ŠokNaŠok je napisao/la:
voljela bi ured, ujutro obuci stiklu, mahnuti djeci i dadilji i provesti dan u odraslim poslu.
to si ti mene opisala?
ja sad uživam u ovom dijelu, ali samo zato što su mi djeca zbrinuta i što znam da je i njima dobro dok me nema

kad sam krenula radit nakon sina, bila sam dosta tužna, ali je on bio Ok, brzo se prilagodio s dadiljom i brzo smo se svi navikli. kad sam nakon male krenula radit, dakle nakon 15 punih mjeseci s njom, mislila sam da ću zapsihozit

ona je toliko urlala ravno 8 dana, što intenzitetom, što trajanjem, da sam ja mislila da ćemo se mi svi razbolit od stresa, a da će dadilja odustat. hvala Bogu, kako se to smirilo, sad su nerazdvojne njih dvije, ono baš ljubav do neba. kad je i prestala urlat, budila se ujutro kad i ja jer je još i cicala, a nisam mogla dovijeka ležat s njom da još malo zaspe, pa bi ja kuhala dok ona cendra kraj mene, ili ne stignemkosu oprat jer sam mislila da će ipak zaspat pa ostala ležat s njom, ali mahala je bok bez suza, to je već bilo puno. i onda je dosta brzo počela ujutro spavat dulje, tak da smo se u miru počeli spremat. kako su one bile bolje, tako sam se i ja više opustila. inače sam joj ujutro i robicu pripremila i sve, a sad sve prepustim dadilji. to će mi se pak sad odbit o glavu od jeseni

ali super mi je osjećaj, ako se i probudi ujutro dok smo doma - isprati nas i kaže dadilji: oni idu jadit, a mi idemo u Jidj (Lidl)

ili se igra da ona ide na posao u firmu, pa uzima torbu na rame, obuva se i "ide jadit"
ja se sad ujutro probudim, napravim zeleni shake, probudim starijeg da se spremi za vrtić, skuham ručak, spremim se dok doručkujem, dok se šminkam s dadiljom popričam o svemu, malog po putu u vrtić i fino u ured. popodne pokupim malog u vrtiću i dođemo doma i fino smo skupa. onda oni naizmjence plaču i izvode jer svoje dnevne frustracije sve lijepo sačuvaju za mamu, da se ne osjećam zakinuto

i onda skoro svaki dan nekamo idemo kad jedemo, engleski, gimnastka, druženje, shopping, nas troje uglavnom solo, tata nam živi u svojoj firmi. kad dođemo navečer doma, opet ide jedan red plača pred spavanje, tek toliko da mi začini dan

uglavnom to bude zbog važnih stvari - tko je kome uzeo komad kobacise od večere, tko nije prvi stigao do kupaone prat zube i tak... a uspavljivanje je posebna priča. stariji je od kad se rodio bio - staviš ga budnog u krevetić on zaspe, kasnije prešao sam u svoju sobu, s ovom sam platila dug. do mog posla je zaspala uvijek i samo uvijek na cici, kasnije je noćno uspavljivanje pretvorila u cirkus od jednosatnog pričanja, pjevanja, maženja, pa i plakanja ako treba, svega, samo ne spavanja. popodne ne spava od kad ne sisa, to bolje da ne komentiram

mm i ja se vidimo u prolazu. ako navečer i dođe dok smo budni, ja moram s njom u krevet. prvo što neće zaspat bez mene u sobi (zaspe nekad u krevetiću, ali ja moram bit u sobi), drugo što ja do tad više ne mogu stajat na nogama nakon cijelog dana
eto, sad sam se ja izjadala

odoh na sastanak, pišemo se...
sunčeko zavidim na izlasku, uživaj!!