bljuckanje, mililitri, razmak između obroka...

pozdrav svima! nova sam ovdje pa se nadam da će tekst završiti gdje mu je i mjesto.<
>naime, imam sina od 4 i pol mjeseca koji je na adaptiranom (NAN 1). od prvog dana muku mučimo s bljuckanjem, ali beba napreduje
zinom svjetlosti pa me to previše i ne za
injava. do nedavno je jeo u razmacima od 5 sati (jer dijete zaista nije tražilo jesti, mislim... nije da bih izgladnjivala svoje vlastito dijete / niti ičije, kad smo kod toga/), 180 ml (koliko piše na kutiji), 4 o
oka (prema kutiji trebalo bi ih biti 5 ali ne znam gdje bi mu ih strpala!) na aventvu dudu
.1. i bljuckanje se stvarno svelo na minimalnu mjeru. <
>e, sad.....<
>prešli smo na razmak od svaka 4 sata kako bismo izbjegli noćno hranjenje oko 23h za koje bismo ga budili - jer dijete samo po sebi prespava cijelu noć k'o top, ali ne možemo ga ostaviti na 3 o
oka dnevno (!!!) pa smo mu odlučili sve potrebne kalorije ugurati u dnevna hranjenja.<
>u međuvremenu smo prešli na dudu
. 2 (iako bi trebao jesti trojkom ali to je stvarno too much - curi na sve strane). no sad ponovno muku mučimo s bljuckanjem!!! <
>na rodinom forumu sam na jednom mjestu pročitala da pedijatri u klaićevoj tvrde kako bebab treba dobiti 150ml po kilogramu, a to mi se čini katastrofalno puno - noa sada ima oko 8kg i to bi bilo nekih 1200 ml dnevno!!!<
>naša pedijatrica opet tvrdi da se računa 100 ml +
oj mjeseci za jedan o
ok, što znači da bi noa trebao jesti oko 140 ml, što je prema tablici na kutiji malo... btw, prema kutiji bi već idući mjesec trebao prijeći na 210 ml!<
>šta da radim?<
>hvala vam<
>

ali stvar je u tome što se on nocu ne bi ni budio pa bi se sve svelo samo na 3 o
oka što je premalo! može li biti stvar u dudi? veće rupice i to... + skraceni razmak između o
oka. neki me uvjeravaju da bi trebala prijeci na trojku ali sljeva mu se ii i u usta! Edited by: mamanoja at: 10/11/05 13:57<
>

Ja bih mu davala kad i koliko trazi (u nekom normalnom razmaku jer bebe na formuli trebaju imati razmak izmedju hranjenja).. ne bih mu utrpavala kalorije i hranu u toku dana samo da se ne bi budio navecer.<
>Prati bebu i njen ritam.

Prije svega do
o nam došla i ne
ini, tekst ti je na pravom mjestu...<
>Nama je pedijatrica rekla 110ml +
oj mjeseci što znači da bi u tom slučaju tvoj maleni trebao jesti 150ml po o
oku. Ja bi osobno zanemarila tablicu na kutiji i pokušala neko vrijeme mu davati 150ml pa će možda htjeti jesti češće. Postoji mogućnost da on bljucka zato što mu je ta količina previše i višak jednostavno izbaci.<
>Mi smo Marinu davali svaka 3 sata ali on je točno u minutu nakon tih 3 sata počeo plakati, pa tako i noću. Kad je prestao tražiti noću, nisam ga budila da bi mu dala.<
>Što se tiče dudice... mi smo jaaako dugo bili na jedinici (avent, doduše) jer mi se činilo da će se ugušiti sa većom
ojkom. Kad sam primjetila da se nervira što ide presporo, promjenila sam dudu. Jedinica je za do 3 mjeseca. Mi smo je koristili još i sa 6 mjeseci.<
>U svakom slučaju, bitno je da on napreduje...<
>Ali točno je to kako kaže Mjeseceva Zraka, prati djetetov ritam.<
>Nadam se da sam bar malo pomogla... <
> Marin 02.02.2004.<
>

KasiopeaM hvala ti! ovo s dudicom me ohra
ilo

Quote:Što se tiče dudice... mi smo jaaako dugo bili na jedinici (avent, doduše) jer mi se činilo da će se ugušiti sa većom
ojkom. Kad sam primjetila da se nervira što ide presporo, promjenila sam dudu. Jedinica je za do 3 mjeseca. Mi smo je koristili još i sa 6 mjeseci.<
>Mi smo isto bili "nazadni" u odnosu na preporuke. Duze j epila formulu
. 1, kasnije smo presli na 2. nego je preporuceno, dudu na boci smo mijenjali tek kad smo rpesli na gusce mlijeko...<
><
>Za kolicine.. mi smo radili bocu s kolicinom preporucenom na kutiji od mlijeka, a ona nikad (ok, mozda jednom u zivotu) nije popila cijelu bocu. Da smo isli racunati po bilo kakvim matematickim formulama, poludjela bih.

