Sada je: 14 svi 2024, 17:31.

Griznja savjest i nedojenje

O dojenju, (na)dohrani i prehrani djece.

Moderatori/ce: Diami, nevenera

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la Virtuallmommy » 28 vel 2008, 22:59

Možda da probaš pitati za savjet cure na dojenju? U svakom slučaju drž se!
Avatar
Virtuallmommy
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 167
Pridružen/a: 01 sij 2006, 19:47
Lokacija: U gradu, na brdu

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la rahela » 11 ožu 2008, 18:20

Jedna od takvih majki-edukatorica ne propušta svaki put napomenuti kako je njoj jako bitan kontakt nje i djeteta, kako joj u svemu tome jako znači podrška dragoga Boga i slične stvari... dakle, ispada da majke koje ne doje i ateisti su nemaju šanse iskazati jlubav svome ditetu.

Žao mi je što ti čak i ovakve izjave izazivaju ljutnju. Bila ateista ili ne, dojila ili ne, svaka mama ima pravo opisati svoj odnos sa djetetom kako osjeća u srcu.
Zašto tebi koja nisi dojila ne treba biti bitan kontakt sa djetetom? Zar trebamo biti supruge, majke, dojilje... da bismo imali podšku Boga? Ovo pitam zbog :
Ono što je najzanimljivije je da ja nisam ateista, ali je to moja privatna stvar i to ljudima ne nabijam na nos.

Meni je osobno divno vidjeti nekoga tko je radostan u Bogu:)
To što nisi uspjela u dojenju, a ovo se odnosi na sve druge mame zbog kojih je ovaj topik i pokrenut, i nije tolliko vađno koliko je važno da imate odnos pun ljubavi sa svojom djecom ( to i same znate:)), a frustracija i grižnja savjesti je stvar sa kojom same morate dobiti bitku.
Ako to ne možete, ( i ako niste ateisti :mah )tražite od Isusa snagu, jer on vam jedini može dati mir i ljubav koja nam svima treba.

bitnije je da imaš podršku muža i ljubav svoje djece nego da ovisiš o Božjoj milosti

Bili ateisti ili ne, svi ovisimo o Njegovoj milosti. Čudo rođenja naše djece svjedoči puno više o Božjoj ljubavi i brizi za nas bili mi toga svjesni ili ne.

Pozdrav svima
i zahvalna sam Bogu na svakoj od vas koje ste iskusile radost i blagoslov roditeljstva.
Biti mama je stvarno dar koji se ne može mjeriti ni sa čim.
:3srca
rahela
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 2
Pridružen/a: 11 ožu 2008, 13:51

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la swenova mama » 11 ožu 2008, 20:31

hajde da ne mijesamo Boga s dojenjem.
Avatar
swenova mama
Sveta krava
 
Postovi: 7219
Pridružen/a: 11 tra 2001, 23:50

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la Virtuallmommy » 12 ožu 2008, 22:36

:D
Avatar
Virtuallmommy
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 167
Pridružen/a: 01 sij 2006, 19:47
Lokacija: U gradu, na brdu

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la IvaV » 12 ožu 2008, 23:03

ajme meni :drink
Ljubica-Zubica '07.
Sinko Janko '09.
Avatar
IvaV
Sveta krava
 
Postovi: 5225
Pridružen/a: 04 vel 2006, 18:59
Lokacija: Pemberley

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la rahela » 13 ožu 2008, 14:28

hajde da ne mijesamo Boga s dojenjem.

Znam, swenova mama, pravila foruma i podforuma. Znam ponešto o dojenju, nedojenju, a ponajviše o samoopravdanjima.
znanost, iskustvo, priroda, statistike i sl.... su odavno dokazale neke stvari o kojima ne morate čuti od militantnih dojilja već i od vrabaca na grani....

Ipak, Isus je iznad svega toga i sličnih varavih ljudskih nastojanja da si život na ovaj ili onaj način učine boljim, sve u vlastitoj snazi i pameti.
Stvar je osobnog izbora pa čak ako je i odgovor na moj post
:drink
.

