Poremećaji u prehrani

[bucikaaa]

a i taj odlazak doktoru tj.tocnije odlazak na razgovor sa psihijatrom (sto meni ocito treba) neznam kako ni krenuti?

a da opet nitko nezna...znate kako to biva ako covjek ide psihijatru vec ga se poprijeko gleda i misle "lud/a je pa ide'...

a ja jos uza to zivim bas u takvoj okolini...

[mrs. eastwood]

postoji i privatna praksa - ako ti je nezgodno ići po uputnicu ili kako već ide da se dođe do specijaliste. možda da si odvojiš jedan dan, ako si u prilici i posjetiš neki veci obližnji grad i odeš tako privatno?

isto, sigurno postoji i udruga oboljelih kojoj se možeš javiti.

[thalia]

jesi li bliže nekom većem gradu i jel si možeš priuštiti putovanje do tamo?
možda da se tamo javiš nekome?

sretno.

[bucikaaa]

zivim u vecem gradu,glavnom gradu...privatno ipak kosta ,ja ne radim...

[mrs. eastwood]

a ja jos uza to zivim bas u takvoj okolini...

kakvoj okolini - uđeš u tramvaj i izgubiš se u masi, tko te poznaje? možda onda da se javiš udruzi oboljelih. možda oni imaju neka "druženja" pa da ih posjetiš. moraš se suočiti s tim. mislim da ti to treba - da ti dođe iz "guzice u glavu" (pardon my french).

ako misliš da možeš bez lječničke pomoći, da možeš naći snage u sebi da to sama odradiš - u redu, dovini tu snagu - ali netko mora biti uz tebe - ali fizički uz tebe da te za ruku drži. bio to netko nepoznat tko je to sve prošao, časna iz crkve, reiki majstor ili najbolja prijateljica - treba ti netko.

[folne]

dobro, osvrnuli smo sa na taj psihološki dio, napisale su cure savjete, ti svoj osvrt...
s obzirom da trenutačno nećeš u tom smjeru, ajde napiši na kakvoj si dijeti, možda možeš naći model prehrane kojeg ćeš se moći držati bez konstantne grižnje savijesti pa da barem obuzdamo varu ako već ne gasimo požar.

[danijela81]

možda ću biti brutalno iskrena, ali...

ne vjerujem da možeš izdržati ni 10, ni 5 dana. Ne zato jer ne želiš, nego ne možeš. Jer kad se boriš s takvim nečim, onda to kontrolira tebe, a ne obrnuto, koliko god imala osjećaj da je suprotno.

Niti mislim da bi promjena režima prehrane pomogla. Jer da to možeš slijediti, ne bi radila to što radiš.
Poznavala sam jednu ženskicu, prelijepu, preslatku plavušu, malo buckastu. Imala je isti problem, i dugo ga negirala, dok ju jedan dan njezin dugogodišnji dečko nije pronašao na podu kupaonice. Imala je takve aritmije i tako slabo srce da je bila u kritičnom stanju, doktori su rekli da se izvukla samo zato što je hitna došla na vrijeme.
Problem je narastao toliko da taj dečko, s kojim je do tada imala super odnos, živjeli su zajedno nekoliko godina i planirali obitelj, ali jednostavno se više nije mogao nositi s tim. I otkazali su stan, prekinuli, oboje odselili, tako da niti ne znam što je dalje bilo s njima.
Ako misliš da nisi još tako daleko zaglibila, i da ti taj problem ne utječe još pogubmo na život, požuri se da ga što prije počneš rješavati. Jer to zbilja traje dugo, a do tad...