Ja sam jednostavno napravila prema dozi na kutiji i izlila do količine koja mu je trebala po mjesecima... Da sam mu dala više, pojeo bi bio i više zato sam ga morala ograničiti na "starosnu" dozu... Marin 02.02.2004.<
>

Web stranica

Dobar dan, nova mama. I ja sam se tek prošli tjedan uključila i konačno da mogu nekome dati savjet po pitanju hranjenja, jer sam svoje obje cure morala hraniti na bocu. Koristim NUK-ove dude, 1 do 6 mjeseci, 2 od 6 mjeseci. Unatrag mjesec i po sve sam ih fino škarama proširila, jer je beba počela gnjaviti sa hranjenjem, pa smo morali istražiti sve opcije. <
> <
><
>Moje su obje cure bljucale, prva malo više, ali to bi trebalo prestati sa 3-4 mjeseca. Moja je beba upravo navršila 4 mjeseca i ne bljuca više. Počeli smo i sa dohranom. Moja beba također spava dosta dugo, pa imam problema sa uvođenjem 5 o
oka, ali ja se ujutro ustajem oko 6.30 - 7.00, kad mi starija ide u vrtić i dam joj o
ok u snu. I taj je najbolji. Onda se obje vratimo spavati. Ona se probudi oko 10.<
><
>Nemoj se ustručavati dati mu bocu u snu, to su najbolji o
oci. Uživaj u tome što spava, primjetih na Forumu strašno puno mama koje mjesecima nisu oka sklopile. <
><
>Pozdrav.

Do
o nam dosla. Moj F. nas je slomio sa tim bljuckanjem. Imala sam osjecaj da se bljuckanje smanjivalo do treceg mjeseca, a onda je on postao pokretljiviji, poceo se prebacivati na stomak i to je bila cista katastrofa. Nisam se usudjivala nesto stavljati u mlijeko da ga zgusnem jer je bio jos mali ali od prije par sedmica stavim po 2 kasike rizinih pahuljica i bljuckanje je skoro prestalo. A vjerovatno je i on veci.<
>Ja se ne rukovodim po kolicinama koje su napisane na kutiji jer je to za F. previse za uzeti odjednom, a premalo u ukupnoj kolicini. Mi smo na Humani 1 i on bi sa 6 mj trebao uzimati 230 ml po o
oku i imati 2 o
oka F. pije 200 ml po o
oku i ima 3-4 o
oka. Tokom noci se rijetko probudi. I mi smo ga znali nahraniti kada mi krenemo leci, a on to zapravo pojede spavajuci.Vjerovatno te ovo bljuckanje ubija u pojam (mene jeste) ali proci ce. I kao sto zene vec rekose prati bebin ritam. Bolje je vise o
oka po malo.<
><
>Quote:sve sam ih fino škarama proširila, jer je beba počela gnjaviti sa hranjenjem,<
><
>Ovo mi nije najjasnije. Nukove dude imaju u velicinama S (za majcino mlijeko, caj i vodu), M (za formulu) i L (za gusce hapice). Kada dajem formulu pojacanu rizinim pahuljicama koristim L i nema nikakvih problema. Jos uvijek smo na dudi od 0-6 mjeseci.

Cure su ti sve rekle...<
><
>Martin nikako nije "lovio" preporučene količine, posebno ne one napisane na kutiji. Slušati pedijatricu i pratiti bebu...<
>Veličine duda Mi smo prelazili na veće dude i budući je M češće jeo premalo nego previše, ja sam podizala veličinu dude kako bi u relativno isto vrijeme možda pojeo više... (isto Aventove dude, i bočice). Na koncu se sve posložilo kako treba.<
><
>A bljuckanje, eh... Gle, meni su oboje bljuckali prilično (presvlačila ih nekoliko puta dnevno, ja sam stalno bila pobljuckana...), a Mi (starija) nije ni znala kaj je bočica, bila je na prsima 16 mjeseci, dakle to je bilo neovisno o vrsti mlijeka. Kad se bebe počnu "podizati", osovljavati a posebno kad krene kruća hrana, i bljuckanje se smanjuje i nestaje--- Mi sijecanj 2003<
><
>Ma sijecanj 2005<
><
>

hvala forumašice drage !

Web stranica

Za Happy: <
><
>Dude sa većim
ojem veće su i po obliku, pa jedva stanu bebi u usta. Zato se ove manje malo prošire i to je to. Moja beba je upravo prešla na Bebimil 2, koji je puno gušći, i da nisam proširila dudu, ne bi uopće mogal sisati.<
><
>Pozdrav

mirbilos, nemas pravo. Nukove dude dolaze u dvije velicine - od 0-6 mjeseci i od 6- na vise. U obje velicine postoje tri kategorije - za caj, za adaptirano mlijeko i za guscu hranu. U danasnje vrijeme zaista nema potrebe prosirivati dude skarama ili nozem sto ej receptura nasih majki kad na trzistu nije bilo ovakvih duda. <
>Uostalom, procitaj sama:<
><
>dude nuk po velicini i namjeni

Web stranica

Možda i imaju, ali silikonske. Mi koristimo kaučukove i ponekad mi ih nije lako pronaći.<
><
>Thanks anyway.

ja sam koristila od kaucuka, i bilo ih je za kupiti gotovo svugdje. cisto sumnjam da ih sad vise nema.

