Lea 25 tj. 0,870/34/23
Postano: 16 ožu 2008, 01:17
Pozdrav forumašicama i veselim se unaprijed druženju s vama!
Nakon prestrašnog poroda bez trudova i na guranje svjetlo dana je igledao moj Anđeo.
Uz velike napore liječnika i sestara bolnice Sveti duh moja Lea izborila se za život, sa 2 mjeseca operirana je u Grazu zbog retinopatije u I zoni i plus bolesti, te nakon 3,5 mjeseca izazi iz bolnice. Najveći problem tada nam je bila klopa obzirom da je Lea rođena bez refleksa cicanja nije znala papati i strašno je slabo dobivala na kilaži. No nakon mukotrpnog guranja i istiskivanja mlijeka ipak smo uspjeli izgurat najgore. I kada se činilo da je najgore iza nas u 9 mjesecu starosti dijagnosticiran joj je simptomatski west koji ju vrača na početak priče. Izgubila je motoriku, govor i kompletan psihički razvoj. Kortikosteroidnim injekcijama (sinaktenom) zaustavljeni su napadi i nakon 2 mjeseca izlazimo iz bolnice sa osnovnom terapijom Apilepsina.Veliko hvala dr. Gojmercu! Mjesecima nije bilo napredovanja no tako su nas i pripremali postali smo očajni no nakon nekog vremena ipak su se stvari počele kretati. Dobro je bila 6 mj kada opet ulazi u seriju napada no na svu sreću puno blažih i svega 1-2 serije dnevno. Povečanjem doze apilepsina i napadi se ponovo zaustavljaju i sad smo dobro.
Stara je 18 mjeseci i trenutno smo u postavljanju u četveronožni polažaj, još uvjek ne sjedi samostalno al gura. Ima dioptriju -8,5 na oba oka i nosi male roze nakule. Sa klopom smo također u regresiji iako uz svesrdnu pomoč iskusnih majki probali smo pediasure na kojeg je strašno dobro izreagirala i krenula je na kilaži. Sada teži tek 7,400 Kg no ono što me najviše veseli ponovo je probrbljala. Krećemo se na relaciji Mala kuća (fizio i defektolog) i Goljak (fizio, radna terapija, logoped psiholog i spremamo se na senzoriku) obzirom da uz ovo nemamo vremena skuhat ni pošteni ručak za sada je to sve.Obzirom da prognoze nisu bajne i da nemamo prevelikog izbora molimo se Bogu za pomoč i nadamo se najboljem.
Nakon prestrašnog poroda bez trudova i na guranje svjetlo dana je igledao moj Anđeo.
Uz velike napore liječnika i sestara bolnice Sveti duh moja Lea izborila se za život, sa 2 mjeseca operirana je u Grazu zbog retinopatije u I zoni i plus bolesti, te nakon 3,5 mjeseca izazi iz bolnice. Najveći problem tada nam je bila klopa obzirom da je Lea rođena bez refleksa cicanja nije znala papati i strašno je slabo dobivala na kilaži. No nakon mukotrpnog guranja i istiskivanja mlijeka ipak smo uspjeli izgurat najgore. I kada se činilo da je najgore iza nas u 9 mjesecu starosti dijagnosticiran joj je simptomatski west koji ju vrača na početak priče. Izgubila je motoriku, govor i kompletan psihički razvoj. Kortikosteroidnim injekcijama (sinaktenom) zaustavljeni su napadi i nakon 2 mjeseca izlazimo iz bolnice sa osnovnom terapijom Apilepsina.Veliko hvala dr. Gojmercu! Mjesecima nije bilo napredovanja no tako su nas i pripremali postali smo očajni no nakon nekog vremena ipak su se stvari počele kretati. Dobro je bila 6 mj kada opet ulazi u seriju napada no na svu sreću puno blažih i svega 1-2 serije dnevno. Povečanjem doze apilepsina i napadi se ponovo zaustavljaju i sad smo dobro.
Stara je 18 mjeseci i trenutno smo u postavljanju u četveronožni polažaj, još uvjek ne sjedi samostalno al gura. Ima dioptriju -8,5 na oba oka i nosi male roze nakule. Sa klopom smo također u regresiji iako uz svesrdnu pomoč iskusnih majki probali smo pediasure na kojeg je strašno dobro izreagirala i krenula je na kilaži. Sada teži tek 7,400 Kg no ono što me najviše veseli ponovo je probrbljala. Krećemo se na relaciji Mala kuća (fizio i defektolog) i Goljak (fizio, radna terapija, logoped psiholog i spremamo se na senzoriku) obzirom da uz ovo nemamo vremena skuhat ni pošteni ručak za sada je to sve.Obzirom da prognoze nisu bajne i da nemamo prevelikog izbora molimo se Bogu za pomoč i nadamo se najboljem.