Polazak u školu

[† Sanika]

Mi smo u totalno blesavoj situaciji. Maksim je negdje u listopadu prošle godine bio na testiranju kod psihologice u vrtiću i bilo je ovako, intelektualno jako dobar i čak napredniji od prosjeka, ali emocionalna zrelost, grafomotorika i svijet oko njega, tak tak.
Rekla je da je "ni sim ni tam" glede škole, da bi kad bi tražila mogla dobiti odgodu, ali da pričekamo da prođe neko vrijeme pa će ga ponovo testirati.
Sad ovih dana očekujem to ponovno testiranje, no ne vidim da je na gore spomenutim poljima nešto silno napredovao.

I sad, obzirom da je on rođen 6.2., obveznik je, no ostavila bi ga bez razmišljanja još jednu godinu doma ali:

- cijela njegova grupa odlazi ove godine u školu
- kada bi ostao u vrtiću dobio bi nove tete i upao u sasvim novu ekipu
- konačno se tek ove godine skompao sa sadašnjom ekipom
- od prvog dana od kad je krenuo ne voli vrtić, nije mu "lego"
- i dan danas mi kada ga ostavim tamo napomene "dođi brzo po mene"

I sad što? Čekam stručnjake da kažu svoje. Ako će na meni biti odluka, pojma nemam što ću odlučiti.
28.4. imamo pregled za školu kod doktorice, najradije bi to odgodila

[palunkica]

Moj je rođen 29.12. nije bila opcija da ga ostavim još jednu godinu u vrtiću, intelektualno je bio više nego spreman, ali emocionalno, po mom mišljenju nije. I otišao je u školu, jer se meni činilo bezveze da ide u školu sa skoro 8 godina. I zaključila da se školski obveznik postaje s razlogom, dakle da je rođen 1.4. ne bi išao u školu, ne bi forsirala raniji polazak, ali niti kasnije.

Ipak, moram priznati da definitivno emocionalno nije bio spreman i bilo mu je teško.

Njegov prijatelj je otišao s navršenih 6 i mjesec dana, godinu dana prije njega, sad je 7. razred, još uvijek se nije potpuno uklopio u razred.

U tvom slučaju Sanika, ja bi ga poslala u školu - imaš puno više za nego protiv

[snowwhite]

Evo moj školski obveznik će u listopadu napuniti 7.
On je i više nego spreman, taman nam je timing da nemam uopće brige.

On je u svim aspektima sprema, malo mu je grafomotirka lošija ali on to vješto prikriva (riječi psihologa).

Za učiteljicu sam se raspitala, upisat ću je kao želju pa ako bude bude. Za prijatelje sam isto čula da možeš dopisati. Najbolji prijatelj neće ići na boravaka kao moj ali ćemo vidjeti jer možda bude koji razred po pola (pola boravak pola ne). Imamo i obiteljsku prijateljicu koja će u tu školu. I nju ćemo svakkao staviti na popis.

[morena]

I ja sam u zadnje vrijeme u razmišljanjima oko upisa u školu. Zapravo nas ove godine čeka "mala škola", slijedeće godine "prava". J. je rođen krajem 3. mjeseca, što zači da bi u prvi razred išao s 6,5 god. Zapravo, mene više gnjave bake (od kojih je jedna učiteljica), koje su već sad počele s tim kako bi bilo dobro da m odgodimo polazak u školu. Valjda se bake ne mogu pomiriti da su tak "stare" da im prvo unuče ide u školu

Uglavnom, ja sam odlučila vidjeti kako će se snaći u "maloj" školi, pa onda razmišljati o eventualnoj odgodi.

On ne ide u vrtić, čuva ga baka tako da zapravo sada nemam sliku kako bi se on ponašao u većoj grupi djece. Isto tako kad pričate o emotivnoj zrelosti, što to točno znači? Na što bi trebala obratiti pažnju?

[olja]

Moje iskustvo:

Nisam ni u jednom trenutku razmišljala, vagala, raspitivala se niti dvojila oko polaska u školu. Niti jednom nismo birali učiteljicu, niti smo se raspitivali mnogo oko toga ko će ih učiti.

Starija je rođena 31.01. tako da je krenula "ranije", ali po meni i po psihologici sasvim spremna (i emocionalno) za to.
Pala je u razred kod učiteljice za koju nemam riječi.
Hvale
Ne možemo dočekati kraj 4.
Srećom, N je toliko savjesno i vrijedno dijete (za sada, puj puj fp ) da samo nebesima mogu zahvaliti na tome što je takva i takav učenik takve učiteljice.