Nije mi bila želja propovjedati već pomoći nekima od vas da se riješite tih razarajućih emocija i filmova u vlastitim glavama, tako da ne dođe do:

Da upadnem... ja imam dvoje, nisam dojila ni jednom. Komplekse su mi nabijale kojekakve ženetine kojima je to najveći domet u životu: leć na krevet i razvalit .... malome u usta!




pozdrav svima, odjavljujem se :mah
rahela
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 2
Pridružen/a: 11 ožu 2008, 13:51

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la swenova mama » 13 ožu 2008, 14:47

svaka cast tvojemu iskustvu, ali nije nuzno potrebno propagirati vjeru na topicu usko povezanom s osobnim osjecajima zene bila ona vjernica, nevjernica ili nesto sasvim peto.
Avatar
swenova mama
Sveta krava
 
Postovi: 7219
Pridružen/a: 11 tra 2001, 23:50

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la Hrvachica » 31 ožu 2008, 22:29

nisam čitala sve postove jer nemam toliko vremena

rodila sam 12. 03., carski
mlijeko došlo, cice naotekle, sestre u bolnici govorile to je sve ok, ragade....koma
došli doma, ona cica 10 minuta, zaspe pa za 10 minuta opet
stolica zelena
došla patronažna, izmasirala cice, mlijeko krenulo ali K. opet sisa samo 10 minuta i zaspe
probali davati i mlijeko izdojeno na žlicu da se možemo vratiti na cicu ali nije htjala
bila je preslaba za sve
i dalje sam se izdajala i davala joj mlijeko na bočicu
a onda je počelo divljanje koliko kada pojede, je li dovoljno jela....jer nije u svakoj izdojenoj bočici bilo jednako mlijeka
ja ponudila adaptirano ona prihvatila...a kako i ne bi kada je bila gladna
i tako se pomalo izgubismo u svemu tome.....iako nije prošlo ni mjesec dana od poroda
da, pere me grižnja savjesti ali samo ako ostavim dijete gladno
moje mišljenje je da su svi previše zabrijali oko dojenje - nedojenje; zašto se i zadnja šuša nađe pozvana komentirati mene i moje odluke u vezi s tim; uvijek netko ima nešto za primjetiti; dok sam bila trudna - koliko sam se udebljala i razni savjeti oko samog poroda; onda pametovanja oko odgoja.....; uglavnom, uvijek netko ima nešto za pitati i pametovati - ignorirati u najvećoj mogućoj mjeri i ne ulaziti u rasprave za i protiv jer to je začarani krug u kojem onaj drugi uvijek zna bolje od vas samih
nastojala sam se informirati maximalno o dojenju
beba je prihvatila cicu odmah čim su mi je donesli ali glavna greška je u tome što se nije našao nitko tko bi mi pomogao još u rodilištu a samo sam trebala nekoga da mi izmasira cice da njoj bude lakše, da može vući
svim sestrama sam to govorila kak ona zaspe odmah i kak za 10 min traži opet ---- njihov odgovor je bio da je ona još slaba i da će sve biti ok .....
nije bilo
a ja nisam mogla gledati da ona plače jer je gladna, nisam joj željela uskratiti mlijeko kada već postoji zamjensko
možda sam mogla postići svoj cilj sa malo više truda, da, ali koliko suza bi tu bilo....moje nisu važne, njezine jesu
ne mislim da sam napravila nešto loše za njezino zdravlje, i ja sam dugo cicala pa sam imala opakih problema sa alergijama....tak da mislim da sve treba gledati s nekim odmakom
slika
Avatar
Hrvachica
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 27
Pridružen/a: 01 srp 2007, 12:07

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la Virtuallmommy » 31 ožu 2008, 22:43

Hrvachica, u potpunosti te shvaćam i mene je nerviralo prozivanje svih i svakakvih. Šta koga briga jel' tko doji li ne doji? I šta ga briga ako ne doji, zašto ne doji. S prvim djetetom sam osjećala potrebu svima objašnjavati. I svaki put sam se uzrujala oko toga, u početku i rasplakala (di mi je bila pamet). Sad kad me pitaju samo kulerski kažem, ne, ne dojim. Hrane ga Austrijske krave. Onda vele aha. I to je to.
U svakom slučaju, ljubi bebicu i uživaj!!!
Avatar
Virtuallmommy
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 167
Pridružen/a: 01 sij 2006, 19:47
Lokacija: U gradu, na brdu

