SPAVANJE SA DJETETOM

[mamashnita od noje]

cijeli je niz stvari koje utjecu na to hoce li dijete biti razmazeno ili ne i nikako se ne moze suditi samo po jednom primjeru, pa makar to bilo i spavanje s roditeljima u krevetu. kamon zene, ne radimo psihoanalizu na osnovu dva i pol slova koja smo ovdje napisale o nacinu na koji se svaka od nas nosi s djetetovim spavanjem.
ja cu svog staviti k meni u krevet, ali cu ga pustiti da se dernja koliko hoce kad me gnjavi jer hoce npr. kolac prije vecere. samo ga stavim na ignore.
zajednicko spavanje nikako nije niti jedini, a bogami niti najveci uzrok onoga u sto ce se dijete pretvoriti.

[Ninči]

Krumpirić, i ja se u potpunosti slažem sa svojim postom....samo opet ne vidim tko je pisao o američkom trendu i o sličnim razlozima. Hajde, reci ti meni jedan samo dobar razlog zašto misliš da je bolje i velikodušnije i više majčinski pustiti dijete da spava u vašem krevetu, nego ga staviti u njegov krevet i reagirati na njegove plačeve tako što ga se pomazi, ispriča mu se priča, pokrije ga se, podoji ga se, napoji ga se....? Jesam li ja luda ili samo ja mislim da to na dijete ne ostavlja nikakve traume i šta ti ja znam?

Ja sam reagirala zbog izjave koju sam i kvotala gore, da se djeca drze u krevetu zato sto se nema zivaca, ili kako je vec pisalo.

Ti si reagirala draga moja i tu treba biti točka jer ni sama ne znaš na šta si reagirala Prvo pročitaj početak ovog mog posta pa mi onda reci je li tebi lakše staviti dijete k sebi u krevet ili kao što je JiA radila- spavati kraj dječjeg kreveta na podu da bi mu se olakšala prilagodba? Isto tako ustajati 10 puta ako treba da se udovolji njegovim prohtjevima i sve ostalo? Mislim da je lakše staviti dijete k sebi u krevet. To je, draga moja, samo činjenica, koja kaže: lakše je ovo nego ono A to što je tebe pogodilo jer si ti imala takve postupke, nije moj problem ;-) Dalje možeš odgovoriti na jednako pitanje kao Krumpirić- zašto bi spavanje djeteta u vašoj postelji činilo ga sretnijim nego moj i JiA-in postupak? I zašto bi vas to činilo boljim majkama? Mislim da nisam ja ta koja je omalovažila mame koje ne postupaju kao što bih ja postupala ;-)

Definitivno se slažem s tobom, Mamashnita ;-) I ja to nisam nigdje niti tvrdila Ja sam se samo osvrnula na stav da se djetetu treba u svemu popuštati Ali isto tako su moje neistomišljenice rekle da će nespavanje s roditeljima stvoriti apatično, nesretno i nesposobno dijete...mislim da se slažeš samnom da to nije istina i da razumiješ zašto se ovolika rasprava potegla

I cure moje, svi mi dobro mislimo, ali krivo se u nekim trenutcima izrazimo. I mislim da je jedino ispravno što smo na kraju zaključili to da svaka majka čini ono što misli da je za njeno dijete najbolje....barem majke na ovom forumu I zato i jesu svi ljudi na ovom svijetu različiti- pa makar bili i od istih roditelja Jer kad bismo ih svi isto odgajali, mislim da ne bi bilo individualaca, nego bi svi ljudi bili isti A to naravno, niti je dobro, niti je moguće

[Krumpirić]

Krumpirić, i ja se u potpunosti slažem sa svojim postom....samo opet ne vidim tko je pisao o američkom trendu i o sličnim razlozima. Hajde, reci ti meni jedan samo dobar razlog zašto misliš da je bolje i velikodušnije i više majčinski pustiti dijete da spava u vašem krevetu, nego ga staviti u njegov krevet i reagirati na njegove plačeve tako što ga se pomazi, ispriča mu se priča, pokrije ga se, podoji ga se, napoji ga se....?

ovdje skačes sebi u usta...rekla si da na djetetov svaki plač ne treba reagirat jer "kud bi otišao svijet" sad pišeš da treba reagirat,al na način na koji reagira JiA,a ne npr.ja.

Mislim da samo treba biti uporan jer kad bismo im dopuštali da dobiju sve što zažele čim zaplaču, ne znam gdje bi ovaj svijet završio Zbunj

znači,u mojem se postu ne radi samo o spavanju s roditeljima,i to sam 10 puta naglasila,radi se o odgovaranju na djetetove potrebe.Ti si se prvo izjasnila da bez obzira na plač treba biti uporan,pa si kasnije rekla da se djetetu na potrebu odgovara,al ne stavljanjem njega u svoj krevet.Totalno kontradiktorno,al dobro...

