Kako naučiti dijete da se nosi s teškim ljudima...

[Alisa]

Možda naslov nije adekvatan, ali htjela sam bar otprilike zacrtat temu, da dođu ljudi koje zanima, i ne dođu koje ne zanima

Ali evo o čemu se radi.

Moj petogodišnjak ima didu i baku koji su dobri ljudi, onako fundamentalno; trijezni su, pošteni, načelno neće svjesno nekom činit zlo, obzirni su prema drugima i tako.

Međutim, teško se nose sa iskrenošću, s problemima, sa samima sobom; boje se reć istinu, i onda u konačnici često budu strašno neurotični, rastreseni; npr. atmosfera u kući strašna, bojiš se zakoraknut, ne znaš jesi li kriv, jel ti slika na tjeralici, ili što - a često ispadne da su se npr. oni posvađali, ali to neće reć, nego sve nešto kriju, pa spuštaju jedno drugom, drugima.

Nemaju nažalost neku emotivnu dubinu; popuju, savjetuju i uopće ne slušaju druge; čim se netko drugi uključi pa priča, pogled im luta, čekaju oni da ti završiš, pa da ti daju savjet (obično bez veze sa onim što si pričao, ali kao google - prema ključnoj riječi, ne prema cjelini problema ili tona), i čovjek se s njima osjeća prazan. Za stolom oni stalno vode bitku da budu jedini centar pažnje; vrlo nezrelo za stare ljude, ali tako je, nažalost.

Ja ih takve prihvaćam i volim, ali i meni je s njima teško. Ono, volio bi ih, ali te tjeraju, dižu zidove; napadaju kad ne treba, uvrijede se a da ne znaš zašto... posebno - dida.

Dida jako voli petogodišnjaka, sve bi mu dao, ali ga uopće ne sluša, ne cijeni, samo stoji nad njim, kad ga primi huja, i priča kako je ovaj super, najbolji, kako će mu on dati ovo i ono, kako će moj sin biti genij, doktor, primarijus i sve ostale gluposti iz pretpostavke da struka određuje vrijednost čoveka (što je meni nebuloza teška)... dijete bude jako tužno uslijed tih tirada.

I sad nastaje problem. Petogodišnjak je prije bio mali, ali sad zna pričati, hoće reći, hoće feedback, ali nema. Dida brije svoje. I isto petogodišnjak uleti u atmosferu kod njih koja je nemoguća - meni, a kamoli njemu. Prije neki dan daje didi DIVAN kolaž koji je napravio, dida u nekoj neurozi kaže da, da, niti pogleda, niti uzme, baka ga opomene, i onda ga uzme, ali uopće ne posluša dirljivo objašnjenje kako su to on i dida, i taman izlazi sunce, i cvijeće i štojaznam

Prije neki dan, kad je bio kod njih došao petogodišnjak doma i sav ljut, nikakav, jadan, razdražljiv. Nakon dugog natezanja - reci, neću (zatvoren mi je sinko, a i rođen je beskrajno diplomatičan - taj bi prije sebi nogu odgrizao nego rekao nešto loše o drugima, nečuven je!) rekao je ovako - ja se često neugodno iznenadim kod dide i bake. Očekujem dobro, a dočeka me loše.

Dalje nije znao reći; jer se i ja mučim objasniti - ništa oni njemu ružno nisu rekli, ne tuku ga i ne kažnjavaju; oni uvijek govore lijepe riječi, ali je ton mučan, nervozan, nemiran i rekla bih na rubu očaja, i to dijete vidi, i htjelo bi se povezati, biti blisko s njima, ali njih uvati, pa luduju, viču da nemaju vremena, da neće uspjet, da nije dobro ovo, ili ono, pa zovu majstore da dignu zid (kao to će riješit nakupljenu neurozu) ili kompulzivno kupuju, jedu ili nešto. dosta neugodno.

Nije uvijek tako, ali zna se dogoditi.

I sad - njemu je to bed, ne zna artikulirati, didi se ne može objasniti ništa (uvrijedi se i svadi deset dana ako njegovom krhkom egu nešto spočitneš, jednostavno ne zna, ne može se nositi s kritikom, niti pogledom u sebe; on se osjeća jako pravednički, sve je u životu radio kako valja - gradi život na van, prema zaslugama, financijskom uspjehu i tako, a samim sobom se baš i ne bavi...)...

