Odjednom budjenje po noci

[eli]

Jedna je stvar situacija kad dijete ima PROBLEM, druga je kad si mi normalnu situaciju predstavimo kao problem i pokušavamo od bebe napravit ono što nije.

očito da tebi nije bio problem imati bebu cijelu noć prištekanu za cicu. kod mene je to iz fizioloških razloga bilo nemoguće, tj. mogla sam dojiti samo nalakćena i nagnuta preko nje. tako je nemoguće spavati.
a sad mi je pao na pamet pola stoljeća star primjer moje tete. kad je završila na neurologiji zbog posljedica umora. tada je 10 mj provodila noći šetajući sa isključivo dojenom bebom na sisi. dok si zdravlje nije uništila.

[Rachica]

možda nije neprirodno, ali je neuobičajeno. rijetki su sretnici koji imaju tu čast

metode uspavljivanja dok dijete plače po meni i za mene ne dolaze u obzir. ne znam, ne želim i ne mogu utjecati na to kako će netko uspavljivati svoje dijete.

cleo - po čemu se ova kontrolirana cry out metoda razlikuje od obične? po tome što si pokraj djetea dok ono plače? i zanima me općenito koja je granica do koje se pušta plač? čak i pod cijenu da se dijete zaceni?
stvarno me interesira odgovor. ne mislim ništa loše.

evo, ja ne spavam već 10 mjeseci, dakle i ja sam u klubu očajnih. ali jednostavno ne mogu dijete pustiti da plače i da razvija osjećaj da na njegove potrbe neće biti odgovoreno ili da razvije neke traume.
zato me zanima - po čemu je ova metoda drukčija?
i čini mi se da je kod vas uspješna?

[Krumpirić]

Drugo, ne smatram da je normalno ni nužno da SVAKO dijete spava u dobi od 4mj, naprotiv, to je totalno neprirodno i djeci nesvojstveno. Kao što sa 4mj ne jedu slaninu i ne hodaju, većina ih nema potrebu tada prespavati noć.

molim referencu za boldani dio.
kod djece je svašta normalno, a nikako se ne slažem da je moja sreća bila neprirodna, već više neuobičajena jer mi je dijete, koje bi teškom mukom uspavala na sisi već sa tri tjedna spavalo 12 sati u komadu.

kod smirivanja djece, o tome se radi, ne o učenju spavanja, bitno je da se dijete ne traumatizira u cilju postizanja efekta koji majci paše.

eli, velikim slovima piše SVAKO dijete.

[eli]

ne smatram da je normalno ni nužno da SVAKO dijete spava u dobi od 4mj

sa ovim se slažem, no drugi dio rečenice kaže da je to neprirodno. što si mislila pod to? iz napisanog proizlazi da je nenormalno da dijete od četiri mjeseca prespava noć. ja kažem da je normalno, ali ne možeš to očekivati od svakog djeteta.

[Krumpirić]

ma,e,htjela sam reći isto što i ti.
Da neka djeca spavaju, druga ne. I da je to baš tako-okej.

[JiA]

Kod mene se kontrolirana cry out metoda ( iako tada naravno nisam imala pojma kako se zove, bitno je bilo da funkcionira ) pokazala jedinom mogucom i uspjesnom.

Ispocetka, bilo je ovako:

evo, ja ne spavam već 10 mjeseci, dakle i ja sam u klubu očajnih.

ali jednostavno ne mogu dijete pustiti da plače i da razvija osjećaj da na njegove potrebe neće biti odgovoreno ili da razvije neke traume

sto sa mamama koje imaju blizance a same su? Mama se ne moze duplicirati.

[Rachica]

svaka čast na hedlanj blizanaca J&A.

no, osim što mi je neprihvatljivo pustit ga da plače, niti ne mogu, on se automatski počne gušit kod bilo kakvog jačeg plača.

[JiA]

Rachi, ne trazim ja hvalu za hendlanje duplica . I ti bi ih hendlala da ih imas , nego.... zanima me koji nacin uspavljivanja je prihvatljiv u takvom slucaju.

[eli]

po meni jedan od prihvatljivih je leći sa njima, zagrlit svakog jednom rukom i pjevušiti. kad zaspu pooolaaaakoo kao da nosiš pero ili razbijeno jaje prebaciš ih u njihove krevetiće.
naravno, za dojilice sisa je uvije najlakši i najbrži način uspavljivanja. bitno je ne past u zamku visenja na sisi kao da je duda, bez da se jede. ovo je teorija, u praksi ispadne svakako.

