Podforum posvećen prvoj godini života vašeg djeteta.
30 ruj 2009, 15:50
O. ima svoju sobu, odmah do naše. Ofarbana i uređena baš za njega. Od rođenja spava s nama u sobi. Sad ima skoro 6 mj. Po noći se budi 1 put, ali se ja i dalje budim jedno 6 puta čim se on okrene, a on se promeškolji i spava dalje. S 4 mj sam ga probala prebaciti u njegovu sobu. Zaspao je navečer, u ponoć se probudio i udri u plač. I tako 3 puta zaredom, ja uspavam, stavim u krevetić, on se probudi i plače. To inače nikad ne radi, znači shvatio je da nije samnom u sobi.
Kakvi su vaši savjeti? Sad mi je žao što sam to propustila napraviti odmah čim je došao iz rodilišta. Ali znate kako je, buđenje za cicu x puta, pa provjeravanje dal diše....
Svaki savjet je dobro došao.
30 ruj 2009, 16:01
Bebu od 6 mjeseci nisam ni pokusavala prebaciti u drugu sobu

Vjerujem da ces, ako ga zbilja mislis odvojiti u drugu sobu, cak i ako spava cijelu noc bez budjenja, obroka ili placa, opet svakako setati iz svoje u njegovu sobu tijekom noci, ako nista, ono bar da provjeris je li se otkrio

Ovako je lakse
30 ruj 2009, 16:04
Želim ga prebacit i to će se dogodit, samo ne znam kako?
Naravno da ću ga provjeravat, ali dosta mi je hodanja na prstima po cijele večeri taj sat dva što imam za sebe.
30 ruj 2009, 21:13
On je suvise mali da bi bio sam u drugoj sobi.
30 ruj 2009, 21:15
misliteljica je napisao/la:ali dosta mi je hodanja na prstima po cijele večeri taj sat dva što imam za sebe.
Ovo zvuci jako sebicno, jesi li pomislila kako je njemu malom kad mu mama nije tu do njega da je mirise i grli i oseca se sigurnim zbog toga? Dakle da probas da stavis njegove potrebe ispred svojih? Bar jos neko vreme dok ne poraste i ojaca i osamostali se sam.
30 ruj 2009, 21:24
misliteljica je napisao/la:O. ima svoju sobu, odmah do naše. Ofarbana i uređena baš za njega. Od rođenja spava s nama u sobi. Sad ima skoro 6 mj. Po noći se budi 1 put, ali se ja i dalje budim jedno 6 puta čim se on okrene, a on se promeškolji i spava dalje. S 4 mj sam ga probala prebaciti u njegovu sobu. Zaspao je navečer, u ponoć se probudio i udri u plač. I tako 3 puta zaredom, ja uspavam, stavim u krevetić, on se probudi i plače. To inače nikad ne radi, znači shvatio je da nije samnom u sobi.
Kakvi su vaši savjeti? Sad mi je žao što sam to propustila napraviti odmah čim je došao iz rodilišta. Ali znate kako je, buđenje za cicu x puta, pa provjeravanje dal diše....
Svaki savjet je dobro došao.
... znači jakoooo te treba, srce malo. Savjet- još jednom razmisli o svojoj odluci. Pa ako doista misliš da je ispravna, ti ga prebaci.
30 ruj 2009, 21:28
samo ću primjetit. Ti imaš problema sa snom-riješi ih sa sobom-beba se budi jednom, što znači da ti moraš naviknuti da se ne moraš budit.. neće ti u tome pomoć odvajanje u drugu sobu. Zašto hodaš na prstima? Beba te treba-mala je i plače kad nisi u blizini. Ja mislim da ti je to dovoljan znak (neka djeca ni ne skuže u snu da nema mame, tvoje dijete očito kuži), da na bebinu tugu moraš reagirat.
30 ruj 2009, 22:23
Želim ga prebacit i to će se dogodit, samo ne znam kako?
na ovom ti forumu nitko nece reci kako, ne tako malu bebu, ne bebu kojoj ocito treba tvoja blizina
kako?
stavi ga u njegovu sobu

