Biljkas nadam se da si ipak sad već malo bolje...
Pa nikad nisam mogla shvatiti te svekrve? Ima ih tako divnih i brižnih...ali ja se uvijek iznova čudim tim sinovima...pa oni imaju da stanu na stranu svojih žena.
Javi što si obavila kod doktorice...
Samo ljubav, ništa drugo
Upravo tako i na ništa manje niti jedna žena ne bi smjela pristati
Tvoj je toliko stariji od tebe a ja zezam muža da je najmlađi s kojim sam ikada bila
Stariji je od mene samo 3 godine ali kod nas izgleda da je puno veća razlika. On je naime puno ozbiljniji od mene i uvijek se zeza kad nekud idemo sa klincima i kupujemo karte jedna odrasla i 3 dječje

Prema njemu sam zbilja djetinjasta ali on je imao dosta težak život da mu nije za zamjeriti.
Krajem srednje škole i na faksu imala sam dečka, koji mi je bio prva ozbiljnija veza, bio je dosta stariji od mene (to sam tada mislila, jer je imao 24) razlika bila 6 godina ali njegova zrelost mi je puno značila, jer smo prošli puno toga skupa i u biti bio je sa mnom u svim najvažnijim trenucima moga života. Na tome ću mu uvijek biti beskrajno zahvalna jer mi je puno pomogao svojim savjetima, iskustvom, redovito me spuštao na zemlju te u biti odredio daljnji tijek mojeg života. Zbog njega sam upisala i završila ekonomiju makar sam željela studirati pravo jer je uvijek govorio što će nam dva pravnika u kući, odlazio je sa mnom na ispite, bio mi je velika podrška u svemu i znala sam da u svakom trenutku mogu računati na njega. Vozački sam išla polagati na njegov nagovor, sve sam to radila za njegovu ljubav

jer sam željela da bude ponosan na mene. Kako su godine prolazile, ja sam puno putovala, on se uvijek znao pitati gdje je on u toj priči, a oboje smo znali odgovor...ne znam, s vremenom sam imala osjećaj da je on ostao na toj razini na kojoj je bio i kad sam ga upoznala, a ja sam odrasla, i nekako ga prerasla, ljubav se izgubila ostala je samo navika, da smo skupa a to nije bilo dovoljno za zajednički život…no, puno toga smo prošli zajedno i uvijek će biti dio mog života.
I dan danas, nakon toliko godina kad se sretnemo popričamo o familiji, frendovima, nikad između nas nije bilo neke netrepeljivosti, ništa jedno drugome nismo zamjerili jer nikada nismo jedan drugoga namjerno povrijedili…jednostavno smo bili svjesni da smo previše različiti...
A igrom slučaja opet imam pravnika
I svaki put se zezam sa mužem kad tjeram vodu na svoj mlin da sam ipak trebala završiti pravo pa da bi onda imao ravnopravnog partnera kojega ne bi mogao pobiti sa relevantnim činjenicama. Jer iskreno ponekad mi je zbilja teško konkurirati njegovim argumentima koje uvijek potkrijepi sa valjanim dokazima na koje ja jednostavno ne znam što da kažem kad me ulovi u vrtlog pa se spetljam i ni sama ne znam što i kako da se izvučem pa on i Fran umiru makar sam ja uvjerena da sam u pravu.