Kako sa sinom riješiti to?

Da ne viđa didu - predrastično je. to mu je dida. Osim toga, ljudi su nesavršeni, i to mu je važna lekcija. A i on kaže - to je tako, možda se neugodno iznenadim, ali idem kod dide, volim ih.

Ja sam mu rekla da nas ponekad i ljudi koje volimo mogu povrijediti, ne slušati; da svaki čovjek čini najbolje, ali ne može i ne zna uvijek; kako ja, tako on, tako dida. I rekla sam da on mora odlučiti što će učiniti - može reći didi - slušaj me bolje! Ili može reći sebi - dida nije baš za slušanje. S didom ću raditi ovo ili ono; kad ti kod dide postane ružno, sjeti se da ti radiš dobro, i da kad ljudi nisu dobri - nisu zbog sebe, jer ih nešto muči. Odi u sobu, čitaj knjigu, sjeti se svojih prijatelja i roditelja - koji te slušaju i kojima možeš svašta reći i razumiju te. Međutim, on je jako zatvoren, i očito mu je neugodno slušati o ovome.

Eto, dug slučaj; zahvalna sam na svakom kutu gledanja.

[eli]

kažeš mu iskreno da su stari ljudi kao mala djeca, u svojem filmu i da njihova neobazrivost nije zbog zloće, već im tako dođe.

[mamin slatkiš]

da jednostavno ga pokusas nekako priviknit na takvu baku i didu postupno mu
govoreci jer on vec razumi neke stvari ima 5 god pa kad bude veci onda ce i sam vidit neke stvari...

Zadnja izmjena: mamin slatkiš; 09 tra 2010, 09:49; ukupno mijenjano 1 put/a.

[Krumpirić]

eli, sigurna si da to ima veze s godinama?

[LiKmama]

Imam slicnu situaciju, s tom razlikom sto moje decke to pretjerano ne pogadja. Stariji primjecuje i sigurno da ga negdje barem malo strecne, ali nije bas tako ocigledno tuzan.
No, jedino sto ti ja mogu savjetovati je da ucis dijete da postuje razlicitosti, da mu objasnis da ga oni vole, ali nisu isti kao mama i tata i ne pokazuju ljubav na isti nacin. Da mu kazes da oni ne misle nista lose, samo su drugaciji karakterom i drugacije reagiraju.
Da mu kazes da kad im nesto dodje pokazati i oni ne odgovore, neka pita ponovno, mozda ga nisu culi, mozda nisu shvatili koliko mu je vazno. Ucis ga da se bori za sebe, ali i da prihvati da razliciti ljudi razlicito reagiraju.

Nikako ga nemoj micati od njih, nikako, pogotovo zato sto, i sama kazes, oni mu nikad ne bi ucinili nista lose, jednostavno nisu sposobni previse toga mu pruziti. I to mu objasni, malo po malo, i daj djetetu priliku da sam gradi odnos s njima.

[Krumpirić]

Imam slicnu situaciju, s tom razlikom sto moje decke to pretjerano ne pogadja. Stariji primjecuje i sigurno da ga negdje barem malo strecne, ali nije bas tako ocigledno tuzan.
No, jedino sto ti ja mogu savjetovati je da ucis dijete da postuje razlicitosti, da mu objasnis da ga oni vole, ali nisu isti kao mama i tata i ne pokazuju ljubav na isti nacin. Da mu kazes da oni ne misle nista lose, samo su drugaciji karakterom i drugacije reagiraju.
Da mu kazes da kad im nesto dodje pokazati i oni ne odgovore, neka pita ponovno, mozda ga nisu culi, mozda nisu shvatili koliko mu je vazno. Ucis ga da se bori za sebe, ali i da prihvati da razliciti ljudi razlicito reagiraju.

Nikako ga nemoj micati od njih, nikako, pogotovo zato sto, i sama kazes, oni mu nikad ne bi ucinili nista lose, jednostavno nisu sposobni previse toga mu pruziti. I to mu objasni, malo po malo, i daj djetetu priliku da sam gradi odnos s njima.

ja bi isto ovako postupila, nikako nebi rekla da su stari ljudi neuračunjivi. Osobito jer mislim da se ni ne radi o starim ljudima (starim u smislu da se vraćaju u "djetinjstvo")

[LiKmama]

eli, sigurna si da to ima veze s godinama?

ovo sam i ja htjela pitati jer u nasem slucaju - to su takvi ljudi. Takvi su bili pred 10, 20 i 40 godina, takvi su i sad i po svemu sudeci i ostat ce takvi.

