mali-veliki borci od 1kg

[tašanf]

Pozdrav svima!
Evo i mi smo vam se napokon udostojili predstaviti , čitamo vas više od 5mj i vijeme je za naš doprinos na ovoj temi.Nakon dugogodišnje borbe sa začećem nitko sretniji od nas kad smo saznali za dvije mrvice,no sreca je bila klimava jer je trudnoca bila rizična ..i opet borba,nekako smo iz dana u dan gurali i uspijeli doc do 29+3 kada su hitnim carskim na svijet došli Niko 1060/38 7/9apg i Frane 970/36 4/6 apg.Carski je bio u spinalnoj jer me nisu smijeli skroz uspavati.Dječicu nisam vidjela na porodu,nije bilo vremena ili me nisu htijeli šokirat,ne znam,bilo mi je važno da mi dr. kaže preživjeli smo,dalje znate kako ide.Kod nas je krenulo sa borbama pa se tako i nastavlja.To je naravno bio najteži dan u mom životu jer mi nitko ništa optimistično nije imao za reć,prognoze su uglavnom bile loše i mislim da cu ipak preskočit taj dio jer bi mogla ponovno doživit napadaj panike,još uvijek je sve to dosta friško.Svi vi već i sami znate kroz što smo prolazili,uvijek kažem ,ako postoji pakao ja sam ga prošla,ne samo ja nego svi oni roditelji iz jedinice.Vidjela sam ih tek treci dan i dobro da sam sjedila u kolicima jer bi se srušila da nisam.Isti čas sam rekla da ja to ne mogu i da ih necu više posječivat i gledat takve u inkubatoru,bila sam u totalnoj komi, ali... čim sam se vratila u sobu vec sam jedva čekala kad cu ih opet vidjet.Ustvari ja uopce nisam znala da tako malena bica uopce mogu preživjeti,to je za mene bilo nepojmljivo i tek nakon nekoliko dana u razgovorima sa drugim roditeljima došla sam malo k sebi.No onda je došao strah što ce biti s mojom djecom,da li cu imati zdravu djecu ili ......moja sestra ima curicu s davn.sy i znam što znaci dijete sa posebnim potrebama.Ipak i,mali smo veliku sreču.Dečki su bili u bolnici dva mjeseca,i kad smo napokon pomislili da je kraj bolnici,nakon dva tjedna kod kuće završimo u bolnici zbog bronhiolitisa. 18-ti dan izlazimo-nezaliječeni i nakon tjedan dana opet,ali ovaj put u Zg i u puno gorem stanju. Puštaju nas kući nakon 14- dana potpuno zdrave..mislila sam da nema kraja bolnicama,imali su tri mj a promijenili 4 zdr.ustanove.Toliko sam se bojala za njih i još uvijek se bojim da branim posjete,pogotovo da mi mala djeca dolaze u stan,pomalo sam paranoična,oko sebe vidim same moguče viruse i bakterije,MM je vec zabrinut za mene jer dižem paniku čim kihne ili zakašlje,grozna sam .Inace izluđivali su me svi poznati i nepoznati,jedno vrijeme se nisam ni na telefon javljala jer koliko god pokušala objasniti ljudima neke stvari opet me niko nije razumio,ni sad ne razumiju zašto oni moraju vježbati,ma ne mogu uopce vjerovat koliko su ljudi primitivni.
Sada su to pravi dečki,koji imaju 5 i po mj (korig.3) oko 5kg-48cm,znam premalo ali ja se nadam da ce mo jednom doc u granicu s vršnjacima.Frane mi jako malo jede i po cijele dane ga nosam, silim i guram flašicu da dobije koji gram jer zadnjih mjesec dana skoro pa ništa nije dobio.Imaju krvarenja 2-3 st.,dva put tjedno nam dolazi terapeutkinja za vježbice jer ne smijemo među djecu,dr.kaže da ih moramo jako čuvati kako ovu zimu ne bi navukli nešto,Niko ima oštečena pluča i bilo bi jako loše da sad opet zaradi neki virus.Motorički su inače dosta dobro,Niko je lošije jer je njegovo oštečenje veće pa kaska za bracom ali nadamo se da ce bit kasnije ok,naravno da oba imaju odstupanja za svoju dob,no nije prestrašno.Za sad ih još uvijek muci šlajm kojeg su hvala Bogu naučili izbacit,grčevi su takođe nesnosni pogotovo predvečer.Niko je inace hipertonično dijete,jako je nervozan dok je Frane skroz smiren i samo gleda kako braco šizi.moram priznat da padam s nogu od umora,kud ih je dvoje, tud su jako su zahtjevni s obzirom na situaciju,za nas je i nekom obicno hranjenje nauka.Uvijek mislim da li bi i koliko bilo lakše da su rođeni na termin,a onda pomislim koliko samo mogu biti sretna što su uopce tu sa nama u ovako dobrom stanju.Na tome zahvaljujem svakodnevno tisucu puta i nje mi ništa teško,je naporno ali nije teško.
Dani nam doslovno lete,prekratki su,svaki nam je prekrasan,uživamo napokon svi zajedno,svakim danom su sve slađi i zanimljiviji.
Evo ovo je ukratko sve od nas.Kako budemo rasli i napredovali obavještavat ce mo vas!!!!!!!!!
svima

