Iz perspektive djeteta

[il8198]

Pozdrav svima! Slučajno sam naletjela na ovaj forum, iako nikako ne spadam u vašu dobnu skupinu. Ipak, bilo mi je jako zanimljivo čitati iskustva o prijevremeno rođenoj djeci iz perspektive roditelja, jer sam i sama jedno vrlo prijevremeno rođeno dijete (24. tjedan, 35 cm, 1 kg). Ne mogu vjerovati kakve strašne komplikacije neka djeca imaju u kasnijem životu, jer ja sama nikad nisam o sebi razmišljala kao o djetetu s "posebnim potrebama" (dapače, u nekim područjima bila sam čak i ispred svojih vršnjaka). Čula sam priče svojih roditelja i znam kakva su njihova iskustva, ali, iskreno rečeno, svjesna sam da si ne mogu predočiti kako je to kad ti se dogodi takva jedna strašna stvar, budući da sama nisam roditelj. Vaša iskustva bilo je zanimljivo čitati i ovim putem bih htjela pozdraviti sve roditelje i poručiti im da ne gube nadu, jer ja sam pravi primjer kako se u životu nekad događaju nevjerojatne stvari. Od mog rođenja prošlo je već dosta godina i sasvim sam "normalan" čovjek bez ikakvih posljedica i zdravstvenih problema (osim možda zimogroznosti, ali to ne smatram baš nekom posljedicom). Još jednom lijep pozdrav svima! <i>Edited by: il8198 at: 25/8/06 14:21<
></i>

[Munjek]

Hvala ti na ovome, lijepo je to cuti i vrlo utjesno!
svako dobro tebi!

[nadicab]

Potpisujem Munjek
Ma, i moj Denis je čudo i uspio je postići jako puno, ali mora se imati u obzir da su njegove startne pozicije bile jako loše.
Tako da se zbilja salžem da s puno rada s djetetom se uspije puno postići, ali roditelj treba biti realan u konačnim očekivanjima - ja ne mogu očekivati da će Denis ikada biti kao da se nije ništa desilo kod poroda - neće, on će uvijek biti "invalid", ali mi njega i okolinu odgajamo da prvo kada njega vide da ne pomisle na riječ INVALID ili da ga sažaljevaju, nego da vide DENISA - osobu koja ima toliko toplu i bogatu dušu i koji se tako divno smije da svakome bude užitak biti u njegovom društvu

[cvjetic]

Drago mi je da na taj način razmišljate!
Ovaj forum je i osmišljen kako bi izmijenile mnogo informacija, podijelile zajedničke i osobne brige i strepnje i nešto što je JAKO VAŽNO - DALE PODRŠKU IZ OSOBNOG ILI TUĐEG ISKUSTVA!!!!

[maja3]

Prekrasno je kada se nakon toliko godina jedno "nedonošće" osjeti ponukano javiti kao nosioc nade ljudima koji se trenutno ne nalaze u zavidnoj situaciji i kojima je svaka pomoć i podrška dobro došla. Evo i ja ću vam reći da su moji trojčeki živi i zdravi iako su ima apgari bili 1/2.
I svim roditeljima ranije rođene djece želim sve najbolje u novoj godini!