Ako ste bar jednom čule; tog nije bilo u moje vrijeme, daj djetetu da jede i ostale žalopojke znate o čemu pričam!
Moja priča ide od dobronamjerne svekrve i svekra, koje i dalje poštujem, ali mi svakodnevno pomalo zagorčavaju
život.... Živimo s njima, u njihovoj kući što isključuje mogućnosti otvorene rasprave.
Aktivni problemi su počeli s tim da su uzimali mog sina bez pitanja u šetnju.... (ok, nigdje daleko ali hej...)
Imao je možda 3-4 mj., dan danas mi ga uzimaju iz ruke
kad im odgovara (uspijem nekih 5-10 puta dnevno reći ne, ali onda je moj limit govorenja Ne potrošen
)Svekrva je pustila posao da bi mogla bit stalno doma... i stalno je tu... stalno... I nosi ga kad god je s njim... Stavlja
ga sjedit još od prije 2 mjeseca, a tek se neki dan posjeo sam. Sve sam joj objasnila po 50 puta.
Nekidan je stavila u bočicu prvo Nan pa onda vrelu vodu, pa išla to hladit da mu da bočicu (srećom vratila sam se na vrijeme i napravila novu)
Nekoliko puta dok mu je tepala umjesto nona kaže mama za sebe... (ovo me najviše rastuži....)
Znam da sam malo odužila ali trebalo mi je to negdje napisat, makar desetinu priče, i čut da nisam luda i nesposobna, samo
prvi put mama i vjerojatno prepristojna.
Kako izlazite na kraj s mamama, rodbinom? Svima pametnijima od vas?




a ja ne mogu i neću slusat nju kako place i traži me... I taj komentar od dosta ljudi čujem.
inače majka je troje odrasle dice. I pokušaj ja njoj objasnit kako je dosta sisa, prvo ide vodenasto, pa masnije mliko, dojenje na zahtjev itd, a ona meni " a koje su to moderne gluposti" 



. A ja sa njim nisam popustila pritiscima okoline i počela ga dohranjivati prije navršenih 6 mjeseci.
. Ja sad tek znam gdje sam griješila sa A. 







)
zato su ljudi radije podstanari - i to je bolje od svakodnevnih problema o kojima pišeš.