Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Mami, slažem se u potpunosti s tobom.
teza jedne dr je da roditelje treba "doslovce stepsti" tj. reći im sve najgore prognoze o djetetu da se "probude" i da počnu aktivno sudjelovati u radu s djetetom.
I nama je rečeno da nećemo nikada sjediti, hodati ni govoriti. Ne moram vam reći koliko smo suza isplakali toga dana.
Moje dijete je završilo peti razred redovne OŠ i prošlo s odličnim.Prohodali s 30 mj. i rođeni u 31. tj.
Pozdrav svim malim nedonoščadima :mah

breg, MaMi :kiss

ma meni je ova drica rekla da je još prerano za bilo što govoriti (što joj vjerujem), a sve što je ona rekla (za asimetriju) rekla nam je i teta Sanja s kojom smo samo popričali dok je drica pisala anamnezu...

Uglavnom mene nisu obeshrabrili, Teo još od rođenja prkosi svim crnim prognozama, on je moja čudo beba, pa budemo mi i ovo savladali!

Ono kaj mene još više živcira je činjenica da sad većina ljudi oko mene, nakon prvotnog šoka, negira da on ima ikakvih problema. Tipa moji starci koji smatraju da je on strašno napredan u razvoju motorike, da bu on sjedil s nekorigiranih 6 mjeseci (što će reć za 3 mjeseca) i stalno mi tvrde da kaj ja hoću, da nije mali sad star mjesec dana već tri i pol :roll:

A ja nisam neki paničar pa da bi me zato trebali smirivati, dapače ful sam pozitivna što se svega tiče...
Uopće ne znam kako objasniti ljudima da Teo ima problema, nisu strašni kako smo svi očekivali, odlično se izvukao, ali još uvijek nije kao da se rodio u terminu... Kako im to objasniti a da ne spadne da kukam ili da sam prezaštitnički nastrojena majka? :whew

Tonka.M je napisao/la:Ono kaj mene još više živcira je činjenica da sad većina ljudi oko mene, nakon prvotnog šoka, negira da on ima ikakvih problema

Ovo mi je jako poznato. I meni za sve što kažem da nije dobro kod Mateja kažu da bez veze dramatiziram i da je on baš kako treba biti. I tko već dvije godine i čini mi se da neki i moje okoline nikda neće prihvatiti činjenicu da je on rođen jako, jako rano i takvo rođenje nosi sa sobom neke komplikacije.

Zadnja izmjena: MaMi; 28 lip 2008, 11:13; ukupno mijenjano 1 put/a.

Tonka i Mami, ideje i savjeti bake i djedova su mi jako poznati.
Kaj ga mučiš s tim vježbanjem, ja to ne bi nikad radila, mene boli srce i slični biseri...

moja svekrva mi je puno poslije priznala da je ona mislila da mi pretjerujemo u vezi Denisa, ali kada je on navršio 1 god, a susjedova mala iste starosti je već počela hodati, a naš još nije ni glavicu pošteno držao, shvatila je da smo mi u pravu :mrgreen:

Ne obaziri se na okolinu, ona je ionako needucirana i neće oni s njim živjeti.
Nalaz fizijatrice je vrlo korektan, iznenađena sam kako je sve realno opisala, a naročito s preporukom za baby handling :nana

Kak se žena zove?

breg, za tvoje dijete koje se postavilo na svoje noge

Nadice doktorica je Matasić, inače jako simpa žena, a čula sam s mnogih strana pohvale za nju ( ijučer su jedni ljudi došli gledat naše pse jer bi htjeli nabavit istu pasminu pa da se malo informiraju i žena zna doktoricu i puna je hvala. A za fizio Sanju ne moram ni pričat

)

Ja ne mogu reć da mi moji starci nisu podrška, stvarno bi griješila dušu, al me svaki put štrecne kad počnu pričat o vožnji bicikla pa čak i faksu :roll:

(što ja ne isključujem, samo sam oprezna), a ja sam bila najsretnija kad je počeo pratit zvečku, svjesno se osmjehivat i cuclat palac :oops:

