kako sa 2 male djece

[IvaV]

Kod nas je razlika 2,3 godine. I bome, veselo je
Tek sada mogu reci da smo se navikli jedni na druge, on u nju gleda kao u bozanstvo, to se vec sada vidi. Ona je ok prema njemu, ali nikakvih izljeva emocija tu nema, podraga ga i pomazi, nasmije mu se i ode dalje svojim poslom.
Bit e veselo kada on krene u pohode, jer mu vec sada ne da niti jednu igracku, cak ni one baby zveckice sa kojima se odavno ne igra. Nadam se da ce ju to proci, uz moje konstantno tupjenje kako se igracke dijele Inace, nista ne da Katji (sestricni), svima ostalima da. Dakle, ne da mladjima od sebe.
Ona ne ide u vrtic, ali imamo super logistiku (obje bake), pa mi je neusporedivo lakse od onih mama koje nemaju nikoga. U vrtic ce najesen, taman kad on ocvrkne, pa se nadam da nece biti prestrasno.

Najdraza su mi jutra, onda se svi zajedno mazimo i zapocinjemo dan laganini, puno pjesme i veselja i zajednicke igre. Sinko u svemu sudjeluje, ona mi pomaze oko previjanja, oblacenja, mazenja i igranja.
Dosta joj je trebalo da se navikne na njegov plac i da joj to bude normalno. U pocetku se ljutila i bojala, mislila je da braco place zato sto je ljut na nju.
Sad nam je super i uzivamo, a i vi cete

I da, famozna TT faza nas jos nije dotakla, samo da je ona naspavana i sita i super je dijete. Ma,ona je zakon

[IvaV]

I dojenje meni uopce nije "lako padalo", on je cijelo vrijeme visio na sisi i bogme, to je bio tesko za iskombinirati. On sisa, a njoj se kaka. I onda udri, barem ce jedno drecati. Ili se ukakati

[patkica]

Moj je imao 4 godine kad se ona rodila. Iz moje perspektive (jedine koju imam konkretno) to je bila koma, i uvijek bih na prvu rekla da je lakše kad je razlika puno veća ili puno manja. I kod dojenja, presvlačenja ili bilo čega... uvijek je baš tada strahovito privlačio pažnju i to na način ko da je tragično zanemareno dijete. Imali smo dosta problema. OK, vjerujem da bi takav bio i da je bio manji i da je bio veći... ovisi zaista puno o djetetu kakvo je. I ponavljam - ne znam kak je s manjom razlikom, to nisam prošla.

[IvaV]

Je, patkice, mislim da je to stvarno od djeteta do djeteta. Moja P je dosta "teska", ali eto, nasli smo nacin da suradjujemo. Jako pazim da joj ne govorim stalno "ne" zbog brace. Ako ja njega uspavljujem, a ona bi da joj citam knjigu, ja kazem: naravno, moze, samo tren da uspavam bracu. Umjesto: ne mogu sada, moram uspavati bracu. Ili: moze, bojat cemo, ali ajde mi prvo pomozi da presvucemo bracu, puno mi je lakse kada mi ti pomognes. Sva si je onda vazna i sretna.

[eli]

i ja sam bila jako teška i dobila seku sa 25 mj, no mama kaže da joj nije bilo ni najmanje teško jer je beba skoro stalno spavala, a kad nije spavala nije zahtjevala ni nosanje, ni hranu, ni presvlačenje već zadovoljno zujala okolo. i od prvog dana sam bila oduševljena sekom i ni najmanje ljubomorna.
očito je više u sreći nego u pristupu.

[patkica]

Iva - iscitala sam i proucila sve te "fore" pristupa i suradnje, kao i vecina ovdje. Nije nam pomagalo, nije bas bilo tog tipa suradnje Rijetko je to i danas. Moj je imao dosta ekstremna ponašanja i nimalo razumijevanja. Zapravo je bilo najlakse prvih mjeseci, kad je ona bila nepokretna. Pravi problemi nastali su njenim kretanjem, kad je počela i sama osvajati teritorij. Nije nikad bio nasilan prema njoj (kao što je npr. sada ), al kad ti ona otpuzi npr. u neku potencijalno škakljivu situaciju a on ti vrišti MAMA BUDI SAMNOOOOOOM, ili ti pokušavaš pratit njene korake po parku a on baca kamenje u svim smjerovima po prostoru gdje ima druge djece, ili bježi na cestu. Ili kad se ti na sekundu baviš njom (vani) a on to iskoristi da se sakrije i čeka da ga nađeš negdje a ti nemaš pojma di je i tako...