jednostavno.
i slusaj ga kako place.
01 lis 2009, 11:32
Pa nisam baš očekivala da ćete me tu napast. Ima i drugih običaja od onih koje u Hr tradicionalno njegujemo. Ja mislim da je za dijete dobro da bude u svojoj sobi. I usput, proveo je prvu noć u svojoj sobi, i spavao je puuuno bolje nego u našoj.
01 lis 2009, 11:44
ja mislim da ovaj forum ne njeguje tradicionalne običaje kojima se ti nadaš tako da ...
01 lis 2009, 14:44
Pa dobro, forum je mjesto na kojem se razmjenjuju mišljenja. I za informaciju svima, nisam ja jedina na svijetu, pa ni u Hr koja je odlučila dijete relativno rano prebaciti u njegovu sobu. Pokušala sam ja i s 4 mj ali nije išlo.
Imam ja sestru koja ima dijete od 9 godina koje joj još uvijek dolazi u krevet...a ne znam možda će i moje kad bude moglo hodati. Možda u kontekstu tog primjera ovo djeluje radikalno, ali ja zbilja mislim da je to ok za njega.
Što vi mislite? Do kada su djeca bila s vama u sobi? Mislite da je više fer prebaciti ga s 2-3 god kad dođe drugo dijete? Kada? Da li ikada?
01 lis 2009, 14:46
ja sam prebacila dijete s 3 godine. Iako sada ima 4,5 i dolazi nam. Dolazi sve rijeđe, jer sve čvršče spava

(nisam mislila da će se to ikad dogodit)
prebacili smo ga tako da smo mu kupili sobu i on je veselo otišao u nju
01 lis 2009, 14:46
Ja mislim da je za dijete dobro da bude u svojoj sobi.
Mene zanima zašto ovo misliš? Ne sudim niti tvrdim da nije tako, samo me zanima.
01 lis 2009, 14:47
i ja mislim da je za dijete dobro da je u svojoj sobi. za bebu ne.
01 lis 2009, 14:52
Moj je samo prvih par tjedana spavao u kinderbetu, onda je poceo spavat s nama, i nikad nisam forsirala nikakvo odvajanje.
Ovo ljeto je, vidjevsi dj. krevet u nekom prospektu, izrazio zelju da i njemu kupimo krevet da spava sam. I otkad ga je dobio spava u njemu cijelu noc. Prije par dana napunio je 3 g.
01 lis 2009, 15:01
Mislim da je bolje jer na neki način smetamo jedan drugome. On se vrti, ja to protumačim kao da bi jeo pa ga hranim po 3 puta na noć, a on s druge strane reagira na svaki šum..ono doslovno, kad okrenem stranicu u knjizi. Od mene je sad udaljen doslovno 3 metra, i dalje ga čujem čim se javi (nikad ne plače po noći i ja ga nikad ne bi ni ostavila da plače) nego nešto promumlja i ja to čujem...ali mumlja obično kad je budan, a ne da čujem svako prevrtanje i lupanje s nogama po ogradici.
Čujte, ne velim ja da sam u pravu, možda ste i vi. Ja samo tako osjećam i mislim da je to dobro za njega. Uvijek sam bila protiv toga da djeca spavaju s roditeljima u krevetu - moj spava kad je bolestan, tek cijepljen i sl. Ili ujutro kad nakon ranojutarnjeg dojenja još malo odspavamo. Ali voli svoj krevetić, uvijek je budan kad ga stavim u njega, pogleda me, okrene se i ode spavati.
01 lis 2009, 16:01
Kužim to da se uzajamno budite, ima takvih situacija.

Neka djeca već od rane dobi čvrsto i dugo spavaju i zapravo je svejedno u kojoj su sobi onda - s roditeljima ili odvojeno. Neka se bude kad su s roditeljima, neka se bude kad su u drugoj sobi jer ne osjećaju blizinu roditelja.

Nema tu univerzalnog rješenja, isprobaj kako funkcionira odvojeno spavanje pa ćeš valjda biti pametnija.
Ja sam svog sina prebacila u drugu sobu kad je imao cca godinu i pol i time sebi napravila medvjeđu uslugu. Budio se i dalje, svaki put sam morala ustati, otići u drugu sobu, uspavljivati ga, često bi završio u našem krevetu jer sam bila umorna od noćnog bauljanja. I vratila sam ga opet, ne u našu sobu već u naš krevet i tu je ostao dugo, ni ne sjećam se koliko dugo. Još uvijek nam dolazi u krevet iako već odavno spava u svojoj sobi, ima sedam godina. Povremeno prespava cijelu noć u svom krevetu, zadnje vrijeme ima ružne snove i dolazi nam u krevet barem tri noći u tjednu.
Kćer od mjesec dana starosti spava kao top, ne budi se do jutra. Prebacili smo je u drugu sobu kad je imala malo više od godine ali komotno smo mogli i puno ranije, niti se budila tada niti se budi sada.
Djeca su različita, njihove su potrebe različite, nema to puno veze čak niti sa načinom odgoja i stilom roditeljstva.