Tonka, što se tiče faksa..Već sam napisala na gp, ali moram i ovdje. Mateju je prije tri dana bio rođendan i uz autiće i robicu dobio je knjigu o Harryu Potteru. Moj izraz lica je bio :shock:

i pitala sam se što je tim ljudima. Matej zbilja jako kasni i ako dođe u fazu da će čitati takve knjige ja ću mu ih tada kupiti. Za sada neka me ostave u ovom razdoblju razvoja gdje jesmo, idemo korak po korak. Ne želim da mi ta knjiga ili neka druga bude jednom tužan podsjetnik na neke snove kao što su CD-i koje smo kupovali Mateju dok nismo znali da je gluh.
Očito svi prolazimo isto i u tome je snaga ovih grupa potpore. Vidiš da nisi sama sa svojim brigama, problemima a niti s okolinom koja i u Zagorju i u Jaski i u Zagrebu ili bilo gdje drugdje pokazuje jednako narazumjevanje naše situacije. No, teško nas mogu razumjeti jer nisu u našoj koži. Pa i meni je teško razumjeti probleme Nives Celzijus :mrgreen:

čitala sam to za knjigu i ne znam bi li se bila smijala ili plakala :roll:

al bit će da moram još puno žganaca papati da bi shvatila neke ljude... Ne znam jel mi idu na živce više sada ili odmah nakon poroda kad su me zasipali pričama (želeći me kao utješiti) o paru xy kojima je umrlo 7 djece po porodu, a vidiš sad imaju krasnog sina :stup

al nema veze, važno je da imamo bar nekoga ko nas razumije :vi

p.s. upravo se idemo dogovorit za krstitke i naše vjenčanje u crkvi, molim malo figa da sve dobro prođe i da dobijemo željeni termin, nismo još bili tu u crkvi nikako :oops:

Tonka držimo fige za crkvu x4 muška, moje bi ti donjele nesreću ,bar se tako kaže

Tonka, moja N. je imala jaku asimetriju, i na to smo morali paziti kod vježbanja pa se to (uglavnom) ispravilo (i sad ponekad vidim kako desno rame drži malo gore kad npr. trči, ali to je toliko malo da oni koji to ne znaju niti ne primjećuju)
mi smo zbog te asimetrije morali jako puno "vježbati" centralni položaj i čak i kad je počela klečati, morali smo joj vraćati rame i rukice u pravilne položaje

sa komentarima okoline da je je s njom sve OK sam se isto sretala, a odgovarala sam ovisno o svom raspoloženju i inspiraciji, nakon nekog vremena su nam neke bliske osobe shvatile važnost tog "mučenja bebe", a za manje bliske me baš briga
jedino na čemu sam inzistirala je da je onaj tko ne može naučiti baby handling ni ne smije podizati i spuštati (neovisno o tome što su oni mislili o tome - "NAMA je to važno i toga se morate pridržavati")- njima smo je davali direkt u naručje, sa stalnim ispravljanjem položaja (uglavnom rukica i glavice)

inače, shvaćam te s ovim

ja sam bila najsretnija kad je počeo pratit zvečku, svjesno se osmjehivat i cuclat palac

meni je bilo najvažnije da ona preživi, sve ostalo je samo plus

Mi smo prilično okasnili s krstitkama s obzirom da smo boravili po bolnicama dugo, dugo vrijeme. Išli smo na dogovor s čvorom u želucu i na koncu je sve ispalo predivno i svećenik pun razumijevanja. Držim fige da i vama baš tako bude.

eh da, zaboravila sam reći - mi smo krstitke obavili na drugi rođendan :trio

(prvo je bila premala pa je bila zima pa je došlo ljeto pa se nismo uspjeli dogovoriti s kumom, pa je opet došla zima i na kraju smo to spojili s drugim ročkasom :proljece

ma mi smo se odlučili za 9 mjesec, tako nam svima paše, jedino nam kum možda neće biti tu (košarkaš, pa ako potpiše za negdje vani...) al tu je njegova bolja polovica pa nema frke.

A kaj se crkve tiče, htjeli smo to napraviti u lokalnoj crkvi + naše crkveno vjenčanje, al kak je svećenik bio malo.. pa da kažem neljubazan... odlučili smo da ćemo sve napravit u Zgbu u našoj remetskoj crkvi, tam smo mi ipak odrasli... A tam ćemo negdje i ručak napravit, isprva smo mislili doma, zbog love, al kad se sjetim pripremanja za cca 30 ljudi (najbliža familija :roll:

) ipak idemo negdje van... i dalje igramo loto :rolf

a sad on topik: ja jedva čekam preksutra, prvi termin sa tetom sanjom, fizioterapeutkinjom, imam toliko pitanja za nju... uf, unaprijed ju žalim :mrgreen:

