako dijete različito. Neka djeca jedu sama, neka je potrebno hraniti. Dr kaže da je to regresija i korak unatrag, ali never mind, meni je sada bitno da se on oporavi, jesti će sam kada mu se želučić malo navikne na hranu, pa zna držati žlicu, samo je malo tvrdoglav i zaigran, kao da nema vremena za jelo. Znam da ovo nije riješen problem i da će trebati puno mog truda i ljubavi, nekad će ići lakše, nekad teže, takav je, ali zato sam tu...
hvala za sve zagrljaje, uzvraćam s puno ljubav

[titirlica]

nedaj se ti smesti ,ti najbolje znaš procijeniti što treba napraviti da bi on jeo.
moram se pohvaliti da moj sve bolje i bolje jede, evo već tjedan dana bez ikakvog pogovora, razgovora , nagovaranja, prijetnji ...sjeda sam za stol u pojede sasvim solidan obrok , ja zadovoljna

[latica]

Rekao mi je: mama, bolje da mlijeko ide u pupu nego kroz rukicu.

jao dodo, ja ne znam jel bi se ovom smijala i plakala, miš mali ... mogu si mislit kak je tebi bilo
nek si ti njega uhvatila, ići će to na bolje! moram primjetit da mi se čini da je ključno to što si ti sada odlučna da hrana u njega mora ući, a on će to osjetiti ne samo time da ga držiš dok jede, nego i sam onako emocionalno - do sad si ti bila ambivalentna - jel da ga se hrani ili samo nudi, pa je i on imao prostora za muljanje. sad kad su pravila jasna, sad će ih i on prihvatiti lakše, zaista vjerujem da hoće. nikako sada nemoj odustati, kad ste tako krenuli bitno je da budete ustrajni što dulje dok se nove granice ponašanja u vezi hrane ne usvoje. on očito kuži da mora jesti, milom ili silom. ti si mu mama i donjela si odluku za koju smataš da je u njegovom interesu, a ako je završio na infuziji, onda stvarno nema šta drugo razmišljat
što se tiče ovoga da je to regresija - to nije regresija, ja bi rekla da je to napredak ne bi da je prije jeo sam pa sad ga ti hraniš, prije nije jeo, a sada jede, gledaj to tako! interesa nije imao pa nema ni dalje, nije da ga je odjednom izgubio. očito tvoj doktorica misli da je problem psihološke prirode i vjerojatno jest, ali ne onakav kakvim ga ona vidi. ona vas gura u jedan obrazac koji se na vas vjerojatno ne može primijeniti. može tu biti svašta, to je teško reći ... koliko je on star, ja sam propustila taj dio?
evo ti još jedan

[boysmama]

mi smo u međuvremenu završili u bolnicu jer se jednostavno srušio, dobio infuziju, a ja nakon 4 sata držanja da ne počupa cjevčicu

totalno si me šokirala, jadno dijete, da čega je moralo doći da struka shvati da nije svako dijete isto i da ih se ne smije tako ni tretirati... tebi smo mogu dati jedan veliki na strpljenju i na odlučnosti da tome staneš na kraj... svaka čast na preuzimanju situacije u svoje ruke

ovo je tipičan primjer da moramo i dalje biti uporne u hranjenju, pa kako-tako i da nema "sharp" postupaka kad je jelo u pitanju... ako sam se prije i dvojmila za svoje postupke u trenucima kad mi ga je teško bilo gledati kako pljuje hranu i energično protestira, sad znam da sam ipak postupala za njegovo dobro, iako protiv svog srca... dalek je još put pred vama (i nama) do uspješnog hranjenja, ali barem ćemo ovako imati zdravu djecu... možda malo istraumatiziranu, ali i to se s vremenom da ispraviti...

nadam se da će tvoj primjer poslužiti i ostalim mamama da se ne valja zezati s tim stvarima...

Rekao mi je: mama, bolje da mlijeko ide u pupu nego kroz rukicu.

a ovo je za rasplakati se, miš mali, kako je to sam shvatio nadam se da će mu to biti barem neko vrijeme dobar okidač za bolje papanje...

[latica]

[quote="boysmama]
... možda malo istraumatiziranu, ali i to se s vremenom da ispraviti...[/quote]
boysmama, sve se to da ispraviti, vjeruj mi. razmišljaj koliko bi bio istraumatiziran da svako malo leži u bolnici zbog nečega jer ne jede!

meni se čini da se danas malo previše ide u smjeru da se djeci prepuštaju svakakve odluke jer je trend razmišljanja da sve u vezi odgoja i brige o djetetu roditelju dolazi navodno spontano i lako kada uzme u obzir osjećaje i želje vlastitog djeteta, kada se svi "razumiju" i šta ja znam. s jedne strane je to naravno OK jer ih se uključuje, uči ih se samostalnosti, to pozitivno utječe na samopouzdanje, na razvoj mozga i sl., ali njihove odluke bi trebale biti unutar granica koje postavlja roditelj, a taj dio se često izostavi. i onda kada roditelj pokuša postaviti granice, okolina ga zapravo osuđuje ... to nije fer, tim više što je djeci prirođeno da postavljene granice testiraju kad god, ali doslovno kad god mogu - tim ih je teže održati čvrstima. ali po meni je za dijete uvijek bolje kada su te granice jasne, kada smo mi kao roditelji čvrsti u svojim odlukama (i fleksibilni naravno, nitko nije stroj, a to naravno ovisi i o djetetu, ali ipak čvrsti). dijete ne treba prijatelja (njih će steći sa strane) niti butlera (koji će brinut o robi, kuhat i spremat za njim) ni nešto između, treba roditelja, to je jedinstvena uloga koju mi igramo.