Mlađa je rođena u rujnu, tako da tu sve jasno oko toga kada treba krenuti u školu. Mlađe je dijete, pa se pretpostavlja da je "spremna" odn. snalažljiva. A i takav je tip, stvarno je, snalažljiva i uvijek se dočeka na noge.
Imali smo, dakle, luuuuuuuuudu sreću da padne kod učiteljice koja je stroga, zahtjevna, koja ih mazi kao rođenu djecu, trudi se oko raznoraznih aktivnosti ali je uvijek ipak na nekoj pravoj distanci. Jer ovoj mlađoj upravo to i treba.
Da je obratna situacija što se učiteljica tiče, bila bi ka-ta-stro-fa!

Valjda sam htjela ovime dati savjet da bi se (bar bih tako ja drugi put postupila iako sam u ovom životu igrala na kartu sreće ) ipak možda mogla raspitati o učiteljici

[april]

trenutno nisam mama predškolca, ali sam bila i biti ću

mislim da najprije treba gledati dijete, jer je svako posebno i jednistveno.
osim intelektualne zrelosti, važna je, ako ne i važnija emocionalna i socijalna spremnost.

Isto tako kad pričate o emotivnoj zrelosti, što to točno znači? Na što bi trebala obratiti pažnju?

emocionalna zrelost znači nekakvu emocionalnu stabilnost, mogućnost kontrole svojih emocija, svladavanje nekih burnih reakcija. dolazi do procjene, usporedbe s drugima, a reakcije moraju biti prikladne situaciji. dijete mora naučiti i na uskraćivanje nekih svojih želja.

općenito, ne treba se prerano zamarati kako će, nego kad dođe vrijeme, a to je proljeće pred polazak u školu. naravno da se u ranoj dobi vide neke osobine djeteta, ali puno toga sazrijeva, pa se dobro posloži do kretanja u školu.
nije dijete u svemu samo, roditelji su tu koji rade s njim i usmjeravaju ga, pa mogu poučiti i upoznavanju osjećaja, poticati komunikacijske vještine, samopouzdanje, suradnju s drugom djecom, razne socijalne vještine koje su važne u školi...

čini mi se da nije toliko važan ni vrtić, odlazak grupe predškolaca, jer ako se ne prilagodi novoj grupi, kako će u eventualno težoj novoj situaciji u školi, koja je opet nova grupa djece. to je mene brinulo, jer je u grupi mog sina (koja je inače mješovita, od 3 do 7 god), bilo 10-ak predškolaca koji su otišli u školu, a moj sin je ostao jer nije bio školski obveznik. zaključila sam da ne trebam gledati okolinu, neke nevažne stvari, nego njega.
pa je tako, suprotno svim mojim početnim brigama, odlično se snašao i tu godinu, bez starih prijatelja, i nikakav problem mu to nije predstavljalo. razgovarali smo o tome, pripremila sam ga,da će doći i neki novi, mali... a na kraju još mu je dobro i došla nova situacija, radi razvoja suradnje, učenja, prilagodbe...baš razvoja socijalnih vještina.

u razredu bi bilo dobro da dijete ima nekoga (ili više djece) tko živi blizu. radi druženja u slobodno vrijeme, hodanja pri odlasku i povratku iz škole, pa kad je jedan bolestan, da mu ovaj drugi kaže što su radili...

[Diami]

Karlo Je po pitanju regulacije emocija težak. Vani se niš ne usudi jer je introvertiran i sramežljiv. Al doma onda zna imati ispade bijesa zbog gluposti... Nije kontraindikacija za školu, al je meni jako naporno...

[† Sanika]

Znate li s čime ih sada cijepe, jel Priorix?

Inace hvala na svim savjetima, a biti cu valjda i pametnija nakon pregleda

[nevenera]

radim s djecom u prvom razredu, engleski. i ima razlike. vidi se razlika kod onih koji imaju niti 7 i onih koji imaju punih 7. možda roditelju nije ali meni koja radim se vidi razlika.
po meni su oni svi spremni s 6 ali škola nosi stres i obaveze koje nisu za svakog
treba bit u školi 4h dnevno, doma pisati domaće zadaće, gotovo je ono bezbrižno djetinjstvo

tin će imati 7g i 2 mj kad krene u školu. po meni taman
damjan će 8.4. imati 7g, ja bih ga dala radije s 7,5g nego godinu ranije.

najbolje da se vidi kad budu upisi što kaže struka.
jer zna se desiti da su neka djeca za odgodi (bude ih oko 3-4-5 u svakoj generaciji) ali ih uredno upišu jer su roditelji odbili odgodu

[Potica]

najbolje da se vidi kad budu upisi što kaže struka.
jer zna se desiti da su neka djeca za odgodi (bude ih oko 3-4-5 u svakoj generaciji) ali ih uredno upišu jer su roditelji odbili odgodu

ili nitko ne spomene odgodu a onda školska psihologica pozove mamu nakon prvog polugodišta da joj objasni da dijete ipak nije bilo spremno. Moja najstarija je rođenda 11.2. i bila je obveznik sa 6,5 i nije bila spremna za školu iako je znala slova i bila izuzetno društvena ali nije bila zrela za prihvatiti obaveze i cjelodnevno sjedenje u školi. Prvu godinu nam je bilo jako teško poslije je išlo na bolje i do kraja drugog je potpuno stigla vršnjake.