što se tiče faksa, pred koju godinu bih ja napravila :stup

, a vidi me sada, već razmišljam u koju bih ga srednju školu upisala. Upoznala sam 2 PUŽevca koji su upisali privatnu ekonomsku, pa si mislim kako je to dobro rješenje (privatna škola) i za nas.
Sretno kod Sanje, u dobrim ste rukama, pozdravi je i od mene :bye

Evo nas napokon na forumu, nikako da sjednem i nešto napišem :oops:

očito sam morala složiti prvo kockice u glavi

Prvo, nadice imaš veeeliki pozdrav od Sanje, nadam se da ti se nije previše štucalo, nahvalile te i ona i ja na sva usta :kiss

A onda naša prva dva termina kod tete Sanje... Moram priznat da sam naučila strašno puno, a mogu mislit što me tek očekuje... Jako mi se sviđa što nam objašnjava (pretpostavljam da tako i mora biti) sve što radi i zašto radi i što je mogu pitat kako da postupim u svim mogućim situacijama u našoj svakodnevici.
Naravno da nije lako prešaltat se sad s jednog obrasca ponašanja koje smo usvojili na Rebru na drugo, al polako već i to postaje rutina, jako sam se bojala recimo kupanja na boku, al već prvi veče sam shvatila da će to biti najmanji problem, Teu, koji inače jako negoduje kod kupanja, je baš ta poza izrazito pasala i mirniji je nego ikad
I nakon manje od tjedan dana uspijevam ga dobiti i da sam u spavanju (ja ga namjestim na lijevi bok, al se on izokrene 100x tijekom noći) se okreće s desna ponovo na lijevo! I ne buni se kad ga popravljam dok spava dok bi prije urlao na sav glas.

Doduše imala sam "malu" svađu s mm-om koji je još u fazi negiranja svega, da što sad opet neko drugo držanje i dizanje, da pretjerujem s fizioterapijom (za sada smo 2x tjedno u bolnici, a onda kad teta Sanja ode u privatne vode planiram bar još jednom tjedno kod nje), pa da stanje nije takvo kakvo ja predstavljam, pa da što ga ne pustim malo da plače nego ga uzimam na ruke i umirujem (savjeti njegove mame :baba

) i sve tako nešto..
Naravno da je trebala proć jedna nesana noć da bi se i ja smirila i na ranojutarnjoj kavici (btw. smrzli smo se ko *** jer smo u 5 ujutro sjeli na dvorište u kratim hlačama popit kavu - tad jedino možemo bit sami) sam mu objasnila da mi još uvijek nismo "oslobođeni" masu dijagnoza, da nas može dočekat i CP i distoni i MR i svašta nešto, a da trenutno baby handlin i vježbice mogu značit razliku između nepokretnosti i hodanja!
Mislim da je polako shvatio jer vidim da se trudi i oko nošenja i oko dizanja i traži da mu popravim tea na rukama... Ajde još će i bit nešto od nas :roll:

Ne znam kak ste vi s vašim lošijim polovicama, jel su prihvatili situaciju od prve ili je isto bilo borbe?
Nama je sljedeći korak da u petak moj najdraži markira s posla pa da odemo zajedno kod Sanje (to nam je ujedno zadnji zajednički termin na ovoj lokaciji

) pa da i on vidi na licu mjesta (i čuje, naravno) Sanjine upute...

Što se Tea tiče, on dobro prihvaća vježbice, ima dana kad je sretniji i kad se ceri dok nešto radimo (što je super jer nije baš neko cerekajuće dijete), a ima trenutaka i kad mu idem na živce, al bitno je da se jako ne buni. Naravno da u poslijepodnevnim satima baš i nema vježbanja, užasno ga muče grčevi pa se posvetimo više umirivanju njega (ali i mene) nego nekim vježbama, no dobro, nije smak svijeta :dunno

i da se osvrnem samo na Mikinu zadnju rečenicu:

Miki je napisao/la:
meni je bilo najvažnije da ona preživi, sve ostalo je samo plus

ista je stvar bila i s nama... naravno da sad težimo da bude što više bez posljedica, ali retni smo što možemo uživati u svakom trenutku s njim :3srca

Raspisala se ja opet :oops:

izgleda da sam nesposobna napisati kratki post :roll:

al što mogu kad znam da me vi tu razumijete :vi

moram se pohvaliti!!!