Ništa loše nećeš napraviti ako prebaciš dijete u drugu sobu, još manje ako ga vratiš natrag u svoju, jedino je loše ako ćeš tražiti grešku u sebi, što si napravila krivo jer nisi ništa, ne može se dijete isprogramirati.
01 lis 2009, 16:16
misliteljice, koja je tvoja misija ovdje, zapravo?
jel netko procitao sve njene postove?
posjedanje, dohrana, spavanje u vlastitoj sobi....
sve radi po svome...sto je ok (njena stvar), ali nije ok doci na forum, ukljuciti se u raspravu i bahato odgovoriti - sto te briga kako ja radim, ja cu napraviti po svome, svako zna najbolje za svoje dijete i sl. stvari
zasto onda uopce ovdje postas?
da bi izrekla svoje misljenje koje se razlikuje od svih preporuka???
da bi se svadjala????
ja tebe ne kuzim, ja sam ovdje da nesto naucim,svaki savjet saslusam i izvucem nesto dobro iz svih tih savjeta
ne odbijam kategoricki svesto mi se kaze
da je tako, onda bih mogla utrnuti komp, jer ne bih vidjela smisao trosenja vremena na ovo ovdje kuckanje
01 lis 2009, 16:43
misliteljice, meni si kontradiktorna, rekla si da ne spava mirno u svojoj sobi, jer se boji kad te nema, a sad kažeš da spava mirnije u svojoj sobi, jer se ovamo budi zbog tebe?
01 lis 2009, 18:40
moje dvije curke same spavaju u svojoj sobi.Patricia je od prvog dana u svojoj sobi,i tako vec dvije godine,a Tara je prvih mj dana spavala u kolicima u nasoj sobi,a sada sa spavaju zajedno.sa malenom nemam nikakvih problema jer spava cijelu noc,ali starija se dosta cesto budi jer je zadna pa mora na wc,i tako.ali nikad mi nije tesko se dici i provjeriti kako im je u njihovom carstvu
01 lis 2009, 22:30
Ovako je i kod mene. Malac nema još 5mj, ali pošto jako dobro spava i očito mu ne fali moja prisutnost, spava u svom krevetiću sa sekom u njihovoj sobi. On se ponekad zna probuditi, ali više problema radi sekica. Kad se koji javi odem bez problema do njih i zadovoljim njihove potrebe, a nerjetko i ostanemo svi zajedno u krevetu
02 lis 2009, 15:10
ja sam svog prije dvije sedmice preselila u njegovu sobu i nema nikakvih problema, imao je 3,5 mjeseca
cak se covjeku svidja da je sam i da se sam uspava, uzmuci se ako ga predugo drzimo, mozda tako nece ostati ali sad je tako
mislim da smo mi njemu smetali, ja cesto ustajem po noci, muz ustaje rano pa sat zvoni
stariji sin i kcerka su godinama bili s nama u sobi, nikad se nije znalo ko gdje spava i gdje ce se probuditi
kad se ona rodila bila je s nama 9 mjeseci, onda smo je stavili s bratom u sobu, pa nije ni tako islo jer je on htio nocno svijetlo a ona nije mogla spavati tako, on je htio da ona bude s njim u sobi, a i postajalo je naporno kad nas je 4 bilo u jednoj sobi, vazda veselo
kcerka ima 10 godina i jos uvijek dodje nama u krevet, ne svaku noc ali dodje cesto
stariji sin se u decembru preselio u potkrovlje u svoj "stan", znaci kad je imao 13,5 godina, bilo mi je jako tesko, kao da se odselio od nas
nema neke formule, zavisi kakvo je dijete
ako ovaj mali sef poslije htjedne spavati s nama, bit' ce tako najvjerovatnije
02 lis 2009, 21:48
Krumpirić je napisao/la:misliteljice, meni si kontradiktorna, rekla si da ne spava mirno u svojoj sobi, jer se boji kad te nema, a sad kažeš da spava mirnije u svojoj sobi, jer se ovamo budi zbog tebe?
Rekla sam da sam već probala s 4 mj ali nije uspjelo. E sad je već i on veći, sve ga zanima, zato mislim da ćemo mu mm i ja manje smetati u njegovoj sobi.
02 lis 2009, 21:50
ako tamo mirnije i ljepše spava, to je skroz druga pjesma
02 lis 2009, 21:51
Bubidea je napisao/la:misliteljice, koja je tvoja misija ovdje, zapravo?
jel netko procitao sve njene postove?
posjedanje, dohrana, spavanje u vlastitoj sobi....
sve radi po svome...sto je ok (njena stvar), ali nije ok doci na forum, ukljuciti se u raspravu i bahato odgovoriti - sto te briga kako ja radim, ja cu napraviti po svome, svako zna najbolje za svoje dijete i sl. stvari
zasto onda uopce ovdje postas?
da bi izrekla svoje misljenje koje se razlikuje od svih preporuka???
da bi se svadjala????
ja tebe ne kuzim, ja sam ovdje da nesto naucim,svaki savjet saslusam i izvucem nesto dobro iz svih tih savjeta
ne odbijam kategoricki svesto mi se kaze
da je tako, onda bih mogla utrnuti komp, jer ne bih vidjela smisao trosenja vremena na ovo ovdje kuckanje
Ne znam točno što te smeta? Ja sam više za individualni pristup, a ne generaliziranje. Npr. neko dijete sjedne s 4 mj, a neko s 8. Tko onda kaže da je dan za početak dohrane 6 mj? Ali to je već off topic.
Drago mi je jer vidim da ima još mama koje prebacuju djecu u njihovu sobu.
Ja mogu reći da je O. danas treći dan u svojoj sobi i da stvari zbilja dobro funkcioniraju.
02 lis 2009, 21:52
Krumpirić je napisao/la:ako tamo mirnije i ljepše spava, to je skroz druga pjesma