Živiš u Zg, tak da ti je ovo sa "sramotom" samo izgovor. Barem tu to možeš napraviti, a da nitko ne sazna. Dođeš doktoru opće prakse i zatražiš uputnicu. U čekaonici i sestri kažeš da imaš gripu. Ili da trebaš okulistu. Big deal.
Veći ti je problem prestati ovisiti o povraćanju, jer se bojiš kila koje bi mogla natući bez toga.
Stavi na vagu te potencijalne kile s jedne strane + zdravlje, prvenstveno psihičko, i svoj uredan život,a s druge strane potencijalne opasnosti, raspad sistema u privatnom životu, fizičke posljedice opasne po zdravlje, i smrt. Da, smrt, nemoj se čuditi, nije baš tako rijetka posljedica.
Pa vagni malo, koje posljedice su gore, u onom najgorem scenariju kod obje opcije. Krenuti doktoru i imati koju kilu viška, ili ne krenuti i riskirati duševnu, možda i fizičku smrt.
Pa stisni zube i kreni. Povedi sa sobom osobu od povjerenja, jer neće biti lako.
A jednom kad se središ u glavi, riješit ćeš i te kile na neki zdraviji, normalniji način.

Želim ti da se trgneš prije nego dođu neke puno gore posljedice, i želim ti svu snagu potrebnu da se pokreneš. Sretno

[putnica]

Ako ti se i dalje cini da su ovo pretjerane price, da je to daleko od tebe, da si jos uvijek ti ona koja to kontrolira i koja na svu srecu ima dovoljnu snqgu to zaustavit kad hoces, molim te pokusaj izgurati ovih 5 dana.
Ali od danas, ne od sutra.
Jer, svi mi znamo kako mislimo da je lako mesto pocet od ponedjeljka, ali samo ako taj ponedjeljak nije bas danas. Pa tako je kod vecine ljudi.

Recimo, meni se cinu da sam sasvim jaka da bih mogla par dana bez kompa, tj interneta. I, da, mogla bih - pogotovo ako mi se sta pokvari. Ali... Da mi sad netko kaze da moram 3, 5, 10 dana pokusat ostat bez njega... Vjerujem da bismo se cijeli dan "gledali" i dq bih usput prinasla 100 izgovora zasto mi bas sad nesto treba tamo, ili zasto nije nista strasno ako samo jednu stvar pogledam ili....
Ako nistq drugo, cisto iz navike.
A tebi bi bilo bitno otkrit imas li uistinu u sebi toliku ogromnu snqgu ili moras naci nacin da potrazis pomoc.

A, sto se tice nastavka skidanja kg, iako tu bas i nisam ekspert, mislim da bi i tu trebala malo smanjit ockivanja - sigurno drugih 10 kg odlaze sporije od prvih, tako da bi i taj cilj bilo bolje da smanjis, tj da rascjepkas u etape. Npr da krenes s blazom dijetom koju bi mogla pratit i da usput stavis prvi cilj otapanje 2 kg, a ne odmah 10 (i to u nekom pristojnom razdoblju)

Ali... Ipak bih voljela da od danas pokusas provesti ono s 5-10 dana bez izbacivanja.
I iskreno ti zelim srecu u rjesavanju ovog (ovih) problema.

[teutonija]

Bucika veliki
Sad što god napišem bit će potpisivanje već svega napisanog, no osvijestila si problem, priznala ga ovdje nama virualno, prvi korak si već napravila.

Vidim da se držiš nekog roka,

tj.tocnije kada dodem do cilja

do tada ću tako i onda prestati. Tu se varaš, šta ćeš onda? Onda ćeš to raditi da zadržiš tu težinu i tako dalje i dalje, do kad?

Molim te promisli, nađi nekoga, jednu osobu u koju imaš povjerenja(sestru možda ili prijateljicu), koja može biti uz tebe, njoj se provjeri, nitko drugi ne mora znati. To što živiš u velikom gradu je prednost, izgubiš se u masi. To što ćeš napraviti za sebe ako potražiš pomoć je i više od pukog gubitka kilograma, hej to su samo kilogrami, ako i dobiješ koji skinut ćeš ili nećeš, ako si već prije možeš opet.
Pitaj sama sebe jesi li sretna sad? Nisi. Skinula si dosta kilograma, hoćeš li biti sretna kad skineš još tih 10? Nećeš, ali ćeš biti puno bolesnija.
Oprosti možda zvuči grubo, ali tapšanje po ramenu uz riječi proći će samo neće pomoći.

