curke pusite li?

[yra]

imaju li učinka ti flasteri? mislim ne trebaju mi nego samo pitam bzvz. znam da mi je jedna cura rekla da joj nisu baš neštob ali nisam zapamtila u čemu je caka

Meni su pomogli. Bez njih ne znam da li bih uspjela.

[su]

i mojoj mami su pomogli koja je pušila pa valjda 40 godina

ja sam joj kupovala flastere (koji i nisu baš jeftini) i rekla sam joj da ak propuši da će mi sve novce morati vratiti...i nije do sada evo već godinu dana

[ancica]

Ja bih se pridružila (sad sam pridružena na svim ovisničkim topicima - žderonje, pušaći.. )

Pušim od srednje škole (ima tome, znači, godina i godina). Prestajala bezbroj puta. Najduže bila bez cigareta 7 mjeseci.
MM je nepušač. U stanu ne pušim osim na balkonu. Nikad ne pušim u gostima, osim ako domaćin puši i nema djece. Poslije svake cigarete žvačem žvakače ili perem zube, perem ruke - jer mi smrdi. A volim pušiti baš, baš. Kontradiktorna sam, ali tako stvari stoje.
U kutiji imam još 2 cigarete. Odlučila sam da je to to. Nadam se da će ću ovaj put izdržati

[IvaV]

ancice ti pusis?! Nikad ne bih rekla, al nikad.
hajde, mozes ti to

Kupi flastere.
Inače
ili

[corazon]

ancice možeš ti to budi primjer djeci

[rusulica]

Kad te uhvati tresti kriza samo se podsjeti da će proći! Ali stvarno će proći, i to brže nego što misliš. I onda se odjednom sjetiš da ti već neko vrijeme duvan nije ni pao na pamet...i jako si ponosna na sebe...i to ti daje snage za dalje...i svaki dan je sve lakši....i sve ti je mirišljavije...i opet si jaaako ponosna....i još malo..... i samo još malo....i eto ga...najgore je prošlo

[ruzicabon]

Kako je to rusulica lijepo napisala, znam da je 100% tako al jos sam slabic.Drzim se na par komada dnevno i nikako da napravim rez.Uhh...najradije bih samu sebe dobro nalupala.Uglavnom volim svratiti ovdje i od sad svracam jos cesce.

[LiKmama]

ancice, drzim fige. To sto ti smrdi je dobar znak, meni nikad nije, zasmrdilo mi je kad sam vec duuugo ne pusila.

[ancica]

Joj, Iva, baš si me nasmijala. Pušim, ali od kada imam djecu jako pazim gdje i kad. Najviše popušim na poslu i na kavama raznim.

I tako, hvala vam na podršci. Danas se probudila u 5:30 i da ne bih imala krizu spremila sam kuću, oprala suđe, presložila suhu robu, oprala kosu... Sad sam na poslu i čekam slobodan trenutak da odem po flastere jer je krenula nervoza. Samo da izdržim današnji dan.

[rusulica]

Vidiš da te krize imaju i dobru stranu. Barem središ kuću ako ništa drugo Šalu na stranu jer tako i ja funkcioniram ali kad me netko iznervira. Kad imam fajt s mužem sve se blista i miriši po kući :lo

[Rachica]

ancice - držim fige

ako ti uspiješ, morat ću i ja. kava nam inače neće imat smisla

[mamaDEA]

(sad sam pridružena na svim ovisničkim topicima - žderonje, pušaći.. )

[Mama Mia28]

evo izdržavam nekako.najgora su mi bila prva dva dana. iznenađujem samu sebe!

[LiKmama]

Bravo! Svaki put kad pozelis, a ne zapalis je veliki uspjeh, svaki se put podsjeti na to.

[skarabej29]

moram priznati da pre nekoliko meseca kad sam se prikljucila ovom postu i htela da vam odgovorim
otkada ja pusim i kad sam izracunala da vise pusim nego sto ne pusim ( pusim 20 ne pusim 16) rekla sam e dosta je, od 1.01 ne pusim.
I znate sta ja zbilja ne pusim. Ne ubrajam sebe u nepusace, zatoa sto sam jos uvijek lomljiva po pitanju cigara ali kad me uhvati kriza nesto si nadjem da me drugo preukupira.

