razvoj - 20 mjeseci

[nadicab]

20 mjeseci - korektivno 18<
>mjere: 80 cm, 8380 g i glavica 45,5 cm.<
>Za 3 mjeseca je narastao 4 cm i dobio 500 gr, a glavica narasla 0,5 cm. I opet moje pitanje bez odgovora - da li je to OK?<
>Motorika: samostalno se prevrće na bok, na leđa i, ako baš mora, na trbuh. Može lupati s dvije kockice (svaka u svojoj ruci). Šakica je opuštena, tako da se s njom može mahati pa-pa. Sam malo pomakne rukicu kada mu kažemo da mahne pa-pa. Leđa i držanje glavice su u puno boljem stupnju nego prije. Sam ne sjedi. Pred 3 mjeseca je počeo gmizati ali su mi pred 2 mjeseca u Ljubljani rekli da ne inzistiram na tome jer koristi krivu shemu.Može prinjeti šakicu u kojoj je keksić ustima i zagristi (prije je otvarao šakicu čim je otvorio usta jer nije mogao raditi 2 stvari istovremeno). Još uvijek voli bacati stvari na pod i voli oblizati novu stvar. Pije tekućinu u nekoliko gutljaja (glu, glu, glu)<
>Govor: tata, baba, papa, beba, deda, da, koko (čokolada i koka), gaga (patka), tu je, de (denis), kaka. Uglavnom mu predstavljaju problem riječi u kojima su različiti slogovi, pa zato ne može reći kapa (iako kaže i ka i pa). <
>Intelektualno: naredbe razumije jako do
o, slaže posudicu u posudicu, trapavo slaže kockice jednu na drugu, može biti jako i dugo koncentriran ako se s njime radi. S novom i zanimljivom igračkom (takvih je sve manje) može se jako dugo igrati. Ponekad pokazuje da razumije boje, a ponekad ne.<
>Socijalno: još uvijek jako vedra i nasmiješena beba koja jako reagira na poznate i vrlo je osjetljiv na promjenu životnih uvjeta (npr. babysiterice).<
>Općenito: vrlo živahan,
bljiv, disanje mu se dosta poboljšalo (imao je stridor tj. jako bučno disanje) tako da sada nečujno diše iako još uvijek otvorenih usta (3. mandula). Spavanje vrlo problematično: po danu sve ga je teže uspavati, a po noći je jako do
o ako se probudi samo 2 puta. Spava većim dijelom u našem krevetu jer mi je lakše uzeti ga i ustati da ga nahranim po noći kad je do mene. Često je dovoljno samo mu promijeniti položaj pa nastavi dalje spavati.<
>Mišljenje stručnjaka (Turalija): intelektualno na razini svoje dobi, a motorički je napredovao u zadnjih godinu dana za 6 mjeseci. Djeca njegovih problema napreduju 2-3 mjeseca, pa bih valjda trebala biti zadovoljna.<
>MI: umorni, u zasićenju, imam osjećaj da polako posustajem, opet ne vidim neki veliki napredak, pa nemam pokretačku silu. Kad bi barem već jednom prosjedio, cijelo vrijeme on ide prema tom cilju, ali meni se to čini kao duga - stalno ti izmiče. Kad sam ga danas vježbala po Vojti, tako je jako i tužno plakao iz sveg glasa da mi ga je zbilja bilo žao da koliko mi njega mučimo (eto, i sada sam se rasplakala). Inače, mogu relativno cool podnijeti njegovo vrištanje jer znam da to moramo odraditi i da to radimo za njegovo do
o, ali u zadnje vrijeme mi je sve teže njega slušati. Eto, čak sam i preumorna za subotnje kave i nema volju klafrati jer ne vidim svrhu svemu tome ... Opet ulazim u bed fazu svojeg života. <i>Edited by: nadicab  at: 1/30/02 10:21:55 pm<
></i>

[Lidija]

Heeeeeeeeeeej, di ces ????????<
>Koji bed ?<
>Dizi seeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!<
>Reci sama sebi, necu biti u bedu, necu biti u bedu, necu biti u bedu...........<
>Kraj sveg sto ti se desava jos ti samo treba jedan duboki bed.<
><
>U stvari treba ti i bed, ali onaj za spavanje. <
><
>I , sto da ti jos kazem ????!!!!!!<
><
>Ti si ''super '' mama, imas super klince, i ........... sto jos hoces ???? O muzu da ne pricam........ <i></i>