Probaj kako Putnica veli 10 dana prestati, ne 5 nego 10 i to od sad, ne sutra, za 10 dana, sad.

[bucikaaa]

Živiš u Zg, tak da ti je ovo sa "sramotom" samo izgovor

sada kada se citam i vas citam...u biti shvacam da za sve nadem taj "izgovor" ,nadem nesto da izbjegnem ovo ili ono...ili okrivim neke druge ali samo sebe ne...nitko drugi nije kriv vec ja sama sebi...

samo da se osvrnem o ovim 5-10dana ...neznam jel vam promaklo ali ja to zaista ne radim svaki dan...

netko je napisao sto poslije dijete?...iskreno to sam se i ja pitala...ovako imam ajmo reci neki "rezim" prehrane a kada dijete nebude onda su mi "otpustene" kocnice i opet se dovodim u napast hrani koju nebi smijela...
imam osjecaj da od sada pa do kraja zivota cu morati razmisljati samo o hrani sto i kako jesti...to me vec sada zamara i umara jako ...
nemogu si zamisliti da neceu moci pojesti sto ,kada i koliko zelim...a isto tako nemogu se zamisliti da opet budem "debela"

svi vasi savjeti zaista stoje na svom mjestu ali i ja skupa snjima...procitam ih i to je u biti to... ...samo trebam naci taj nacin kako se maknuti sa njega...

na moju zalost nema brace/sestre,pa cak ni dovoljno dobru frendicu s kojom bi se usudila krenuti s ovom pricom,od mame /tate takoder nemam neku potporu ,nikada ni nisam (no to je druga prica,koja sada nije bitna)...ostaje mi jedino muz koji takoder nema nekog razumjevanja (musko ko musko) no opet ne kazem da mozda nebi imao s ovim razumjevanja ali ja sam ta koja ga nezeli uvuc u ovu pricu...opet izgovori...

i samo jos da dodam svi ovi simptomi,stetnosti,ugrozavanja zdravlja i sl...pomislim to se meni nemoze dogoditi jer imam kontrolu...

[mrs. eastwood]

imam osjecaj da od sada pa do kraja zivota cu morati razmisljati samo o hrani sto i kako jesti...to me vec sada zamara i umara jako ...
nemogu si zamisliti da neceu moci pojesti sto ,kada i koliko zelim...a isto tako nemogu se zamisliti da opet budem "debela"

nećeš morati - ti bi trebala to željeti. ti želiš jesti pirov griz umjesto čokolina i grickati suhe kolutove jabuka umjesto čipsa - jer želiš biti zdrava i sretna.

[thalia]

eastwoodova, nije to samo tako. to mi svi debeli znamo, onda nas peče savjest jer to ne radimo.

[folne]

ma i mršavi. koliko mršavih zaista pazi da im je svaki zalogaj zdrav i kvalitetan, samo jbg. imaju bolju genetiku, slabiji apetit, ne rješavaju probleme odlaskom u frižider...you name it

[mrs. eastwood]

znam thal - nije lako - ali ovdje bar za sad - ne govorimo o debljini, ovdje govorimo o potencijalnoj bulimiji. to je po meni sada problem. iako nerazdvojiv.

žao mi je, naravno da ne mogu razumijeti kako je nekome tko ima previše kila, ali mogu govoriti kao netko tko mora dobro paziti što jede.

znam da to nije jednostavno i da iziskuje ogromne napore. neki to nikada ne uspiju. jedna poznanica je jela francusku salatu i odojka pod dijagnozom ulcerous colitis i mjeseci bolnice i svega joj nisu dali za misliti...

