Postao/la Anita72 » 05 svi 2004, 11:19
Eto mene s prvim topicom na ovom podforumu, naravno s problemima!!<
>Znam da je sve ovo što se događa prvih dana normalno i da treba vremena da se uhodamo, pa u biti i ne tražim neki pametan savjet, lakše mi je samo da se malo izjadam jer znam da ste sve vi isto prošle.<
>Dakle, mučimo se s dojenjem - mlijeka imam sve više, ali nikad ne znam koliko pojede i je li sita ili gladna ili plače zbog probavnih smetnji. Uglavnom, najveći je problem što ovo naše dijete NE SPAVA cijeli dan i ima nekakav čudan ritam odraslog čovjeka. Cijeli cjelcati dan kmeči i mirna i zadovoljna je samo na sisi, ali na taj način ja sam prikovana uz krevet i stalno ju umirujem i imam dojam da njoj nije važno je li sisa puna ili prazna, glavno je da se duda (varalicu odbija). Ako ju maknem sa prsiju plače, ja sam uznemirena, cijeli dan ju nosamo, a ja sve umornija, osjećam se ko ižmikana krpa, mlijeko na taj način slabo nadolazi. A onda kad se nakon nekih 10-12 sati te promenade umori zna spavati i 6 sati, a ja se onda opet
inem da ne pregladni pa ju budim i ne znam ni sama šta bi. Patronažna mi savjetuje da joj pokušam nametnuti ritam od svakih 2 sata i ako treba ubacim malo Bebimila, da nema smisla da visi cijeli dan na sisi. I svi mi naravno govore da ne budem nervozna i za
inuta, pregledavaju mi cice i bacaju komentare tipa:"Ma nemaš ti dosta mlijeka, dijete ti je gladno, meni je to štrcalo u pet mlazova..., daj joj flašicu, daj čaja, daj prokuhane vodice, ma smiri se, dijete osjeća tvoj nemir". A ja se naravno osjećam krivom, zbog mene je dijete gladno, ne mogu ga nahraniti, ne znam ju do
o nositi da podrigne, pa je od toga muči trbuščić, plačem s njom od tuge, a onda kad je na trenutke sretna i zadovoljna uz mene plačem i od sreće. Eto, sinoć su se pojavili i prvi pravi grčevi, onako školski kako ih opisuju, nakon večernjeg o
oka i to 2 i pol sata s kratkim predasima i kad sam već mislila da ne može biti gore.....mislila sam da će mi srce puknuti kad joj je onako glasić podrhtavao od vištanja. Onda se smirila i doslovno prežderala, posisala obje sise i naravno nije bila zadovoljna, pa smo ubacili i mrvicu Bebimila, ali ona bi još, muž i ja smo na onako na izmaku snaga počeli umirati od smijeha kako je proždrljivo sisala i onda je spavala do 6 ujutro, a od onda opet ista priča: najslađe joj je na sisi, povremeno ju muči trbuščić, tu i tamo odspava po pola sata najviše. Ja
zo iskoristila ovaj mali predah od 15 minuta da malo olakšam dušu. <
>Na kraju moje tugaljive balade skoro sam zaboravila postaviti pitanje: kako uspostaviti ritam kod bebe od 11 dana i treba li to uopće forsirati ili pustiti da sve ide svojim tokom. Šta se mene tiče, ja bi je držala na sisi 24 sata, samo da bude mirna i sretna, ali bojim se da ćemo se ako vrtiti u krug i da neću psihički ni fizički dugo izdržati!!!<
>Pozdrav svim mamama i bebama od male plačljivice Jane i velike plačljivice - njene mame!!! <i>Edited by: natasha32 at: 10/25/03 12:25 am<
></i>