[litala]

jako me rastužilo ovo tvoje tužno raspoloženje... <
><
>nemoj tako, mislim da imaš krivo. iako te u stvari i ne poznajem (osim onih nekoliko sms-ova i par riječi uživo... ), mislim stvarno da imaš krivo.<
><
>to što ti se čini da se stvari ne gibaju, i da stoje na mjestu, ja bih rekla da je razlog u tome što si 24 sata fokusirana na denisa, da imaš strašno puno posla i s ostalom djecom... i da ti je jednostavno možda potrebno malo-malčice vremena za sebe samu....<
><
>nadam se da će kriza
zo proć. a kako sam duboko uvjerena da si prava mama-fighter, znam da hoće... <
><
>šaljem ti do
ih vi
i.... <i></i>

[Daniela32]

Gore si opisala kako Denis napreduje, i po riječima stručnjaka duplo
že od očekivanog. Čitala sam cijeli post sa ushićenjem, i očekivala na kraju nešto kao "ponosna i presretna mama" - kad ono tužna mama. Ne znam što bih ti rekla, možda, pročitaj još jednom svoj vlastiti tekst i nasmiješi se! Znaš i sama koliko snage i optimizma si do sada uložila u Denisov razvoj, e pa tako nastavi jer samo tako ćeš i dalje gledati predivne rezultate svoga rada. Cure su mi rekle da Denis ima najljepši osmjeh na svijetu... <b><i>What a wonderful World!</i></b><i></i>

[Lidija]

Nadice, gore sam se ''zezala''. Cuj, uzimam si pravo da kazem da poznajem taj osjecaj. Vjerojatno je to dosta normalno tu i tamo biti down. Kako opet biti up? Procitaj svoj letak, ono sto si ti napisala drugim roditeljima, mozda pomogne. Drugo, zapitaj se koliko si ''efikasna'' kad si Down. A klinci te trebaju. Denis narocito, ali ja nebi zanemarila ni potrebu ovo dvoje ''odraslih''. Nitko ti ne moze reci sto ce biti. Ako radis mozda nesto i bude, ako ne radis, tesko ce se nesto desiti. Ali Denis je fighter kao i ti. Zato samo naprijed. I nemoj razmisljati o dalekoj buducnosti, razmisljaj o danas i sutra.<
><
>I jos nesto, mislim da je ovo dobar ventil kad napises sto ti se desava. Jer to se desava, to je tu, ali ima jedna teorija po kojoj ti biras hoces li biti down ili up. Mislim da je to do
a teorija. I kad uzaberes biti down nije to nista lose ako ne traje predugo. Jer biti down nije produktivno.<
><
>Drzi se !!!!! <i></i>

[nadicab]

fala cure na podršci, poslije par dana mi je bilo malo neugodno što sam baš tako iskreno napisala svoje osjećaje, ali zbilja mi se nakupilo ... Već noćima ne spavam kak spada zbog malog, pa valjda još i ta tlakača ...<
>Znaš Lidija, imam veliku grižnju savjesti jer smo posustali u količini vježbanja s Denisom: nekako ne ulovim vrijeme u danu. Ako kojim slučajem idemo u nabavku, propadne jedno vježbanje Vojte. A tih dana kada iz bilo kojeg razloga vježbamo samo jedanput Vojtu a ne dvaput (teoretski je minimum 3 puta) ima sve više. DO
o, vježbamo ga po Bobathu, ali ipak ... I Željku se sve manje da raditi, pa zapravo radim push na sebe i njega da svaki dan odradimo to vježbanje. Vrijeme leti, eto još malo pa će Denis imati 2 godine, a toliko toga se ima još za napraviti. <i></i>

[Lidija]

Griznja savjesti mi je poznata, ali nece ti pomoci. Radite sve sto mozete i trebat cete raditi slicne stvari jos dugo vremena, dakle trebat cete snage. A to je najvaznije, sacuvati snagu i zdravlje i ....... znas i sama. <
>Drzite se ! <i></i>

[Patagonia]

U životu su normalne promjene raspoloženja i nemoj da te to demotivira.Koliko ja samo raspoloženja promjenim u samo jednom danu i to zbog kojekakvih gluposti.<
>Život kojim ti živiš iziskuje puno ljubavi i odricanja ali po ovih nekoliko postova mislim da ti imaš još puno,puno i snage i ljubavi a to ti tvoj sinčić i vrača.................i zato budi sretna da tako
zo napreduje............držim ti palčeve i mislim na tebe. <i></i>

[swenova mama]