[bucikaaa]

eastwoodova, nije to samo tako. to mi svi debeli znamo, onda nas peče savjest jer to ne radimo.

istina...

kod mene je problem sto nisam imala problem sa kilazom sve do prve trudnoce u kojoj sam dobila skoro 30kg i skinula ih nisam ,onda je tu i druga trudnoca koja je jos nabacila koju kilu...nikada u biti nisam trebala pazit sto jedem jer kile prije trudnoce nisu isle gore ma sto god u usta stavila ,nisu kile isle gore ni nakon trudnoce ali niti dolje...

no kako sam natukla u tim trudnocama prekovise kila sada napokon odlucila stati na kraj njima ali dosla sam do toga da trebam paziti sto jedem i birati a cijeli svoj zivot nisam birala...

nadam se da me kuzite...eto npr.ako je netko od vas naucio svaki dan staviti u usta nesto slatko pa netreba ni slatko biti vec grickalice,pa cak meso i voce a onda odjednom nebi to vise trebali jesti...nakon toliko godina tesko se maknut samo tako od toga...

[Vicky & Mama]

jedna poznanica je jela francusku salatu i odojka pod dijagnozom ulcerous colitis i mjeseci bolnice i svega joj nisu dali za misliti...

ajme ja to nikako ne mogu skužiti, ja sam cili život na bezglutenskoj dijeti i ne mogu zamisliti da je svjesno kršim
doduše ja se panično bojim "drobobolja", probavnih smetnji, povraćanja evo me odma muka uvati dok pomislim na to dok čujem da netko u mojoj blizini ima crijevnu virozu ja bih najradije u karantenu ima biti da i ja imam neku dijagnozu osim celijakije hipohondrija?

[Bellina]

bucikaaa - ja sam visoka 174 cm i sada na tu visinu imam 63 kg i tu težinu održavam već jako dugo. Ali nije uvijek bilo tako. Imala sam 25 kg više. A jela onako kako mi se prohtjelo. Dok sam bila djevojka, srednja škola, kile nisu išle gore.
Ali kako sam krenula na fakultet, to je počelo. I bila sam stvarno debela. I zgadila se sama sebi. Sve sam dijete isprobala i ništa.
A onda sam odlučila promijeniti svoj način prehrane i sagledala što je to što jedem i kako jedem.
I donijela odluku.
Uvela sam doručak (kojeg nisam prije prakticirala), normalno sam jela sve što volim i najela bih se za doručak. Za užinu voće koje volim i jogurt, najobičniji.
Za ručak isto normalno, sve što su jeli i ostali ukućani.
Poslijepodne ako bih ogladnila isto voće. I tako do 18 sati. To mi je bila granica. Iza 18 sati ne bih više ništa stavila u usta, a u napadajima nenormalne gladi pila sam zeleni čaj, bez ičega, po pola litre, onako mlakog, da me zasiti. Jedino što sam u potpunosti izbacila bili su slatkiši.
Prošla sam pakao, patila sam strašno, bila gladna, patila od nesanice jer bi legla praktički gladna, ali uspjela sam.
To je sve skupa trajalo tri godine.
Kad su kile počele padati krenulo je sa 5, pa je došlo na izgubljenih 10 i onda dugo vremena ni makac. Tu sam skoro odustala. A onda je opet krenulo.
I eto, u tri godine, 25 kila dolje, koje nisam ni u trudnoći vratila. Zašto? Zato jer sam naučila svoj organizam da jede kad je gladno, nisu to više te količine hrane kao prije, danas mogu i večerati ako sam gladna.
Došla sam do toga da se ne debljam, gladna nisam, jedem što volim, ali kad mi tijelo to traži, kad sam gladna. I dobro se osjećam. Problema s kilama nemam.
Zimi znam dobiti 1-2 kg više, zbog teže zimske hrane, ali čim dođe proljeće, svježe voće i puno povrća, što mi i tijelo traži jer mi bude prevruće, tih par kila viška samo ode.

Zato, vjeruj mi, može se. Nije lako. Ali može se.
Ali prije toga je najbitnije da ne zabrazdiš u stanje bulimije jer to ne vodi nikud. Misli na svoju djecu.