Ti si reagirala draga moja i tu treba biti točka jer ni sama ne znaš na šta si reagirala

ovo je ružno da ružnije ne može bit,podcjenjivački,s visoka i totalno besmisleno.Ivana je reagirala jer si je uvrijedila,jer si izjavila da

Vjerujem da nemate živaca zabaviti malo dijete, dići se 10 puta ako treba da ga utješite i slično. Puno je lakše uzeti dijete i sve riješiti tako da mu date ono što želi

ne,draga moja,puno lakše od dojenja djeteta 2,5 godine i udovoljavanja njegovih potreba(što radi Ivana) jest pustit to dijete da 2 puta otplače potrebu da bude uz tebe i dalje mirno spavat s djetetom u drugoj sobi.

Mislim da nisam ja ta koja je omalovažila mame koje ne postupaju kao što bih ja postupala

smješno zvuči,pogotovo kad ponovim ovaj prošli citat..

Vjerujem da nemate živaca zabaviti malo dijete, dići se 10 puta ako treba da ga utješite i slično. Puno je lakše uzeti dijete i sve riješiti tako da mu date ono što želi

I na kraju,već davno reko da se ne radi tu o spavanju i nespavanju,o prevelikom popuštanju ili ne,o ljubavi il neljubavi,radi se o izabiranju nekih nametnutih normi iznad djetetovih potreba,..a potreba da ponekad il često zaspe uz majku je za dijete od nekoliko mjeseci ili sitno godina prirodna da ne može bit prirodnija.

[Ninči]

Krumpirić, i ja se u potpunosti slažem sa svojim postom....samo opet ne vidim tko je pisao o američkom trendu i o sličnim razlozima. Hajde, reci ti meni jedan samo dobar razlog zašto misliš da je bolje i velikodušnije i više majčinski pustiti dijete da spava u vašem krevetu, nego ga staviti u njegov krevet i reagirati na njegove plačeve tako što ga se pomazi, ispriča mu se priča, pokrije ga se, podoji ga se, napoji ga se....?

ovdje skačes sebi u usta...rekla si da na djetetov svaki plač ne treba reagirat jer "kud bi otišao svijet" sad pišeš da treba reagirat,al na način na koji reagira JiA,a ne npr.ja.

Draga moja, ne vidim u čija ja to usta skačem Ako sam rekla da se ne treba reagirati na SVAKI djetetov plač, onda sam tako i mislila i nigdje sama sebe nisam pobila Jer u onim gornjim postovima koje vjerujem da nisi ni pročitala sam pričala i o razlikovanju dječje potrebe i razlikovanju dječjeg cendranja....a to dvoje su dva različita pojma I sama si rekla da na neka cendranja svoga djeteta ne reagiraš E pa to znači da razlikuješ kada cendra, a kada plače jer mu je nešta potrebno...zato bi trebala shvatiti i tu rečenicu da se na nešta treba reagirati a na nešta ne Jer nigdje nije napisano da se uopće ne treba reagirati I da, gdje bi ovaj svijet otišao da majke reagiraju na svako plakanje svoga djeteta? Jer plakanje se razlikuje i imam osjećaj da se stalno ponavljam, a da uopće ne znam kome ja svoje riječi pokušavam objasniti :conf

Mislim da samo treba biti uporan jer kad bismo im dopuštali da dobiju sve što zažele čim zaplaču, ne znam gdje bi ovaj svijet završio Zbunj

znači,u mojem se postu ne radi samo o spavanju s roditeljima,i to sam 10 puta naglasila,radi se o odgovaranju na djetetove potrebe.Ti si se prvo izjasnila da bez obzira na plač treba biti uporan,pa si kasnije rekla da se djetetu na potrebu odgovara,al ne stavljanjem njega u svoj krevet.Totalno kontradiktorno,al dobro...

Ja se nigdje nisam tako izjasnila.....pitanje je samo kako si ti to skužila. Pročitaj opet ono što ti gore pišem pa me možda i shvatiš....

Ti si reagirala draga moja i tu treba biti točka jer ni sama ne znaš na šta si reagirala

ovo je ružno da ružnije ne može bit,podcjenjivački,s visoka i totalno besmisleno.Ivana je reagirala jer si je uvrijedila,jer si izjavila da

Vjerujem da nemate živaca zabaviti malo dijete, dići se 10 puta ako treba da ga utješite i slično. Puno je lakše uzeti dijete i sve riješiti tako da mu date ono što želi

ne,draga moja,puno lakše od dojenja djeteta 2,5 godine i udovoljavanja njegovih potreba(što radi Ivana) jest pustit to dijete da 2 puta otplače potrebu da bude uz tebe i dalje mirno spavat s djetetom u drugoj sobi.