Evo mogu reći da se već dvije noći budi prvi put za hranjenje u 5 i onda spava do 8, a prije je bilo svaku noć drugačije, obično 2,4,6....
02 lis 2009, 22:08
Moj stariji sin do 3 god. spavao je s nama u krevetu, a sada je u svojoj sobi već dva mj. ima 6,5 god
a malena je još uvijek s menom.....
03 lis 2009, 21:47
Moj stariji sin spava u svojoj sobi od 3.godine,tj.otkako se primakao termin poroda pa je trebao osloboditi krevetić za bracu. Dotad je spavao s nama u sobi,nekad u svom krevetiću,nekad bi se rasplakao usred noći pa bismo ga prebacili kod sebe. Mlađi sin je sada sa mnom u sobi,spava u krevetiću,pa sa mnom,muž spava sa starijim sinom pa ko mene i tako mi svi šetamo

Ne osuđujem,ali i ne razumijem zašto žuriti s tim "prebacivanjem". Ja osobno ne bih mogla mirno spavati kad bi mi tako mala beba bila sama u sobi...Imat će kad...
04 lis 2009, 21:14
ja se oko toga ne sekiram,drugo je ako je beba bubana.mala djeca se vrlo brzo nauce na maminu blizinu(znam po starijoj kcerki,koja ne moze zaspati bez mene),zato sam sa drugim dj.malo promjenila tehniku.to valjda i ovisi od djeteta do djeteta.
04 lis 2009, 21:59
Mislim da je bolje jer na neki način smetamo jedan drugome.
od svega izrecenog mene je jedino ova recenica zasmetala.... bebi od 4 ili 6 mjeseci blizina mame nikako ne moze smetati.
ako si naumila to napraviti onda to napravi i ne opravdavaj se.
ja necu nista na ovu temu komentirati jer sam protivnik toga da se bebe sele u svoju sobu. ovo je valjda prvi put otkad sam MiBovka da cu potpisati Frrr i od rijeci do rijeci se sloziti sa njom :
i ja mislim da je za dijete dobro da je u svojoj sobi. za bebu ne.
Powered by phpBB © phpBB Group.
phpBB Mobile / SEO by Artodia.