[boysmama]

ja bi se ipak radije složila sa eli, ovdje je pitanje kako djetetu objasniti njihovu situaciju, a ne samima sebi... vjerojatno njihovo ponašanje nema veze s godinama već s njihovim karakterom i nadograđivano je na lošim temeljima u startu (nije ni kod mojih nekad bajno, pogotovo odnos baka-dida u smislu diskriminacije), ali možda je najbezbolnije i najjednostavnije tako klincu od 5 godina objasniti stvari, a da se ne kompromitiraju njegovi dida i baka kao ono, nisu oni loši ljudi nego su samo stari pa im moramo neke stvari oprostiti i ne uzeti za zlo... i mi ćemo jednom biti stari...

Alisa, nemoj me krivo shvatiti, ne mislim ja da su oni loši ljudi, nego banaliziram kako bih ja to prenijela svom sinu za par godina

[Krumpirić]

ja bi se ipak radije složila sa eli, ovdje je pitanje kako djetetu objasniti njihovu situaciju, a ne samima sebi... vjerojatno njihovo ponašanje nema veze s godinama već s njihovim karakterom i nadograđivano je na lošim temeljima u startu (nije ni kod mojih nekad bajno, pogotovo odnos baka-dida u smislu diskriminacije), ali možda je najbezbolnije i najjednostavnije tako klincu od 5 godina objasniti stvari, a da se ne kompromitiraju njegovi dida i baka kao ono, nisu oni loši ljudi nego su samo stari pa im moramo neke stvari oprostiti i ne uzeti za zlo... i mi ćemo jednom biti stari...

Alisa, nemoj me krivo shvatiti, ne mislim ja da su oni loši ljudi, nego banaliziram kako bih ja to prenijela svom sinu za par godina

Ne vjerujem da se muljanjem 5godišnjaku može nešto postić. Ok, ja imam baku od 83 godine i balansiram s time koliko M treba vjerovati u njenu procjenu-makar znaju (kad smo kod mojih) provoditi vrijeme sami i M zna prenositi njene hm (jel nebuloze ružna riječ?), nemam mu običaj govorit, ni ufino ni ugrubo da je baba stara i munjena. Ali mislim da se ovdje radi o puno mladjim ljudima, čije osobine nisu rezultat starenja. Normalnije mi je djetetu od 5g objasniti da su jednostavno-takvi!?jer upoznat će egocentrične, hladne, ovakve, onakve, MLADE ljude-šta onda?

[MON]

a da se ne kompromitiraju njegovi dida i baka kao ono, nisu oni loši ljudi nego su samo stari pa im moramo neke stvari oprostiti i ne uzeti za zlo

ovako razvijaš predrasude i stereotipe o starim ljudima općenito. i to već kod djeteta od 5 godina

alisa, ja mislim da je tvoj sinak jako pametan i senzibilan i dobro kuži što se događa. ono o čemu treba razgovarati s njim je da njihove povremene bezobzirnosti, loša komunikacija i sl nemaju veze s njim. Naravno da ih dijete voli, i zato traži njihov feedback (jako si to dobro nazvala ), no ipak mu je važniji tvoj feedback, vjeruj mi. s njima će on već izać na kraj i naučit će se nosit (vjerojatno i bolje od tebe, jer će ranije počet učiti), no bitno je da mu vi gradite samopouzdanje koje će onda moći doći do izražaja u ovakvim situacijama i s ovakvim ljudima.

Zadnja izmjena: MON; 09 tra 2010, 12:01; ukupno mijenjano 1 put/a.

[Imge]

offtopic:
Alisa, tako mi pase tvoj nacin pisanja i tako te lijepo citati .
Neovisno o duzini posta - bas, bas je uvijek sve tako smisleno napisano - s uvodom, razradom i tvojim jasnim opisom i uvijek se jos stosta da iscitati iz tvojeg pisanja - tvoj odgojni pristup, tvoji stavovi, odnos prema djeci (djetetu), etc, etc....

A sad ontopic:
Imam slicnih problema (bas isto s didom i sinkommi) i s pozornoscu citam ovaj topic.