Zadnja izmjena: tašanf; 12 stu 2010, 23:23; ukupno mijenjano 1 put/a.

[tašanf]

uh napisala da su dugi 48 cm a 58 su

[lucija05]

Veliki pozdrav pravim borcima.
Vratila si me u neke daleke dane, kad sam i ja oko sebe idjela samo viruse i bakterije. Svi (doslovno, samo je mm bio mrvicu blaži) su mislili da nisam normalna. Moj miš je rođen krajem 10. mjeseca i na babinje mi nitko nije došao prije njegovih 6-7 mjeseci, točnije prije proljeća, dok je vrijeme viroza i gripa prošlo.
Zapravo jedni gosti su nam bili kad je on bio 2 mjeseca i ja sam totalno poludila kad su došli s curicom koja kašlje. Uglavnom moje dijete nisam vadila iz sobe i vidjeli su ga doslovno miutu s vrata, a nakon toga sam ustrajala u odluci da nam nitko više ne dolazi.
Neki su se i naljutili, neki su mislili da pretjerujem, ali briga me, moj cilj je bio ispunjen bebač je ostao zdrav.
Pri ruci su mi bile maske i plivasept uvijek.
Ako bi bilo tko od nas ukućana zakašljao morao je nositi masku..... pretjerivanje, ne bih rekla, tako male ih treba čuvati, poslije će već jačati imunitet.
Moj malac će za 6 dana napuniti 3 godine, ide u vrtić i čak bih rekla daje manje bolestan od nekog prosjeka (kuc, kuc, kuc...).

Želim vam puno maženja, veselja, igre...

[Zira]

tašanf, veliki pozdrav i mene si vratila u neke davne, zaboravljene dane, ali ni približno toliko teške kao tvoje! takva djeca su tako veliki borci da često posrame nas odrasle.
sretno i dečkima i tebi - teško je, ali vjeruj mi, nevjerovatno je šta živ čovjek može pretrpjeti i koje granice doseći... ali zato je kasnije predivno ubirati plodove rada i ulaganja
nedonošena djeca su za mene živući anđeli, zaista. i za mene velik motiv, i moja i tuđa djeca, da mogu dalje, bolje, više... možeš i ti

[Miki]

dobro nam došla

[kiki i lara]

da,da veliki su to borci
dobrodošli

[pokahontas]

Joj, kako mi je to poznata situacija...Skroz si me vratila u one prve dane, pa mjesece a i cijelu prvu godinu punu neizvjesnosti i straha. Čak mi se čini da su nam i neki posjetitelji bili isti Ne znam samo kako to izgleda kada ih je dvoje, ja sam sa jednom doslovno padala sa nogu. Sretno i nadam se da ćete se javljati sa ljepim vjestima o vašem napretku !