Ne draga moja....ovo tvoje i Ivanino "Ovo je jako ružno...." mislim da je jako ružno Jer ako vas istina boli, ne daje vam to za pravo da tako dreserske rečenice pišete Činjenica je da je puno lakše uzeti dijete k sebi...činjenica je da se neke majke trude postupiti kao što ja smatram da bih ja postupala....i isto tako je činjenica da neke majke se niti ne trude jer je lakše staviti dijete k sebi u krevet. Sad, ti to htjela ili ne htjela priznati....to je činjenica da je takav postupak lakše izmoći Sad, tko se pronalazi i vrijeđa u tome- nije moja stvar, niti mi je namjera nekoga uvrijediti

Mislim da nisam ja ta koja je omalovažila mame koje ne postupaju kao što bih ja postupala

smješno zvuči,pogotovo kad ponovim ovaj prošli citat..

Nisam ti prije htjela citirati tvoje riječi jer mene to toliko ni ne boli Čisto zato jer znam da je to čista glupost Ali evo:

ALI mišljenje da dijete trebamo odvojit od sebe samo "jer to tako treba biti i jer neću ja njemu povlađivat i jer svijet tako ide u krivom smjeru..."sve mi je samo ne instiktivna i prirodna,puna ljubavi,empatična i iskonsko majčinska

Dakle, draga- prvo si mi stavila riječi u usta koje ja nisam rekla.....: mišljenje da dijete trebamo odvojit od sebe samo "jer to tako treba biti i jer neću ja njemu povlađivat i jer svijet tako ide u krivom smjeru...
" A zatim si me i uvrijedila zajedno sa svim drugim mamama koje dijele moje mišljenje: "sve mi je samo ne instiktivna i prirodna,puna ljubavi,empatična i iskonsko majčinska" Sad, draga moja, u redu je imati o sebi kao majci lijepo mišljenje, ali misliti da su sve majke koje ne postupaju kao ti baš u svemu i koje tako ne razmišljaju, loše majke, bez imalo majčinskog instinkta...

No, Ok.... nego ti i dalje tupiš svoje:

I na kraju,već davno reko da se ne radi tu o spavanju i nespavanju,o prevelikom popuštanju ili ne,o ljubavi il neljubavi,radi se o izabiranju nekih nametnutih normi iznad djetetovih potreba,..a potreba da ponekad il često zaspe uz majku je za dijete od nekoliko mjeseci ili sitno godina prirodna da ne može bit prirodnija.

I iako mi nisi odgovorila na moje pitanje (Hajde, reci ti meni jedan samo dobar razlog zašto misliš da je bolje i velikodušnije i više majčinski pustiti dijete da spava u vašem krevetu, nego ga staviti u njegov krevet i reagirati na njegove plačeve tako što ga se pomazi, ispriča mu se priča, pokrije ga se, podoji ga se, napoji ga se....? Jesam li ja luda ili samo ja mislim da to na dijete ne ostavlja nikakve traume i šta ti ja znam? ), ja ću ti već postaviti drugo.....Zašto prestaje biti prirodna potreba kako dijete stari da ponekad ili često zaspe uz majku? Zašto onda ne bi pustila (ili prije pozvala) i svoje 15-ogodišnje dijete da zaspe uz tebe? Zar ono nije bilo u tvojoj utrobi? Niti si ti u tih 15 godina izgubila svoj majčinski instinkt....zašto onda uopće dijete odvikavati da ide u svoj krevet? je li to ona američka norma o kojoj si pričala? A ipak mislim da je lakše dijete niti ne naviknuti da spava u krevetu s roditeljima ili ga odviknuti dok je još skroz malo, nego ga u 5-6 godini početi navikavati....ako ćemo o šoku- puno je veći šok spavati sa mamom i tatom i onda odjednom ne imati svoje mjesto uz njih

No dobro, vidim da i dalje pričaš kako tebi paše I možda će opet i ovaj moj post biti "ružan da ružniji ne može biti", i možda se ja borim sa vjetrenjačama....ali barem znam ovo:

svaka majka čini ono što misli da je za njeno dijete najbolje....barem majke na ovom forumu

....za razliku od nekih:

ALI mišljenje da dijete trebamo odvojit od sebe samo "jer to tako treba biti i jer neću ja njemu povlađivat i jer svijet tako ide u krivom smjeru..."sve mi je samo ne instiktivna i prirodna,puna ljubavi,empatična i iskonsko majčinska

Laka vam noć na rubu kreveta

Zadnja izmjena: Ninči; 25 srp 2007, 00:01; ukupno mijenjano 1 put/a.

