Moj mali necak Lovre (4 god) je prvi put slomio obje kosti desne ruke sa godinu dana, taman prohodao i nezgodno pao, u dnevnom boravku, pred svima nama. U lipnju prošle godine je pao u parku, zapeo za zidić i držeći ruku došao do moje seke, svoje mame. Opet lom, opet obje kosti, ovaj put s pomakom, na drugom mjestu. U studenom, na svoj 4. rođendan, slavio s ekipom iz vrtića na livadi, pored njega prohujao jedan djecak, zakacio ga, Lovre se izvrnio i - pogadjas - opet slomio ruku, ovaj put na istom mjestu. Uspavali ga, izravnali mu ruku, stavili gips. Sta da ti kazem! Sestra mi je siznila! Trazila je sve moguce pretrage, dobila ih, nalazi - savrseni! Njegova je pedijatrica to objasnila: Netko u djetinjstvu ima vise srece, netko manje, netko lomi ruke i noge, netko ne! I mi se primirili. Nije smotan, nije pretjerano zivahan, dapace, samo - nezgodno padne.
Redovito je, svako mjesec dana, na kontroli. Kost je lijepo zacijelila, al jos uvijek ne onako, zapravo. Trebaju ga bolje cuvati, ne dozvoljavati mu penjanje na stabla, taman ono sto je najbolje

... Za sada ga cuva baka, ovu skolsku godinu ne ide u vrtic, iskreno, to mu i nije tesko palo
Jel te utjesih? Vidis da ima vise pegula nego mislis!
Bit ce to sve dobro