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la Hrvachica » 01 tra 2008, 08:36

jučer zovem frendicu (pedijatricu) i čavrljam s njom o adaptiranom mlijeku......bla...bla.....i kaže ona ---- moraš to rještiti sama sa sobom, hoćeš ili nećeš dojiti, izdajati se i ne gristi se ni zbog čega na kraju ----
znam koliko je truda ona uložila sa prvom bebom, sa drugom nije toliko i ne pere ju ništa, niti drži prodike ikome, niti se čudi, sablažnjava nad majkama koje ne doje
ima dvoje zdravih i slatkih klinaca i sve super
tako da me sada samo muči mogu li joj smanjiti grčeve ako sa pre hipa prijeđem na neko drugo mlijeko? no, to je za neki drugi forum pitanje
slika
Avatar
Hrvachica
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 27
Pridružen/a: 01 srp 2007, 12:07

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la Virtuallmommy » 01 tra 2008, 09:50

Grčevi su gadna stvar, mi smo recimo Nikoli uspjeli pomoći s Aptamil Comfortom. E sad... Jel to od toga bilo ili je samo po sebi prestalo, ko bi znao.
Avatar
Virtuallmommy
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 167
Pridružen/a: 01 sij 2006, 19:47
Lokacija: U gradu, na brdu

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la mamaDEA » 01 tra 2008, 14:53

mi grčeve riješili sa Subsimplex-om. Ako dođe do njih, probaj. Daju se neposredno prije hranjenja.
Avatar
mamaDEA
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 731
Pridružen/a: 04 srp 2005, 14:12

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la mamashnita od noje » 01 tra 2008, 14:59

curke, nemojte na ovom stickanom barem skretati s teme, pliz.
hrvachica je otvorila novi topic malo nize o grcevima.
tnx :peace
Avatar
mamashnita od noje
Muza
 
Postovi: 16392
Pridružen/a: 10 stu 2005, 14:01

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la mamaDEA » 02 tra 2008, 08:49

sorry! neću više.
Avatar
mamaDEA
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 731
Pridružen/a: 04 srp 2005, 14:12

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la mirtaOs » 05 tra 2008, 11:24

Lijep pozdrav svima!!

Dugo mi je trebalo da ponovo se javim,dugo sam kuckala poruke na Jesenskim trudnicama i mjesec dana pred porod sam nestala jer se sve zakopmliciralo.
Dobila sam hipertenziju i morala sam biti pod strogim nadzorom,by the way nisam upoce osjecala poviseni tlak,do tada sam imala predobru trudnocu.Kako god ve se zakomliciralo(trebala sam roditi u kadi) no buduci da je bio induciran porod i toj e otpalo,pa sam se ponadala normalnim porodom no ....8 cm otvorena,i bip bip.....otkucaju srca opadaju....hitan carski,koji je prosao jako dobro s obzirom na sve....da ne duljim pricu...Luka i ja smo odlicno,trudim se dojiti,no stalno place i stalno je na dojci....nitko se nije sjetio da mozda nema dovoljno mlijeka....(ovo se sve zbiva jos u bolnici).Od dana kada sam izasla sa intenzivne,nisam spavala 5 dana,uopce....Mislila sam da cu dobiti slom zivaca....no uporno sam dojila....

Ima tu jos da se prica no sada kada se okrenem bitno je da sve dobro zavrsilo....na kraju!!!

Rodila sam u Osjeckoj bolnici.Nakon duuugih 8 dana i noci dolazimo kuci....Moj Luka gubi na tezini a ja to ne znam,svima sam govorila da mi izgleda kao mrsavko,no ono daj opusti se,pretjerujes su bili komentari,patronazna sestra je bila prezadovoljna sa svim( sto reci.....)
Nakon 3 tjedna konacno dolazim svojoj kuci jer zivim u drugoj drzavi,rodjena sam i odrasla u Osijeku...
tu konacno pocinje razvoj mog djeteta....svekrva mi je medicinska sestra i ona je jedina skuzila o cemu se radi,imala sam u dojkama svega 40 ml. mlijeka kako god okrenes....izdajanja do besvjesti,pa malo na jednu malo na drugu,dijete mi je jelo po sat i pol.Prvo iz dojki pa dohrana,Humana.
Jadnicak je znao biti toliko umoran....
No silno sam zeljela da mu prenesem imunitet, i tako dok nije napunio 2 mjeseca,tada sam dobila bubrezni napad,pijesak u bubrezima,potruna upala mjehura i mokracnih kanala....prestanak dojenja, zbog jake terapije i injekcija koje sam primala no i dalje izdajam u nadi da ce nastaviti kroz par dana...
njegovo malo lice me samo pogledalo i izbacilo siku....danima sam pokusavala...u tom vremenu sve manje i manje mlijeka izdajam ,nema vise niti 40 ml.