[danijela81]

uf, ja imam problem s kilama.
Uvijek sam imala par kila viška. A u zadnjih 4 godine to nije par kila, nego poveći višak opasan po zdravlje.
moj problem se smatra "lakšim" od bulimije, pa opet osjećam da mi je teško, da ne mogu sama, da mi je potrebna podrška ljudi koji se bore sa sličnim problemima. I ta podrška mi neizmjerno puno znači. Jer znam da ti ljudi razumiju koliko je to teško, koliko je potrebno uložiti truda, volje, kiliko treba samodiscipline, a da bi bilo toga, moraš biti sređen u glavi.
Nema šanse da me kuži i razumije netko tko ne prolazi kroz to, netko tko kad skupi malo viška, skine taj višak za koji tjedan "paženja".

Tak da zbilja mislim da ti nitko od nas ne može puno pomoći, jer jednostavno ne znamo, ne kužimo dubinu problema. Za nas je to kao da netko s nama pokušava komunicirati na kineskom.
I zato mislim da je odličan prijedlog da se obratiš onoj udruzi koju je netko spomenuo. Možda možeš i ovako preko neta, anonimno? Za početak...

To što ne radiš to svaki dan nije razlog za umanjivanje problema. Ja ne pojedem previše svaki dan. Ne jedem slatko svaki dan, pa opet imam problem

[Rimaithor]

U Zagrebu djeluje i udruga NADA
Održavaju grupne terapije za oboljele, a bave se i individualnim pristupom. Tamo djeluju i stručnjaci a i same djevojke koje su se nekada borile s bulimijom i anoreksijom. Ne znam plaća li se sudjelovanje, mislim da to financira grad.

Udruga za pomoć oboljelima od poremećaja u prehrani Nada
Kategorija:
Savezi i udrugeAdresa: Ksaver 200
Grad\Mjesto: 10000/Zagreb/Ksaver
Voditelj: Hrvoje Rendulić
Telefon: 01 38 40 362
Email: hrvojerendulic@net.hr
Web: http://www.hope.hr

I bolnice:
KBC Rebro, Zavod za endokrinologiju i gastroenterologiju, tel: 01/ 238 8274.
Psihijatrica dr. Ljiljana Škrinjarić iz Doma zdravlja Centar u Runjaninovoj ulici u Zagrebu, tel: 01/ 4897 666.
Odjel ženske psihijatrije na KBC-u Rebro, tel: 01/ 2388 388

[danijela81]

evo, imaš se gdje i kome obratiti. Jedan mail je dobar za početak
nadam se da ćeš pregristi sve i napraviti taj korak. Prvi si već napravila, ajde sada, malo po malo dalje

[Rimaithor]

‘Samo manji broj žena počinje razvijati poremećaj u prehrani u srednjim godinama, većina ih je vjerojatno imala poremećaj i prije, a s tom bolešću nosile su se same. U nekim slučajevima poremećaj se razvije potaknut nekim većim stresom ili traumom’, kaže dr. Gorham. Velike životne promjene, poput razvoda, odlaska djece iz obiteljskog doma i smrti roditelja, mogu potaknuti žene na kontrolu prehrane jer je to mehanizam pomoću kojeg se nose s emocionalnim problemima. Takav je scenarij čest kod osoba tipa A, čije su karakteristike ličnosti perfekcionizam i anksioznost.

Poremećaji u prehrani u srednjim godinama velika su zamka: žene u zrelim godinama, naime, teške su pacijentice. ‘Ako nose poremećaj dulji niz godina, teško im je prekinuti začarani krug jer je poremećaj način na koji se nose s problemima.' Nadalje, svoj su poremećaj protumačile kao zdravstveni, a ne psihički problem. One su relativno funkcionalne – obrazovane, zaposlene, udane, majke. Boje se i da tretmani liječenja neće biti prilagođeni njima jer su starije.

Možda je najvažniji moment činjenica da je prilično bolno priznati štetu koju im je nanio poremećaj, pa to rezultira uvjerenjem da je bolje ostati bolestan. Dr. Gorham tvrdi da bolest sama po sebi nije drugačija u zreloj dobi, no opasnost leži u tome da nam se s godinama smanjuje sposobnost da se psihički izliječimo. Starenje također čini poremećaje u prehrani medicinski kompleksnijima.

