kako pronaci vremena za sebe u svijetu blizanaca, trojki....

[Lora7]

A jel postoji mogucnost da ih bar upises u vrtic u kojem radis?

[bruna]

Pa mislim da mogu zamoliti, no ako i dobijem posao na jesen (jedna žena bi navodno trebala u mirovinu) to možda neće biti u vrtiću koji ima jaslice, a oni bi trebali krenuti u jaslice obzirom da neće imati tri godine. To me malo iznenadilo jer sam bila uvjerena da bi trebali krenuti u vrtić. Kak je to kod vas?

[Lora7]

.

[jadro111]

Ja sam nova na ovom forumu.
Zeljela bih mozda sa svoje strane dati malo nade novim roditeljima multica...
Moj muz i ja smo eto roditelji blizanaca vec 13 mjeseci, Imamo 45 godina i to su nam prva djeca. Kako smo bili uvijek jako zaposleni, izgovor da ih nemamo uvijek je bilo - da nemamo vremena! Razumjet cete onda da sam skoro pala u nesvijest, kad mi je ginekologica rekla da su dva mala covjeka na pomolu, a ne jedan, kojem smo se vec veselili!
Kako radimo za sebe, bolovanja, porodiljski dopusti i sl. za nas nisu bila opcija pa sam ja radila do dva tjedna prije poroda, vozila auto po cijeloj Europi itd. Ja sam, naime, fotograf.
Moram reci da su nam svi prognozirali horore koji nas cekaju, od poroda na dalje. Rodili su se carskim rezom, u klinici Podobnik, na dogovoreni termin, epiduralna anestezija, moj muz je bio na porodu, naravno s fotoaparatom, 8 ljudi nas je poradjalo, odvezli su me u apartman u kojem smo boravili slijedecih 6 dana. Klinci su imali vec neku rutinu, hranjenje, presvlacenje, djecja soba, spavanje itd, znate vec.Skupo, jasno - kostalo 30000 kn! Ali, ja sam vozila jedan auto, a muz drugi doma iz bolnice i bila sam mobilna vec 4 dan. Tako da to do danas smatramo najpametnijom mogucom odlukom.
I jos nesto, kad djecu imate u nasoj dobi, nemate bas neku pomoc od baka i deda. Mi imamo samo moju mamu zivu i ona ima 75 g. pa nam je bilo bitno da ja ne lezim mjesec dana i slicno.
Kako bilo, kad smo dosli doma, nastavili smo s tom rutinom i moram priznati spavaju cijelu noc od dana br.1, jedan se je budio jedan puta usred noci jos nekih 15 dana pa je i to prestalo. Doduse, ja nisam dojila svoju djecu. Izdajala sam mlijeko i dodavala PRENAN koji su dobivali i u bolnici. Bocicu pred spavanje smo davali PRENAN. Jedan je imao grceve, drugi ne.
Od tada do danas mi nemamo nikakve horore s nasim klincima. Vise se ne bojimo i o hororima ne razmisljamo.
Samo smo se morali bolje organizirati i imamo vise vremena nego ikad. Nismo imali nikakvu "pomoc u kuci", sve sami odradjujemo.
Putujemo svaki vikend poslom od kad su bili stari 1 mjesec i tad ih cuva moja mama.
Neki puta ostane jedan od nas ako je nesto posebno u pitanju, kao neka temperaturica i sl. Preko tjedna su samnom i vucem ih svugdje sa sobom po kuci dok radim / oni su tu i stalno pjevamo i vristimo i igramo se, dok ja perem sudje, usisavam, kuham, stavljam ves na pranje i kako to vec ide. i uzivamo. Imaju svoje vrijeme, ali i mi imamo svoje vrijeme i oni to znaju, vec sad tako maleni ~ odnesemo ih na spavanje popodne ili navecer, ja procitam pricu, oni mi otmu slikovnicu pa ju pocnu jesti i siknu je u igri na sredinu sobe i tada znaju da je vrijeme za spavanac. Jos se malo igraju u kreveticu i zaspu. Ja sam znala da ne zelim svo svoje vrijeme podrediti svojoj djeci jer za to, mislim, nema ni potrebe, ako covjek hoce ostati zdrav u glavi...
I mogu slobodno reci kad god ih pogledam ~ zivot je lijep, bez obzira na probleme i svakodnevnicu. Nasi decki su zaustavili ovaj suludi svijet za nas i ucinili ga prekrasnim mjestom.

[bailey]

hm.. ja nemam baš vremena.
blizanci, stariji sin, posao, i samohranstvo uz oca koji ne skrbi uopće za njih.
bit će bolje