Danas 3. termin kod tete Sanje i dobili smo pohvalu kako već puuuno bolje ima kontrolu nad glavicom, ne mogu vjerovat da su promjene tako očigledne (vidla sam ih i ja, al sam mislila da ih vidim jer to želim :oops:

)

na boku i to čak i lijevom, lošijem, jako lijepo odiže glavicu, a sad fino i prati glava tijelo kod podizanja s leđa (ono kad ga primi za ručice pa podiže u "sjedeći" položaj)

Baš sam si danas hepi :drink

p.s. Malo se prase tak dobro osjeća kod svoje tete Sanje da joj je danas pred kraj vježbanja i zaspal na koljenima :rolf

velika

malom vjezbacu, i njegovoj upornoj mami.

...mm-om koji je još u fazi negiranja svega, ..... (savjeti njegove mame ) i sve tako nešto..

nije lako, vidim

dobro je da vodis TMa na slijedece vjezbanje, da mu jos netko kaze sve ovo sto mu ti govoris.
iz moje perspektive (majke dijece koja nisu sa PP) znam da ocevima treba vremena da pocnu kuziti neke stvari vezano uz djecu. i nase zvocanje im djeluje kao pretjerivanje. ali sjedne im, kad-tad.

ali okolina...to je za mene bila druga prica. s nekima sam se morala bas pravo posvadjati da bi me ozbiljno shvatili, u tom trenutku. sada, kad se te neke stvari cine daleko, kad su i djeca veca, mislim si jel sam bas trebala biti tako gruba i iskljuciva? pa zakljucim da jesam. jer tko zna u kojem bi smjeru sve krenulo; u tom trenu ja sam bila glasnogovornik svoje djece, dok oni jos nisu mogli reci niti pokazati sami. ja sam ih prematala, hranila, tjesila (sve ovo najcesce, recimo 95% slucajeva), pa sam si dala za pravo da odlucujem i kako ce se okolina odnositi prema njima.
toliko o savjetima okoline. mozda jesu ti savjeti dobronamjerni, ali znanja o odgoju se mijenjaju, i ne vrijedi vise nesto sto je vrijedilo prije 30 god.

istina watani, ja nisam neki svađalački tip, al što se Tea tiče nekak sam si uzela za pravo da valjda ja znam što je najbolje za njega. I točka. Moji starci prihvaćaju moje odluke (možda im i nije za pravo, al ne osporavaju me), MM se prestao buniti i radi kak mu kažem (na žalost neće moć u petak samnom, zaglibio je na poslu, al ima dana), a svekrvu sam skinula s one stvari na vrlo nježan način, nazvala sam je i fejst zaplašila kako je teta fizioterapeutkinja rekla to, to i to! Naravno da kaad netko drugi to kaže, onda to znači više nego riječi hipohondrične majke :roll:

a o njihovim "starinskim" metodama odgoja bi mogla do sutra, samo neću ulazit u tu sivu zonu jer bi mogli postat trajno posvađani :mrgreen:

ma bitno je meni da Teo napreduje, da je počeo komunicirat i gugutat s nama (jedino je još uvijek škrt sa osmjesima svojoj mami, ostalima se ceri ko blesav :baba

) i počeo ga je zanimat bebi mobil nad kimbačem

nazdravljam napretku :drink

što se muža tiče, MM je svuda išao sa mnom - i na razgovor kod neonatologa dok je bila u inkubatoru, i poslije na skoro sve kontrole i vježbe (nije išao samo onda kad nismo mogli ostaviti nikome stariju curkum) i mislim da je to puno pomoglo njegovom ozbiljnom pristupu vježbanju (mi smo čak tražili da mu terapeutica objasni baby handling i prekontrolira da li to dobro radi, jer sam i ja još bila nevješta pa sam se bojala da mu nešto krivo ne objasnim), bio je sa mnom na svakom pregledu kod fizijatrice, a kod neuropedijatra je bio na svim pregledima do godine dana, on je išao po dodatna objašnjenja kad nam je stiglo otpusno pismo, i on je aktivno vježbao s njom (neke stvari čak i bolje od mene) u svakoj prilici i sl.

a sa sveki sam i ja imala problema (inače je divna žena, ali nikako nije htjela shvatiti da je N. imala pravih problema i da moguće i ne bi bilo sve OK da joj nismo posvetili toliko pažnje, ...

Miki, ista je stvar s mojom sveki... stvarno se dobro slažemo, inače smo si super, zajedničke kavice nam nisu nikakav problem,, dapače (možda zato što i ne živimo zajedno :mrgreen:

) al isto ne prihvaća da nešto može bit i ne tako dobro...

