Kako da se izbori za sebe?

[ivanak2602]

Sigurno ima vec neka slicna tema, ali na brzaka je nisam pronasla, bar ne u vezi ovako malih.
Dakle...Lorena ima 2 g. i 3 mj. U ophodjenju sa drugom djecom vrsanjcima (+-nekoliko mjeseci) je ona ta kojoj se otimaju igracke iz ruku i koja se nigdje ne gura, koja mene upitno pogleda ako zeli uzeti nesto sto nije njeno i sl. Ako joj neki klinac pridje agresivno, niti ne pokusava zadrzati to sto ima u rukama. Njena necakinja joj otima igracke zato sto je voljna duze navlaciti se za irgacku i zato sto se pritom jace dere, pa Lorena ispusti igracku i pocne plakati. Kod djece koju poznajemo, ja ili druga mama napravi reda i trazi ovo drugo dijete da joj vrati igracku ili da prestane otimati, ali u vrticu to nije tako. Danas npr. u igraonici, sjela se u autic na zetone koji nije radio i to tako da je pristojno cekala da dok je bio slobodan. Kad, dolazi mali Rambo, uvlaci se njoj ispred nosa u taj isti autic i sjeda na nju. Lorena me gleda sa strahom u ocima i bjezi iz autica. Mama od tog malog stoji pored i ne trza. Ja na finjaka i uz objasnajvanje istrpam malog iz autica (sto nije proslo bez njegovog ljutitog vristanja i natezanja, al nisam se dala) i kazem Loreni da sjedne ponovo. Za sada, u toj dobi ne vidim drugog nacina da joj objasnim da se treba boriti za sebe, nego da joj pokazujem tako da se ja umjesam u "konflikt", ali zao mi je nje, zao mi je da stalno ostaje bez igracaka ili bude izgurana. A pored 16-tero djece u vrticu, to se valjda desi mali milion puta dnevno. Ima li mozda jos neki nacin da ju izgradim da bude jaca? Djeca su danas tako gruba (bolje receno odvratna) jedni prema drugima....hvata me panika kad mislim na godine koje dolaze i na skolu.

[Hajdi]

Moram te utjesiti da je ona jos jako mala i da ce se to sve jos puno promijeniti kad bude veca.

Ako sam ja uz dijete, interveniram kad je potrebno, po mogucnosti preduhitrim situaciju pa odmah kazem drugom djetetu ako vidim njegovu namjeru da se ugura "evo sad je G na auticu a onda si ti na redu". takodjer ako se navlace za igracku pokusavam preusmjeriti paznju ili dati objema jednaku igracku. Moj stupanj intervencije je veci sto je dijete manje. Ako je roditelj tog djeteta prisutan a ne mijesa se, upozorim ljubazno ali odlucno.

U vrticu moras razgovarati sa tetama, one su odgovorne da interveniraju i pomognu djetetu da nadje svoje mjesto u grupi.

I za kraj jos malo razmisljanja. Cesto se nama roditeljima cine veliki i teski problemi koji su u razvoju djeteta samo faza i dijete ih nekako preraste samo od sebe bez nekih intervencija.

[rucho]

dobro zboris hajdi ali.... ima roditelja koji iskeze zube ako interveniras.....iz gorkog iskustva znam kako je to kad roditelju ides ljubazno reci da mu je dijete malkice bezobrazno ...

istina jest da je ona jos mala ali mislim da ne bi trebala "uskakat" sve dok ne zaprijeti ozbiljna oluja... dijete ti je milo i pristojno naspram velike kolicine hahara ali mislim da joj na neki nacin trebas ukazat e da se mora i malo boriti...... ja obicno stanem sa strane i promatram razvoj situacije... do godine dana sam uskakala al sad sve manje i manje...... kad ostane dijete "samo" shvatit ce da nema nista lose u tome da se zauzme za sebe..... naravno ako krenu sake i zubi treba intervenirat....

a sto se tice teta iz vrtica..... sve ti ovisi o broju djece i zasicenosti teta s poslom....

[Forest]

I Nina spada u kategoriju djece koja se povlače i ne znaju šta bi kad dođe netko "jači"
Imamo situaciju u vrtiću i van vrtića.

U vrtić je krenula s nepunu godinu i bila je najmanja. Tete su odmah rekle da će se morati naučiti izboriti za sebe, naravno da su odmah primjetile pasivca. Za cca mjesec dana su nam rekle da je Nina iako najmanja naučila kako dobiti što želi,ili sačuvati igračku u rukama, odnosno da se više ne povlači kad joj netko želi oteti igračku. Zvali su je mali hrvač Mislila sam da se počela tuči, ali neee, objasnili su mi da se nekako hrvački izvlači iz klinča I tu su eto tete odlično odradile svoj posao, u to sam uvjerena da je to njihovo djelo. Moram napomenuti da ide u privatan vrtić, 15 djece na 3 tete. Drugačiji pristup i puno lakše za tete.