I ja sam koristila od kaučuka, i danas ih ima popirličan izbor. Jedina novotarija je kaj je NUK prešal na sličnu dudu k'o i AVENT, nalin na dojku. Ali za moj pojam te flaše ne dihtaju do
o.<
>Btw, Na-Ma je vrlo do
o opskrbljena po tom pitanju, a i na NUKovu bočicu moreš metnu bilo koju kaučuk dudu - do
o ide i BabyNova, i Mam.<
><
>Nego, ja ni u kom slučaju ne bi preporučila ovo razrezivanje. Pa nije cilj da beba poklopa sve, niti da se naklopa najedanput. To ničem ne vodi, uostalom strpa sve u sebe najedanput. Bebi je, vjeruj mi potrebno osim hrane, i sisanje. I zato ja nikom ne bih preporučila rezanje i proširivanje rupa. Točno se zna kako ide mlijeko, a kako ide kruća hrana. I u koje vrijeme.<
><
>Slažem se da bebi treba pratit ritam, i ne treba se povoditi količinama navedenim na kutijama. To su neke statistike i neke srednje vrijednosti, a naše bebe uopće ne moraju biti u tim okvirima. Moji su pili na flašice često, ova treća pije samo čaj i pokoji o
ok adaptiranog - no moram priznati da sam se od straha od karijesa užasavala bilo kakvog pijenja kašica na flašicu. Uostalom, nekak mi se činilo da to pojedu pre
zo i opterete bezveze želudac. K'o da ih šopam. Kad odustanes, izgubio si!!! <
><
><
><
><
>

Web stranica

S obzirom da nikada nisam dojila, znam podosta o hranjenju na bocu i kad beba ima grčeve ili pati od nadutosti (kao moja), ili neće da jede (kao moja), jedan od savjeta jest da provjerite da li je rupa na dudi prevelika ili premala. Bebe znaju bitijako ljute ako ne vuku do
o na bocu. Mojoj je pomoglo.<
><
>Što se tiče kašaste hrane, draga Neda, očito imaš sreće pa ti djeca jedu. Kod mene to baš i nije slučaj, pa se moram dovijati na razne načine kako bi mi djeca pojela nešto. Ni ja nisam pristaša guranja koječega u bocu, ali koju žlicu rižolinanije loše davati, sve dok beba ne bude sjedila tako do
o da mi, pospana kakva je navečer,bude spremna pojesti kašu na žlicu. <
><
>Iz iskustva znam da je najbitnije da dijete pojede. Na ma koji način. Šta je sve moja mama pokušavala sa mnom i sestrom, bolje i da ne spominjem... <
><
>

Quote:S obzirom da nikada nisam dojila, znam podosta o hranjenju na bocu i kad beba ima grčeve ili pati od nadutosti (kao moja), ili neće da jede (kao moja), jedan od savjeta jest da provjerite da li je rupa na dudi prevelika ili premala. Bebe znaju bitijako ljute ako ne vuku do
o na bocu. Mojoj je pomoglo.<
>Koliko sam ja upoznata s ovom problematikom, razlog grceva i kolika jos uvijek se samo nagadja. Nigdje nisam ni naisla na teoriju da bi do kolika moglo doci zbog premale/prevelike rupe na bocici, samo na onu da do njih dolazi ako beba halapljivo guta (ili ima takav stil sisanja) pa proguta i puno zraka uz mlijeko... medjutim, i to je nagadjanje.<
>Ja se priklanjam misljenju da kolike imaju veze sa sazrijevanjem probavnog sustava pa jos manje vidim kako razrezana rupa dude moze pomoci. <
><
>Quote:pa se moram dovijati na razne načine kako bi mi djeca pojela nešto. Ni ja nisam pristaša guranja koječega u bocu, ali koju žlicu rižolina nije loše davati, sve dok beba ne bude sjedila tako do
o da mi, pospana kakva je navečer,bude spremna pojesti kašu na žlicu. <
> <
><
>Quote:Iz iskustva znam da je najbitnije da dijete pojede. Na ma koji način. <
>Svakoj mami je bitno da dijete jede, ali vjerujem da je i nacin na koji ce dijete jesti vrlo bitan od samog pocetka i jako bitan za razvoj zdravog odnosa prema hrani.