A što se mm tiče, ide samnom na sve preglede u Zgbu-u, al je problem s fizio što radi u Zagrebu, a ja uglavnom imam jutarnje termine

Kad se može izvuć s posla super (fala bogu na njegovoj firmi) al kad je frka - nema šanse

Jako sam vesela sto sve ide pravim putem.Sto se tice drugih,njihovih prica i ponasanja ja sam to rijesila odmah u startu.Ovo je moje djete,ja sam ga rodila i bice onako kako ja kazem a vi sad mislite sta cete i kako :mrgreen:

Posto smo vec u bolnici naucili babyhandling(muz i najstarija kcerka) samo smo mi smjeli Miu dizati i spustati u krevet,a ako je netko drugi pozelio da je drzi mi bi Miu uzeli i polozi njemu u ruke.Moguce je izgledalo pretjerano ali nismo htjeli dopustiti ni jednu mogucnost da nesto zeznemo vec na pocetku.Sad mi je drago zbog toga,jer se pokazalo jako uspjesno,jer smo isli samo napred a nismo morali nista ispravljati sto bi nas usporilo ili vratilo korak unatrag.I zato,uvjek da ti je na pameti da je to samo tvoje dijete(i od muza,naravno

) i da imas pravo postaviti pravila(koja mogu biti nerazumjevajuca za neke) koja ce pomoci prvenstveno Teu a poslje i svima vama
Poljubac :3srca

Dugo se nisam javljala s novostima o mom malom borcu, baš sam bila zapala u neki afan i nisam imala volje ni za što... :oops:

Uglavnom mi vježbamo, vježbamo i vježbamo, ali se i puno igramo i mazimo i ljubimo. I već naveliko "pričamo". Jedino kaj strašno zeza s jelom, od sretne bebe s reklame začas se pretvori u dijete također iz reklame... al one za Durex :mrgreen:

Čim vidi bočicu ili žličicu počinje vriska. Tako da ga pošteno uspijem nahraniti samo po noći, ali i to samo 1x (oko 3 sata ujutro) jer ako pokušam češće probudi se i nema više spavanja. Ali ni jela

Što se službenog dijela vježbica tiče 2x tjedno smo u bolnici u Krapinskima, a 1x kod naše tete Sanje koja nam vrijedi više od zlata, pomaže mi čak i savjetima oko hranjenja i uspavljivanja!
A i napredak je znakovit, kognitivno super napreduje, no motorika šteka, izražena je ta asimetrija, desnom se stranom puno manje služi, iako ima dana kad na Baby gymu hvata igračke samo desnom rukom pa si ti misli! Uopće nije odizao nogice i guzu od podloge, no u samo 2 dana, kako smo po savjetu tete Sanje prešli s vježbanja u krilu na vježbanje na tvrdoj podlozi počeo je dizati nogice ko mala balerina (ipak je on moj metrosexualac :3srca

) i razvio je osobit fetiš na stopala te se trenutno najviše njima zabavlja. A naravno i da sve što uhvati mora ići u usta :mrgreen:

Ja sam u principu zadovoljna za sada, malo me stepla bila spoznaja da još uvijek, bez obzira na sadašnje stanje, nismo lišeni dijagnoza koje tek mogu uslijediti, al sam pomalo i na tu činjenicu počela gledati s vedrije strane (što bi LM rekla i ja sam nepopravjivi optimista) i shvatila sam da nije smak svijeta! Imam posebno dijete, i ko mi kaj može? :3srca

Inače i dr. Gojmerac nam je prošli tjedan rekao da se UZV poprilično popravio, da ga, naravno, i dalje treba pratiti, puno vježbati, al da se vidi da nije (kak se on to simpa izrazio) "bedasto dijete, da odlično komunicira i gestama i mimikom i "brbljanjem". Al da ćemo vidjet više na kontroli za 2-3 mjeseca.