Kad smo van vrtića malo je drugačija situacija. Ja očito ne znam kako se to radi i kako ju usmjeriti, ili sam samo mama koja je uvijek tu za zaštitu (trebala sam pitati tete ). Sad kad je počela pričati, jasno nekome kaže Makni se Nemoj me, no naravno da to većini djece ništa ne znači, napadaju i dalje. Nekad se izbori, ali ako naleti na puno napasnije trči k meni i viče maaaama. Ja se pokušavam puno ne miješati (osim ako krenu udarci, čupanje i sl. tu uletavam mirno i pokušam objasniti djetetu koje se tako ponaša da to nije lijepo, nikad se nitko nije bunio od tih roditelja).

Mogu samo zaključiti da zahvaljujući tetama u vrtiću imamo curicu koja se od plašljivice ipak pretvorila u dijete koje se zna izboriti za sebe. A ako i naleti na jače od sebe makne se od njih, mislim da ni to nije loša solucija.

[Forest]

Moram napomenuti da i Nina sad kad je veća zna oteti ovim manjima biciklić ili neku igračku, to je valjda tako, tko jači taj kvači.
Ali ja to ne dozvoljavam, uvijek pratim šta radi, kako se ponaša i reagiram odmah. Lijepo joj objasnim da se to tako ne radi, da mora čekati svoj red bla bla bla. I ne buni se. Ja ću tupiti i tupiti dok god budem imala stvari pod svojom kontrolom.
Šta će to sve polučiti kad bude veća, kad roditelja neće biti u blizini da kontroliraju situacije vidjet ćemo.

Ja sam odmalena Robin Hood. Uvijek sam branila slabije i ne podnosim napasnike. iskreno se nadam da moja Nina neće biti napasnik, jer ću ju u top strpati i katapultirati na Mjesec

Slažem se sa Hajdi...što su manja djeca treba veća intervencija jer Citiram : "Od djeteta ne treba tražiti da se suočava sa odgovornošću za koju nije spremno, niti ga treba opterećivati odlukama za čije donošenje nije dovoljno odraslo."

[ivanak2602]

Forest, stvarno ne znam kako uspijes ostati mirna kad ju netko fizicki napadne. Mene preplavi nalet agresije i najradije bi ovom drugom djetetu vratila istom mjerom . Pokusavam ju ispitivati kako je bilo u vrticu, ali jos nije u stanju isformulirati pricu, a nije bas ni da joj se moze vjerovati, jer sve ovisi kako ju pitam, a odgovor cesto niti ne dobijem. Ili profufllja nesto sto ne znam da li je njemacki ili hrvatski i opet ne znam nista. Probat cu joj na foru igrokaza pokazati kako da se postavi, ali trebaju mi one zivotinjice ili sto vec sto se navlace na ruku, pa prste uvlacim u njihove "ruke". (moraju imati ruke da se tuku, ne)

[Forest]

Ivanak...a ne znam drugačije i nije do sad bilo jakih fizičkih napada, a i rekla sam da tu uletavam, lupanje po glavi, čupanje i sl.
Mene nikada ne preplavi ljutnja i agresiva prema djetetu koji je "napasnik", bože sačuvaj, već mi dođe da njegovog roditelja sažvačem koji ne reagira.
Ja tvrdim i uvijek ću tvrditi da je greška u roditelju, a ne u djetetu. Jasno, glasno i odriješito. Ako nećeš slušati ideš doma. Ne slušaš, tučeš, čupaš...doooma. Ne prijetiti jednom, dvaputa, nego na prvu kupi stvari i briši.
Možda je to i od tuda što sam dugo radila sa predškolcima, pa sam nekako navikla da se stalno sukobljavaju i da ima rješenja i za one najžešće, ooo daaa. Doslovno kao što sam gore napisala...uzmi stvari, obuci se i možeš ići doma sa treninga (uz objašnjenje zašto ide kući) dijete od 4god, roditelji ništa nisu rekli, dapače. Razlog: lupanje mene po potoljenicama, ugrizao je dječaka, lupio curicu. Dječak se vratio na slijedeći trening vidno boljeg ponašanja, još mu je malo trebalo da se potpuno "civilizira"

Malo ću skrenuti s teme, ali u vezi je roditelja koji ne reagiraju. Npr. danas smo u vrtiću imali završnu predstavu, tete uključe projektor i naravno na zidu igrokaz, od njih 15, šestero ih odmah potrči prema zidu i umiru od smijeha. Sve ok, djecu sve interesira. No kreće filmić o boravku djece u vrtiću, bake, djedovi, mame,tate bi malo pogledali. Četvero djece tete uspiju skloniti zajedno sa roditeljima, a dvojica se ne miču i naravno ništa se ne vidi. Njihovi roditelji nisu jednu jedinu riječ rekli. Jedna mama je blago prozborila: V daj se malo makni. I to je bilo to. Ta dva dečkića su u grupi inače najzločestiji, tako bar tete javno kažu i pred njihovim roditeljima.