[dodo]

cure, super ste...ne znam što drugo reći.... Pa naravno da mu je trauma da ga držim (ne namjeravam to pretvoriti u pravilo ponašanja, to je jednostavno bio način da proguta taj prvi zalogaj, nisam imala izbora), ali je 5 puta veća trauma bolnica. Ruke su mu modre jer su mu dosta dugo pokušavali uvesti infuziju, i to "prekrasnim" metodama zavrtanja ruke, stiskanja itd. Jučer smo bili i kod dječjeg psihologa, žena se čudi, kaže dijete je super i sve ok, bistar, komunicira, raspoložen (naravno, pun trbuščić:)), ukratko, ne trebam ga više dovoditi. Ja sad idem polako, sa miksanom hranom, i lagano keks i mlijeko, puding, juhica...jučer ga nismo držali, sam je sjedio, ja ga hranila. Čak je i mlijeko popio.
Dob je dvije i pol godine, 12 kg, još u pelenama
Ono što smo i psihologica i ja zaključile je moguća reakcija na nešto tvrdo što ga je povrijedilo za vrijeme jela npr korica kruha, štapić ili nešto slično, jer jako loše reagira na sve što je kruto ili ima bilo kakvu jaču teksturu, pa je onda zbog toga blokirao sve. Zato sada idem s mekanim dok on sam ne počne prihvaćati i ostalo.
puno puno hvala i sve vas ljubim

[ciccobella]

Uh Dodo vi ste došli i do bolnice jadni mišić ...
mene su prošli tjedan opet zvale tete iz vrtića da mi kažu da joj zadnja 3 dana nisu uspjele ništa staviti u usta i da je naručim kod pedijatra.
Do sada su je uz kaznu da mora ići u drugu skupinu uspjevali natjerati da pojede tokom dana bar tih par zalogaja juhe.
Naravno ja je naručim i pedijatar mi opet kaže da njemu ona izgleda zdravo... je da ima malo mršave nogice al zdrava je
I opet ispadam ja budala koja zdravo djete voda po doktorima
Ima 3,5 godine i to odbijanje hrane je počelo s godinu i nešto. Govorili mi da je faza al ta faza još nije prestala a njoj su 3,5 godine
Kod nas ne pali prisila jer ako je silom pokušam nahraniti ona povrati.. ne pale ni ucjene, ni zamolbe, ni varanje.... ma ne pali ništa i ja više ne znam šta bi pokušala
Njen jelovnik svakog dana je isti : pola bočice čokolina ujutro i navečer (i to mora biti jako rjetko... samo jedna žličica čokolina u boci mlijeka) i ako imamo sreće tokom dana par kašikica juhe.
I jedino što hoće osim vode je popiti jogurt tj. bioaktiv

[boysmama]

ciccobella, ne znam što bih ti ni sama savjetovala... mi imamo sreće da se moj sin nije ispraksirao povraćati kad mu gurnemo žlicu u usta, iako je to jako česta pojava kod djece koja odbijaju hranu... možda da joj pokušate pustiti neki crtić da joj smetne pozornost od zdjelice mi to trenutno uspješno izbjegavamo, ali i to nam je krajnja opcija kad više ne znamo što ćemo s njim... onda upadne u začarani krug pa bez omiljenog crtića neće ni jogurt popiti, ne znaš što je gore...

ajde javi bude li kakvog napretka...

[ciccobella]

Redovno pokušavamo jesti pred TV-om ili vanka kroz igru..... davno sam odustala od ručka za stolom.
Sad mi je trenutno najveći problem što povrati ako je siliš Ona ima 3,5 godine i već je mala domuzuša.... Čim vidi hranu ona kaže " Ja ne mogu jesti jer ću ti povratiti" i ako je prisiljavaš, počme se nakašljavati dok ne izazove povraćanje
Dovela me je do te faze da mi je muka kad je treba hraniti.
Ako bude ikakvih koraka naprijed, izvjestiti ću vas.

[boysmama]

ciccobella, a da joj probaš davati neke multivitamine u sirupu kad je već tako gadna situacija... mislim, znam da je to kemija i da nije zdravo, ali meni je L. znao bolje pojesti nakon samo tjedan dana tih sirupa, otvore im apetit barem malo... mi smo koristili Child's Life sirup, ali on je prilično skup, može i onaj dr. Theiss, on je puno jeftiniji, a kažu da je jednako učinkovit