[IvaV]

e vidis, ti govoris o periodu koji mene tek ceka, a vec sam sad svjesna da ce biti otprilike kao kod tebe
Al za sada suradjuje,pa me pusti da se veselim

[patkica]

ma samo hrabro i veselo

[IvaV]

sreca prati hrabre, jel?

joj, dobit cu po prstima od pomfrija, bjezim

[Plusic]

hvala vam na savjetima.
veky ja vjerujem , isto kao i ti, da u ovoj fazi nema ljubomore.

tjesim se da imam srecu da je D jako jako vezan uz tatu i da ce uvijek prije pitati tatu za nesto nego mene. ja moram biti tu i to je to, za sve ostalo je tata
takodjer , uspjeli smo iskombinirati (nadam se da ce i potrajati) da ce MM biti sa nama doma zadnji mjesec trudnoce i barem prvi mjesec (ako ne i cijelo ljeto ) kad se druga beba rodi.
vjerujem da ce u tom slucaju biti lakse jer cemo uvijek biti jedan na jedan

[olja]

tjesim se da imam srecu da je D jako jako vezan uz tatu i da ce uvijek prije pitati tatu za nesto nego mene. ja moram biti tu i to je to, za sve ostalo je tata

sad cu te ja utjesiti - identicna situacija je bila i kod nas, tj. tata je bio (doduse, i sad je) z-a-k-o-n. i sad, a i ranije, ona govori kako M. vise voli mamu, a ona tatu i jeste tako, to se zaista vidi.
ali tih prvih dana nakon poroda kakav tata, bake i sl.- spavala je sa mnom i bebom u krevetu
doduse, vrlo brzo je uvidjela kako joj je mnogo udobnije s tatom u krevetu, ali je njena izuzetna privrzenost tati nekako nestala tih prvih dana (ponavljam, dok nije skontala kako je s tatom ipak zabavnije ).

[Plusic]

nisi me utjesila olja
moram priznati da koliko god to moze biti pakleno tesko veselit cu se da ce spavati sa mnom, da ce biti vaznije sve sto ja radim nego tata
on uredno spava u svom krevetu (ali tata mora spavati na strani kreveta pokraj krevetica), sa moje strane kreveta ce biti krevetic za bebu, ali cemo njemu pusitit nek bira sa koje strane zeli spavati pa ako zeli spavati u kreveticu od bebe neka spava (ili to nije dobro ?).....

svi savjeti su super dobrodosli

[olja]

hehe, znam da te nisam utjesila - zaboravila sam smajlica staviti

[Plusic]

samo ti meni reci realno stanje koje me ceka...
s obzirom da ce ovo (rodiliste) biti prvi put da cemo se ja i D razdvojiti svaki savjet je dobrodosao (do sada jos nismo bili razdvojeni vise od par sati max).....

[enabacko]

Meni je razlika između mojih dvoje 4 godine i 8 mjeseci. Prvih dana je sve bilo super, obožavala je bracu i svima se hvalila sa njim, ali taj dobri period je brzo prošao. Danas ona ima 5 godina i 3 mjeseca a on sedam mjeseci i prije par mjeseci je počela ljubomora. Njemu izlaze zubići i nervozan je želi se nosati a ona zahtjeva svu pažnju. Ima dana kad je sve super ali ima i onih kad je sve užasno, ali sve to prođe kad vidim da se on njoj najslađe nasmije, ona mu je svetinja iako mu neda ništa svoje.

[boysmama]

s obzirom da ce ovo (rodiliste) biti prvi put da cemo se ja i D razdvojiti svaki savjet je dobrodosao (do sada jos nismo bili razdvojeni vise od par sati max).....

e, ovo ti pak ja mogu isto potvrditi... najveći strah sam imala kako će L prihvatiti odvajanje od mene u rodilištu jer ko i ti, nisam se dotad nikad odvajala od njega, čak sam natjerala mm-a da mu kupi neku bolju igračku da to bude u moje i bracino ime kad se prvi put vidimo nakon bolnice (on kupio telefon sveznalicu od fp-a, bačena li novca, uf) i dugo sam se dvoumila da li da ga dovede sa sobom na tim kratkim posjetima meni i da li mu pokazati bracu na prozor ako dođe... e, sad, to mi i nije bilo neko lijepo iskustvo... ipak je došao u bolnicu jer ja više nisam mogla izdržati da ga ne vidim (koliko sam uživala u R toliko sam patila za L i svim babama sam u sobi već bila mozak popila pričajući o njemu), ali tek 3. dan kad smo svi skupa išli doma i kad sam ja bila već malo pokretnija... kad sam ga ugledala, srce mi je stalo, dala ja njemu tu igračku, a on ju tresne od pod i bris van... nije me htio ni poljubiti ni zagrliti, a ja sva luda od hormona počnem plakati tamo na hodniku... onda se priberem i tata ga digne k meni, nekako mi se čudno stidljivo osmjehne i kaže: mama! tad smo se nosili sve do sobe (3. dan, a on 12 kg!), čekao me pred vratima da ponesem stvari i od tada je sve bilo super, igrali smo se u predvorju dok beba nije došla... tu večer sam ga ja na njegov zahtjev stavila spavati i od tada nijednu večer ga tata nije ušuškao (uspavljuje se sam), nego isključivo ja... ako R treba podoj, a on ide spavati, mm ga pridrži dok se mi u sobi ne izljubimo i izmolimo što imamo...

