Velika ili mala...

...razlika izmedju prvorodjenog i drugorodjenog?
I uopce, hocete li (zelite li) imati vise od jednog djeteta?

Bas me zanima vase misljenje i iskustvo, a i zelje. Ako imate jedno, biste li htjeli jos jedno ili vise djece? Ako imate dvoje, kolika je razlika i koje su po vama prednosti, a koje mane? Ako imate troje-kak ste skupili hrabrost, izmedju ostalog :mrgreen:

, a za one sa cetvero, moj duboki :klanja

Mi imamo P, 16 mj, a polako mi se mota zamisao o jos jednoj bebici. Valjda mi je toliko vremena trebalo da zaboravim. Nije bas da se odmah bacamo na posao, al da se desi, nikako ne bi bio bed. :proljece

Realno, mislim da necemo jos oko godinu dana, ali eto, sama pomisao mi vise ne tjera strah u kosti. :mrgreen:

Moja bi se beba ABD trebala rodit na Marinov 4. rodjendan.
Marin se jako veseli, dovoljno je zreo i pametan da zna sve što to donosi, vjerojatno mu neće biti jasno da je istovrijedan(kako glupa riječ) i da nije kralj svijeta (jedinac objema parova baka i dida, striki, ujki, jedino dijete u "ekipi" mojih ili mmovih frendova), ali mislim da će bit fizički lako :klanja

Da je razlika manja bilo bi užasno u početku, al puno lakše kasnije...tako da...
Ja umišljam da je od 3-5 godina razlika idealna...sad...

Ma, svatko ce ti reci drugacije.
Ja nemam sto usporediti, ali ipak stojim iza tvrdnje da je lakse imati dvoje odjednom nego dvoje male razlike u godinama ( npr. godinu, dvije ).
I sad kad razmisljam, super mi je ova razlika od 7, 8 godina kakva se meni eventualno sada moze dogoditi. :dunno

J&A je napisao/la:Ma, svatko ce ti reci drugacije.

pa to mi je i cilj :lol

, da cujem razlicita iskustva.

Krumpirić je napisao/la:Moja bi se beba ABD trebala rodit na Marinov 4. rodjendan.

Da, svako ce ti reci drugacije, naravno.

Osobno imam iskustva i s jako velikom razlikom i jako malom.

Moja seka je od mene starija 9 godina i to zbilja jeste velika razlika koja se sad uopce ne osjeti. Ali zato nismo imale zajednicko djetinjstvo, nismo imale nista zajednicko (osim roditelja i odjece koju sam nasljedjivala od nje

) - kao da smo bile jedinice i ona i ja. S druge strane, nas dve smo toliko bliske od prvog dana, toliko se volimo i "imamo svoj mali svijet" kako su to nasti roditelji voleli da kazu, da ne bih mogla zamisliti svoj zivot bez nje. Ne svadjamo se nikad (i daljina nas sigurno sprjecava u tome), jedna drugoj smo oduvijek bile oslonac i veeeeelika podrska. :luv

Razlika izmedju mojih cura je 20 mjeseci i stalno govorim da, kad bih opet mogla da biram, odabrala bih upravo takvu razliku. N. je bila premala kada se M. rodila tako da i ne pamti period kada je bila "jedino" dijete. Ljubomore nema (bilo je u minimalnim i normalnim kolicinama jer ja bih se zabrinula da je dijete totalno ravnodusno na dolazak novog clana obitelji :dunno

. Njih dvije ne znaju disati jedna bez druge i namjerno ih razdvajam ne bi li naucile da su zapravo dvije razlicite, neovisne osobe koje se uzajamno jako vole.
Sto se tice toga koliko je naporno imati i hendlati dvoje jako male djece to je opet relativno :dunno

N. je oduvijek mirno i poslusno dijete tako da bi npr. ona sama u sobi bojala, "citala", ili se tiho igrala dok sam ja u drugoj sobi uspavljivala bebu. A beba je, opet, prakticno prespavala prvih 6 mjeseci svog zivota

bila je jako mirna, nije gotovo nikad plakala i stalno bi spavala. Pa sam imala vremena i snage posvetiti se i jednoj i drugoj. A jos ako imas baka-servis..