Bila sam ocajna kao i sve zenice ovdije no prihvatila sam da tako mora biti i glava gore....
Ta griznja savjesti i prozivka okoline dolazi i od nas,kada sam ja prihvatila da sam ok sa svim,nije mi bio problem izgovoriti,ne on ne sisa...i tako je!!
Pogotovo starije zenice kojima je to prvo pitanje....
Luka je rodjen sa 3700 i 53 cm,dana nije bio u inkubatoru niti izgubio kisik jer sam disala ko konj cjelo vrijeme porodjaja,rodjen je u 41 tjednu,trenutno ima 8 kg i 70 cm.Nije debeo vec zdravo veselo dijete....

Potpuno sam se oporavila,nestala je hipertenzija i potporodjajna depresija,koju nisam niti znala da prolazim dok nisam izasla i dosla k sebi...krenula sam na pilates i vratila sam u potpunosti liniju...

Da privedem pricu kraju...Luka je na Novalaku i pije sokice za djecu i pravim mu vocnu kasicu,pije puno vode !!
Jako sam zadovoljna(a i moja pedijatrica) kako Luka izgleda i kako napreduje....Zato zelim da svi oni koji se prepoznaju u mojoj prici puno i od srca pozdravim,nismo same....Savjeti sa svih strana ubijaju i potpuno zbunjuju,ono sto ja smatram je da svaka od nas zna i osjeca sto treba ciniti.
Osoba kojoj ja vjerujem je moja svekrva koja je spasila Luku na vrijeme....

Slava Bogu na svemu,a lekcije koje naucimo su bogato iskustvo za dalje....jer greske pametni ne ponavljaju dva puta...

Pusa velika svima i isprike zbog ogromnog posta,i eventualnih gresaka

Mirta :bye


Pokusavam naljepiti ticker...
Luka ima 4 mj i 2 tj.
slika
Avatar
mirtaOs
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 3
Pridružen/a: 16 svi 2007, 13:02
Lokacija: u ravnici

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la nina » 05 tra 2008, 14:43

:mah
Mislim da si itekako pogrijesila sa sokicima i vocem.Bez obzira,bila beba na adaptiranom ili dojena,dohrana krece sa 6mj.
slika
Avatar
nina
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 518
Pridružen/a: 06 pro 2005, 22:42
Lokacija: Rijeka

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la mamashnita od noje » 09 tra 2008, 10:55

curke, ja sam podijelila ovaj topic i otvorila novi na kojemu mozemo raspravljati o dohrani (premda je toj temi vise mjesto na za to predvidjenom pdf-u).
ovaj je topic sasvim drugog karaktera i steta bi bila otici u off topic bas na njemu.
o dohrani mozete nastaviti ovdje:
http://mameibebe.biz.hr/phpBB2/viewtopic.php?f=39&t=41911
Avatar
mamashnita od noje
Muza
 
Postovi: 16392
Pridružen/a: 10 stu 2005, 14:01

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la noina_mamica » 10 srp 2008, 12:32