[amđeo]

puse i dobre vibrice malim/velikim anđelima.... i mene si podsjetila na dane straha i noćnih mora. želimo vam sve najbolje

[tašanf]

malo podižemo naš post u nadi da ce nam neko dati kakav koristan savijet ili barem slićno iskustvo za utjehu oko borbe sa kilama.Dakle moj Frane ce uskoro navršit godinu dana (kor 9,5) i ima samo 6 kg(oko 70cm),ni grama više,u 5 mj dobio samo 1kg.ima dana kada sam kul i kažem ok nema veze,ali tih dana je sve manje i uglavnom sam jadna i žalosna,ma sve više očajna jer djeluje kao da ima 4mj-takvu robicu i nosi..Zdrav je,živahan,nema 5 sek mira,puže,diže se na noge i pomalo hoda,motorički je super ali mrzi jest.Nije da on nece jesti,jede ali količinski jako malo još od svog 4-og mj.Probali smo sve i svašta,razne trikove ali nista ne pomaže.Na žlicu samo par puta otvori usta pa mu uglavnom sve dajem ugusto na flašicu jer samo tako pojede relativno dosta.čisto mlijeko je prestao piti vec sa par mj.Dr. nam je preporučila maltodextrin,ali ni sa tim ništa ne napreduje.Sa drugim nemamo nikakvih problema iako on nema puuno više, ima 7kg i to mi je skroz ok.Nemaju još niti jedan zub tako da ništa konkretno im se niti ne može dati,iovako ako nije dobro izmiksano odmah povračaju.
eto ako postoji slično iskustvo,savijet bilo šta dobro bi nam došlo. svima

[kiki i lara]

ej evo mene opet....ni moja Lara ti nije puno deblja.sada ima 10 ipo mj. korigirano .nismo se vagali mjesec dana ali nema moža ni punih 8 kg.a papi više od brata koji ima 6 ipo godina.i na njoj se nebi ni reklo da ima malo kg.skroz je taman.nek su oni nama živi i zdravi.ja se zezam da mi je lara produžila gušt imati malu bebu.i stvarno je .baš uživam u mojoj maloj mrvici .a što se tiče papanja sa sinom sam imala muku za jelo.sada ima 6 ipo god.u 9 mj ići će u školu a nema ni 20 kg.i još uvijek količinski slabo jede.uvijek ratujemo za stolom...

[Miki]

i moje su obje cure bile jako sitne, s tim da starija nije nedonošče (rođena s 37 tjedana)

starija je s godinu dana imala 8,5 kila i nosila je odjeću br 74 (a neka ljetna odjelca je imala čak i 68)

mlađa je imala 8,5 kila kad je imala nekih korigiranih 12 mjeseci (znači 14 nekorigirano) - to mi se činilo baš zgodno kad sam ih uspoređivala i isto je dugo nosila br 74
sjećam se da je s 2,5 godine još mogla obući odjelce br 80

našla sam da je s 3 godine imala 12,5 kila i 97cm



ja se sjećam da je N. prvo jako teško dobijala grame (teško je govoriti o kilogramima u tim našim relacijama ) i da je 4 kile napunila s 4,5 mjeseca...
onda je jedno vrijeme dosta brzo dobivala na kilaži, sve dok se nije počela (konačno) okretati na bok, pa puzati, ustajati...
tada je opet stala na kilaži i ni makac, od okruglaste bebe postala je mršavica

sad s 5 godina ima 17 kila, cca 110 cm ali sam upravo spremila zimsku jaknu br 98 (na kojoj piše da je za 3 godine) - i još joj nije mala

sjećam se da nitko nije pravio pitanje oko kilaže kad se konačno počela kretati i pokretati, rekli su mi da je normalno da stagnira u težini ali da napreduje u visinu (našoj pedijatrici je kod obje moje manekenke bilo važno da barem jednsa od tih vrijednosti raste između pregleda

pitaj doktoricu ako si zabrinuta

[tašanf]