!!
Da su obe nemirnije, neposlusnije, .... sigurno bih glasala za vecu razliku

olja je super sve rekla, ja bih samo dodala ovako nekako: s manjom razlikom je TEBI teze u pocetku, ali ako nisi pale sam na svijetu, ako je otac doma i pomaze ili imas bake u blizini, ja bih uvijek odabrala manju razliku zbog djece, jer je za njih to bolje.
isto tako mislim da smo mi na nekoj gornjoj granici "male" razlike (27 mjeseci), no to nije bila nasa odluka - poceli smo puno ranije, ali nije islo. to ti govorim cisto kao upozorenje ako zelite manju razliku, da pocnete sto prije jer vam se moze desiti da ne ide po planu.

Razlika izmedju mojih cura je 20 mjeseci

samo ovaj dio mogu potpisati olju
ostalo sve suprotno, bilo mi je turbo teško, ljubomore je bilo u ogromnim količinama i još uvijek je ima. nemogu nikako potpisati, nažalost, onaj dio da nemogu jedna bez druge (što dalje to bolje :roll:

)
napravila bih veću razliku ali najviše zbog sebe, nekad treba i na to misliti

2 god i 8 mjeseci- tolika je razlika izmedju mojih decki.. Sad nije tako strasno- najstarsnija je bila trudnoca i svi ti hormoni koja se poklopila sa Julianovom TT fazom.. ali izgurali smo i to. Oni se vec sad znaju lijepo zaigrati- mada je to rijetko..
Kod nas je drugaciji slucaj- J. nije ljubomoran koliko je A. ljubomoran.
U svom slucaju mislim da bi bilo bolje da je razlika bila mrvu veca- npr 3 ili 3,5 godine..

razlika je 2g i 1mj.
prva zelja mi je bila imat blizance. nije uspjelo :mrgreen:

.
slijedeca je bila dobit drugo dijete nakon 2-3g. to je uspjelo. bilo je trenutaka, ali zaista samo trenutaka, kad sam pomisljala "sta sad", ali sve u svemu je bilo izdrzivo. jedino, moram reci da je moj stariji sin jedno vrlo razumno, "lako odgojivo" dijete (namjerno pod navodnicima), mozda mi se zbog toga cini sve tako ruzicasto.
o trecem ne pomisljam.

Kao sto i ocekujes, svako ce ti reci drugacije :mrgreen:

Ja umišljam da je od 3-5 godina razlika idealna...sad...

Razlika izmedju moje djece je 4 godine (i tri tjedna - u istom mjesecu su rodjeni). Moje iskustvo nije bas utjesno, pogotovo ne za Krumpiric :lol

Marin se jako veseli, dovoljno je zreo i pametan da zna sve što to donosi,

od svega navedenog, jedino sto stoji je da se jako veseli. Sada. Kad jos bebe nema. Nije dovoljno zreo ni pametan da zna sve sto to donosi, jer ne moze za to biti dovoljno zreo. ni pametan (ne sumnjam u pamet tvojeg djeteta :3srca

). Jer NE ZNA. I ne moze zamislit.
Jer ni ti sama ne znas jos sta ti to sve donosi, a kamoli on sa svojih 4 godine. Jedna je stvar zamisljat "imat cemo bebu" sto obicno podrazumjeva: imat cu savrsenog kompica za igranje koji ce bit uvijek dostupan i druzeljubiv itd itd.
A druga je stvar sta ce poceti prozivljavati kad beba stvarno dodje.... i onda daljnjih tjedana, mjeseci pa i godina. Tu se (srecom) klinci razlikuju, i kod nekih nema nekih vecih problema, al kod mnogih ima. Nista nerjesivo, ali moze biti jako tesko. U toj dobi su preveliki da bi zaboravili vrijeme kad su bili jedini (kao kod klinaca kojima je razlika oko 2 godine), a premali da ne bi patili i da bi shvatili sta se sve dogadja.
Meni se 4 godine cinilo jako pristojnom razlikom (jer je M jako zahtjevan oduvijek, pa nisam htjela prije na drugo), sad kad gledam, mislim da bi bilo bolje da sam isla na puno manju razliku. Ili ful vecu.
Sorry Krumpiric :drink

nije da te zelim ubedirat, samo bih te htjela upozorit da ne ocekujes tj. da ne racunas na Marinovu zrelost.