Quote:Što se tiče kašaste hrane, draga Neda, očito imaš sreće pa ti djeca jedu. Kod mene to baš i nije slučaj, pa se moram dovijati na razne načine kako bi mi djeca pojela nešto<
><
>nitko ne kaze da ne mozes dodati rizine pahuljice u vecernju flasicu. Ali kazemo da ima duda na trzistu koje su s itekako dovoljnim rupama (na nuku je to konkretno u obliku kriza) koje su radjene nakon godina i godina ispitivanja, pa nema potrebe da roditelji od oka uzmu noz ili skare i prosire rupe na dudama po vlastitom nahodjenju. <
><
><
>Quote:Šta je sve moja mama pokušavala sa mnom i sestrom, bolje i da ne spominjem... <
><
>ono sto je moja mama sve radila sa mnom danas je zastarjela i osudjivana metoda jer se danas, poslije 35 godina ipak malko vise zna o dojencetu i njegovim potrebama. Nije da nisam ziva, ali je da i
at i ja imamo problema s probavnim traktom- on u obliku ulceroznog kolitisa, a ja u obliku iritabilnog kolona. Je li oboje usko povezano s cinjenicom da nas je hranila prema tada hvaljenoj metodi spoka, pa nam je dodavala juhicu i jaja maltene nakon par tjedana zivota, ili nam je sirila dudu da pojedemo spinano mlijeko s majdinom ili sto vec, ne znam. Znam da ako danas pedijatri, a dopustit cu da danas vise znaju nego prije tri desetljeca, preporucavaju dohranu ovakvu i ovakvu, ne prije tad i tad, ako su dude za flasice razvijene prema svim bebinim potrebama, da nema smisla da otkrivam toplu vodu i pozivam se na to da je moja mama meni i
atu drukcije, a vid nas, zivi i zdravi. <
><
>Uostalom, nemoj nama vjerovat, pitaj si pedijatra sto kaze na prosirivanje duda i prakticno slijevanje hrane u djecji zeludac. Edited by: swenova mama at: 13/11/05 22:00<
>