Čitam vaša iskustva i pronalazim sebe u njima.
Počelo je još u rodilištu gdje sam zamalo dobila mastitis i ragade. Bradavice su mi bile crvene do krvi a grudi natečene i bolne. Usprkos svemu sam bila odlučna da nastavim dojenje. Sestre u bolnici bi nam donijele bebe na podoj i uz objašnjenje da stavljamo bebu na prsa po 15 min i to jednu pa drugu dojku. To je bilo sve što smo trebale znati, očito. Vidjevši moje bradavice, samo su komentirale da beba ne hvata dobro dojku i da mi bradavice izgledaju užasno, hm, kao da to nisam i sama znala :baba Ali pomoći niotkuda. Svaki podoj nam je prošao u vrištanju, meni se kosa dizala na glavi od bolova a beba je provrištala od gladi. Na kraju sam rekla sestrama da ne želim da mi beba bude gladna pa pretpostavljam da su je nahranili. I tu počinju problemi sa dolaskom kući. Beba satima cica a poslije kad je odvojim plače neutješno. I dalje se trudim uz sve bolove pa se počinjem i izdajati da vidim koliko ima mlijeka. Svega 30 ml. Nedovoljno, pomislila sam. Gutam čajeve za dojenje, mlijeko, juhe ne bih li povećala količinu mlijeka. Tako sam se stalno izdajala da budem sigurna u količinu. Vremenom se povećala na 60 ml ali beba je i dalje bila gladna i izgubila na težini. Plačem od tuge i mislim zašto to meni ne ide. Uz ostale bolove od epiziotomije i epiduralne i dalje se trudim. Kombiniram dojenje i izdajanje ali mlijeka je nedovoljno. Beba plače i plače i dalje. Jedino sam preko noći ponekad uspjela izdojiti 100 ml, što je kratko trajalo. Tako smo se mučili 20 dana, kada je bebin plač postao neutješan. Muž je predložio da kupimo formulu i probamo. Nećkala sam se ali sam pristala da kući imamo, just in case... Tako smo mu jednog dana kada je proplakao cijeli dan ipak dali adaptirano i beba je spokojno zaspala smijući se u snu. Tad sam shvatila da smo se mučili, i sebe i bebu. Do kraja prvog mjeseca sam mu davala kombinirano, formulu i tragove mog mlijeka, dok sam ga imala. Sada je isključivo na formuli i zadovoljan je. Zadovoljni smo i mi kako napreduje i drago mi je da sam mu ipak dala svoje prvo mlijeko i to nešto antitijela, koliko je bilo. Imala sam grižnju savjesti plakala dok mi se količina mlijeka smanjivala. Najveća podrška mi je bio MM koji me uvjerio da je bitnije da beba bude sita i zadovoljna i da formula nije ništa tabu i zabranjeno i da se ne trebam osjećati loše ili povrijeđeno zato što više ne dojim. Uostalom, i ja i MM smo bili dojene bebe samo do mjesec dana, a ništa nam ne fali. I priče da su nedojena djeca slabijeg imuniteta, su zaista samo priče.
Mamin mali princ 2008.
Mamina princeza 2010.
Avatar
noina_mamica
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 17
Pridružen/a: 04 srp 2008, 11:21
Lokacija: Na moru

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la Sandi » 03 ožu 2009, 12:57

cure drage,

evo iscitala sam cijeli topic i bas sam tuzna. necu pisati svoju pricu jer ovdje napisana i previse puta - detalj vise manje.

trenutno furamo paralelni slalom, izdajam cca 500ml dnevno i dohranjujem. na cicu stavljam prije hranjenja, ali ne ide. njoj je to sve samo ne hrana - igracka, tjesilica, ljutilica... :) . razmisljam, i to je nesto! ponekad mi dodje da odustanem, ali kad se sjetim da je vise nikad necu stavit na sebe - skoro pa umrem od tuge. ne mogu. sad ima mjesec dana.

tuzno je koliko su nasa zenska tijela javno vlasnistvo. postoji slika kakve trebamo biti i ako nismo takve to generira ogromnu kolicinu srama i krivnje u kojima se ubijamo. ista je ova prica ispricana od zena koje ne mogu imati djecu, zena koje su rodile djecu s pp-ma, zena koje su rodile carskim rezom i zena koje ne mogu ili cak ne zele dojiti, cak i zena koje su rodile zensku djecu (umjesto musku)!

previse toga jos nisam rjesila sama sa sobom, ali se trudim i svaki dan sam sve bolje i sve sigurnija u sebe. dajem si vremena, ipak je tek proslo mjesec dana od poroda....ne mogu promijeniti drustvo ni ljude koji pitaju na cesti, imas li mlijeka, jedino sebe mogu promijeniti!

sretno, drage moje! :hug
Avatar
Sandi
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 491
Pridružen/a: 01 lip 2008, 10:13

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la Breskvica » 04 ožu 2009, 13:34

Sandi, i ja sam ovdje.
S prvim djetetom sam prozivljavala prave psihicke traume zbog njenog vristanja od gladi i stajanja na vagi, a na cikama mi je bila non stop. Ocito nije dobro vukla, samo je zvakala i plakala, plakala, plakala. S mjesec dana nismi bili ni na porodjajnoj tezini, a ja umorna, jadna i frustrirana mama. Dok pomislim na prvi mjesec moje prve curice sjecam se samo vaganja prije i poslije podoja, mojih suza i dijeteta koje stalno place i vristi kad nije na ciki, a na ciki spava.
Sad se s drugim ne opirem toliko adaptiranom, opet ista prica ali ja zelim biti sretna majka i uzivati u svojem djetetu. Dajem maksimum od sebe da izvucem sto vise svog mlljekeca i veselim se svakoj dodatnoj kapljici koju malena popapa. Ista stvar ko i s prvom curom, ali ovaj put mi je casa polupuna, a ne poluprazna. A ja sretna, vesela i opijena ljubavlju prema svojoj bebici i osjecam se kao najbolja mamica na svijetu.
Curica J - veljača 2009
Curica K - ožujak 2006
Avatar
Breskvica
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 417
Pridružen/a: 29 lis 2008, 10:15
Lokacija: Zagreb