podižemo malo post i javljamo vam se sa punih 18mj(15,5).Žao mi je što se malo roditelja nastavlja javljati i pisati nakon što otvore postove i prijave svoje mrvice.Ja sam pročitala sve teme i ovo malo mama pomoglo mi je više nego svi dr ovih mjeseci što se informacija tice.Ustvari kako bi dr-ovi mogli znati ono što nisu doživjeli i sve probleme kada se dođe kuci s nedonošcetom.Zbog toga i ja imam potrebu pisati jer možda nekom bude lakše kada pročita i naše probleme.
Prvo moram rec da nam je zdravstvo KATASTROFA - ništa novo naravno ,ali užasno me živcira što se svi prave pametni a nemaju poima o nedonošcadi nakon što ih otpuste iz bolnice.Mogu biti zahvalna na tome što su uopce živi i zdravi(koliko to mogu biti) dalje se snalaite sami kako znate.Malo sam danas nabrijana jer su mi upravo nabili na nos onu krivulju o rastu i kilaži zdrave dijece....pa zar se oni nakon tri mj bolnice,šestomjesecnog bronhitisa,stalnog povračanja itd...mogu uspoređivati po nekoj krivulji sa terminskom djecom.čude se što ne žvacu i gutaju normalno,što pljuju sve sto im dam u usta,što hoce obrok samo iz flašice,ne uzmu pecivo kao drugi i pojedu ga.Baš cudno.
A sad malo o mojim komadima.Ja sam i više nego zadovoljna sa njima,osim što su sitni, po nicem se ne razlikuju od vršnjaka.Prohodali su sa 12 mj korigirano ,dobro vide,cuju,razumiju sve,brbljaju pomalo-najviše vole oponašati životinje(imamo psa pa im je on valjda pomogao u tome )žilavi ,aktivni i preaktivni.Jako su osjecajni,privrženi i dosta poslušni.Nažalost mislim da sva nedonoščad ima hrpu problema koja dolazi u paketu pod "normalno"
Kod nas su to problemi sa bronhitisom,N -navodno ima i astmu,ima alergiju na jaja,sve orašaste plodove,konzervans,boje i začine
Problemi sa spavanjem,žvakanjem,gutanjem.Njima hrana u životu ne znaci ništa,mislim da bi mogli živjeti od zraka.Ne postoji ništa što bi slatko i sa guštom pojeli.ne piju vodu ,sok ,caj ništa,jednostavno nece,samo adaptirano i to ne čisto.
Imaju problema sa senzorikom koja ide nabolje,polako ali nadamo se da ce mo i to riješiti .Ne vole se kupati(od 1god) do tada su se obožavali kupati,sada je to horor.Pokušali smo sve moguce i nemoguce ali neide.Spavaju sa nama u krevetu jer tako jedino dolazi u obzir,sve ostalo završava obilnim povračanjem uzrokovano histečnim plaćom(a znamo koliko je truda potrebno za pojedenim vecernjim obrokom).Svaki jači smijeh ili plakanje kod nas završi povračanjem.Refluks nam je još uvijek prisutan ali sve rijeđe i rijeđe.Zubici su poceli rasti tek sa godinu dana,sada ih imaju Frane-6,Niko-samo 4.Imaju veliki prag boli,ustvari nekad mislim da uopce nemaju osjecaj boli.Jako su nepovjerljivi prema nepoznatima,ne daju se dirat,barem ne odmah,treba im vremena.
Vježbice su im odavno ukinute ali na našu inicijativu još uvijek privatno vježbaju jer N ima još dosta pogrbljena leđa.Puno je truda uloženo da zajedničkim snagama dođemo do ovoga što smo postigli.Nikada ih nismo silili da protiv svoje volje rade nešto što ne žele,sve kroz igru ,smireno,bez sile.I dalje je tako,samo ,igra,igra i igra kroz koju prolazimo motoriku,senzoriku da nisu ni svijesni.Improviziramo igre i igračke,pjevamo,plešemo,cirkusiramo i sve što nam padne na pamet i to sve uz muziku pod obavezno..Vole da im se čitaju slikovnice i pjesmice uz moju improvizaciju naravno.Ujutro čim se probude traže muziku i u krevetu vec počinje ples.Od kad su došli kući svako jutro sam im puštala muziku i to je sad ritual.Jako su radoznali i samo upijaju.Nesmijem pod niti prašinu brisati da oni ne pomažu,svaki ima svoju krpicu i čisti.još da ih naučim kuhat,blago meni .Ustvari u meni je cijelo vrijeme prisutan upitnik,što je sljedece,gdje ce mo zapet..možda govor,možda tek u školi ili nešto deseto.Nekad pomislim da smo predobro prošli pa me to straši.
E sad naš problem oko kilaže ,nigdje nisam našla da je netko imao tako malu kilažu u ovoj dobi pa cak ni oni prije nas rođeni.Sa početnih 970g danas 7400kg-74cm .raste ali kile nikako.Na flašicu ce pojest obrok sve ostalo katastrofa.Uspijem ja dosta toga i ugurat u njega ali ne mrdamo.sad nas šalju kod gastroenterologa pa bi molila informacije kakav je to pregled???da li je traumatičan?Srce me boli od pomisli da ga moram vodit na takvo nešto jer ima fobije od doktora,počne vrištat čim ih vidi.