Iva - svaka razlika ima svojih cari i svojih nedostataka. Najbitnija je vasa zelja tj. odluka da cete imati vise od jednog djeteta. A sve ostalo (ukljucujuci razliku u godinama) je nesto s cime cete se gombat kad dodjete do toga. I prilagodjavat. Ne mos znat unaprijed.

razlika između mojih je 18 mjeseci.
Sada ponekad mislim da sam ipak možda tribala pročekat bar nekoliko mjeseci.

Curica je već bila jako "velika" počela sam je odvikavat pelena, sve je super išlo. Kolica više nismo koristili nego bi u šetnje sama hodala. Sama bi zaspala u krevetu.
Sada odkad je brat tu želi i ona biti "beba", stalno hoće u kolica, traži da je nosam i da joj gugućem. Neće više bez pelena niti hoće sama u krevet.

Oboje traže maksimalnu pažnju a to je ponekad jako teško.

I ja sam polako pocela razmisljat o drugom, ma da mi je Kiki jos uvijek maza. I uopce ne mogu zamislit kak ce se on osjecat, jer nam je trenutno on centar svijeta. I sam uvijek trazi puno paznje.

Kao jedinica uvijek sam govorila da i ja želim samo jedno dijete jer meni je bilo super tako i nikad nisam pomislila da bi htjela brata ili sestru.
Sad kad sam rodila i vidim kako je divno biti mama i kako je to nemjerljiv osjećaj i da ne duljim znate sve.......sad si mislim da to i nije tako dobra ideja, ne samo radi mene nego i radi malca, da bi mu sa bratom ili sekom ipak bilo bolje.

Ono što mene plaši je to što sam morala pola trudnoće preležati, ne maknuti se iz kreveta a na baka servis ne možemo računati skoro niti malo. Bojim se da bi opet moglo biti slično, a što bi i kako bi onda moj micek?!
Lako mi je bilo u prvoj trudnoći ležati u bolnici i doktorirati na svim mogućim časopisima, drugi put bi većinu vremena proplakala (kao što su druge trudnice oko mene koje su doma već imale dijete...).
MM puno radi a iako stvarno puno pomaže po kući i oko djeteta, ne reagira najbolje u stresnim situacijama kojih bi sigurno bilo puno više sa dvoje djece...

Iva kod tebe je koliko znam drugačija situacija skroz, go for it :mrgreen:

Krumpirić nisam znala da si trudna, čestitam :3srca

kod mojih je razlika po tri godine između svake, odnosno, šest između najstarije i najmlađe. meni je to sada OK razlika - dobro, još moram vidit kako će se razvijati stvari između dvije mlađe, ali odnos koje dvije starije imaju mi je sasvim prihvatljiv. ima tu i tuče i svađanja, ali i puno ljubavi i zajedničke igre (eno ih u sobi, one se igraju, mama surfa, tata i beba spavaju). ljubomore nakon rođenja srednje je bilo, ali u prihvatljivim količinama i to tek onda kad je mala počela osvajati teritorij.
isto tako očekujem i sada i to od strane srednje prema najmlađoj

Izmedju mojih cura je 4,5 godine i mogla bih doslovce u svemu potpisati Patkicu.
Krumpiric, ja te isto ne zelim razocarati, ali mislim da je upravo 4-5 godina najteza razlika jer je to dob kada se ljubomora sama po sebi pocinje manifestirati, kada klinci postaju svjesni samih sebe i onda kada tu jos uleti bebac, nastaje dernek :mrgreen:

Moj zakljucak je kao i Patkicin, ili manja ili ful veca razlika, s time da nekako mislim da je ipak bolja manja.