poanta priče je da, neovisno o tome da li će ti m biti doma ili ne, pokušaš s njim obavljati što više dnevnih rutina upravo ti, a ne m... dobro, meni R kao beba nije zahtjevan i imala sam mamu prvih par dana doma pa sam mogla provoditi vrijeme isključivo s L, ali svejedno mislim da je to najviše utjecalo na to što L i dan danas nakon 3 mjeseca nije tako ljubomoran, jer se ja prema njemu nisam puno promijenila... ima on svojih epizoda kad je ljut pa braco dobije po kapi, ali to je sve u granicama i ne događa se često, inače ga jako voli i stalno ljubi i draga...

eto, samo pazi da to 1 na 1 ne bude uvijek ti s bebom, a tm sa D-om, jer bebača dojiti moraš, ali mu pelenu može promijeniti i tm (karikiram) i nemoj očekivati puno od njega da ti savjesno sudjeluje u donošenju pelena, kremica, njemu će to biti nekad zanimljivo, a nekad će mu biti draže prokopati po komodi i sve izvrnuti dok ti očekuješ tu kremicu, a bebač gol... to je tako, oni su nam još mali i nemaju punu koncentraciju za tvoje zahtjeve.

a jesam ga odužila, sve u svemu, hendlat ćeš ti to i više nego dobro i sve ćeš odlučivati u hodu, prilagođavat ćeš se nastaloj situaciji u trenu i prekidat ćeš dojenje jer se popeo na stol (da, ti nemaš stolice, sad sam se sjetila), zatvorio u kupaonu (a ni vrata, čini mi se), prolio se vodom i sl. i bit će vam savršeno... ne bi se ni sa kim mijenjala za ništa na svijetu

[Plusic]

a jesam ga odužila, sve u svemu, hendlat ćeš ti to i više nego dobro i sve ćeš odlučivati u hodu, prilagođavat ćeš se nastaloj situaciji u trenu i prekidat ćeš dojenje jer se popeo na stol (da, ti nemaš stolice, sad sam se sjetila), zatvorio u kupaonu (a ni vrata, čini mi se), prolio se vodom i sl. i bit će vam savršeno... ne bi se ni sa kim mijenjala za ništa na svijetu

hvala ti draga
imam stolice
ali za sada jos uvije funkcionira moje NE za penjanje.
vrata imam klizna i nemam kljuc tako da se ne moze zakljucati, nema gdje

najveći strah sam imala kako će L prihvatiti odvajanje od mene u rodilištu

moj strah je obratan, naime on ce odvajanje prihvatiti super, MM ce ga svuda voditi, imat ce ispunjen dan i nece stici primjetiti da me nema, ne muci mene taj dio, vec onaj moj - moje razdvajanje

[JiA]

citam vas ovdje i tvrdim, lakse je sa blizancima nego sa dvoje djece s razmakom od dvije tri godine. definitvno !

[Barbi]

Moj je imao 4 godine kad se ona rodila. Iz moje perspektive (jedine koju imam konkretno) to je bila koma

Moj je imao 4 godine kad se ona rodila. Iz moje perspektive to je bila idealna razlika. Taman negdje malo ranije, s 3 i pol recimo je on počeo konačno pošteno spavati, postao razumniji u svim pogledima a pomoglo je i to što je strahovito želio seku. Njen dolazak nama nije bio niti najmanje stresan, dapače. Nije bilo ljubomore niti privlačenja pažnje, on je bio uključen u svemu oko nje a opet je bilo dovoljno vremena i za njega. Neću nikada zaboraviti ushićenje kojim bi svakome tko bi došao kod nas govorio "Dođite vidjeti moju seku kako je lijepa".
Stvarno jako ovisi od djeteta do djeteta.

Ali su zato sad kao pas i mačka.