Eto svašta sam vam sada nadrobila,ali s obzirom da sam sama s njima,bolje ne može

pozdrav svima

Zadnja izmjena: tašanf; 11 stu 2011, 10:50; ukupno mijenjano 2 put/a.

[kiki i lara]

draga moja naravno je da se brinemo za našu dječicu a posebice što su nam sve prošli....ali ja zato kažem sve su to sitnice....ja ih nazovem sitnicama kao što su i bronhitisi i laringitisi jer je to ništa što sve ima.a meni i stariji mali ima problema s tim.i sa alergijama i s asmom.koja je sada skroz dobro.to doktori zovu asma bez asme.uz prave lijekove prođe.neka se oni motorički i psihički razvijaju...lara se rodila sa 925g.3 mj prije aa sad sa godinu i 5 mj korigirano ima između 8.5 i 9 kg...varira ...jer čim dobije laringitis ili se prehladi,bronhitis...odmah izgubi i do pola kg.s larom isto imam borbe s jelom...nisi sama....lara je jela fenomenalno sve dok nije prošle godine dobila gripu koja ju je čak unazadila motorički 2 mj i tada je izgubila pola kg...te iza toga dobila varičale.......od tada borba za jest...zna ona ponekad nešto pojest i sa guštom ali to je količinski malo...ako je neću zabavljat u njenoj sjedalici za jest ništa od jela....a prije bi plakala od gladi....zna ona pitati papit a kad joj idem dati kaže nee...ja lari više od godinu dana dajem ugušćeno mlijeko u tetrapaku od 2ooml...to ide preko recepta.pedia shure..to je mlijeko dosta hranjivo...puno vitamina...i daje se baš kod gubitaka na kilaži...slabog apetita..dijabetičarima...a namjenjeno je za djecu od godine dana te ga ima u okusima čokolade i vanilije.probaj sa tim...gastroenterolog mora prvo napraviti ultrazvuk a kasnije se radi gastroskopija...koja baš i neznam dali se radi u tako male djece...lara neznam koliko je velika...izmjerit ću je pa ću ti javit...te i ona ima povijena leđa još....ali moja zvrkica je isto toliko živahna i pametna...svašta razumi.priča već dosta riječi....bar na svoj način.počela je prepoznavati neke likove u slikovnicama...sad ćemo ići u okulista da vidimo što je s vidom.imala je +2 dioptriju...ali ja opet kažem sve zlo bilo u tome...ima puno djece koja se rode u terminu a ossjetljivija su od naših boraca..i imaju nažalost i gore komplikacije...glavu gore i samo se sjeti što je sve moglo bit...ja u svoju laru ne sumnjam...pa što god da bude ...samo mislim pozitivno i hvala bogu za sada je non stop tako...ispraviti će oni i leđa i bolje početi papati...je da se mi mame umorimo samo dok im damo jest ali bit će bolje....lara je sa refluksom imala problema samo na neonatologiji....a voli papiti i smokije...kruh i neke grickalice kad joj se da u ruku...mandarinu cuca...voli šipak...cucat sok iz grožđa....blitvu obožava...prije je moralo sve bit smiksano i glatko ali malo po malo sam je naučila....ali opet je moram najviše zabavljat za jest..ako što te još zanima kako napredujemo...pitaj...velika