[Rachica]

neka zadnji sati prije noćnog spavanja budu sati mirnih aktivnosti i poznatih rutina (kupanje, čitanje, pjevanje, gašenje TVa, smanjivanje rasvjete..)
- budite fleksibilni u dnevnim rutinama, ali neka one budu donekle predvidive - i pritom "uštimavaju" i slijede djetetov biološki sat
- nevjerojatno, ali istinito:) - ako dijete dobro i mirno spava po danu, dobro će i mirno spavati i po noći (tj. ništa nećemo postići dnevnim premaranjem djeteta-neće bolje spavati noću)
- pokušajte produžiti djetetovo dnevno spavanje (npr. ako djetetu odgovara spavanje u šetnji-prošetajte-zbog ovog gore navedenog)
- ubacite pred spavanje ponavljanje nekih nježnih zvukova tipa šššššššš, pajkimo.....ili nekakvu opuštajuću glazbu, koju dijete veže uz spavanje
- pripremite bebu, jer ako joj je vruće, hladno, gladna je, nije podrignula, kaka joj se...onda ovo gore ništa nema smisla
- dojite ili hranite bebu danju na zahtjev, da spavati ide sita, svejedno, nemojte ignorirati noćno dojenje, nužno je za produkciju mlijeka
- nemojte misliti da se bebi, ako je još jako zaigrana i jako je kasno, ne spava, možda je premorena, i nervozna, pokušajte početi s rutinama ranije, možda se iznenadite

kopiram tekst koji je krumpirić stavila.
e. pantley: the no cry sleep solution.

[mamashnita od noje]

kod smirivanja djece, o tome se radi, ne o učenju spavanja, bitno je da se dijete ne traumatizira u cilju postizanja efekta koji majci paše.

meni je ovo cijeli point.

[mama zry]

ja sam se duuuuuugo opterećivala s tim Bernardinim BUĐENJIMA po noći,jer mi nismo imali problem sa uspavljivanjem (dudicu u usta i ajanje) nego je problem bio sa buđenjem svakih sat vremena i nitko nam nije znao reći u čemu je problem (prijatelj od prijateljice je neuropedijatar i on je rekao da se vjerojatno radi o djetetu koje je izrazito osjetljivo na vanjske podražaje pa po noći proživljava ono što je "upijalo" po danu), i vjerujem da je tako bilo jer što je bila starija to se sve manje budila i nekako lakše "proživljavala" noć. a sa Gabrielom je stvarno sve obrnuto-jednom kad se uspijemo uspavat(a to je jedino sa cicom) onda spava koliko-toliko i njega bih stvarno trebala naučit da se nauči sam uspavat,a to mi se čini nemoguća misija... ili sam jednostavno prelijena i linija lakšeg otpora dođe do izražaja

[Masha]

no, osim što mi je neprihvatljivo pustit ga da plače, niti ne mogu, on se automatski počne gušit kod bilo kakvog jačeg plača.

ona ferberova metoda između ostalog kaže da djeca znaju od pustog plača i povraćati. tada je potrebno to dijete oprati, sve očistiti, promijeniti posteljinu i nastaviti s metodom... ja ne znam koja bi majka to tako hladno mogla odraditi.

ja sam i danas hiperosjetljiva na plač moga klinje... i danas skačem ko oparena čim zaplače. znam da sam i ja kriva za puno stvari, od toga da je on naučen da ja skačem na svaki mig, do toga da ZNA da ću ga ja uspavati ako se noću probudi, ali ja sam to sad jednostavno tako prihvatila. to je isto dio majčinstva. tako je kako je. i znam da se neću tako skoro naspavati, iako mi dijete ima 2,8 g.
da mi je netko rekao kad je imao 10 mjeseci da će trajati toliko dugo bila bi se ,a sad vidim da se sve da preživiti

sretne su one mame čija djeca bez problema spavaju i koje ne znaju što to znači doslovno probdjeti noć uspavljivajući bebu.

[mama zry]

Slažem se s Mashom i ja sam to prihvatila kao dio majčinstva,jer kaj je 5 godina nespavanja naspram cijelog života!?

[cleonikky]

cleo - po čemu se ova kontrolirana cry out metoda razlikuje od obične? po tome što si pokraj djetea dok ono plače? i zanima me općenito koja je granica do koje se pušta plač? čak i pod cijenu da se dijete zaceni?

Sa konroliranom cry-out radis slijedece:
nakon cice/bocice ili sta vam je vec zadnji ritual pred spavanje spustas bebu u krevet s rijecima da je vrijeme za spavanje, da slatko spava, laku noc,sshhhh...poljubac i izlazis iz sobe.
Beba pocinje plakati- pustis je par minuta, ulazis u sobu, smirujes je, opet isto ponavljas "laku noc, vrijeme je za spavanje"
Beba opet place, opet isto...
Koliko puta? Mozda 10, 20. Mozda i 50. Ovisi o tebi.
A o tebi (ne bas tebi, nego majci) ovisi i tih "par minuta". To je sad individualno. Ako mozes 5 min dobro, ako ne 2. Meni se i 2 minute jakog plakanja cini kao 2 sata i ja ne pustam ni toliko.
Dakle, bez previse price, izbjegavas "eye contact".

