Gledam svog sina koji spava, nije vise beba. Mada je oduvijek pokazivao sta i kad hoce, sada je u fazi da uci svoje granice/mogucnosti i sl. i odjedanput nije vise mala beba, vec jedan divan pametan djecak. I sjecam se da dok je bio mali, kad sam otkrila ovaj pdf da sam brinula puno, nespavala puno (mislim ne spavam i sada
Ne znam sta mi je, mozda me hvata neko pateticno stanje, ali zelim poruciti svima vama/nama majkama na ovaj pdf, da ne zaboravimo da prebrzo rastu. Da zagrlimo nasu djecicu, nosimo ih, ljubimo... da ce se sudje oprati, roba ispeglati, da cemo se naspavati i odmoriti.
Mozda ovaj topik nema smisao, ali sam osjecala potrebu da ga otvorim.
Ljubite svoju djecicu, prebrzo odrastaju




















(osim kad su rate kredita u pitanju
) i stvarno niti se ne okreneš a naši bebači su već samostali mali ljudi.