[tašanf]

o draga,puno mi znači ovaj odgovor.Ma nekad i ja mislim da mi je bolje da šutim jer i sama znam kako su neki slučajevi prošli,možemo biti presretni,ali nekad i pucam jer uduplo nije lako i živci popuste ,ali nakratko hvala bogu.Nisam znala da mi dječica toliku snagu mogu dati.
Nismo probali to mlijeko jer im ja dajem maltodextrin 6 ,to je bomba kalorijski dodatak,ali ništa,čak mislim da ga tad više zasiti pa onda tek nije gladan.Eto dođem na forum i odmah sam ko nova
pusa velika Lari,pratimo vas

inače Niko mi je 8 700kg-79cm-ja prezadovoljna

[pamparam]

draga tašanf, ja bas i ne zalazim na ovaj pdf, jer moje dijete je nedonosce koje sad ima devet godina. kako mi se cini sad s ovim odmakom, mislim da su ti djeca jako dobro prosla i da je prekrasno po ovom sto si napisala kako su napredovali s obzirom na tako nisku porodjajnu tezinu. cestitam i tebi na tome, jer vjerujem da je puno truda i s tvoje strane ulozeno.
sto se kilaze tice, moje dijete je rodjeno sa 1690, sa godinu je imao oko 7 i pol kg, i kako je dalje rastao uredno je dobivao na kilazi, ali je uvijek bio sitan. sa devet godina je imao 20 kg sa robom i cipelama, i nisam se puno zbog toga uzrujavala. vidim da su tvoji malci lagani, i alergije sigurno tome pridonose. sve to skupa nije toliko zabrinjavajuce da nije ovoga sto pises da jedu na bocicu. na tome bi trebali poraditi. vecina nedonoscadi ima problema sa senzorikom i percepcijom.
ne znam da li si zalazila na grupe potpore, ali koliko se sjecam tamo je bilo savjeta o tome kako dijete privoljeti da pocne jesti krutu hranu, tj pocne zvakati. postoje odredjene vjezbice za to koje daju jako dobre rezultate. zvakanje je usko povezano i sa govorom, tako da bi trebali na tome poraditi. i ovo ostalo sto pises oko plakanja i povracanja, nacina na koji reagiraju, je indikacija da s njima treba na tome raditi. ne znam jeste li u zg? - na goljaku ima terapeuta koji rade bas senzoriku s djecom. ovaj detalj sto si napisala da ti se cini da nemaju prag boli, to se i meni cinilo pogotovo kad sam dijete kupala, nije reagirao na promjenu toplo - hladno. kasnije se to na svu srecu promijenilo pri cemu je imalo naravno ulogu i sazrijevanje nervnog sustava, ali svakako i rad na senzomotorici.

[tašanf]

ma nije da oni ne znaju žvakat i gutat,oni to ne žele radit.žvaču i onda ispljunu npr meso,ono što im paše pojedu,istina neke stvari i veči komati im smetaju i tjeraju na povračanje.na žlicu jedu ali par žlica i više ih bog nebi natjerao da otvore usta.Najgore je što se povode jedan za drugim,ako jedan počne klimat da nece,odmah krene i drugi.ma kako kaže KIki i Lara to su sitnice prebrodit ce mo

[kiki i lara]

taj maltodextrin 6 dali je to mlijeko ili neki sirup.....
totalno te razumijem ja ispalim dajuć samo lari jest a kamoli to raditi uduplo...jer lara kako je starija i sve više razumije i ja na dane neznam što bih s njom...jer sve više odbija jesti...prije bi je bar prevarila pa bi pojela...zloćka moja mala prefrigana...i dali ćete ići u gastroenterologa??ponekad mislim da bi bilo pametno napraviti bar ultrazvuk....jer nikad neznaš i stvarno iscrpi to njeno hranjenje..al opet sve zlo bilo u tome...

