Tehnologija nam je sastavni dio života, htjeli mi to ili ne. I sasvim mala djeca se pokušavaju dočepati naših mobitela jer ih doživljavaju kao "bitnu stvar" - čim mobitel zazvoni, mi skačemo i javljamo se. Pa ga žele i oni. Ne mjerim koliko su često pred TV-om/kompom. Mlađi je od nedavno počeo doživljavati crtiće, i sad napeto odgleda Mickey Mouse Club (stariji brat aktivno sudjeluje u gledanju, pa ga mali oponaša, viču OOOO, Sjajkooooo!, skaču kad ovi u crtiću skaču, plešu na kraju i tako) - baš mi je simpatičan. Povremeno traži Traktora Toma, pa mu stavim mu jednu-dvije epizode koliko mu traje konentracija. TV je upaljen češće od toga ako traži stariji brat, a sad, mali se povremeno zagleda, ali još ga ne zanima ostali sadržaj.
Stariji gleda što ga zanima i koliko ga zanima - nekad samo jedan crtić uz mlađeg brata, nekad hoće dugometražni, nekad ništa, nekad bi cijelo popodne gledao vlakove ne youtube. Dozvolim s nekom mjerom, radije se dogovorimo što i koliko, nego da zabranim. Obično je razuman po tom pitanju, pa mi je lakše.
Tehnologija nikad nije poslužila kao kazna ili nagrada. Ali nije ni išta drugo - sad kad razmišljam vidim da ne koristimo baš princip kazni i nagrada općenito.
Koristim li tehnologiju da ih smirim kad su recimo razdražljivi - da, ali rijetko. Sad, možda je korisnije za njega zaokupiti ga u tom trenutku nečim kreativnijim, ali nekad nisam ni ja kreativna.
Gledaju li tv dok jedu - skoro nikada. Jede se za stolom, pa nam tu tv nije dostupan. (osim ako zajednički nešto gledamo, pa se zaželimo kokica ili nečeg za grickanje, ili nešto tipa sendvič - onda jedemo pred tv-om. Ali to nam nije standardni obrok). Općenito mi se ta ideja ne sviđa, mislim da je nepotrebno uvoditi takvu naviku, ali ako nema navike, povremeni izlet ne vidim kao nešto loše. U kratkim fazama kad sama hrana nije bila dovoljno zanimljiva, češće smo listali slikovnicu za vrijeme jela (mlađi od početka dohrane jede sam, tako da njega nikad nije trebalo zabavljati za vrijeme jela, hrana mu je dovoljno zanimljiva sama po sebi).
Uglavnom, istraživanja uzimam sa zrncem soli, i sve dok vidim da tehnologija nije prioritet, da će djeca radije ići van, u park, uzeti legiće, ja sam zadovoljna. Ako se prioriteti promjene, intervenirat ću