Pisala sam već, kad sam prije dvije godine krenula na aerobic izgubila sam vjeru da svakodnevno vježbanje može nešto posebno učiniti kad je tjelesna građa u pitanju.

Mijenjale su nam se tri trenerice - prva mlada i slatka ali punija, imala je i bočne leđne jastučiće, i malo špeka na trbuhu, i guzu. Bila je ona sva čvrsta ali bilo je nje.
Druga - visoka i baš jaka, pomalo muškobanjasta.
Treća, e treća je bila baš zgodna, vitka, vretenastih mišića, kao balerina. No par šlaufića oko trbuha, kaže da su joj ostali od poroda. Pa ako ih ona ne može skinuti a posao joj je da vježba par sati dnevno svaki dan, čemu onda mi da se nadamo.
Sad ne vježbam već pola godine sigurno (ne zbog razočaranja

već zbog nemogućnosti organiziranja) i užasno mi fali, osjećam se loše i zakržljalo, jedva čekam opet krenuti ali ne gajim iluzije o drastičnom rezultatu.