Nadice, tek sam sad procitala post.. znam da ima dana kad si down (iako ne mogu reci da znam kako je to kad si u bedu zbog djeteta, mora da je x puta gore,nego zbog neceg drugog). No, i sama znas da si postigla puno, i da ces postici jos. I sama znas da ima razdoblja kada se cini da se bas nist ne dogadja, a onda odjednom skok u sljedecu dimenziju. I sama znas da si borac, i da neces posustati. I da ne smijes posustati. I sama znas sto su ti govorili za Denisa, a sto je sad, i sto ce jos biti. Tu i tamo je normalno da si lose volje (ionako ti se divim zbog odnosa i volje), proci ce. Ali nemoj si jos to otezavati griznjom savjesti, jer ce sve jos biti gore. <
>Drzi se. I javi sto je bilo. i PS. sigurna sam da ce Denis prosjediti i da je to pitanje vremena. <i></i>

[Franka]

Kada mene uhvati slično raspoloženje nastojim ga što prije odagnati radi djeteta. Mislim da oni to sve osjete, više nego smo mi toga svjesni. Ponekad ga uhvatim kako me promatra....kao da taj tren zna o čemu razmišljam, a kamoli da ne osjeća moje raspoloženje.<
>Inače pročitala sam u Večernjem intervju i mislim da je jako emotivan i pun pozitivne energije.<
>Mi smo se vidjeli sa prof. Turalija i ona je imala samo primjedbu na nogice, da ih drži prekruto. Ostalo je bila jako zadovoljna. Dobili smo par vježbica za noge, upute za masažu i puno savjeta koji mi se sviđaju i koje primjenjujemo. <
>Grižnju savjesti radi vježbanja imam svaki dan. Mi vježbamo samo Bobath koji se radi na Goljaku i to je prilično neagresivno vježbanje u kojem on uživa. Problem je uhvatiti to njegovo super raspoloženje, da nije taman jeo da nije umoran ni malo, da ga ne bole zubi... onda je sve super. Ali ovako čim mi zaplače ja ga uzmem i tu je obično kraj vježbe. Stalno sam u strahu da ne radim nešto krivo, da mu ne savinem ručicu kako ne smijem i sl. Tome pridonosi i pomalo zbunjujuće upute za vježbu. Jednom sam prenježna, drugi put me upozoravaju da pazim da mu ne slomim ruku, i na kraju više ne znam i ono što sam mislila da znam. I mislim si: pa bolje da ga ne mučim ako nešto krivo radim. Fali mi sigurnosti. Šta mogu kad nisam fizioterapeut, a ovo mi je i prvo dijete, nisam ga znala uzeti u ruke kad su mi ga prvi put dali.<
> <i></i>

[nadicab]

Franka, ako imaš volje i želje da se vidimo, pa da ti ja pokažem kako mi vježbamo Denisa po Bobathu, možda ti bude lakše. Meni je u početku vježbanja falilo još barem 5 ruku, ali sada ide OK i hrpa toga mi je već postalo urođeno (kako primam Denisa, kako ga dižem, prevrćem itd). <i></i>

[Franka]

Kako da ne. Gdje, kada? Možda u PUŽ-u da se nađemo ako vam paše.<
>Samo mi javite malo ranije da vidim s mužem (on radi jedan dan uj, drugi pop) jer ja ne vozim..... <i></i>

[Lidija]

Franka, slijedeci zadatak ti je ----- VOZAČKI !!!!!!!!!!!!!! <i></i>

[nadicab]

Franka može PUŽ, LIdija kada si tamo, danas? <i></i>

[Lidija]

Ja sam tamo oko, poslije 5, pa do jedno 7. <i></i>

[nadicab]

Franka, jel može danas poslije 5? <i></i>

[Franka]

Ej žeme, pa ja sam na porodiljnom, preko dana me zahtijeva dijete (a i skupa je tarifa), pa kad on zaspe, a dok se izdojim (oko 23h) eto me na netu...<
>Sorry Nadica, ja sam tekar sad pročitala post. Ono unaprijed sam mislila nekoliko dana unaprijed da se dogovorimo. A jel može slijedeći utorak, tad mi muž radi ujutro pa onda možemo popodne doći, oko 5, 6? By the way, nisam ni znala da PUŽ radi i druge dane, ja sam čula samo za utorak i srijedu.<
>Kakav vozački Lidija, ovaj mali me ne pusti ni do kupaone, a kamoli nešto drugo. Trenutno je u fazi da počne histerizirati ako me nema, tako da ga sad ne ostavljam. Ne možemo ni u kino pogledati Gospodara prstenova jer traje 3 sata....<
>Danas sam jako žalosna. Vježbica koju je do sada bez ikakvih problema radio (četveronoške hopsanje naprijed-natrag) i volio je to, jučer i danas neće, pa neće. Raširi noge i počne se izvijati unatrag i plače i gotovo. Taman je fino prestao s izvijanjem i evo ga opet.... Baš me to žalosti kad mislim nešto smo savladali, kad sutradan 3 koraka unatrag.<
> <i></i>