A za cijepljenje nam je rekao da samo treba napraviti EEG (dobili termin tek krajem 10. mjeseca) pa da će onda dat preporuku i da ak je nalaz dobar da nema zapreke da malog pocijepimo... A to se meni odmah vidlo ko dobar znak; rekoh, nepopravljivi optimista. I k tome još plavuša :mrgreen:

I sad sam opet odužila s tipkanjem, al kaj vam ja mogu

p.s. imam samo jednu posebnu zahvalu dragoj MaMi koja me u jednom PPu malkice, a reći ću "oprala", iako baš i nije pravi izraz, oko zapuštanja i nebrige o samoj sebi (nakon poroda sam dobila 3 kile :oops:

) pa sam se samo htjela pohvaliti sa -7 na vagi :bye

Još samo kojih 20-25 za skinuti :rolf

E baš mi je drago da si se javila.
Jučer sam nakon dugo vremena čitala što ima na forumu i zamjetim da se nisi javljala duuugo pa sam se zabrinula. Hvala Bogu, sve je dobro i baš mi je drago zbog toga. :3srca

Bravo za Tea i bravo za mamu koja se bori za njega.
Što se tiče kila, neugodno mi je. Nisam te htjela špotati već sam vjerojatno pisala o tome kako sam ja boraveći kod kuće nabacila zanosnih deset kila u dva mjeseca. I te sam kila dobila ne poslije poroda već godinu dana nakon njega kada sam shvatila da će život krenuti u nekom lijevom smjeru a ne onako kako sam si ja zamislila.

ma MaMi, meni je trebalo nešto da me malo trgne :kiss

nisam ja to negativno shvatila, al kad upadneš u neki čudan među prostor, u kojem ne znaš jel bi se veselio svijetu oko sebe ili tugovo nad pretužnom sudbom jednostavno te treba neko malo pogurnut da se pokreneš! Barem meni :dunno

prekrasan napredak i to veoma brzo, svaka čast :klanja

To sa zezanjem oko hranjenja spada u sliku nedonoščeta, tako da se nemoj previše brinuti - ipak nemreš proći bez muke, kaj ne?
Drži se ti nama, tm-a vuci svugdje gdje možeš jer je to veoma važno i za njega i za vaš brak

Istina Nadice, baš je danas teta Sanja to isto komentirala... Al naravno da me je upozorila da postoji i opcija da sa 6-7 mjeseci to više ne bu bilo tak bajno! Veli da kod oštećenja mozgića nikad ne znaš i da uvijek treba biti oprezan! I slažem se s njom, al opet veselim se i ovme!
Tim više što je malac već počeo raditi i rotacije s leđa na bok, rijetko na trbuh i to pravilno, kak ja to velim, zabacivanjem guze :trio

A MM stvarno sad već ide svuda di može zbog posla s nama, došlo mu je iz dupeta u glavu da imamo posebno dijete doma, sudjeluje u vježbanju, igranju, jedino još ne mijenja pelene :rolf

I to ne zato kaj mu se gadi (za našim pesima je znal pokupit kakače i golom rukom) već veli da ga je malo frka da nekaj krivo ne napravi :stup

bravo za malog borca :3srca

i optimisticnu mamu :proljece

bas sam se i ja u zadnje vrijeme pitala kaj je s vama, drago mi je da tako dobro napredujete :kiss

Mislim da bi mogla koja nova fotka tog vejikog misa :3srca

Super vam ide,samo napred

Danas smo imali kontrolu kod fizijatrice i jako je zadovoljna napretkom, rekla je da nije očekivala takvo poboljšanje :zivili

da je asimetrija još tek neznatno vidljiva, ali nije zabrinjavajuća budući se u jednom trenu čini da bolje reagira na lijevoj,a drugi pu na desnoj strani. I da po opsegu svojih pokreta je na razini petomjesečne bebe (podsjećam sad je 3,5 korigirano) no kvaliteta pokreta nije još na toj razini, no i ovo je super :klanja

Uglavnom, ja sam presretna, preporučila nam je da ostanemo kod tete Sanje privatno bar dok ne uspijemo se podić na sve četiri, al mi ionako nismo planirali ni odustat od nje jer nam strašno puno pomaže. I promijenaila nam je tetu u bolnici jer je tražila neku koja ima više iskustva budući da sad dolazi zahtjevniji dio razvoja..

A naravno da ima i slikica, na žalost one od subotnjih krstitki još nisam obradila, al imam neke malkice starije:

http://img.photobucket.com/albums/v74/a ... 150021.jpg

tatin smjehuljko

http://img.photobucket.com/albums/v74/a ... 100012.jpg

http://img.photobucket.com/albums/v74/a ... G_2314.jpg

plačljivec: ak za 3 sekunde ne reagiramo ova faca znači problem :tom

http://img.photobucket.com/albums/v74/a ... G_2295.jpg

i jedna razdrljenog muškarčine s najdražom žirafom...

http://img.photobucket.com/albums/v74/a ... 060149.jpg

Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm

Re: Teo, 29 tjedan, 1510g, 41cm