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la NatasaM... » 04 ožu 2009, 14:29

Sandi, stvarno mi nije jasno zasto se osjecas lose:
1. mozes napraviti sve na svijetu kako treba, ali za dojenje je potrebno dvoje! Ako ti beba ne suradjuje, tu ne mozes nista.
2. iskljucivo izdajanje i hranjenje mm je puno teze od iskljucivog dojenja ili iskljucivog hranjenja adaptiranim. Ne podcjenjuj svoj trud da beba dobije najbolju mogucu hranu.

Hranjenje izdojenim mlijekom je izvrsna alternativa hranjenju adaptiranim i ako ti izdajanje "ide od ruke", onda si sretnica koja dijete moze zdravo i dobro nahraniti. :)
Avatar
NatasaM...
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 135
Pridružen/a: 29 ruj 2006, 13:52

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la Sandi » 04 ožu 2009, 16:38

NatasaM

1. da istina je, samo ja nekako stalno krivim sebe zasto ona ne suradjuje, uf!
2. meni se ova moja kombinacija cini teskom; i izdajam i nadohranjujem. osjecam se ko 2 u 1. stalno moram vagat vrijeme i kalkulirat, koliko ce bit mojeg mlijeka, koliko joj treba, kad ce se probudit pa da odreagiram pet minuta prije, a ne pet minuta kasnije, sto ako se probudi a ja nemam nista za dat joj, a kad joj dam cicu poludi jos vise....

al furam dalje, sve za moju bebusku :srca

Breskvice, zao mi je sto si prozivjela s prvom bebom, ne mogu ni zamislit kako je to. I ja zaista zelim dojiti i bila sam malo i zabrijala u trudnoci dojenje i samo dojenje, ali sad sam shvatila da ne treba bit iskljuciv i zahvalna sam sto postoji i adaptirano. Jest nuzno zlo, ali ako pomogne mojoj bebi da bude mirnija i sretnija - ja zadovoljna.
Avatar
Sandi
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 491
Pridružen/a: 01 lip 2008, 10:13

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la Gabrić » 04 ožu 2009, 17:40

Sandi, ja razumijem tvoju tugu. Tako sam se i ja osjećala, samo što sam ja dnevno izdojila tek oko stotinjak ml mlijeka. Ostatak je dobivao adaptirano. A izdajala sam se doslovno cijeli dan i noć. Sve u nadi da ću tako povećati količinu mlijeka, ali na žalost nije se to dogodilo. Nakon mjesec i pol izdajanja količina se još i smanjila, a izdajanje i mjerenje količine mi je postalo preteško. Umjesto da se bavim djetetom, ja sam se bavila izdajalicom. Tada sam prestala. Kad sam konačno odlučila prestati se izdajati, stavila sam ga posljednji put na prsa. Suze su mi tekle niz lice. Kad se toga sjetim jako sam tužna. Ali dijete dobro napreduje i sretno je jer ima toliko ljubavi koju mu dajemo. Naše dijete raste od ljubavi, ne od mlijeka. :srca
slikaslika
Avatar
Gabrić
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 407
Pridružen/a: 28 sij 2009, 12:56
Lokacija: Zapad

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la Sandi » 05 ožu 2009, 12:14

Gabric, jako lijepo si to napisala :srca :srca
Avatar
Sandi
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 491
Pridružen/a: 01 lip 2008, 10:13

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la marie claire » 26 tra 2009, 12:12