Kasnije se jos javim, ne stignem sad vise jer sam na poslu

[Alisa]

eli, sigurna si da to ima veze s godinama?

ovo sam i ja htjela pitati jer u nasem slucaju - to su takvi ljudi. Takvi su bili pred 10, 20 i 40 godina, takvi su i sad i po svemu sudeci i ostat ce takvi.

Apsolutno se ne slažem da se to pripisuje godinama, i žao mi je ako se to moglo iščitati iz mog opisa!

Ne,, godine su samo godine, a naš karakter je ono što jest kakvo jest (može se pogoršat s godinama, ili poboljšat)...

[Alisa]

offtopic:
Alisa, tako mi pase tvoj nacin pisanja i tako te lijepo citati .
Neovisno o duzini posta - bas, bas je uvijek sve tako smisleno napisano - s uvodom, razradom i tvojim jasnim opisom i uvijek se jos stosta da iscitati iz tvojeg pisanja - tvoj odgojni pristup, tvoji stavovi, odnos prema djeci (djetetu), etc, etc....

A sad ontopic:
Imam slicnih problema (bas isto s didom i sinkommi) i s pozornoscu citam ovaj topic.

Kasnije se jos javim, ne stignem sad vise jer sam na poslu

Hvala na lijepim riječima; mene uvijek strah da gnjavim i duljim Tako da - puno ti hvala!

E, i ja čekam dalje rješenja. Čovik i magarac znaju više nego čovik, a čovik i cijeli forum - eh, to je ti je sva mudrost svijeta

[Alisa]

kažeš mu iskreno da su stari ljudi kao mala djeca, u svojem filmu i da njihova neobazrivost nije zbog zloće, već im tako dođe.

Nisu oni baš tako stari, iako se zovu starima - da se sakriju iza toga. Kao stari smo (60 g), pa si možemo dopustit štogod hoćemo.
Moj dida je u 90-toj bio čovjek stijena, pun života, mudrosti i strpljenja. Tako da ja starost ne priznajem za izliku.

[medo14]

Alisa, da li je to tvoj otac ili od supruga? Da je moj otac, ja bih porazgovarala sa njim. Ili tvoj muž ako je njegov otac.
Ispričati mu svoje viđenje njihova odnosa. Pital bih ga i kako on doživljava odnos sa unukom.
Ne bih cijeli problem ostavila na djetetu da on pokuša razumjeti zašto se to događa.

[Alisa]

Imam slicnu situaciju, s tom razlikom sto moje decke to pretjerano ne pogadja. Stariji primjecuje i sigurno da ga negdje barem malo strecne, ali nije bas tako ocigledno tuzan.
No, jedino sto ti ja mogu savjetovati je da ucis dijete da postuje razlicitosti, da mu objasnis da ga oni vole, ali nisu isti kao mama i tata i ne pokazuju ljubav na isti nacin. Da mu kazes da oni ne misle nista lose, samo su drugaciji karakterom i drugacije reagiraju.
Da mu kazes da kad im nesto dodje pokazati i oni ne odgovore, neka pita ponovno, mozda ga nisu culi, mozda nisu shvatili koliko mu je vazno. Ucis ga da se bori za sebe, ali i da prihvati da razliciti ljudi razlicito reagiraju.

Nikako ga nemoj micati od njih, nikako, pogotovo zato sto, i sama kazes, oni mu nikad ne bi ucinili nista lose, jednostavno nisu sposobni previse toga mu pruziti. I to mu objasni, malo po malo, i daj djetetu priliku da sam gradi odnos s njima.

Znači, otprilike se slažemo...
Teško je gledati kako se dijete muči, i pati, ali jedino će tako narast, a ja mu mogu bit samo rame za plakanje.
I neću mu davat neka objašnjenja - nema ih. to je tako. Loše je, ali je tako. Ni starost, ni vremenska prognoza, ni to što nema crvenog kauča nije razlog. Niti će se to bajkovito promijenit. Nema deux ex machina. Samo surova realnost da te dida nikad neće saslušat, ni priznat te, ni vidjet tko si zapravo, i da će uvijek pričat iznad tvoje glave...

Jedino ne znam kako da do njega doprem. Valjda je veći razlog što je on tako senzibilan, i jako zatvoren. Kako mu pomoći da se otvori?