Skrenuh s teme isprike... ali poludim kad vidim pasivnost i nonšalanciju roditelja.

[noah]

Moj stariji je isto spadao u kategoriju fine djece, u vrtić je krenuo sa 19 mj. i jadničak je svima popuštao i vjerovao, i sa malim susjedama i u parkiću s dr. djecom, ja sam se znala umiješat ako njihov roditelj ne reagira na nepravdu ili ako moj nije dao neku igračku nekom, sve tako u početku, kasnije se nisam mješala u dječja posla, i on je sam od sebe se naučio izboriti, vjerovatno kroz odrastanje oni sazriju psihički i budu im neke stvari jasnije.
Mali ću offtopic, al moram ovo ispričat, moj stariji kad je slavio 3 rođendan, sva su se dječica okupila oko njegove torte, on je trebao puhat u svijeće ali nije uspio od druge djece koja su puhala, a onda je jasno i glasno počeo vikati: stanite puhati, to je moj rođendan, i sada ću ja ću puhati u svijeće! Mi smo svi drugi odrasli prvo ga ozbiljno slušali a onda smo se svi smijali,ja sam se smijala do suza.
On je sam sazrijeo iz popustljivog u dijete sa stavom, mi smo ga samo usmjeravali kad bi skrenuo na nepravedan ili sebičan način komunikacije, možda ipak nešto malo ima u genetici, a mislim da neke stvari moramo prepustit njima da spontano odrastu, znači da je stvar da im dopustimo da sazriju i na taj način tj. da razviju karakter.

[ivanak2602]

Forest, naravno da nisam ponosna kad poludim i da je moja ljutnja krivo usmjerena, al nemogu si pomoci . Naravno da su roditelji krivi, a ne djeca. Imam jednu malu divljakinju u susjedstvu, pravi mali Rambo i mocnik, ali kad dodje k nama u stan i to BEZ mame, savrseno dobro zna kako se treba ponasati. Nije bas da se ima skroz pod kontrolom, al nema veze, to se jos od nje ne moze ocekivati. Kad dodje njena mama- katastrofa, non stop moramo intervenirati. I njena mama zaista intervenira i prijeti odlaskom kuci, ali ova ju uopce ne shvaca ozbiljno i za par sekundi radi ponovo istu stvar. Bit ce da je do toga sto nikad zaista nisu otisle kuci .
Dakle, strpljenja i ommmmmmm........

[olja]

Bit ce da je do toga sto nikad zaista nisu otisle kuci .

pa naravno da je do toga
nije ni ona sasava iako je mala - jednostavno se već više puta uvjerila da mama samo prijeti, a nikad ne ostavari te svoje prijetnje

sto se uvodnog posta tiče, mogu se sloziti s Hajdi sto posto

[ivanak2602]

Da sasava! mala je hiperinterligentna! Da ju vidis samo kako me nekad bijesno gleda u oci kad interveniram i skoro da cujes kako se kotacici u glavu vrte: da prkosim i dalje ili ne? Misli li ova ozbiljno ili ne bas?..hm...hm.
A ova misli i te kako ozbiljno .
Bukvalno te analizira da vidi razinu ljutnje ili ozbiljnosti koju je njeno ponasanje uzrokovalo i da smisli sta ce dalje. A u maminim ocima i kad je ljuta uvijek ima malo ljubavi i simpatije i ona to kuzi. Mislim da je to mozda i povezano s tim sto je mami takav njen karakter simpatican, jer ona nikad nece imati te brige da li njeno dijete netko maltretira, pa joj je drago sto je tako dominantna. I to mala jako dobro kuzi, u to sam uvjerena. (Ako sa 2 god. kuzi po tonu mamina glasa tko je na telefonu, onda kuzi i ovo.)

[MamaMu]

ista stvar je i kod nas...moja curica ima 3god i 1 mj i uvijek se sama povuce kad neko joj zeli uzeti igracku iz ruke ili bilo sto drugo...u vecini slucajeva se ne bori za to,nego sama da,da ne bi to drugo dijete vristalo i plakalo...nekad i sama zna da otplace,al je tolika dobrica da meni ponekad to smeta,bude mi je zao...