evo i mene
cure 8 i pol godina.
kod nas jos uvijek ljubomora na snazi, vjecna borba tko je bolje , vise , kom sam rekla super a kome suuuuper , i tak..
i dalje stojim kod toga da nakon prohodavanja je pjesma , pa skidanje pelena, pa samostalnost i tak. sto su vece ipak je puuuno lakse. ima musica ima svega no to je neusporedivo s prvom ili drugom godinom do trece...
robu nemamo svaka svoju, ni nista drugo, ko sta dograbi, evenutalno imaju svaka svoje u toliko sto je razlika u visini za jedan broj pa l. nosi cesto robu od z,kad ju ova preraste i tak...
inace u skoli ok, fino mi je to sto s ucenjem nemam neke veze a i netrebam ih ispitivat i kontrolirat zadacu vec sam ih to odmah naucila u prvom da se zamjene i da ispituju jedna drugu
ja isto budem nekad jadna koliko mi odrastaju no kako su jedinice tako su i bebe jos uvijek , vole se maziti jako, nosati, sjediti u krilu, na meni i sl...
ne mogu se oteti osjećaju da bi sad znala više uživati u njima i da mi je previše dragocjenog vremena samo procurilo kroz prste
ovo sigurno , jer nekako sam komplicirala previse i gubila vrijeme na neznam kaj umjesto da sam se prepustila...
jako puno se igraju zajedno, a u skoli su skroz odvojene, svaka ima svoje drustvo , no i paze jako jedna na drugu, tu sam neumoljiva i to im ne bi tolerirala da je drugcije.tak filam ih puno oko toga kako je to divno sto imaju jedna drugu i da su jedna drugoj najbolje prijateljice
aktivnosti imaju iste, no u glazbenoj su sada odabrale razlicite instrumente pa sad ne znam kako ce to funkcionirati- ali , nisu bile spremne npr sada kada je trebalo ici na neku audiciju koju su silno htjele i to iz straha sto ako jedna prodje a druga ne. pa su odustale obje.
uglavnom zakljucno ; takmicenje, ljubomora nas obiljezavaju...
mogle bi cure opet neko okupljanje blizanaca lupit u zg , nismo dugo. djeca velika , sad bi se i ispricale