[Alisa]

Alisa, da li je to tvoj otac ili od supruga? Da je moj otac, ja bih porazgovarala sa njim. Ili tvoj muž ako je njegov otac.
Ispričati mu svoje viđenje njihova odnosa. Pital bih ga i kako on doživljava odnos sa unukom.
Ne bih cijeli problem ostavila na djetetu da on pokuša razumjeti zašto se to događa.

Je, muž zna i o čemu je riječ, i sve vidi, i dijeli sa mnom sliku, ali isto tako kao i ja zna i prihvaća da je to očev maksimum; tužan je zbog toga, i sam je to prošao kao dijete... Mislim - grdo je kad se odrasli ponašaju neodgovorno, i onda teret pada na druge... ali to se događa. Svi mi u nečemu ne nosimo baš svoj život kako bismo trebali... netko više uočljivo, nego manje.

[Alisa]

a da se ne kompromitiraju njegovi dida i baka kao ono, nisu oni loši ljudi nego su samo stari pa im moramo neke stvari oprostiti i ne uzeti za zlo

ovako razvijaš predrasude i stereotipe o starim ljudima općenito. i to već kod djeteta od 5 godina

alisa, ja mislim da je tvoj sinak jako pametan i senzibilan i dobro kuži što se događa. ono o čemu treba razgovarati s njim je da njihove povremene bezobzirnosti, loša komunikacija i sl nemaju veze s njim. Naravno da ih dijete voli, i zato traži njihov feedback (jako si to dobro nazvala ), no ipak mu je važniji tvoj feedback, vjeruj mi. s njima će on već izać na kraj i naučit će se nosit (vjerojatno i bolje od tebe, jer će ranije počet učiti), no bitno je da mu vi gradite samopouzdanje koje će onda moći doći do izražaja u obvakvim situacijama i s ovakvim ljudima.

Jesi li ti psihologica? Djeluješ sigurno i smirujuće. I drago mi je da kažeš da je bitnije ovo doma, i da će to doći na svoje...

[eli]

alisa, ok, kod vas nisu godine.

Ne,, godine su samo godine, a naš karakter je ono što jest kakvo jest (može se pogoršat s godinama, ili poboljšat)...

no ovo ne stoji. karakter se sa godinama može skroz promijeniti, ljudi se znaju skroz okrenuti pa se to onim stvarno starijima ne uzima za zlo, radi se o višoj sili.

ako je kod vas samo karakter čovjeka koji ne mari za osjećaje djeteta, nema načina da to objasniš. ne vjerujem u onu "voli ali ne zna pokazati". onaj kome je do nekoga stvarno stalo može ljubav pokazati na razne načine, kao i indiferentnost naspram npr djetetovih interesa i osjećaja. naravno, ako je pri zdravoj pameti, ako moždane vijuge još nisu krenule u ocat od godina.

svoje dijete ne lažem i ne uljepšavam istinu. moja nona je bila čudna i bezvoljna zbog bolesti koje su donijele godine, a ako se netko zbog vlastitog karaktera ružno odnosi prema djetetu ili trećima neću joj to prikazati kao drukčiji karakter koji treba prihvatiti, već ako ti ne paše, ako te netko povrijedi svjesno ili ne želi obuzdati nervozu, odmakni se, okreni se.

[medo14]

znači od supruga otac.
Ja bih pokušala razgovarati s didom. Ne bih odustala.
Obično su bake i dide drugačiji u odnosu prema unucima nego prema vlastitoj djeci. Kao da su mekši i pitomiji. U drugom su filmu nego su bili kao roditelji.

[podocnjaci forever]

Ja bih se pouzdala u dječakovu procjenu događanja, njegovu sposobnost razmišljanja i zapažanja te snalažljivost u cijeloj situaciji.
On ti je već pokazao da razmišlja o njihovom odnosu.
No rekao ti je i da ga često njhov odnos čini i nesretnim.

Pa bih ja možda samo osvijestila neke trenutke koji se događaju među njima.
Ništa spektakularno, samo bih mu dala da ispriča što ga je to rastužilo/oneraspoložilo/naljutilo,i ti slušaš i komentriaš.
Ali s razumijevanjem i laganim usmjeravanjem djeteta - upravo u pravcu koji su žene već predložile.

Znači, on ti kaže kako je, štajaznam, djeda bio ljut, a baka je nešto vikala.
Ti prokomentiraš kako se mnogi ljudi često svađaju, baka i djed možda češće, ali to oni nisu radili zbog njega, nego su imali puno posla.
I daš mu možda nekakv savjetić - ako ti vikanje jako smeta, idi se pograti vani ili nekom igračkom, brzo će to njih proći.