Evo mene jopet. Obzirom da sam ja tu moderatorica, ja ću malo pokušat - na svoj način - što znači podužim postom opisat kaj ja točno mislim. Da ne bi ispalo da te netko , već jedino želimo upozorit, do
onamjerno i reć ti da neki postupci možda i nisu do
i - gledajuć na dulji rok.<
><
>Ja sam ti tu jedna mama koja je skoro od prvih početaka s ovim Forumom. Pa je s njim čak i evoluirala i iz svog prvog nicka N2k postala N3k ( Forumašicama).<
>A kak sam počela. A slučajno, k'o većina nas, vjerujem. Uglavnom, javila sam se prvi put kad mi je, sad srednji sin, imao neka 2 mjeseca. Zašto? Upravo zato, jer smo imali neke stojbe vezane uz hranjenje, dojenje i tako dalje… opisat ću podrobnije. A sad idem ispočetka da vidiš da nismo baš sve bez problema sa hranjenjem….<
><
>Moja prva kćer bila je, što se tiče sisanja, užasna. Kamo sreće da sam dobila neki školski tip bebe, ali ne…. Ona je jela, jela tj. sisala, sisala…. Meni se tad činilo neprestano. Nismo niti do trga mogli prošetat (a imamo s kolicima 15ak minuta) a da se ona ne zadere da je gladna (tad je imala oko 2 mjeseca kad smo krenuli u te šetnje). U to vrijeme mi nije baš bilo fora dojit u javnosti, tim više kaj je i MMa to znalo pogodit - sramil se čovjek valjda. Kad god bih posumnjala da dijete nema dosta, i da jednostavno moja produkcija nije dostatna - nisam dobila podršku (izuzev mame kojoj nisam htjela povjerovat) za dodavanje adaptiranog. Već su svi vikali i vrištali (tako mi se tada činilo: DOJI, DOJI….). Što je kod mene izazvalo određenu frustraciju, a nisam se ohra
ila raditi test. Naime, svi govore dojenje je najbolje za dijete, a moje je stalno nezadovoljno i ljuto, i tužno i nije sito. Uglavnom tako je išlo skoro 5,5 mjeseci…. Malo me razuvjerilo sve to skupa, odnosno ponadala sam se da smo uspjeli kad je L. počela spavat cijelu noć oko 2, 5 mjeseca tj. 7 sati u komadu - ali to je vrlo
zo prestalo - s nekih 3, 5 mjeseci. I prešlo na svaka 2 sata po noći. I tako trajalo, trajalo, trajalo<
>S 4 mjeseca počeli smo nadohranu sa sokićima, vrlo
zo sa kašicama i tako mic-po-mic dogurali i do sjedenja i prehrane krutom hranom. Ali….. kako smo bili naučeni da nikad nije dosta, uzela sebi za pravo da ja odmjerim o
oke i odredim koliko će ona pojesti. Posljedica svega toga je pomalo gojazno dijete, zato kaj ju je mama našopala jer se dijete nikad nije dovoljno najelo kad je bilo na dojci, i sito i zadovoljno zaspalo.<
><
>Kad je L. imala 2 godine i 3 mjeseca rodio se T. I taj je bio genijalac. Najeo se, i zaspao. Odćorio 2 do 3 sata pa opet. Sa nekih 3 tjedna naglo je učestao tražit i tada sam ja, zbog iskustva s L. dodala flašicu. Dijete se vratilo u "normalu" tj. spavanje, i tako je bilo čitav život. Ko švicarska vurica. Jedino što je znakovito jeo puno, puno manje o
oke negoli su pisali na kutiji (nije eto bio prosječan), i znao je jesti češće. Ali ja sam pustila. I dan danas, a eto ga već petogodišnjak, mora jesti često ali male o
oke (osim pažgeta - op.a - špageta s umakom bolognese), i ako ne jede - jao si ga nama - unervozi se pa se dere. Odnosno ždere nas. On je sušta suprotnost, mršavko - zovemo ga komarac ili biafra - kako kad. I jednostavno nikad nije bio za neko guranje hrane u usta - jasno je pokazao kad mu je bilo dosta, ali je zato zahvalno spavao i dokazivao da je sit. Eto, s njim sam se javila na Forum, i progovorila o svojim osjećajima vrlo iskreno i svojim iskustvima koja su meni, pojedincu, pokazala i dokazala da dojenje možda nije jedini izbor, već da se treba misliti i na majku koja treba biti opuštena i zadovoljna i td. itd. itd. <
><
>Sad imam treću. Rodila sam ovo ljeto, kad i Mirbilos, kad i mamanoja Nije lako. Ali prisutnost ovjde, razgovori s mamama, mogućnost da i ja mogu nazvati Rodin telefon, savjeti - dovelo je do toga da ja svoje dijete i dan danas dojim, da znam da možda nije uvijek zadovoljno i sito, da joj - opazim li da je produkcija mlijeka manja - opušteno pripremim jednu flašicu adaptiranog mlijeka - i da znam da vjerojatno ovaj put činim za svoje dijete najbolju moguću stvar. Dojim je, i ne odustajem od dojenja, ali isto tako želim je naučiti da je lijepo kad si sit. Nedavno sam razgovorala o dohrani s par cura, i uvijek su se malo lecnule kad sam rekla da ću počet sa sokovima uskoro. No, kako vrijeme odmiče, moram priznati da polako odustajem od te ideje. Jednu sam noć razmišljala što ću i kako ću, i nekako sam zaključila da je i ovo što radimo s adaptiranim jedna vrst dohrane. Pa sam opet na jednoj konstruktivnoj kahvici dobila potvrdu da ispravno razmišljam. Što bi značilo da ćemo sokove odgodit za neku bližu dalju budućnost.<
>Inače jede vrlo često, i po danu. Nedavno je divno spavala po noći, a sad je počela tražit svaka 2 sata. Povijest se ponavlja. No i dalje ne mislim davati nekakva rižolina za večeru, zdrepane banane na vrhu žlice kao da se stolica poveže i onda nema kolika, ili posljednji o
ok adaptiranog. Jednostavno, ako ocijenim da imam dovoljno mlijeka onda šibamo samo dojenje. A ako skužim da je nervozna, i da traži svakih sat vremena, onda joj pripremim jedan o
ok adaptiranog. <
><
>Što se tiče stavljanja rižolina u mlijeko i /ili pijenja kašica na bočicu, ja nisam pobornik toga. Zašto??? Samo iskustvo. L, dakle prvoj, probala sam par puta dati čokolino na flašicu. Uvijek, ali uvijek sam nakon takvog ispijanja čokolina (s isključivo križom na NUKovoj dudi) imala povraćanja nakon nekih pola sata - te smo nakon 3 epizode od toga odustali. Jednostavno joj je to bilo prenaglo natrpavanje želuca. T. to nismo niti probali dati.<
>I ja nekako smatram da u flašicu treba ići tekućina - dakle mlijeko, čaj - a ne kašasta hrana. Kašasta hrana po mojem uvjerenju treba se jesti žličicom - pa obzirom da beba za to postane sposobna s nekih 4,5 mjeseci (neka već tada do
o drže glavicu i pomalo sjede), može se probati. Osim toga, grozila sam se, i još se grozim natrpavanja u moju djecu raznih "lina" flašicom - a u njima ima šećera, a na kraju krajeva to je vrlo lako probavljiva hrana dakle nema efekta sitosti - barem ne za dugo. To vjerujte mi znam po sebi - jerbo ako jedem za doručak čokolino - eto me za sat vremena gladne. Pa vjerojatno se tako osjeća i mali trbuščić, i po meni samo smo unijeli malo više šećera negoli smo trebali, zasitili za trenutak - ali ništa bog zna šta puno napravili.<
><
>Kraj sebe imam i nećaka, s kojim njegovi roditelji muku muče s hranjenjem. Pa stoga vjeruj, Mirbilos, znam kako roditelj može biti frustriran i očajan s djetetom koje ništa ne jede. No istovremeno mi se čini, kako ima i pogrešan pristup hranjenju. Svako jutro prije vrtića popije flašicu punu do vrha mlijeka s rižolinom, ne stiže na vrijeme u vrtić na doručak, i jede tek ručak. Dijete jednostavno svaki dan pregladni, i za ručak baš niti ne jede puno - tako kažu roditelji. No, možda pojede sasvim dosta. Svi ga za stolom mole da jede, da stavi nešto u usta itd. itd. I svjedoci smo njegovog stavljanja na dijetu - a pod tim mislim da često neće ništa jesti, ili jede samo određenu vrstu hrane. Roditelji su uglavnom očajni, a on je mršav. <
><
>Ono kaj ja znam iz iskustva je i to da bebica neće vući jer se
zo umori. No u tom umoru možda leži vrag. Ili joj ne paše duda - kaučuk ili silikon - treba promijeniti, možda joj prejako curi iz nekih duda pa joj smeta, možda smeta nešto u ustima, a možda treba i pedijatra upozoriti da se beba umara i prečesto zaspi s nedovršenim o
okom jer se umori od sisanja. Možda ima neki alarm koji treba znati poslušati. Osim toga, Mirbilos, beba je koliko sam čitala ima dijagnozu RNS (rizična neurološka simptomatologija) - možda je povezano sa sisanjem, trebala bi pitati na grupama potpore da li ima veze.<
><
>Moje mi iskustvo s djecom govori, da je jako, jako bitno kako se postavljaš prema prehrani. Ono što sam imala s L. i kako sam je utovila upravo zbog neprestane bojazni da nije dovoljno pojela, ima za rezultat što je preteška za svoju dob. Ne mogu reći da je debelo ili gojazno dijete, ali problem postoji - i ona je pomalo nesretna jerbo su je u vrtiću znali zafrkavati. Danas trenira, i puno se kreće pa smo to na neki način stabilizirali.<
>T. je potpuno drugačiji. Nikad ga nismo forsirali u jelu - upravo zbog L. - i dopustili smo mu da si sam odredi ritam. Ali bio je i zahvalno dijete po tom pitanju - iako je bio "flaširan" pa možda i u toj flaši leži zec.<
>K. će me možda uvjerit u to, a možda i razuvjerit. Ali u svakom slučaju, ne budemo niti proširivali rupe niti hranili kašicom na flašicu - iz već navedenih razloga. Zbog bliske budućnosti koja će nas stići za 2 ili 3 godine.<
><
>Nadam se da se nitko nije osjetio povrijeđen ili uvrijeđen. Jednostavno sam željela reći da znam koliko se jadno moraš osjećati kada ti dijete ne želi jesti… ali da isto tako tom problemu treba pristupiti ozbiljno i pokušati otkriti uzrok. U stvari, uvjerena sam da želiš svojem djetetu najbolje, i da se pritom i ti želiš do
o osjećati, i da želiš da vam ovi dani prođu u lijepom sjećanju - bez trzavica. Vjeruj mi, znam kako možeš biti frustriran s tim hranjenjem, ali to vas može dovesti u konflikt. Jedne s drugima, a na kraju i sa samima sobom. Nadam se da sam pomogla, i da nisam jako zadavila. <
> Kad odustanes, izgubio si!!! <
><
><
><
><
>Edited by: Neda3kids at: 14/11/05 12:38<
>