Bez obzira na godine, ističe dr. Gorham, što prije osoba započne liječenje, ima bolje šanse za izliječene. Sumnjate li da osoba koju volite pati od poremećaja prehrane, motivirajte je da potraži stručnu pomoć što prije.
Huffington Post

[bucikaaa]

bellina-ja sam visoka 160cm imala 82kg ,preko zime cak i 85kg...bila sam ogromna (iako to tada nisam shvacala,dok mi neki "kliker" nije proradio) sada imam 68kg a cilj mi doc do 60 max 62...

uvjerena sam bila ako cu doci do te kilaze pazit cu sto jedem,ali vec sada nije to tako lako...kako ce onda biti kada dodem do zeljenog cilja?

idem sada malenu uspavati ,a onda cu se mailom javiti ovoj udruzi u zagrebu.

[IvaV]

a onda cu se mailom javiti ovoj udruzi u zagrebu.

bravo, bravo, to je prvi korak

tj. ne, drugi korak, prvi si vec napravila jer si osvijestila da imas problem.

[danijela81]

super! Mic po mic

[putnica]

Tako mi je drago da si odlucila napraviti sljedeci korak.

[bucikaaa]

mail sam poslala...

no ne osjecam se ok zbog toga,i iskreno neznam koliko ce mi to pomoc jer i dalje (bar trenutno) ne mislim ici na neke razgovore i sl...

ja bi najradije to sve ovako virtualno ...no znam da je to nemoguce...

[danijela81]

nemoj unaprijed razmišljati kako će.
I nemoj unaprijed odlučivati da nećeš ići na razgovore.
Pusti i vidi kakav im je pristup, što će ti reći, što savjetovati...
Vjerojatno će znati procijeniti treba li ti njihova pomoć ili ne. Ne opterećuj se.
Imam osjećaj kao da misliš da je kod tebe to još uvijek sve blago, i da si govoriš da možda nisi "slučaj" za liječenje, i da ti je problem iznijeti sve to pred nekim jer misliš da bi si sama trebala moći pomoći, i sama s tim prestati. Oni imaju iskustva i reći će ti "dođi k nama" ili "riješi to sama tako i ovako".

Ako ti i kažu da dođeš, možda ti za mjesec, dva neće biti toliki problem otići i s nekim popričati. Polako, daj si vremena. Bolje i tako nego da potpuno sve izignoriraš i negiraš.
Uvjerena sam da ćeš pronaći neki način.
Čim si uspjela sama prepoznati problem, i barem ovako anonimno iznijeti ga nekome, i ostalo će doći na red

[Rimaithor]

ja bi najradije to sve ovako virtualno ...no znam da je to nemoguce

pa naravno da je nemoguće
to je dugotrajan proces, a na ovakvom tipu foruma nitko nema iskustva s tim, ne možeš ovdje dobiti potrebnu pomoć.
A pomoć ti treba.

To je bolest poput svake druge, traži liječenje. Da imaš problema s bubrezima, morala bi ići na dijalize zar ne, ne bi ni pokušavala to izvesti online.

[mrs. eastwood]

To je bolest poput svake druge, traži liječenje.

da, i psiha boli - pa boli i noga u guzicu

sretno!

[tanjabb]

nemogu si zamisliti da neceu moci pojesti sto ,kada i koliko zelim...a isto tako nemogu se zamisliti da opet budem "debela"

Moci ces povremeno jesti sta i koliko zelis, nije da neces. Samo ti okosnica svakodnevne prehrane mora biti drugacija. To dodje vise manje svima s godinama (rijetke su sretnice koje i nakon neke godine mogu jesti sve sto i u 20-tima).
Ali moci ces smazati i kolac i pizzu i tijesteninu... samo ne svakodnevno. Nemoj razmisljati o tome da tih gusti vise u zivotu nece biti. Hoce ako u njima uzivas umjereno.