Ovo je stvarno vrlo paušalni i odokativni savjet uz imaginarnu situaciju, ali tako bih ja to nekako riješila.
Odnosno, mislim da ne treba ići u prevelike filozofije i objašnjavanja.
A naročito što se tiče nekakvih pravih odgojnih utjecaja - tipa ono kometnrianje kolaža i sl.
Mnogi u tome fulaju, ne samo bake i djede.
Oni njega na svoj način vole, teški jesu, vjerojatno - koliko se može iščitati, ali žele mu dobro. I treba se toga držati.
Hoću reći, mislm da se ne moraš bojati nekakve hm, zatrovanosti, možda je preteška riječ, tom atmosferom kod bake i djeda. Da će to na njega previše utjecati.
Odn. vraćam se na početak svog posta - mislim da klinci mogu u takvim situacijima dobro plivati - uz naše malo usmjeravanje.
Bit će u životu još ihahaj teških i različith bića oko njega.

Imam i sama petogodišnjaka kod kuće i ne jednom me iznenadio svojim zapažanjima i razmišljanjima. Pozitivno, ofkors.

[podocnjaci forever]

Eh, da.
I onda bih svakako prenijela djedu i baki neka dječakova razmišljanja i rečenice.
Samo tako, direkt, opušteno, vedro čak.
Bez propovijedanja.
Onak usput, u razgovoru. ostat će to možda negdje njima u glavi.

[MON]

Jesi li ti psihologica?

Jesam, ali tu više progovaram kao nečija mama, kćer i unuka.

karakter se sa godinama može skroz promijeniti, ljudi se znaju skroz okrenuti pa se to onim stvarno starijima ne uzima za zlo, radi se o višoj sili.

Da, uslijed nekih bolesti ili patoloških procesa starenja dolazi do promjena koje nepovratno utječu na ponašanje, doživljavanje i kognitivne funkcije.

Bio je jedan krasan tekst o predrasudama o starijima...ne mogu sada naći taj, ali evo ovaj:

http://life.familyeducation.com/health/ ... 47269.html

[† Volvo]

I uopće, kako se nositi s teškim ljudima?

Za odrasle iz bliže okoline do kojih mi je stalo, ponavljam si što sam jednom "uhvatila" :"Skini ih s vrata (s leđa, gdje su teret) i spremi u srce, gdje im je mjesto", dobro, u vrlo krajnjim slučajevima vrijedi i "Prijatelje si biramo, rodbina nam je suđena", a sinak mi ima to neko šesto čulo pa njuši finese koliko je kome do njega stalo i kako se tko prema njemu odnosi, pokazujući to verbalno ili ne, što se vidi prema vremenu koje s nekim voli/ne voli provoditi (ima 7 godina), ali kad sam mogla naslutiti koliko mu je neki susret neugodan, pokušavala sam ga dobiti da mi priča (ne ogovaranja radi, nego s pitanjima, i što misliš, je li to bilo dobro, kako bi ti reagirao da si na njegovom/njenom mjestu?)...iz tih priča me zapravo zapanjilo kako djeca ispravno definiraju i razlučuju u nekoj dobi od ajmo reć 5 godina...davno sam bila dijete pa sam si to nanovo posvjestila .

Toga nekog "starijeg" koji se ne da mijenjati ne treba pokušati mijenjati jer se atmosfera iz prohladne dodatno zaleđuje (ili pretvori u otvoreni sukob, i onda grmi i pada ali se ne razvedri poslije , kao ono, nebo poslije oluje) po mom mišljenju, ako je moguće sebi i djetetu ponoviti kako je to naprosto tako, a ne ni slučajno djetetova "krivica"

[Stefanova_mama]

Ja ga ne bih ostavljala kod njih bez prisustva tebe ili TM. Vi ste odrasli i u tim kriznim situacijama mozete pojasniti recima, zastititi ga, odvesti ga. On moze samo trpeti njihove cefove.

[Alisa]

Ja ga ne bih ostavljala kod njih bez prisustva tebe ili TM. Vi ste odrasli i u tim kriznim situacijama mozete pojasniti recima, zastititi ga, odvesti ga. On moze samo trpeti njihove cefove.

Ovo je isto opcija Koja nam je nemila i koju bih zadnju potegnula... ne znam...