Nedo <
><
>Meni je ovo tak super post, da bih ga stickala negdje gori da sve mame mogu pročitati! <
><
>BTW - ja sam se s Martinom jako namučila u prvim mjesecima života - cica nije bila dosta a i nekak nije bio "talentiran" niti zainteresiran za dojenje (za razliku od Starije), pa smo tu i tamo isto dodavali bočicu pa je sa 3,5 mj skroz prešao na bočicu. Bolje je dobivao na težini iako je jeo daleko manje od onoga što je pisalo na kutijama... Ja sam bila nesretna a MM je srećom, bio dobar korektiv i pomagao mi da pustim dijete da pojede koliko mu odgovara. Sa nekih 6 mjeseci je papao po p.s.-u. Takve su mu bile potrebe i gotovo. I baš je onako, taman bebač.<
>S dohranom sam krenula isto sa 5,5 mjeseci (uostalom kao i sa Starijom), ali odmah sa žlicom, dodavanje u bočicu mi uopće nije bilo opcija...<
><
>Meni se čini jako jako važnim da se djecu, ni u kojoj dobi, ni na koji način, ne prisiljava (možda prejaka riječ?) jesti. I tako funkcioniram sa svojima. Kad mi pokažu da je dosta - dosta je. <
>Ima dana kad se zamislim jer mislim da su jeli premalo. A ima dana kad mi se čini da tamane ko gladni vuci. I sve 5.<
><
>I za kraj: ja se čitav život borim s kilama (viškom, da ne bude zabune, da li zbog grizeka i kekseka na kravljem mlijeku sa 3 mjeseca, ne znam, ali da su me šopali - jesu) i zato mi je još više stalo da moja djeca imaju do
e prehrambene navike...<
><
> Mi sijecanj 2003<
><
>Ma sijecanj 2005<
><
>

hej neda3kids, savršeno si ovo napisala! mama za deset!