[veja]

cure kako sada stvari stoje? jeste uspjele izdržati?
ako jeste, kako vam se to odrazilo na kvalitetu života? poželite li ponekad zapaliti "samo jednu"?
pišite malo o tome.... ovo me zanima jer ja par dana izdržim skroz lako, al na duže staze- nemoguća misija. pošto znam da je nemoguća samo u mojoj glavi, želim vidjeti što je to što čovjeka uspije održati
i nakon duže vremena. to nešto što ja nikako da savladam i usvojim.

[rusulica]

Ja trenutno pušim samo vikendom ili ako mi je baš ugođaj za zapalit (sjediti na balkonu na majesečini, kava (koju jako rijetko pijem), ćakula). Vikendom ako odemo naselo pa nešto gradelamo uz to mi je baš gušt zapalit. GUŠT ne ovisnost i tog luksuza se ni ne mislim odreć s obzirom da nemam puno drugih zahtjeva ni luksuza. Mogu se ostavit skroz bez problema, već sam prestajala na duge staze ali ne želim prestati skroz

[Dory]

Ne usuđujem se ni nakon 10 g. nepušenja zapaliti - što se toga tiče gora sam od liječenih alkoholičara....mislim da bih odmah natrag počela aktivno pušiti...
Doduše - mogu reći da mi sad kad netko puši u kući smrdi i da nakon što ode imam potrebu sve prozračiti (ni mm ne puši), a kad sam prestajala pušiti hodala sam ko začarana za ljudima koji su išli ulicom i pušili - samo da malo udahnem

[veja]

Dory, mislim da to i jest jedini način kako ostati nepušač.
Ta jedna nikad više!Ne želim nikoga uvrijediti, ali sve ostalo po meni ipak je ovisnost,
meni je još gore bilo kad sam srezala na par dnevno, jedva sam čekala dio dana u kojem kao mogu pušiti, ma bezv. skroz...
Pravi đanki : u svakom slučaju skidam kapu svakome ko se uspio osloboditi ove užasne ovisnosti, takvi ljudi mi pružaju nadu!

[rusulica]

Dory, mislim da to i jest jedini način kako ostati nepušač.
Ta jedna nikad više!Ne želim nikoga uvrijediti, ali sve ostalo po meni ipak je ovisnost,
meni je još gore bilo kad sam srezala na par dnevno, jedva sam čekala dio dana u kojem kao mogu pušiti, ma bezv. skroz...
Pravi đanki : u svakom slučaju skidam kapu svakome ko se uspio osloboditi ove užasne ovisnosti, takvi ljudi mi pružaju nadu!

Znala sam da će ovo netko napisati poslije mog posta. Ne vrijeđam se ali u mom slučaju to stvarno nije istina, ja nikad nisam osjetila fizičku ovisnost(ni psihičku). Možda zato što nikad nisam bila redovan pušač. Kad sam ostala trudna u trenu sam prestala pušit i to je bilo to. Cigareta mi uopće nije pala na pamet. Još godinu ipo nakon poroda nisam zapalila cigaret al sam znala da ću jednog dana opet pušit kad mi dođe gušt pušit (NE KADA OSJETIM POTREBU NEGO KAD SU SITUACIJE U KOJIMA JE BAŠ GUŠT ZAPALIT ZBOG ČEG SAM I POČELA PUŠITI uopće).
To je razlika. MM kad je prestao pušiti doslovce je imao buru u organizmu tjedan dana. Baš fizička ovisnost. Bilo mu je grozno čak se i razbolio. Nakon 1 godinu pokušao je kao i ja zapaliti kadikad međutim brzo se vratio na 1 kutiju dnevno, nesvjesno. A skupa smo počinjali pušiti u tinejđerskim danima. Ja prestanem bez ikakvog problema i zapalim kad želim. Kad poželim se pročistiti prestanem na 1 mj. Kad me nije volja ili nije ambijent isto ne pušim neko vrijeme a da ni ne primjetim. Kod mene je isto i s kavom. Ne pijem je svaki dan i bože sačuvaj da bi se navukla na nju. Pijem je kad mi dođe društvo ili kad izađem u kafić pa mi je to rekvizit za ćakulu. isto mogu bez nje mjesec dana i neću ni primjetiti da je ne pijem. Valjda nije svaki organizam isti.
Doduše da se razumijemo ja pušim 10-ak godina ali nikad nisam pušila svakodnevno. Znala sam za subotnji izlazak satrati kutiju i onda 5 dana ne zapaliti.