Naravno, ja navijam da kod tebe bude stooooo manja razlika :3srca

To onako, kao nisam subjektivna. Ma jok!!!

Ma draga moja sve ti to dođe na isto, vjerujem. Ponekad je teško, a ponekad je pjesma i poželiš bar još jedno (ali ja ne još sad definitivno).
Meni je bilo jako teško kad sam imala samo Luku (niš nisam stizala, nisam ni spavala ni jela...)
Sa blizičkama super lako, Bog to sve posloži kak treba, nema drugog objašnjenja (bar za mene).
Meni je nekad za :alc

, a nekad mi je baš veselo i bilo bi mi neobično bez tih mojih malaca. Njima je super, jer je razlika jako mala pa se prilično dobro kuže, al po meni je optimalna razlika oko 3 godine. Naime, veće dijete se već donekle osamostali u nekim svakodnevnim rutinskim stvarima (klopa, oblačenje, zubi, umivanje, zna se samo zaigrati...), a opet je dovoljno mala razlika da se i kad odrastu dobro razumiju (iako to i nije pravilo, ali ako ih tako odgojiš, a budeš

, bit će sve o.k.) a i da se lijepo slažu i kad su mali. Meni je super kad sam sa Lukom i Lanom. Luka se lijepo s njom igra iako je ona još beba. On ipak ima osjećaj za nju, šta ona može i zna, a šta se ne smije s njom igrati (razne scene iz spidermena i ninja kornjača i inih...). Dok je na blizičke već...a tak, kaj da velim, igraju se oni, ali njih zna i zagnjaviti i biti ljubomoran. A blizičke su Bože pomozi (iako je to samo faza toplo se nadam). Puna ih je kuća, samo JA, JA i opet JA, najvažnije su i prve u svemu, strahovito se znaju nametnuti i strahovito su glasne. Sad, da li su to isključivo karakterne osobine ili faza kao što sam već navela :dunno

. Uglavnom, njih dvije se trenutno ni međusobno ne mogu zabaviti, a da ne spominjem sa Lukom i Lanom. Gdje su one tu je vriska, dreka, plač i čupanje.
U svakom slučaju nisam za preveliku razliku što se vidi iz priloženog. Tebi će vjerojatno biti teže u početku, ali ne bi vjerovala što smo mi mame sve u stanju izdržati, pa i one s više djece od mene.

Teško je to reći, ovisi i o tvojim prilikama (imaš li logistiku ili ne) i o djeci. Naravno da nije isto ako ti prvo dijete ne prespava cijelu noć prve tri godine života ili od navršenih 6 mjeseci nadalje spava 8 sati svaku noć :dunno

Nama će razlika biti nešto manje od 3 godine (mjesec dana manje) i iskreno se nadam da će to biti dobro. Prije mi se činilo da je A. premali da bismo imali drugo dijete, trebalo se njemu u potpunosti posvetiti, nije da nismo htjeli nego smo jednostavno odgađali drugo da ne bi zakidali prvo. Sada (kad gledam neke druge primjere) mi se čini da je za djecu možda najzgodnija razlika od 2 godine.
Moja je sestra mlađa 4 godine i nikad si nismo bile posebno bliske. Tek odrastanjem smo se zbližile, i zapravo si postale najbolje tek kao odrasle, a to i nije tako velika razlika.

I nama će biti razlika 3 godine minus 1 mjesec i iako si ponekad mislim da mi je žao što prije nismo išli na 2 dijete imam osjećaj da bih ja s manjom razlikom prošvikala (tko kaže da neću sad :bum

).

Ja sam bila jedinica i cijeli život sam bila tužna što nemam seku i bracu i što se nemam s kime igrati kad vani pada kiša i sva djeca su kod kuće i zato mi je bitno da razlika ipak nije prevelika i da svom djetetu priuštim ono što ja nisam nikada imala - kompića za igru (klasična roditeljska priča).