Web stranica

Ne ljutim se na ovdje iznešena mišljenja, zato i jesmo ovdje, ali vjerujte mi, probala sam sve. Moja prva cura je totalno izgladnjela izašla iz bolnice, jer prvi mjesec dana nije jela ništa, sve je povraćala i bila često na infuziji. Dvije žlice rižolina počeli smo dodavati u mlijeko sa 3,5 mjeseci, po savjetu pedijatrice, da bi dobila na težini, a naša je pedijatrica jedna od najboljih u Splitu, pa joj vjerujem. <
><
>Sada to ne radim, jer Rea, ma koliko gnjavila sa jelom, ipak naposlijetku pojede sve. Ima 4 mjeseca i 7 kg. <
><
>Sari sam davala bocu sve do 5 godine života i to uglavnom kad bi navečer bila umorna. To je, ponekad,bio jedini o
ok na koji sam se mogla osloniti. Ja i MM bili smo katastrofalni za hranjenje, bili smo kost i koža, pa me strah da se povijest ne ponovi. <
><
>Što se tiče proširivanja dude, i to je bilo po savjetu pedijatrice, jer Rea bi počela sisati i odjednom podivlja i počne plakati. Pa smo posumnjali da nije stvar u dudi. Probala sam i silikonsku i neće niti da je stavi u usta. <
><
>Što se tiče metode "pusti dijete da ogladni, pa će samo tražiti", mislim da je to čisto sranje, jer kako se može pustiti bebu od mjesec dana (a tada su mi obje počele praviti probleme), da samo odluči kad je gladno? To može kad dijete navrši godinu dana, a ja ću do tada pokušavati naučiti je na hranu kako znam. Do sada mi nije išlo loše, pa smatram da ne radim pogešno. Probala sam sve, male dude, velike dude, toplo mlijeko, hladno mlijeko, SVE!!! <
><
>Našla sam savjet na Forumu u vezi dohrane, gdje je neka mama rekla da joj dijete nije htjelo voće, pa je dohranu počela sa rižolinom. Pa sam jutros napravila kašicu od rižolina i prošlo je do
o. Nadam se da će i dalje tako...<
><
>Pozdrav, Edited by: mirbilos at: 15/11/05 14:15<
>

Tvoje mi liče na mog nećaka. Taj ništ ne jede, često ispadne da je jedini o
ok jutarnje mlijeko s malo rižolina, sama je kost i koža, i svaki put kad ga nekakva zvijer napadne i tresne ga temperatura osvane na infuziji. Jer se sam ne mre borit. To je <
><
>Gle, neću ti puno pametovat - ali one bi trebale sisat i vuć. To kaj se ona počela derat nakon par minuta na boci meni više liči da ju je nekaj iziritiralo - tipa recimo bol u ušima ili tak nekaj, nego da nije htjela jest. Pa kad se to par puta dogodilo, beba je povezala jesti=boljeti i neće više jesti. To bi trebalo provjeriti. <
>Nekak mi se čini da beba u tim prvim danima ipak ne mre davat dišpet, i normalno je da jede. Koliko može i koliko hoće. I da mi roditelji moramo pokušat razumjet što nam ona govoril. A koliko je to teško, ne moram ti reć. Eto ti mene, tek sam treći put uspjela razumjet razliku između plača za hranu i plača za spavanje. Kuc-kuc-kuc, pljuc-pljuc-pljuc...<
><
>Ja ti vjerujem da ti je pedijatrica do
a, i bitno je da u nju imaš povjerenja. No, ovak kad ja čitam izdaleka, ja bih se 5 puta zapitala ZAŠTO, ZAŠTO i pokušala nać uzrok situaciji, koja btw, i nije uobičajena - a nadasve vam je naporna i iscrpljujuća - i za tijelo malo i za živce. Kad odustanes, izgubio si!!! <
><
><
><
><
>

Web stranica

Nedo, hvala na savjetu. Bila sam u ljekarni popodne (MM razbio jednu od boca iz našeg arsenala), pa sam kupila tu dudu za gušću tekućinu. Teta u ljekarni bila je ljuta što je mi zajebavamo za neke tamo dude... sa raznim rupama... <
><
>Ja sam ranije zaboravila dodati da ja svoju bebicu uglavnom hranim dok spava, pa valjda zbog toga malo sporije vuče. A moram je tako hraniti, jer dok je budna samo se smije i "priča"... nema šanse da pojede... <
><
>Bitno je da mi trenutno jede 170-190 ml po o
oku, pet puta dnevno. Čim razvijem slike, staviti ću ih na Forum, izgleda puno deblja nego što zaista jest. Ima o
aze ko krafne...