Ono sto mi trenutno provodimo vise je kontrolirano kenjkanje nego kontrolirano plakanje. U slucaju da place 1 min ulazimo u sobu i smirujemo. U sustini, pokazujes bebi da si pored nje, da si tu uvijek kad te treba...ali sad je vrijeme za spavanje.
Nacin smirivanja- opet individualno. Sto pali kod mog djeteta mozda nece kod tvog. Mi je ritmicki udaramo po guzi uz shhhh. Onda se ona smiri i zaspe. I kad skuzi da nema lupkanja po guzi promeskolji se. Nekad zaspi, nekad je potrebno ponoviti postupak.


Edit: pisem u nastavcima, pa dodajem, da mi ne pojede post.

Zadnja izmjena: cleonikky; 19 vel 2009, 05:46; ukupno mijenjano 1 put/a.

[cleonikky]

Teaching your baby to self settle at bedtime can be one of the biggest challenges you will face with your baby's sleep. It is an essential step in your baby learning to sleep through the night.

Babies naturally stir or wake at the end of each sleep cycle, and need to be able to resettle themself back to sleep. Until your baby can fall asleep by herself, she will continue to wake crying in the night and need your help to fall back to sleep.

One of the key issues to address with self-settling is sleep associations. This means what does your baby think she needs to fall asleep. If she has a sleep association that involves you, then she will think she needs YOU to fall back to sleep.

If you are currently feeding, rocking or holding your baby while she falls asleep, this is likely to be the main reason for any night-waking, as your baby has a sleep association that needs you there.

For example, if you feed a six month old baby to sleep, you reinforce to your baby that she can't fall asleep unless she is fed to sleep. As she gets older, she is likely to be catnapping during the day and also waking every 2 hours during the night. As long as you continue to settle her by feeding her, she will continue in this pattern of night-waking.

[cleonikky]

Teaching your child to sleep through the night

If your baby or toddler is sleeping through the night, great! However if your child is not getting enough quality sleep at night, it can impact on their development and behaviour (eg lots more crying or tantrums).

And what about the impact that months or years of broken sleep has on Mum’s health and energy? It's hard work being a mother, even when you are well rested. You have every right to a full night sleep once your baby is old enough to not need feeding during the night, which is usually after about 4 months.

Research shows that 50% of 6 month old babies not sleeping through the night are still having sleep problems as preschoolers! So make the decision to teach your child to be a great sleeper, rather than relying on luck to change their sleep habits. And the quicker you start to teach your baby to sleep through the night, the quicker they will sleep through!!!!

The following tips for teaching babies over 4 months to sleep through the night may be just what are needed for your whole family to get a full night’s sleep:

Teach your child to fall asleep without being fed or rocked to sleep, so she learns the skills to resettle during the night. There are many techniques you can use, depending on her age and what you are comfortable doing. Click here for more information on self settling.
Use a structured daytime routine, with set feed & sleep times, so your baby knows what you expect & when. Ensure your child doesn’t get over-tired during the day, by having bedtime by 7pm, continue with day sleeps and avoid short catnaps in the car. Overtired babies and children are harder to settle and often have disturbed night sleep.
Use a relaxing bedtime routine, including bath, stories in bed and music to help your child unwind and fall asleep.
Do a dreamfeed (feed your baby while she is asleep) at about 10pm, to ensure your baby has a full tummy to last through the night. From 4 months babies can usually last from 10pm until morning with no night feeds, and from about 9 months, they should not need any feeds after 6.30pm until morning.

[cleonikky]

The 7 Sleep Stealers

There are seven main “sleep stealers,” or reasons your child isn’t sleeping well; she may be affected by one of them, by a combination of several, or—if you’ve hit the jackpot—by all seven.

#1: No Consistent Bedtime Routine
Though most parents know a bedtime routine is a good idea, it is hard to be consistent, either because there’s too much to do or because your child has so much energy that it’s hard to slow her down. Still, a predictable wind-down routine is one of the most important tools your child needs to sleep well.

Tips:


Physical activity should come before the routine
Routine should last 15 to 60 minutes at nighttime, and about 10 to 15 minutes before a nap
Do routine in the same room where your child sleeps
Do approximately the same activities each time in the same order

#2: Your Child Needs You to Fall Asleep
It’s the most natural thing in the world to rock or feed your child to sleep, but doing this doesn’t help him stay asleep all night - many children who fall asleep this way awaken repeatedly.