[saptacica]

Rusulice, i ja sam takva , al već 20 godina. Nikad, nikad mi nije prešlo u ovisnost. Po par godina nijednu, po jednu mjesečno, dvomjesečno (cigarete mislim, ne kutije), tjedno, dnevno do pol kutije dnevno na ljetnim izlascima.

Imam i rodicu takvu, uvijek pušimo partizanku, to nam je "doža" .

Nekad je baš gušt zapalit, i super je što mogu tako. Ne bih mogla bit pravi pušač, stropoštala bi se u nesvjest vrlo brzo.

[Barbi]

ja nikad nisam osjetila fizičku ovisnost(ni psihičku). Možda zato što nikad nisam bila redovan pušač. Kad sam ostala trudna u trenu sam prestala pušit i to je bilo to. Cigareta mi uopće nije pala na pamet. Još godinu ipo nakon poroda nisam zapalila cigaret al sam znala da ću jednog dana opet pušit kad mi dođe gušt pušit (NE KADA OSJETIM POTREBU NEGO KAD SU SITUACIJE U KOJIMA JE BAŠ GUŠT ZAPALIT ZBOG ČEG SAM I POČELA PUŠITI uopće).

Evo još jedne u klub povremenih pušačica. Ja sam počela pušiti na faksu, tada sam imala faza kada sam pušila više ali nikad nisam osjetila fizičku potrebu za cigaretom niti nervozu ako ne zapalim.
Uopće nemam potrebu prestajati pušiti potpuno jer je meni cigareta gušt, baš kao i nutella npr. od koje se također nemam namjeru odvikavati.
Npr. kad odem na godišnji u Dalmaciju - tamo ne pušim. Jednostavno mi uz plažu, more, sunce i vrućinu nikad nije pasala cigareta i kad sam bila u lipnju dva tjedna na godišnjem nisam pušila. Kupila sam cigarete na benzinskoj pri povratku u Zg.
Na mene loše djeluje društvo pušača jer kad se intenzivnije družim s pušačima i ja više pušim. Kad sam sama ili sa nepušačima onda vrlo, vrlo malo.

[Dory]

Rusulice, barbi...- to je nekako drugačiji način pušenja od stravstvenih pušača - kad sam saznala da sam trudna s prvom curkom, obećala sam mm da ću prestati pušiti (on ne puši) ali nisam mogla - smanjila jesam ali kad sam rodila - morala sam čim sam stala na noge u wc popušiti jednu, dojila sam i nisam prestala pušiti Ako bih u pola noći ostala bez cigaeta - odšetala bih do benziske po njih...otvaranje kutije bio mi je svojevrsni ritual...kad bih mogla pušiti tako povremeno, pušila bih i ne bih se odrekla tog užitka..ali znam da tako ne mogu i zato neću ni probati jedan jedini dim...poželim nekad, ali onda se sjetim onog odvratnog mirisa iz usta - 2 mj. kad sam prestala pušiti organizam mi se čistio i sama sam sebe mrzila ujutro zbog tog mirisa...dok pušite ne osjetite to - ja sam osjetila tek kad sam prestala....