Znaš kaj, da je bilo koje moje dijete pojelo 170-190 ml po o
oku, ja ne znam kaj bi napravila od sreće. Moji su tolko jeli s nekih godinu dana. Doduše, ovi kaj su cicali, za njih ne znam, al' kad pojedu koju flašicu nije išlo više od nekih 120ml. Evo, K. ima 3,5 mjeseca i jede nekih 100-110 ml - to joj je rekord i to ne svaki dan - već kad ja ocijenim da meni usfali.<
>A T. (srednji) je jeo oko 80ml u toj dobi, al' se više ne sjećam koliko često. Uglavnom, uvijek manje od onoga što je pisalo na kutiji. I ja sam u početku bila očajna, ali kasnije obzirom da je lijepo spavao i napredovao, bila sretna. Eno, ga zgodan komarac. Kad odustanes, izgubio si!!! <
><
><
><
><
>

Quote:pojelo 170-190 ml po o
oku<
><
> <
><
>sw je jeo 150 maksimalno u o
oku i to s jedno godinu dana... meni se to cini jako puno za dijete za koje kazes da ne jede. <
><
>ne kuzim zasto ne mozes nahraniti u budnom stanju, da ju ne nasopas u snu, bila bi gladna kad je budna, ne?

ima djece za koju pravila ne vrijede. na sreću, oni su rijetkost.<
>vaša me rasprava podsjetila na priče moje mame.<
>Quote:Sari sam davala bocu sve do 5 godine života i to uglavnom kad bi navečer bila umorna. <
>moja je seka imala pred zoru o
ok čokolina na bočicu do 7 i po godina. od kad su prešli na adaptirano, sa njenih 3 mjeseca, na budno je odbijala bilo kakvo hranjenje. na početku odbijanja su je pustili gladnu preko jednog dana, i opet nije htjela jesti. dohrana kašicama je isto išla na silu i zbog njenog ne jedenja mama je uzela neplaćeni porodiljni do njenog trećeg rođendana, a ona je samoinicijativno počela jesti na početku puberteta.

evo stigli jučer s pregleda! N. koji se rodio s 4,350g i 54cm u prva dva mjeseca je dobivao po kilu, kilu i 200 i onda samo što me nisu pojeli jer kao "dijete previše dobiva". jučer, 7 tjedana nakon zadnjeg pregleda, je dobio 560g i s 4 i pol mjeseca težak je 7,280g i dugačak 69 (u 7 tjedana narastao je 5 i pol cm!!!). i onda me počne nadobudna sestra pilit kako nije baš dobio puno i kako mu moram utrpavati 5. o
ok!!! pa kvragu! ne mogu mu ga utrpati! nemam kad, nemam gdje! on ga ne želi, nije gladan, bljucka... a da je zakržljaO I DA MU NEŠTO FALI NE BI NARASTAO 5 I POL CM U 7 TJEDANA, PA STAO BI (ops, sorry na vrištanju!) i sa rastom u dužinu! osim toga, sve je 5, full napredna beba koja se super razvija, motorika mu je mrak. pa N. je s 14 dana dizao glavu i vrat dok je bio na trbuhu. dr. kaže ma on je super ali 5. o
ok ne bi bio loš. a sestra (pametna) mi je doslovno držala lekciju jer jede samo 4 puta. ma nek svi odu kvragu! ja ću svoje dijete hraniti kako mislim da je najbolje. on je sretan, raste, ništa mu ne fali, nije gladan što je najvažnije, a utrpavati silom u njega i pretvoriti ga u sarmu - e pa ne pada mi na pamet! uh, ispuhala se....

Web stranica

Napomena stoji da je Rea ipak rođena sa 4250 g i zato joj je otpočetka trebalo dosta mlijeka. Zbog toga joj i nije bilo dovoljno ono malo mlijeka što sam ga ja imala. Ona je još u rodilištu pila onu cijelu malu bočicu.<
><
>Previše je zaigrana kad je budna, a inače je spavalica, tako da čim sklopi oči, ja joj dam bocu. Trenutno je to 4 puta dnevno + pokušaji hranjenja na žlicu. Ako taj pokušaj propadne, dam joj malo mlijeka. Zadnji o
ok joj je oko 22h, a prvi u 7 ujutro.<
><
>Moje su cure obje velike rođene, ne znam otkud, MM se rodio sa 2,5 kg, a ja sa 3,3. Svi me pitaju kako mi izgleda poštar... <
><
>BTW, ja sam počela jesti sa 22 godine i sad se ne mogu zaustaviti... <
> Edited by: mirbilos at: 16/11/05 12:23<
>

bljuckanje, mililitri, razmak između obroka...