Micika, naravno da će biti sve ok, a onda će i vrijeme pokazati kako je to za dobrobit djeteta

.
Iako nisam iz Zg-a, mogu ti svoje iskustvo napisati.
Kad se razgovaralo s prof. o operaciji trećeg rečeno nam je da dijete tada ide isti dan kući, a onda je u nastavku slijedilo da to može jer nismo daleko od bolnice i sl.
Na sam dan operacije (petak) med. sestra nam je rekla da će dijete prenoćiti u bolnici nakon operacije trećeg. Ona, naravno, u tom trenu nije niti mogla znati da će biti zahvat i na druga dva.
Iskreno, u prvom trenu sam bila očajna, ali kad je sve prošlo (a taj dan je ona cijeli dan kunjala i spavala omamljena) mislim da je bolje što je preko noći bila pod njihovim nadzorom i dobila još i infuziju, a ne da sam ju, takvu drogiranu, vodila kući i umirala od straha na svaku njezinu.
I kad sam imala priliku vidjeti ju, stisla sam srce i nisam ulazila kako se ne bi rasplakala i još da dobije temperaturu što povećava opasnost od krvarenja, ali smo stalno bili s osobljem u kontaktu. Sljedeće jutro ( subota), čim me vidjela naravno da je počela plakati, ali sam ju zgrabila i samo šaptala da se smiri jer idemo kući i da ne plače, da bude hrabra

pa me poslušala.
Taj dan je prošao dobro, piskutavi glasić je ostao

, ali mi je sljedeći dan dobila temperaturu (nedjelja), 38,3 i dala sam joj Panadol na koji je dobro reagirala. Nije se uopće žalila na bolove, pazili smo kod jela, detaljne upute šta možemo očekivati ( temperatura, glas, sukrvica, higijena...) i šta jedu smo dobili u bolnici.
Samo to još nisam rekla svojoj curi... morat ću je pripremiti.

Iako sam išla na to da ide kući isti dan, pripremala sam ju i polako uvodila na ostanak preko noći u bolnici ( mi smo imali vremena od zimus pričati o tomu

) i rekla sam joj, između ostalog, da će tata i mama stalno biti u njezinoj blizini iako nas ona neće moći vidjeti zbog pravila bolnice, ali da smo tu, blizu nje, cijelo vrijeme (a i bilo je skoro tako jer smo dežurali na glavnom hodniku) i da će nas tete stalno obavještavati o njoj. Tako da, sljedeće jutro, kad je sa med. sestrom otvorila vrata odjela ( nakon pregleda otorinca prije otpuštanja) vidjela nas je u hodniku. Danima poslije nas je znala preispitivati jesmo li baš u "tom hodniku" stalno bili i sl...računaj na strahove koji ih hvataju nakon operacije.