[rusulica]

Barbi tvoj post ko da sam ja napisala I super usporedba za Nutellu.
I ja pušim kad sam u pušpačkom društvu. Sama ne bi nikad zapalila tj gasim je na pola jer nije to to. Kući zapalim samo kad mm i ja uvečer ćakulamo na balkonu a vanka mirna večeri ili iza dobre spize. Ako puše bura onda mi se ne puši treba mi ugođaj

[Barbi]

treba mi ugođaj

Baš to. Nema šanse da bih ikad zapalila cigaretu hodajući po cesti ili izlazila na zimu i kišu kao onaj iz reklame za flastere za odvikavanje
Ovo o čemu Dory piše meni je potpuna nepoznanica, vjerujem i razumijem da je mnogim pušačima baš tako i da, ja sam zaista neka druga kategorija.

[rusulica]

Barbi kradeš mi misli od slova do slova i još nešto nikad ne bih... zapalila u vožnji, nikad!

[veja]

da, valjda nismo svi isti, točno razumijem Dory,
grozno je kad si o nečemu ovisan. barem meni. jednostavno nisi slobodan čovjek, kontrolira te tvoja ovisnost.
meni ta spoznaja užasno djeluje na samopouzdanje, i samim tim mi pušenje predstavlja sve veći teret....

tako da, ko može biti povremeni, makar ja osobno nisam niti jednog takvog upoznala, majke mi, ne provociram, ja mu zavidim,
priznajem....

[LiKmama]

veja, ne znam jesi li citala topic i vidjela da sam ja jedna od bivsih grdih pusacica no evo, ja vec preko 3 godine ne pusim i osim nedostatka smrada, najbolji dio nepusenja mi je je upravo nedostatak ovisnosti, osjecaj da nista "ne moram". Ja mogu ujutro ustati i sve mi je na izbor, ne postoji nista sto bih morala ili za cime bih prvo trcala. Ja mogu ici raditi kavu, mogu raditi dorucak, mogu odmah pod tus, mogu sta hocu. TO ti zelim.

[veja]

LiKmama detektirala sam te, he,he, ma to je to o čemu pričam, i sama si upravo TO želim. to što si ti postigla.
meni je upravo nevjerojatno da se toliko lomim, pokušavam, padam, dižem... mislim si da ću na živce oboliti. to je dio života nad kojim imam jako malo kontrole, karakter ishlapi, nestane,nema ga! u svim drugim segmentima prototip sam čelične volje, odlučnosti, racionalnosti
kao da mi se ta ovisnost smije u facu, svaki dan, iznova, a ja ko luzer nikako da se ustanem i kažem DOSTA!
a nešto mi ne daje da odustanem.. ma grozna sam, znam...

[LiKmama]

Podsjecas me na mene.
Ja sam tada, nakon 16 godina pusenja, svecano odlucila da SAD ja prestajem, to je to, sad, bas sad krecem. Ha! Rekla sam muzu, drugima se nisam usudila.
Odlucila sam, da, na van, ali unutra ne.
I svako jutro bih ustala, uzela kavu, sjela za komp, tri sekunde apstinirala i onda rekla samoj sebi "pa dobro, ne moram bas danas." Pa bih zapalila jednu i slagala samoj sebi da vise necu. Haha.
Pa bi muz dosao doma i pitao kako ide, pa bih ja rekla da ne pita. Nakon nekoliko dana prestao je pitati, samo bi bacio pogled da vidi je li pepeljara na stolu. I bila je, naravno, a ja sam mrzila samu sebe zbog neodlucnosti, slabosti, htjela sam, a nisam htjela. Htjela sam na van, ali iznutra nisam odlucila.

I onda jedan dan, nakon nekoliko mjeseci takvog mucenja, jednostavno mi je sjelo. Ne mogu ti reci sto mi se dogodilo, jednostavno mi je sjelo i taj dan, to jutro nije mi bilo vazno da zapalim "jos jednu, zadnju koje cu se sjecati" , to jutro jednostavno nisam zapalila, bez muke, bez razmisljanja, premisljanja, samo jednostavno nisam.
I tad, kad mi je sjelo, tad je bilo tako lagano, bez ikakvog truda ja jednostavno nisam pusila. Negdje se nesto prelomilo, moje tijelo je valjda shvatilo da je stvarno dosta i nije me tjeralo, nije me nagovaralo.

Drzim ti fige, doci ce i tebi taj trenutak.