Grižnja savjesti i nedojenje me pralo i pere me još ponekad, ali nastojim to odgurati od sebe! Priča je moja slična vašim pričama, osim šta nisam imala mastitise i ragade, ali jednostavno mi se grudi nisu punile, odustala sa dojenjem kad je P imala mjesec i pol. Do tada kombinirala do besvjesti, dojila, izdajala, al mi se količina mlijeka samo smanjivala i u razdoblju kad je beba trebala piti 100 ml ja sam u grudima imala 20 ml. Nastojeći navući mlijeko, navukla sam samo kile! Sad smo na ad, beba zadovoljna, vesela, zdrava i nastojim joj pružiti najbolje, od staklenih, bpa free bočica, weledine prirodne kozmetike, pranja vodom bez ikakve kemije prilikom presvlačenja, čuvanja od sunca...
Dojenje mi jednostavno nije išlo, i nadam se da ću to na kraju iskreno i potpuno normalno prihvatiti...
Pia 06.11.2008.
marie claire
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 650
Pridružen/a: 15 ožu 2009, 19:06

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la pokahontas » 01 svi 2009, 19:58

Evo i mene danas peče grižnja savjest i baš mi je drago da sam naišla na topić na kojem se mogu istresti. Moja beba je nedonošće i nikad nije dojila. Danas sam prestala sa izdajanjem. Danima sam imala sve manje i manje mlijeka tako da sam skroz odustala. Nisam očekivala da će me to toliko pogoditi, ali šta je tu je. Sedam mjeseci je valjda ipak bilo dovoljno...
Mamin mali miš-28+5 tjedan, 990 grama, 36 cm
16.10.2008.
slika
Avatar
pokahontas
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 157
Pridružen/a: 29 ožu 2009, 14:30

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la Gabrić » 08 svi 2009, 15:43

pokahontas, super si toliko izdržala, svaka čast. Proći će te to, ne brini. :hug
slikaslika
Avatar
Gabrić
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 407
Pridružen/a: 28 sij 2009, 12:56
Lokacija: Zapad

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la korny » 08 svi 2009, 17:52

Žene moje, ja sam neopisivo tužna kad vidim u koliko se situacija vama moglo pomoći. Ali dojenje je stvarno (i fiziološki) nespojivo s maminim osjećajem grča, straha, nesigurnosti... :(
Avatar
korny
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 659
Pridružen/a: 28 ožu 2009, 20:50

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la anlan » 11 svi 2009, 14:07

pokahontas je napisao/la:Evo i mene danas peče grižnja savjest i baš mi je drago da sam naišla na topić na kojem se mogu istresti. Moja beba je nedonošće i nikad nije dojila. Danas sam prestala sa izdajanjem. Danima sam imala sve manje i manje mlijeka tako da sam skroz odustala. Nisam očekivala da će me to toliko pogoditi, ali šta je tu je. Sedam mjeseci je valjda ipak bilo dovoljno...

sedam mjeseci je odlično pokahontas! :5
anlan
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 830
Pridružen/a: 23 vel 2005, 00:35
Lokacija: :)

Re: Griznja savjest i nedojenje

PostPostao/la snamnom » 17 ruj 2009, 19:12

Ni sa prvim ni sad s drugim djetetom nisam imala problema poput ragada,mastitisa i sl. Stariji je jednostavno prestao dojiti...Ja ga probam staviti na sisu,on u vrisku,okreće glavu,izvija se...i tako danima. Samo sam se jednom izdojila i više mlijeka ni za lijeka,kao da je presušilo... Mlađi je donedavno dojio i opet ista priča-okreće glavu,plače,izvija se,nekako bi noću,u polusnu nešto i pojeo,ali sam osjećala kako mlijeko ne nadolazi kao prije,a i on isto, pa se onda još više unervozi i opet ništa od papanja. Smanjili smo obroke nadohrane ne bi li tada više pojeo mlijeka,ali ništa. Probala sam i sa izdajanjem,ali jedva nešto malo(prije bih izdojila po 200 ml bez problema). Nekoliko dana smo preko dana jeli adaptirano,noću još malo dojili,ali to je već bio početak kraja našeg osmomjesečnog dojenja. Sad smo na adaptiranom i dohrani,sretni i zadovoljni. Mlijeko opet kao da je presušilo,cice mekane,ništa...
nemam grižnju savjesti i mislim da je sve majke koje su dale sve od sebe i koliko su znale i umjele ne trebaju ni imati.
Avatar
snamnom
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 56
Pridružen/a: 14 ruj 2009, 20:41

PrethodnaSljedeća

Natrag na Cica, boca, žlica

Na mreži

Trenutno korisnika/ca: / i 2 gostiju.