[boysmama]

ali za sada jos uvije funkcionira moje NE za penjanje.

vidiš, kod mene ne pali više to NE (tatu malo više sluša), svako malo je na stolu i razgleda sa prozora aute na parkingu... sve bi to bilo lakše da ga ja u trenucima dok dojim mogu kontrolirati tj. visit nad njim i biti uporna, ali je frajer brzo skužio daje mama dok je cc van dosta bespomoćna za instant djelovanje pa to prilično iskorištava, ali, kako je to barbi lijepo rekla, sve ovisi od djeteta do djeteta... ali i od našeg stava

moj strah je obratan, naime on ce odvajanje prihvatiti super, MM ce ga svuda voditi, imat ce ispunjen dan i nece stici primjetiti da me nema, ne muci mene taj dio, vec onaj moj - moje razdvajanje

to nije ni meni bilo lako, tad sam prvi put doživila neko ljutito odbijanje s njegove strane i u vrevi hormona ne možeš da te to ne dirne ali to sve prođe i podijeli se ljubav na pola tj. naraste duplo... to je meni po odlasku u rodilište bila frka, što ako se bebač rodi, a ja previše volim L da bi mi se i on uvukao pod kožu, stalno sam govorila bližnjima, L je jedan i jedini i samo njega volim... moš misliti, mala mrcina me je na prvi pogled osvojila, a kad je tek primio cc, mislila sam da smo sami na svijetu

[Ora]

Evo i mene k vama...

Imam dvoje male djece, N ima 2,5 godine, a IE ima 1,5 mjesec...

Za sada se snalazimo, sva sreća da je N dobro i poslušno dijete s kojim se usitinu sve da dogovoriti.

Vidjet ćemo s vremenom kao će se stvari odvijati.

[patkica]

Barbi - tvoje iskustvo je potpuno drugačije od mojeg, ali je zaista prilično rijetko i zadivljujuće Tvoj sine je baš poseban po tom pitanju

[5ra]

Evi i moga iskustva , razlika među njima je 3god i 3 mj.

Prije rođenja seke F. joj se jako veselio i bio uzbuđen zbog sekinog dolaska , no kad se malena rodila , to je bila jedna sasvim druga priča. Kad smo došli kući , prema seki je bio korektan , nije joj se veselio , ali je nije ni gnjavio. Zato je prema meni pokazao veliku dozu agresivnosti , tukao me , štipao , vrištao... Mislila sam da ću poluditi u tom periodu koji je trajao dobra 3 mj. Trudila sam mu se posvetiti maksimalno koliko sam mogla , jer nije bilo pomoći baka ni mm-a koji je puno radio. Nastojala sam preko dana posvetiti barem pola sata samo njemu , čitali bi priče razgovarali , slagali kockice i dr....... Po malo sam uključivala i bebu u njegov svijet , nosila bi je kod njega , pa bi se svi skupa igrali , ona je tada počela više doživljavati svijet oko sebe i smijala mu se , na što je ovaj bio sav ponosan.

Svakim danom koji je prolazio situacija je bila sve bolja , tako da danas nakon 18 mj uživam kad ih gledam kako se druže , vole i uživaju jedan sa drugim. F. je jako zaštitnički nastrojen prema njoj , nitko joj ne smije blizu bez njegovog dopuštenja.

Što se tiče uskađivanja posla , majčinstva i kućanskih poslova , tu se još tražim , stalno imam dojam da mi je premalo vremena za sve što bi htjela napraviti. Kućanske poslove sam stavila u drugo plan , jednostavno mi je bitnije vrijeme provedeno sa njima , nego čišćenje i ostalo. Smanjila sam čišćenje stana na 2 puta tjedno.

[Krumpirić]

Moj je imao 4 godine kad se ona rodila. Iz moje perspektive (jedine koju imam konkretno) to je bila koma

Moj je imao 4 godine kad se ona rodila. Iz moje perspektive to je bila idealna razlika. Taman negdje malo ranije, s 3 i pol recimo je on počeo konačno pošteno spavati, postao razumniji u svim pogledima a pomoglo je i to što je strahovito želio seku. Njen dolazak nama nije bio niti najmanje stresan, dapače. Nije bilo ljubomore niti privlačenja pažnje, on je bio uključen u svemu oko nje a opet je bilo dovoljno vremena i za njega. Neću nikada zaboraviti ushićenje kojim bi svakome tko bi došao kod nas govorio "Dođite vidjeti moju seku kako je lijepa".
Stvarno jako ovisi od djeteta do djeteta.

Ali su zato sad kao pas i mačka.

moje iskustvo je isto ovakvo
nadam se da nastavak nije isti (oboje su zestoki, bit ce to za koju godinu luda kuca)