These disruptions are often caused at least partially by their dependence on certain conditions, or “sleep associations” - anything your child associates with falling asleep, including being held, rocking, sucking or falling asleep with a parent. Throughout the night, your child drifts into lighter sleep phases to check out her environment. During these “partial arousals,” she’s not fully conscious—and as long as nothing has changed significantly since she fell asleep, she returns to deeper sleep. But for many children, if something is different, this raises a red flag and she will need you to recreate the same conditions that were present when she fell asleep in the first place.

Not all associations are bad; what’s important is that your child can recreate them on his own and put himself back to sleep.


#3: Poor Sleep Environment
Your child’s environment plays a very important role in her ability to sleep well. She needs to be protected from disruptions that can prevent her from settling to sleep, sleeping deeply, and sleeping for the right length of time.

Tips:

Your child’s crib or bed should be all about sleep, and whatever doesn’t contribute to sleep should go.
On a scale of 1 to 10, 10 being dark, your child’s room should be an 8 or 9.
Protect your child from distracting sounds with white noise. You can use a fan, air purifier, or white noise CD.
Dress children in something warm enough to protect them without a blanket (such as a sleeping bag).

#4: Misusing Sleep Aids
Sleep aids include pacifiers, swaddling, music and blankies. Although some sleep aids lead to sleep associations, not all are detrimental. What’s important is that you know when they are appropriate and when they interfere with sleep (eg do they need you during the night?)


#5: Mistimed Sleep Schedule
Allowing your child to stay up until he seems tired is one of the surest ways to guarantee a bumpy night of sleep. One reason is that your child will probably wake early, due to morning light; the other is that your child will likely become overtired.

For children of every age, there are optimal “sleep windows” in which it is easiest to drift off into sleep. If your child goes too far past this window, his body becomes stressed and produces the hormone cortisol, which acts as a stimulant, like caffeine and can cause your child to act “wired” or appear to get a second wind.

Most children do well with a bedtime between 7:00 and 8:00 PM; 8:30 is the latest bedtime we recommend up to age 10.

Choosing a consistent bedtime doesn’t mean that your child won’t ever be able to stay up late for a special occasion or a family night out; If he does stay up late one night, try to put him down on time the next. Most children need at least 11 hours of sleep to function well. And bedtime is the time when your child is in her cot or bed with the lights out.

#6: Limit Testing
Your child may not want to go to sleep because he doesn’t want to miss the action, and your older child wants more control than he did as a baby. Put the two together, and you have a child who will do everything he can to stall and prolong bedtime.

We hear stories from parents about their children’s award-winning performances as they try to delay bedtime. Pulling out all the stops, they act as though they’re in the Sahara dying for water or insist that they’ll waste away in the middle of the night unless they have a bedtime snack. If your child isn’t highly verbal yet, she may simply tantrum when you try to put her to sleep.

Either way, the drama can be intense and almost always gets a reaction from parents. It can be tempting to give in to the demands of your adorable toddler, but delaying bedtime isn’t good for either of you.


#7: Night Noshing
To be successful in learning how to sleep your child needs to have one clear, consistent response to his night wakings. If you sometimes feed him when he cries and sometimes do not, he’ll become confused and will cry longer and harder overall.

You may be wondering how your baby will make it all the way through the night without feeding. You have every reason to be concerned about this if your child is used to eating at night, but by the time a baby is 5 months old and weighs 15 pounds, she should be able to sleep all night without a feed.

If you have a toddler who is growing well, he is perfectly capable of taking in all of the necessary calories and hydration during the day.

[Krumpirić]

nakon cice/bocice ili sta vam je vec zadnji ritual pred spavanje spustas bebu u krevet s rijecima da je vrijeme za spavanje, da slatko spava, laku noc,sshhhh...poljubac i izlazis iz sobe.
Beba pocinje plakati- pustis je par minuta, ulazis u sobu, smirujes je, opet isto ponavljas "laku noc, vrijeme je za spavanje"
Beba opet place, opet isto...
Koliko puta? Mozda 10, 20. Mozda i 50. Ovisi o tebi.
A o tebi (ne bas tebi, nego majci) ovisi i tih "par minuta". To je sad individualno. Ako mozes 5 min dobro, ako ne 2. Meni se i 2 minute jakog plakanja cini kao 2 sata i ja ne pustam ni toliko.
Dakle, bez previse price, izbjegavas "eye contact".

Zanima me kako bi se osjećale da komunicirate s nekim, onako kako znate (a beba zna plačem-kenjkanjem), a on napusti prostoriju i kad se u nju vrati...izbjegava očni kontakt s vama..
U ovom se slučaju dijete uopće ne tretira ko ČOVJEKA.