[nevenera]

ajme za poludit
ja sam bijesna ko pas na takve stvari

imaal sam djece koja nisu odgođena a trebala su, neka jesu i razlika je ogromna.

nije bila spremna za školu iako je znala slova i bila izuzetno društvena ali nije bila zrela za prihvatiti obaveze i cjelodnevno sjedenje u školi.

e, to
meni tin već zna slova, piše, prepisuje ali po meni nije zreo za školu još
jer nije škola samo znat slova.

[kalea]

Zato sam sretna sto ce mi drugo dijete imati ravno 7 kad krene u skolu .

[mama njonji]

moje iskustvo je, pak, takvo da narav i karakter djeteta imaju veliki udio u odluci o spremnosti za školu

stariji sin je rođen krajem siječnja, mirne naravi, oduvijek lako odgojivo dijete, duge koncentracije... ipak, radi datuma rođenja dvojili smo da li kreće u školu ili ne (sa 6,7 god.)
odlučila sam odvesti ga na neovisno testiranje na ERF, jer ovo u vrtiću i školi mi je djelovalo skroz šlampavo, i ako ništa drugo - prekratko (izlazili su ko na traci iz sobe i nikome nije uopće spominjana moguća odgoda)
nakon obrade su rekli da je dijete sasvim spremno za školu, bez obzira što on u tom trenutku nije znao ni čitati ni pisati (znao je slova i napisati svoje ime i to je bilo sve)

odluka se pokazala ispravna - čitače i pisače je stigao već nakon prvog polugodišta (u kojem se jako trudio da uhvati ritam i to mu je bila dodatna motivacija da ozbiljno shvati školske obaveze), a u smislu socijalnih odnosa, i ozbiljnosti shvaćanja škole - nikakvih problema.

I u njegovom razredu jedan od najboljih učenika je dječak rođen krajem ožujka (krenuo sa 6,5 g.).

S druge strane, moja srednja cura će od jeseni biti predškolka, ona je rođena u rujnu, tako da tu dvojbe nema - krenut će točno sa 7.
Ona je, pak, (uz starijeg brata, naravno) - počela čitati i pisati prije 5. godine, ALI za razliku od njega ona je vrtirepka, burne naravi, izrazito temperamentna, ne zna kontrolirati emocije... Sve se bojim kako će to izgledati kad postane prvašica (tješim se da ima fore još godinu dana)

I da - ta procjena stručnjaka je izuzetno bitna - jer se i u našem razredu dogodio slučaj djeteta kojemu je bila potrebna odgoda pa je stručna služba škole (kod koje je dijete i bilo na testiranju prije upisa ) tijekom 1. razreda roditeljima objasnila da je za dijete bilo dobro da je odgodilo polazak u školu

[gaga0305]

Mama njonji ti kao da si opisala mog prvorodjenca. I on je kao i tvoja srednja od jeseni predskolarac, i nadam se da ce se za godinu jos puno toga promijeniti i da ce nauciti kontrolirati svoje emocije.

[MaminMacak]

Ja o tome uopce ne razmisljam, rodjen je u 7. mjesecu i nece niti prije niti kasnije u skolu, taman sa punih 7 godina.
Bas fino vrijeme za roditi se a da je ne moram uopce razmisljati

Kcer je rodjena u 4. mjesecu pa je tu bilo dosta pritisaka od obitelji i okoline da ide ranije, ali ja se nisam dala.
Osim sto je bila visoka mislim da nije bila spremna da ide ranije. I mislim da joj je ta godina puno znacila.
Ne vidim da joj fali motivacije, zeli biti dobra u skoli i trudi se, a to je mislim najvaznije.

U razredu ima na njih 24 samo jedno dijete koje je islo ranije, nitko nije isao kasnije. Njih je 24.

