Evo i mi smo vam se napokon udostojili predstaviti , čitamo vas više od 5mj i vijeme je za naš doprinos na ovoj temi.Nakon dugogodišnje borbe sa začećem nitko sretniji od nas kad smo saznali za dvije mrvice,no sreca je bila klimava jer je trudnoca bila rizična ..i opet borba,nekako smo iz dana u dan gurali i uspijeli doc do 29+3 kada su hitnim carskim na svijet došli Niko 1060/38 7/9apg i Frane 970/36 4/6 apg.Carski je bio u spinalnoj jer me nisu smijeli skroz uspavati.Dječicu nisam vidjela na porodu,nije bilo vremena ili me nisu htijeli šokirat,ne znam,bilo mi je važno da mi dr. kaže preživjeli smo,dalje znate kako ide.Kod nas je krenulo sa borbama pa se tako i nastavlja.To je naravno bio najteži dan u mom životu jer mi nitko ništa optimistično nije imao za reć,prognoze su uglavnom bile loše i mislim da cu ipak preskočit taj dio jer bi mogla ponovno doživit napadaj panike,još uvijek je sve to dosta friško.Svi vi već i sami znate kroz što smo prolazili,uvijek kažem ,ako postoji pakao ja sam ga prošla,ne samo ja nego svi oni roditelji iz jedinice.Vidjela sam ih tek treci dan i dobro da sam sjedila u kolicima jer bi se srušila da nisam.Isti čas sam rekla da ja to ne mogu i da ih necu više posječivat i gledat takve u inkubatoru,bila sam u totalnoj komi, ali... čim sam se vratila u sobu vec sam jedva čekala kad cu ih opet vidjet.Ustvari ja uopce nisam znala da tako malena bica uopce mogu preživjeti,to je za mene bilo nepojmljivo i tek nakon nekoliko dana u razgovorima sa drugim roditeljima došla sam malo k sebi.No onda je došao strah što ce biti s mojom djecom,da li cu imati zdravu djecu ili ......moja sestra ima curicu s davn.sy i znam što znaci dijete sa posebnim potrebama.Ipak i,mali smo veliku sreču.Dečki su bili u bolnici dva mjeseca,i kad smo napokon pomislili da je kraj bolnici,nakon dva tjedna kod kuće završimo u bolnici zbog bronhiolitisa. 18-ti dan izlazimo-nezaliječeni i nakon tjedan dana opet,ali ovaj put u Zg i u puno gorem stanju. Puštaju nas kući nakon 14- dana potpuno zdrave..mislila sam da nema kraja bolnicama,imali su tri mj a promijenili 4 zdr.ustanove.Toliko sam se bojala za njih i još uvijek se bojim da branim posjete,pogotovo da mi mala djeca dolaze u stan,pomalo sam paranoična,oko sebe vidim same moguče viruse i bakterije,MM je vec zabrinut za mene jer dižem paniku čim kihne ili zakašlje,grozna sam
.Inace izluđivali su me svi poznati i nepoznati,jedno vrijeme se nisam ni na telefon javljala jer koliko god pokušala objasniti ljudima neke stvari opet me niko nije razumio,ni sad ne razumiju zašto oni moraju vježbati,ma ne mogu uopce vjerovat koliko su ljudi primitivni.Sada su to pravi dečki,koji imaju 5 i po mj (korig.3) oko 5kg-48cm,znam premalo ali ja se nadam da ce mo jednom doc u granicu s vršnjacima.Frane mi jako malo jede i po cijele dane ga nosam, silim i guram flašicu da dobije koji gram jer zadnjih mjesec dana skoro pa ništa nije dobio.Imaju krvarenja 2-3 st.,dva put tjedno nam dolazi terapeutkinja za vježbice jer ne smijemo među djecu,dr.kaže da ih moramo jako čuvati kako ovu zimu ne bi navukli nešto,Niko ima oštečena pluča i bilo bi jako loše da sad opet zaradi neki virus.Motorički su inače dosta dobro,Niko je lošije jer je njegovo oštečenje veće pa kaska za bracom ali nadamo se da ce bit kasnije ok,naravno da oba imaju odstupanja za svoju dob,no nije prestrašno.Za sad ih još uvijek muci šlajm kojeg su hvala Bogu naučili izbacit,grčevi su takođe nesnosni pogotovo predvečer.Niko je inace hipertonično dijete,jako je nervozan dok je Frane skroz smiren i samo gleda kako braco šizi.moram priznat da padam s nogu od umora,kud ih je dvoje, tud su jako su zahtjevni s obzirom na situaciju,za nas je i nekom obicno hranjenje nauka.Uvijek mislim da li bi i koliko bilo lakše da su rođeni na termin,a onda pomislim koliko samo mogu biti sretna što su uopce tu sa nama u ovako dobrom stanju.Na tome zahvaljujem svakodnevno tisucu puta i nje mi ništa teško,je naporno ali nije teško.
Dani nam doslovno lete,prekratki su,svaki nam je prekrasan,uživamo napokon svi zajedno,svakim danom su sve slađi i zanimljiviji.
Evo ovo je ukratko sve od nas.Kako budemo rasli i napredovali obavještavat ce mo vas!!!!!!!!!
svima
i mene si vratila u neke davne, zaboravljene dane, ali ni približno toliko teške kao tvoje! takva djeca su tako veliki borci da često posrame nas odrasle.
Ne znam samo kako to izgleda kada ih je dvoje, ja sam sa jednom doslovno padala sa nogu. Sretno i nadam se da ćete se javljati sa ljepim vjestima o vašem napretku !
i isto je dugo nosila br 74
) i da je 4 kile napunila s 4,5 mjeseca...
,dobro vide,cuju,razumiju sve,brbljaju pomalo-najviše vole oponašati životinje(imamo psa pa im je on valjda pomogao u tome 
)žilavi ,aktivni i preaktivni.Jako su osjecajni,privrženi i dosta poslušni.Nažalost mislim da sva nedonoščad ima hrpu problema koja dolazi u paketu pod "normalno"
.raste ali kile nikako.Na flašicu ce pojest obrok sve ostalo katastrofa.Uspijem ja dosta toga i ugurat u njega ali ne mrdamo.sad nas šalju kod gastroenterologa pa bi molila informacije kakav je to pregled???da li je traumatičan?Srce me boli od pomisli da ga moram vodit na takvo nešto jer ima fobije od doktora,počne vrištat čim ih vidi.
prebrodit ce mo
,ali onda sam ih prepustila u ruke doticnima pa su bili u šoku i komentirali da tako nešto u životu još nisu vidli 
pa se cujemo di smo i kako napredujemo.za sada nas možete samo gledati 