[Krumpirić]

Rachi, ne trazim ja hvalu za hendlanje duplica . I ti bi ih hendlala da ih imas , nego.... zanima me koji nacin uspavljivanja je prihvatljiv u takvom slucaju.

rekla bi isto što i Rachi, ne mislim da se i jedno dijete mora nosat ni uspavljivat na cici, ni išta slično...ali se treba biti uz njega i mazit ga i...
a kamoli blizanci, ko bi očekivao da se npr. nosaju oboje..ali se može bit s njima i mazit ih, a na napuštat prostoriju i izbjegavat kontakt i ostalo što sugerira cryitout.

[Krumpirić]

Teaching your child to sleep through the night

If your baby or toddler is sleeping through the night, great! However if your child is not getting enough quality sleep at night, it can impact on their development and behaviour (eg lots more crying or tantrums).

And what about the impact that months or years of broken sleep has on Mum’s health and energy? It's hard work being a mother, even when you are well rested. You have every right to a full night sleep once your baby is old enough to not need feeding during the night, which is usually after about 4 months.

Research shows that 50% of 6 month old babies not sleeping through the night are still having sleep problems as preschoolers! So make the decision to teach your child to be a great sleeper, rather than relying on luck to change their sleep habits. And the quicker you start to teach your baby to sleep through the night, the quicker they will sleep through!!!!

The following tips for teaching babies over 4 months to sleep through the night may be just what are needed for your whole family to get a full night’s sleep:

Teach your child to fall asleep without being fed or rocked to sleep, so she learns the skills to resettle during the night. There are many techniques you can use, depending on her age and what you are comfortable doing. Click here for more information on self settling.
Use a structured daytime routine, with set feed & sleep times, so your baby knows what you expect & when. Ensure your child doesn’t get over-tired during the day, by having bedtime by 7pm, continue with day sleeps and avoid short catnaps in the car. Overtired babies and children are harder to settle and often have disturbed night sleep.
Use a relaxing bedtime routine, including bath, stories in bed and music to help your child unwind and fall asleep.
Do a dreamfeed (feed your baby while she is asleep) at about 10pm, to ensure your baby has a full tummy to last through the night. From 4 months babies can usually last from 10pm until morning with no night feeds, and from about 9 months, they should not need any feeds after 6.30pm until morning.

prvo:prva rečenica nije istinita-nijedno "nespavalo" se nije sporije razvilo niti se drugačije ponašalo jer je manje spavalo ko beba , niti je bilo gore raspoloženo danju, eto, ja to MOGU potvrdit, a može se javit i neka friška mama bebe, npr.mahima , čije dijete se budi svakih sat i češće za cicanje i i dalje je najveselije dijete na svijetu. I izuzetno napredno.

drugo: nije istina da nakon 4mj bebi ne treba dojenje po noći, to da je mama umorna-razumijem, ali nije istina. Nema ništa loše u tome da se smanjuje, ako je mama(ko što kaže eli) premorena, ali beba će s buditi za dojku jer pokušava održati maminu produkciju, a već sam rekla da su noćna lučenja hormona drugačija od dnevnih.

treće, prepunjavanje djeteta prije spavanja može imati suprotan efekt ovome ovde navedenom, kao spavat će ako ga najedeš u 10pm, htjelo to dijete ili ne..kako to? Šta mu se, ako ne želi tada jesti i nije mu vrijeme, neće poremetiti probava?

[MjesecevaZraka]

Osobno, ovo mi je strasno:

izbjegavas "eye contact".

Osobito ako dolazi od osobe koja je primarni skrbitelj za dijete tijekom dana. Sumnjam da to, ako traje dulje od par dana, ne utjece na razvoj attachmenta izmedju djeteta i te osobe.
Dijete se rano uci da nece bezuvjetno dobiti ljubav i skrb, vec samo u "radno vrijeme" roditelja?

I ovo pisem bez osude ili namjere da se svadjam , za cure koje jos nemaju stav o ovome... nadam se da nece ovu i slicne metode niti uzimati u obzir.

[thinkPINK]

Ja sam sklonija djelovanju nego cekanju. Tako i po ovom pitanju. E sad ovaj dio djelovanja mi je jos mutan. Roditeljstvo - odgovarati na djetetove potrebe, "ne vuci ni naprijed ni nazad" i u ovom kontekstu nespavanja dozivljam kao poziv na djelovanje. Ponovo kazem, izvedba mi jos uvijek steka.