Ja sam htjela malu razliku među djecom nažalost nije išlo po planu :cry:

,sada je razlika između L. i D 4 godine i 3 mj i moram reći da mi je super.Ljubomore nema,L.je razumna djevojčica.Tu i tamo i ona još neke stvari ne shvaća ali barem pokuša razumijeti,da joj se objasniti što ne bih mogla da je manja razlika.Dok sam bila 2.puta trudna bojala sam se da L.ne bude zanemarena jer je isto bila jako mala, a ovako mi je puno lakše.
Vjerujem da kod manje razlike više guštaš kasnije pogotovo ako su djeca istog spola imaju iste interese i bliski su.

D. stariju sestru obožava,a ona meni ponekad priskoči da ga ima malo na oku ako nešto radim i tak sve u svemu sam zadovoljna ovom razlikom od 4 god.

I ja sam isto toliko od brata starija i super smo uvijek funkcionirali.Bilo je doba da smo se malo razišli i to u razdoblju puberteta kada dolaze dr.interesi kod cura i dečki.

Pače ili ko je pisao o tome ,što se tiče ljubomore u dobi 5-6 god.nama je psihologica u vrtiću rekla da se tada više ljubomora manifestira kao ljubomora na prijatelje,dr.ljude jer su više svjesni sebe i svijeta oko sebe.

kod nas 4 godine i 10 dana, rodjeni u istom mjesecu. meni odlicno. i jos bih, ali necu

olja je napisao/la:Razlika izmedju mojih cura je 20 mjeseci i stalno govorim da, kad bih opet mogla da biram, odabrala bih upravo takvu razliku. N. je bila premala kada se M. rodila tako da i ne pamti period kada je bila "jedino" dijete. Ljubomore nema (bilo je u minimalnim i normalnim kolicinama jer ja bih se zabrinula da je dijete totalno ravnodusno na dolazak novog clana obitelji . Njih dvije ne znaju disati jedna bez druge i namjerno ih razdvajam ne bi li naucile da su zapravo dvije razlicite, neovisne osobe koje se uzajamno jako vole.
Sto se tice toga koliko je naporno imati i hendlati dvoje jako male djece to je opet relativno N. je oduvijek mirno i poslusno dijete tako da bi npr. ona sama u sobi bojala, "citala", ili se tiho igrala dok sam ja u drugoj sobi uspavljivala bebu. A beba je, opet, prakticno prespavala prvih 6 mjeseci svog zivota bila je jako mirna, nije gotovo nikad plakala i stalno bi spavala. Pa sam imala vremena i snage posvetiti se i jednoj i drugoj....
Da su obe nemirnije, neposlusnije, .... sigurno bih glasala za vecu razliku

identicno kod nas.
A je bila zbilja super, sve se moglo uz nju. S njom je bilo najteze dok nije prosjedila - em po danu uopce nije spavala (3 x po 10 min) em je po cijele noci nacicavala....Ali zato je K doslovno prespavao prva 3 mjeseca, a i kasnije je bio spavalica.
Najnapornije mi nije bio prvih godinu dana vec od njegovog 1-2 odjendana. Odnosno, najteze je bilo kad je on krenuo u istrazivacke pohode....tu sam izgubila zivaca i kila.
Ljubomora - Ana (starija) ne, ali je K bio ljubomoran na nju! I danas je tako - posesivan je jako.

Dakle, ja sam za manju. Klinci se danas jako lijepo zaigraju, jako su bliski i povezani, imaju puno toga zajednicko. A ja sam u tri godine u koamdu odradila nespavanje, pelenastvo, dojenje..i sad opet imam vise vremena za sebe. Iskreno, ne mogu si zamislit da sad, dok Ana ima 5 i pol godina, idem opet u pelene, nespavanje....taman sam docekala mir

Još dodajem:Mislim da na mišljenje svake od nas utječe i to da li su djeca bila dobre bebe ili zvrkaste,zahtjevne. Moj D. je jako zvrkast i da je manja razlika ne znam kako bi hendlala sve jer i sada L.ima manje moje pažnje jer ovaj mravac non stop nešto traži i stalno je u akciji.Srećom ona je strpljiv i miran tip tako da se uspijemo nas dvije dogovoriti.

ivana7997 je napisao/la:kod nas 4 godine i 10 dana, rodjeni u istom mjesecu. meni odlicno. i jos bih, ali necu

ivana ti me tješiš :3srca

Krumpiric, nemoj se unaprijed bedirati jer ne mora biti bas tako problematicno.