[tašanf]

maltodextrin je bijeli prah iz kukuruznog škroba,dodatak jelima i picima za posebne medicinske potrebe i obogačivanje jela ugljikohidratima.Jedna žlica-doza sadrži 50kcal a dvije mogu stavit na 100ml bilo cega.Tako nam je preporučila gastro iz vinogradske.košta 110kn 750g,pojeli su vec 100 kanti toga al ništa nije bolje.što se tice gastro..... cekam pedijatricu da me nazove,ona ce kontaktirati kolegicu gastro... da se posavjetuje u vezi našeg slucaja pa ce mo vidjet sto ce ona rec.ja sam rekla da bi do 2god još pricekala pa onda ako se ne poboljsa krenut dalje.mene su mnogi optuživali da ne znam hraniti dijecu i vjerovantno mislili da im ne znam ni skuhat ,ali onda sam ih prepustila u ruke doticnima pa su bili u šoku i komentirali da tako nešto u životu još nisu vidli među njima je bila i moja mama koja im je skuhala cuda svojih prefinih jela

[pokahontas]

Draga tašanf, evo ja sam danas mojoj palčici od 3.godine obukla majicu za vrtić broj 74 :-( Tješim se da je to takav model, jer smo ipak visoki 89 cm Što se hranjenja tiče prošli smo sve faze koje ti spominješ (uz nezaobilazne komentare stručnog i nestručnog kadra kako i sa čime hraniti jer ona naravno jede kako jede jer ja nemam pojima o pojmu), ali sam te u biti htjela malo utješiti a ne samo se žaliti. Imali smo i faze gdje je jela strašno strašno puno, da nismo mogli doći k sebi. Sada nekako preživljavamo od faze do faze, ja se prisiljavam da razmišljam da je najbitnije da je sve u globalu OK, pa makar i bili male mrve. Prepoznala sam se u svim problemima koje pišeš, i zanam da ti nije laka. Jedan veliki i ne daj se obeshrabriti, bitno da su klinci OK, ostalo će doći na svoje...

[mmm3m]

Mia ce skoro 6g a nikako da dodjemo do 15kg,i sto je najsmjesnije ona jede sve i svasta i jede velike kolicine ali vaga nemrda.Od prijateljice mali je star isto kao Mia,skoro nista nejede a je duplo veci i tezi
Jednostavno sam se pomirila s tim da je takva,vazno je da je zdrava.

[tašanf]

nismo se dugo javili pa evo samo da vas pozdravimo.Za koji dan navršavamo 2g. pa se cujemo di smo i kako napredujemo.za sada nas možete samo gledati

pozdrav svima!!!!!!!!!!!!!!!!

http://a3.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-ash3/s720x720/524565_2914009732912_1340754241_32334083_357421991_n.jpg

http://a6.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-ash3/549345_3017387277286_1340754241_32378536_2099235532_n.jpg

[kiki i lara]

ajme predivni su...pre pre preslatki...i po ničemu ne zaostaju...nebi nitko rekao da su se rodili tako rano..... kao ni mojoj Lari.....veliki za naše BORCE

[Zira]

prekrasno

[mirnela]

[tašanf]

http://a1.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-ash4/s720x720/303306_3105201912597_1340754241_32415298_1628598278_n.jpg

http://a8.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-ash2/s720x720/149359_3105284954673_1340754241_32415351_1981819881_n.jpg

http://a1.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc6/s720x720/148920_3105290714817_1340754241_32415354_1243912528_n.jpg

[Duga]

Je l' se oni često tako drže za ručice?

Neodoljivi su
Sretan ročkas, s malim zakašnjenjem

[Stefanova_mama]

Preslatki su, a i torta je fenomenalna.

[tašanf]

evo i mi napunili tri
sve vas lijepo pozdravljamo i želimo vam sve najbolje

samo ce mo reći da smo još uvijek jakoo sitni,ali dinamitni

[kiki i lara]

ajme kako su preeeeeslatki....tako su različiti .
Predivni naši borci koji su zbog toga još veći ponos

[mmm3m]

Koji frajeri