Uzimajuci u obzir fiziologiju djecjeg sna, ja i dalje vidim prostor za ucenje spavanja. Mislim da je kljucno neke od metoda primjenjivati na dosljedan al opet ne rigidan nacin. Pri tome mislim da roditelj treba biti dosljedan u metodi koju odabere ali opet ne se rigidno drzat opisane metode jer je svako dijete a bome i roditelj razlicit. Ove metode cry outa su u nekim varijantama, ali po svojim bitnim obiljezjima stare metode kao nasljede bihevioristickog pristupa, gdje se djecu tretiralo kao tabulae rase. Dakle bitan je podrazaj i odgovor, ono "izmedu" u ovom slucaju cijeli niz kognitivno-emocionalnih faktora, nije bitno, to je "crna kutija". Ono sto se spominje kao problematicno kod ovih metoda u smislu mogucih psiholoskih "oziljaka" najvise se odnosi na razvoj privrzenosti prema roditeljima a koja ima utjecaje i na kasnije ponasanje odraslih. No, privrzenost se razvija kroz cijeli dan, a ne samo pred spavanje. To opet ne znaci da izraziti stres prije spavanja nema utjecaja na taj razvoj.

Opet, s druge strane znam da cu kada mi dijete bude vikalo prvi put u ducanu "Maaaamaaaaa kupiiii miiii..." izreagirat na situaciju naizgled "nereagiranjem", dakle prihvatit cu jednu od metoda i svojim ponasanjem, odgovorom na njegovo ponasanje cu djelovat na njegovo buduce ponasanje. Dakle djelovat cu imajuci na umu kako i zasto. Necu "odgovarat" na njegove potrebe doslovno, na nacin da cu mislit ocito je djetetova potreba imati sad u ovom trenutku ono sto trazi da mu se kupi. Jer kako sam jednom procitala zanimljiv slucaj gdje je dijete samo "zeljelo zeljeti", pitanje je prepoznati pravu djetetovu potrebu koja se krije iza nekog ponasanja. Jel to lakse kad su stariji ili ne nemam pojma. Nadam se da ce biti.

Primjer, moje kratko iskustvo kao majke govori mi da dijete ne trazi dojenje uvijek zbog gladi, ali na taj nacin izrazava svoju potrebu za recimo utjehom, sigurnoscu, majcinom blizinom, a odgovaranje na tu potrebu dojenjem u nasem slucaju donosilo je stetu u odnosu na dizanje i mazenje, nosanje, pjevanje u takvoj situaciji (bilo bi mu jos vise muka i jos vise bi bljuckao i plakao trazio dojiti i tako u krug). Dakle, tu smo potrebu zadovolji na drugi nacin. Da mu od dojenja nije bilo muka, ne bi trazila dalje drugi nacin jer bi nas oboje taj zadovoljio. I to bi bilo uredu. Al eto, slucaj je bio da smo imali problem pa smo trazili drugo rjesenje. Zato se ja uvijek pitam koja se potreba krije iza toga ponasanja, pa tako se pitam i za ovaj slucaj cestog nocnog budenja.

Jos jedan zanimljiv dogadaj iz mojeg iskustva a odnosi se na spavanje, na pocetku sam bebu dizala na prvi i svaki plac iz krevetica i tako smo znali imati visesatna uspavljivanja (dnevna) i jednom se desilo da nisam mogla odmah dotrcati do krevetica i plac je nakon manje od minute prestao a beba zaspala. I ja sam onda pomislila pogorsavam li ja svojim ponasenjem i stalnim dizanjem njegovu nervozu. Je li to pravi nacin odgovaranja na njegove potrebe. I pocela sam u mislima vagati je li za njega bolje da je nervoza trajala tih manje od minute nakon koje je sljedilo spavanje ili je za njega bolje da na plac ga umirujem i da sve skupa traje sat-dva.
Tesko je tu odvagnuti, s jedne strane mozda se razvije kratak intenzivan stres, a s druge strane manje intenzivan stres duze traje. Opet odgovor je mislim individualan i pitanje sigurno sto znaci kratko-dugo i manje i vise intenzivno, al da ne duljim...

Malo sam isla u sirinu kako bi objasnila svoj stav prema ucenju spavanja jer on nije izoliran i odraz je jednog generalnog pristupa koji kao roditelji odabiremo, provodimo.

Tako se ja ne zadovoljavam, ne zaustavljam na objasnjenju nezrelog zivcanog sustava. Mozda je kod mojeg malise to u pitanju, ali kako neke bebe spavaju cijeu noc, mislim si mozda i nije, mozda njemu treba pomoc u stvaranju navike spavanja. I ne vidim razloga zasto bi cekala da on sam sazrije jer se ja i tu pitam kako znati da se opet ne radi o ucenju - njegovom samoucenju mozda po principu pokusaj-pogreska, a ja kao roditelj u tom slucaju ne cinim nista, ne pomazem.

[eli]

"eye contact - ako ga oduzmeš bebi koja je naučena imati ga i noći, vjerojatno je šok. zato sam ja od prvog dana noćna dojenja i presvlačenja obavljala u mraku. ok, uzmeš bebu kad plače k sebi, nahraniš, ljuljaš ležeći, ali bez svjetla i bez dizanja.na kraju krajeva, ni u trudnoći kad beba krene divljati usred noći ne dobije šetnju i svjetlo, na to je mama eventualno nauči nakon što se beba rodi.