Ja kad razmisljam o razlici onda to gledam s dvije strane: sa strane djece i sa strane roditelja.

Za djecu je bolja sto manja razlika, po meni za njih je sve izmedju 1 godine i 3 godine o.k. E sad, kako ce roditelji rpezivjetirazliku od 1 godine, to ne zelim niti zamisljati. Pogotovo oni koji nemaju bake na raspolaganju. Meni se osobno to cini nemoguca misija i nije mi padalo napamet odluciti se na tako nesto koliko god znam da je za djecu to bolja varijanta. osobno imam brata 2,9 godina mladjeg i sestru 12 godina mladju. Odnos brata i mene je zbilja bratsko-sestrinski a sa sestrom previse zastitnicki i nimalo ravnopravan ko s bratom.

Sa strane roditelja mi se idealnom cini razlika od 3 godine i nesto vise, do max 5 godina (zbog djece same) jer 3 godine su meni sa starijim djetetom bile taj magicni trenutak kad je s njim postalo lakse, da ne kazem lako. I tada sam bas pozeljela imati drugo dijete. Prije toga ne. Kako se tada svasta nesto iskompliciralo u zdravstvenom smislu nije islo po planu da razlika bude otprilike kao kod Krumpiric ili nesto manja, na kraju je razlika bila 5 godina i 5 mjeseci. Po meni za djecu je to prevelika razlika, a s druge strane opet stariji je sestru super prihvatio, i sve ono sto sam ja ocekivala da ce se dogoditi odnosno bila sam uvjerena da ce problema biti (jer je on navikao biti sam i pamti to vrijeme kad je bio jedinac i sve je bilo podredjeno njemu), nije se dogodilo, nije bilo nikavih problema niti inicijalno niti sada.

Ako se odlucim na trece, idealna razlika mi se cini 3 godine do max 5 godina, kad zbrojim sve prednosti i nedostatke za nas kao roditelje i za samu bracu i sestre. Zbog mojih godina bi mozda ipak bilo bolje da ta razlika onda bude blize 3 nego 5. :mrgreen:

Offt, skorpi :shock:

od kad se s tobom druzim, sad sam tek saznala da imas i seku....
Imam 3 brata, 2 god. mladjeg, 5 godina mladjeg i 11 god. mladjeg.
Najbliza sam ovom srednjem bratu :dunno

.
Kao i Skorpi, sa najmladjim bratom imam prezastitnicki odnos i dozivljavam ga vise kao svoje dijete nego kao brata. :dunno

Sto se moje mame tice, ona nas je radjala vise manje neplanski ali tada je zivot drugacije izgledao, bile su tu dvije bake, mama nije radila i to je bilo izvedivo.

Moja sestra je 2,8 godina mlađa od mene i brat 12 godina mlađi. Sestra i ja smo totalno različite i nemamo zajedničke interese (iako se ne svađamo više), a brat me doživljava kao mamu. :roll:

Moji klinci su točno 5 godina razlike i moj sin još ne može prihvatiti činjenicu da sve mora dijeliti sa sestrom. Danas mislim da je manja razlika bolja, ali nisam bila duugoo spremna za drugo dijete (sad bi voljela i treće, ali..).
Svaki odnos, bez obzira na razliku u godinama, je različit. Mislim da je bitnije za (ne)slaganje osobnost nego godine! :dunno

eto, bit ce mala :xgrin

2 godine i 2 mjeseca. Nadam se oljinom scenariju, a ne onom od corazon...
Iako, kakve sam ja srece, i ova ce beba prevristati prvih pola godine... :drink

lik