Sad bas razmisljam, najbolji ucenici u razredu su rodjenu u 4, 7, 11. i 3. mjesecu slijedece godine, a najlosiji u 7. i 12.
No mislim da to stvarno nema neke veze, a i ti brojevi stvarno nista ne govore osim da je drustvo saroliko, kako onih dobrih, tako i onih losih

[morena]

Ja već vidim da ću morati sama dobro procijeniti svoje dijete jer nekako sumnjam u procjene stručnjaka, tj. da na pregledima prije upisa u tom kratkom vremenu stvarno mogu dati kvalitetnu preporuku. Mislim da će mi teta u maloj školi biti najviše od pomoći oko toga. Sad zapravo uviđam jednu od prednosti vrtića naspram baka servisa Moje je dijete zapravo "pošteđeno" mnogih situacija.

[mama njonji]

Sad bas razmisljam, najbolji ucenici u razredu su rodjenu u 4, 7, 11. i 3. mjesecu slijedece godine, a najlosiji u 7. i 12.
No mislim da to stvarno nema neke veze

upravo to
kronološka dob djeteta, barem prema našem iskustvu, nema utjecaja na uspjeh u školi, koliko njegova zrelost u emoc. i soc. smislu

[tanjabb]

Morena, ja se ne bih slozila s tobom.
Mislim da je, prije svega u vecim gradovima, socijalizacija koju dijete dobije u vrticu neprocjenjiva.
Moji su oboje u vrtic krenuli netom prije 4. rodjendana ali u te tri godine do skole oni su se zapravo tek u vrticu naucili ophodjenja s vrsnjacima, znanje koje je u skoli nuzno potrebno da dijete nadje svoje mjesto pod suncem.

[Vicky & Mama]

Slažem se sa Tanjom
Moj je ove jeseni po prvi put krenuo u vrtić (dakle s 3 godine i 5 mjeseci) i već sad primjećujem na njemu ogromne pomake u socijalizaciji i odnosu s vršnjacima, autoritetom itd., a di su još 2-3 vrtićke godine do škole...
Po meni je super ko može izbjeći jaslice jer i tako se djeca u toj dobi ne igraju jedno s drugim nego više jedno pored drugog, a i u te tri prve godine i tako im je najbitnija ljubav, pažnja i sigurnost koju i te kako dobivaju doma - tako da sam mišljenja da djeca koje preskoče jaslice ništa ne gube, ali s vrtićem je to jedna skroz druga priča.

[Vicky & Mama]

I da nadodam -ja sam dijete koje skoro nije išlo u vrtić (nisu me do predškolske dobi primili zbog celijakije koja je tada bila bauk, pa kad sam napokon krenula u predškolskoj dobi nije mi se sviđalo, nisam se baš glatko uklopila u već uhodanu skupinu i bilo mi je draže biti doma s bakom) i ja iz svog iskustva tvrdim da meni fali to vrtićko iskustvo.
U školi sam bila odlična učenica, imala sam svoje društvo i sve to, ali u početku sam bila dosta sramežljiva u odnosu s vršnjacima (šta uopće nije u mojoj prirodi) i veeeliki mi je bio problem prihvatiti npr. kritiku strožeg nastavnika ili kakvu grublju riječ kojom bi nas pojedini nastavnici kolektivno častili dok bi me netko krivo pogledao ja bi krenula šmrcati i plakati sad mi je to smiješno, ali tada mi nije bilo ni najmanje do smijeha, baš su mi (emotivno) teško pali ti počeci školovanja... da sažmem - vrtić i te kako ima svoju ulogu u odgojno-obrazovnom procesu!

[Vicky & Mama]

A sad kad opet čitam mislim da se i Morena slaže s nama jer je ovo "pošteđeno" stavila u navodnike i u biti je htjela reći šta i mi - da će mu faliti ta iskustva

[mrava]

Emocionalna zrelost itekako utječe na sva događanja u razredu, dijete koje nije emocionalno zrelo kao većina, polako se gubi, povlači se u sebe ili se na krivi način ističe tražeći svoju pažnju

[morena]

Hehe, da, ja sam post i napisala u smislu da u vrtiću djeca nauče kako se ponašati u grupi i rješavati mnoge situacije u kojima se moj J. nikad nije našao s obzirom da ga čuva baka Zato i mislim da će mu onaj period male škole puno značiti, a i meni da bolje skužim situaciju.

Inače mislim da je prilično zrelo dijete, iako ne voli baš nove situacije. Uvijek ga treba malo unapred pripremiti ako nam se nešto mijenja u dnevnom rasporedu, on je dijete koji voli znati što je slijedeće na redu.

Ja isto nisam išla u vrtić, ali ne mogu reći da mi je po bilo čemu nedostajalo to iskustvo. Ja nisam imala, a mislim da nisu ni sa mnom imali problema u školi