[MjesecevaZraka]

beba ne zna sta je noc, a sta je dan, to mi znamo
kontakt ocima ne podrazumijeva razbudjivanje, verbalnu komunikaciju ni igru, podrazumijeva izmjenu uvazavanja i poruku neverbalnu da znamo da bebu nesto muci i da cemo joj pomoci

tp, tvoj primjer reagiranja je primjer pocetnicke greske reagiranja na prvi kme, nema veze s ucenjem spavanja (ja osobno ne vjerujem u to.. onda bi i odrasle koji pate od nesanice ili slabo spavaju mogli nauciti da zaspu ili bolje spavaju).. npr. ja pricekam da vidim hoce li se beba sama umiriti ili razbuditi, tek kad se razbudjuje ili je uznemirena, ja se umijesam, ne reagiram na prvo meskoljenje

[thinkPINK]

Mz nisam ja to niti napisala kao primjer za ucenje spavanja nego kao primjer za moje rodteljsko odgovaranje na djetetovu potrebu i prepoznavanje sto je to potreba i kako na nju reagirati. I da kao primjer pocetnickih greski.

[Rachica]

kod ove metode - problem je što je cijela priča usredotočena na ponašanje, znači - "želim naučiti dijete da samostalno zaspi" a potpuno zanemaruje emotivni aspekt djeteta i njegove osjećaje.
puštajući dijete da plače, možda ćemo uspjeti "naučiti" ga da se sam uspava no pod koju cijenu.
ova metoda je 1. puta objavljena 1890. godine, kasnije se modificirala,. ali je u osnovi ista. mislim da smo išli naprijed po svakom pitanju, zašto ne bismo i po ovom.

moje dijete se budi u plaču cca svakih 20 - 30 minuta u toku noći i ne, ne pomaže uvijek sisa kao utjeha, ponekad je dovoljno da ga dignem u naručje, da osjeti moju blizinu, jeli nešto ružno sanjao, osjeća li se uznemireno, proživljava li u snu burne dnevne događaje, neznam; no, u krajnjoj liniji - to mi nije bitno. važno mi je da zna da sam ovdje, da zna da postoji netko tko će odgovoriti na njegove potrebe.

zašto ne pokušati na onaj već napisan način, stvoriti atmosferu spavanja, povezati ju s rutinama, a kod noćnih buđenja jednostavno biti uz dijete. ne kažem da ga treba nositi i nunati, samo biti uz njega, maziti ga, tiho mu pričati...

jednostavno ne mogu provariti pomisao na dijete koje neutješno plače i na taj plač ne dobiva nikakav odgovor

[Tonka.M]

u dobrom dijelu posta bi mogla potpisati TP. Pogotovo u onom reagiranju na prvi kme. No sebi sam to uvijek opravdavala time da je ionako bio dosta dugo odvojen od mene pa nije bed.
E postao je bed kad sam ja počela pucati. Kad smo imali dvosatno uspavljivanje nosajući se i nunuškajući na rukama - nisam smjela sjest ni stat jer bi se plač pojačao. Velim pojačao jer je znao i na rukama po sat vremena plakazti A onda bi i ja počela plakati. I lupati rukama u zid. I sjediti (nakon što bi mi ga netko uzeo) u kutu sobe i blejati pred sebe.
Prva knjiga koju sam nabavila je bila upravo ona koju Krumpirić spominje no nije bilo uspjeha
Kod nas je problem i što prek dana zbog silnih odlazaka doktorima i vježbica u najrazličitija doba nismo mogli uspostaviti rutinu dnevnih odmora. Uvečer smo je imali, ali nije pomagala.

Onda sam čula za Faberovu metodu i pokušala s njom, prilagodivši je sebi. Baš sam i curama pričala koliko sam oduševljena jer je Teo i po danu i navečer sam zaspao u roku par minuta bez puno prolivenih suza (plač od minute-dvije prvih dana, kasnije bi se samo okrenuo na trbuh i zaspao).
Idila je trajala kojih tjedan i pol, a onda bi počeo vikati i otimati se čim bi bilo vrijeme spavanja. Pa sam shvatila da ta metoda očito za njega nije dobra. Ili možda za mene!

