Postao/la natasha32 » 14 sij 2005, 16:52
lara33 - ovo sve sto pises, kod nas je bilo skoro pa od rijeci do rijeci isto. ako je to neka utjeha, mislim .<
><
><
>ivana - meni je osobno bilo najbitnije da moj toddler (dakle kad je vec u 'godinama' kad uz dojenje idu i mnoge druge stvari, i nije vise beba ) nikad ne doji zato sto joj je dosadno. to sam jednom davno negdje procitala, da toddleri znaju traziti sisati iz dosade, pa sam se stvarno trudila da joj ne budem dosadna . salim se, mislim da razumijes, kao sto je dojenje recimo kod bebe jednom hranjenje, jednom mazenje, a jednom i hranjenje i mazenje, ili utjeha od nekog stresa, sto je sve legitiman 'razlog' za dojenje i ne treba ga uskracivati, tako isto i toddleri imaju razne 'razloge' da doje. ovo je sad dalje moja teorija, mada sigurno negdje i pise, ne vjerujem da sam nesto originalna, nego da znas da to sto pisem ja tako mislim a ne neka institucija . meni je proces odvikavanja dakle isao tako da sam, uz metodu ne nudi ne odbij, pokusala izbaciti (nakon druge godine) one podoje koji mi se cine: da nije zainteresirana, ili da dojenjem zeli rijesiti neki problem ili frustraciju koju je vec dovoljno velika da mozemo ali uz moju pomoc, i drugacije rijesiti - ovo mislim da je doista bitno, jer se tu krizaju dojenje i odgoj - te da zeli dojiti jer ne zna sto bi od sebe (recimo izmedju dvije igre, tada joj moram hitno ponuditi drugu opciju jer ako pocne kenjkati onda nema nista od igre koja moze zamijeniti sisu). mislim da svaka mama za svoje dijete ako prati pazljivo, moze vidjeti koji su joj podoji 'nebitni', pa prvo na njima 'raditi'. ne moras svaki put uspjeti odvratiti, ali trebas imati konstantnu ideju da su recimo odredjeni podoji 'vec ahraizam' i pogurati da 'odumru'.<
>isto tako, ja Hanni nisam ni pokusala dirati one podoje koji sam znala da su joj uzasno bitni, to su na kraju i ostali nasi podoji: za uspavljivanje (dnevno i nocno) i kad se probudi. ali smo sve ostale podoje 'srezali' da smo na kraju od bez
oj malih podoja uspjele posve bezbolno (osim moje stalne koncentracije i
ige da li do
o radim ) doci do ovog stadija od 3-4 podoja (prvo su dugo bila cetiri, pa je svega koji mjesec pred potpuni prestanak otpalo i dojenje kad se popodne probudi, taj sam podoj ja mrzila, jer me nervirao, pa sam je jednostavno kad je bilo lijepo vrijeme cim se probudi isti cas dizala i ono: wow, vidi,
zo da se obucemo idemo vani - tad je vec imala 2,5 godine!!! ranije bi padala u histeriju ako i pomislim da joj uskratim taj podoj, no u jednom trenu sam shvatila da je mozda spremna = i bila je.<
><
><
>isto tako, da vas utjesim (jer sam ja bila ta koja je mislila 'svi ce prestati samo cu ja dojiti zauvijek a nisam htjela da nasilu prestanem pa sam mantrala u sebi 'svako dijete jednom prestane svako dijete jednom prestane svako... <
>da mi je netko u 7. mjesecu prosle godine rekao da cemo sljedeci mjesec prestati - rekla bih da nema sanse. i eto, prestale smo sljedeci mjesec. hocu reci, moze se mjesecima nista bitno dogadjati, i onda u 15 dana takva velika promjena da 'nadoknadite' sve prethodne mjesece stagnacije.<
><
>inace, danas sam vidjela hanninu frendicu koja je uvijek bila 'naprednija' od H. po sisanju (u smislu da je moja kraj ove bila uvijek bebasta). djevojcica jos doji, i to javno (ne smeta mi sto je javno, nego znaci da nema samo podoj recimo za spavanje, mi smo zadnjih pola godine ostale samo na 'kucno-uspavljivackom dojenju pa tko nije znao, nije ni znao da jos sisa. dakle, svatko ima svoj ritam, moja je mrvica odjednom imala par skokova u prestanku, prvo s 2,5 godine kad sam sva sretna objavila da mogu prvi put otkad je dojim pre
ojiti nase podoje, a s 2 i 10 mjeseci smo prestale. s dvije i 4 mjeseca je dojila fakticki posve jednako kao s godinu i pol, to mi je bio najtezi period, jer sam prvi put pocela sumnjati u svoj pristup. i eto, sreca da nisam zapravo znala sto da radim pa je za koji mjesec sve doslo na svoje <i>Edited by: natasha32 at: 14/1/05 15:58<
></i>