Sad imamo opet duža uspavljivanja, al ono što se pomaklo prema pozitivi jest da uspjeva zaspati dok ja sjedim pored kimbača i pričam mu i mazim ga (masiram stopala) ili kad smo zajedno u bračnom krevetu. Po noći ima jedno buđenje za klopu (stvarno je gladan, probala sam tješenjem, nosanjem, vodom, čajem... baš traži hranu), nakon toga zaspi pa se opet probudi kad cvili da oće k nama u krevet na porciju maženja I to mi uopće nije teško, dapače, volim te trenutke. Za dnevne odmore dovoljno je da ga stisnem k sebi trbuh na trbuh, glavu na rame i on spava za minutu.

ali istovremeno su nam prestale i vježbice i imamo određeni dnevni raspored tako da dio uspjeha pripisujem svakako i tome. A veliki je dio i u mojoj smirenosti.


Ono što sam htjela reć je da mogu shvatit mame koje se odluče za bilo koji način, dokle god brinu o dobrobiti djeteta. Ili kako bi rekla nona moje drage prijateljice: mater mora i sebe nahraniti da bi mogla brinuti o ditetu!

[cleonikky]

nijedno "nespavalo" se nije sporije razvilo niti se drugačije ponašalo jer je manje spavalo ko beba

neki dan sam gledala na TV-u dokumentarac o djecijem nespavanju- znas li da ako djete ne spava koliko mu je potrebno (ovisi o djetetvoj dobi) ostavlja trajne posljedice na mozgu ?
I definitivno vjerujem su da bebe koje manje spavaju nervoznije, nemirnije. Generaliziram ovdje, ali ima dakako djece koje funkcioniraju savrseno i sretne su i vesele tokom dana bez obzira na kolicinu sna.
Moj A je cisti primjer sretnog i veselog catnappera. Nakon kljucanja od 10 minuta bio je odmoran kao da je spavao 2 sata

nije istina da nakon 4mj bebi ne treba dojenje po noći,

mojima definitivno nije trebalo dojenje kao hrana, jer nakon par zaveslaja po cici utonu opet u san. Dakle cica= uspavljivanje.

Dijete se rano uci da nece bezuvjetno dobiti ljubav i skrb, vec samo u "radno vrijeme" roditelja?

Ne slazem se. Moje radno vrijeme je 24/7 a ne samo po danu. Zbog cega mislis da nece imati bezuvjetnu ljubav? Zbog izbjegavanja "eye contacta"? Nonsens.
Pod to izbjegavanje mislila sam upravo ono sto je eli opisala, tisina, zamracena prostorija, nema interakcije - ne nuzno bas eye contact...ali vidim da se svaka rijec baca na vagu Ne eye contact samo iz jednog razloga- da bebi ne das motivaciju za igru u sred noci.

TP- potpis na tvoj kompletan post, krasno receno.
i ovo bih posebno naglasila:
Pri tome mislim da roditelj treba biti dosljedan u metodi koju odabere ali opet ne se rigidno drzat opisane metode jer je svako dijete a bome i roditelj razlicit.

kod ove metode - problem je što je cijela priča usredotočena na ponašanje, znači - "želim naučiti dijete da samostalno zaspi" a potpuno zanemaruje emotivni aspekt djeteta i njegove osjećaje

nikad, ali bas nikad nisam zanemarila djetetove osjecaje.

važno mi je da zna da sam ovdje, da zna da postoji netko tko će odgovoriti na njegove potrebe.

apsolutno, ali to nuzno ne moram biti ja- majka/cica, moze i otac zar ne?

jednostavno ne mogu provariti pomisao na dijete koje neutješno plače i na taj plač ne dobiva nikakav odgovor

ni ja, zato nikad nisam ni pokusala pomislit na cry it out metodu, ali sam nasla nasu metodu koja cak nije ni controlled crying - mnogo je blaza i od nje. I opet naglasavam koliko je vazan individualan pristup. Da li imam srecu da mi djete to prihvaca lako? Mi nikad nismo usli u sobu vise od 5 puta.
Veceras sam je nakon cjelog rituala kupanja, mazenja, tihog pricanja u sobici i mahanja svakoj zivotinjici na zidu za laku noc podojila i potiho pjevusila.
Nakon dojenja sam je spustila onako omamljenu od cice (ali jos uvijek budnu) u krevetic. I zbog moje navike da utone u san 2-3 puta sam je pomazila po peleni. Ona se promeskoljila, ja sam izasla iz sobe i ona je ZASPALA!

A samo 10-ak dana ranije to tapsanje po guzi i uspavljivanje je ponekad znalo potrajati i po 30 minuta. Uglavnom 10-ak, ali znalo se desit i duze.
Mislim da joj radim dugorocnu uslugu sto skracujemo vrijeme tapsanja po guzi dajuci joj sansu da sama utone u san.

[Rachica]

cleo - činio mi se da ti pišeš samo o uspavljivanju, no što je s buđenjem po noći? ne budi se?

i nije moj post bio upućen tebi, govorila sam generalno o metodi pusti da plače.