[Ninči]

Uduplala sam

[Krumpirić]

Hajd dobro,meni se neda jer mi ovo vrijeđanje postaje smješno.
I dalje mislim da je ne-uzimanje sebi u krevet djeteta od godine dana(il od 2god) koje treba tvoju bliskost nije instinktivna reakcija,nego društveno nametnuto mišljenje.
I nisam kategorizirala majke nego izrazila mišljenje o postupku il reakciji.
I da...neznam nikog ko s 15 želi spavat s mamom...al s 1,5 znam.Čak jako dobro znam jednog dječaka koji je s 2 odlučio spavat sam...ko što reko..
I da,je,meni je bilo lakše dojiti i spavat s njim.I njemu je to bilo lakše,i mmu je bilo lakše.I?Tebi je to linija manjeg otpora,meni i mom djetetu je najljepši način da ispunimo svoje potrebe...eh,da i instinkte...i potrebe,...i
Ima li netko tko će za svoje dijete od godine dana odgovorno tvrdit da je njegovo noćno plakanje fora,izvoljevanje i cendranje i da mora u u drugu sobu?ili krevet? ili...

nego...

Harvardski psihijatar Michael Commons i njegovi kolege, nedavno su prezentirali istraživanje koje svojim rezultatima sugerira kako su bebe koje spavaju same, podložnije stresu i poremećajima uzrokovanima njime.
Profesor antropologije i vodeći stručnjak s područja istraživanja sna sa sveučilišta Notre Dame, James McKenna, već duže vrijeme ističe kako bebe, koje spavaju uz svoje majke, imaju više imunoloških dobrobiti i od dojenja, budući da su dojene dvostruko češće od beba koje spavaju same.

U svojoj knjizi o SIDS-u, pedijatar William Sears, ističe zajedničko spavanje kao proaktivnu roditeljsku mjeru koja može smanjiti rizik od ove tragedije. Njegova teorija, temeljena na McKenninim istraživanjima, tvrdi kako bebe koje spavaju s roditeljima provode manje vremena u tzv. trećem stupnju sna, stanju dubokog sna gdje je rizik od apneje povećan. Nadalje, bebe koje spavaju s roditeljima, preuzimaju zdrave obrasce ritma disanja od svojih roditelja.

Sva znanstvena istraživanja o spavanju beba, potvrđuju dobrobiti zajedničkog spavanja. Ne postoji ni tračak dokaza koji bi podržao rasprostranjeno mišljenje kako je zajedničko spavanje štetno za psihičko i fizičko zdravlje djece.

Ako znanost uporno pruža dokaze da društvena norma izoliranja djece u posebne sobe može imati štetne učinke, zbog čega se nastavlja dugogodišnja "kultura kolijevke" svugdje u svijetu? Zbog čega roditelji naveliko kupuju lutke koje reproduciraju otkucaje srca, pjevaju uspavanke i hrču, kad oni sami sve to mogu odraditi besplatno?

McKenna navodi nekoliko čimbenika ove kulturološke norme. Prije svega, nameće se visoko vrednovanje samodostatnosti. Samostalnost je visoko cijenjena karakteristika uspješnih osoba. Vrlo smo ponosni na svoju djecu dok ih gledamo kako se sama podižu na svoje noge, pridržavajući se za oslonce. Međutim, pretpostavka kako zajedničko spavanje koči razvoj samostalnosti, jednostavno je jedino kulturološki mit. U stvarnosti, istina je potpuno suprotna.

Djeca koja spavaju s roditeljima, u životu su samostalnija od svojih vršnjaka. Imaju bolje rezultate u školi, imaju više samopouzdanja i manje zdravstvenih problema. Konačno, za koje je dijete vjerojatnije da će biti dobro prilagođeno – ono koje je od najranije dobi naučilo da će sve njegove potrebe biti zadovoljene ili ono koje je duže vremenske periode ostavljano samo? McKenna tvrdi kako je za dijete vrlo zbunjujuće da ga se grli i mazi tijekom dana, dok ga se istovremeno uči kako je isto takvo ponašanje neprihvatljivo tokom noći.

Commonsovo istraživanje nadalje ističe da bebe, ostavljene da se, često plačući, same uspavaju, imaju povišenu razinu kortizola, hormona stresa. Njegovo istraživanje također sugerira da neprestana stimulacija kortizolom, osobito u dojenačkoj dobi, uzrokuje fizičke promjene mozga. "Čine nas podložnijima učincima stresa, podložnije bolestima, uključujući i mentalne bolesti, a i sporije se oporavljamo od bolesti," zaključuje Commons.

Jedan od vodećih bestselera o dječjem spavanju, zastrašujuće je promašen i ne temelji se ni na jednoj, jedinoj znanstvenoj tezi. Richard Ferber sugerira kako je najbolji način za rješenje djetetova "problema sa spavanjem" izolacija djeteta u zasebnoj sobi, zatvaranje vrata i puštanje djeteta da plače deset minuta bez prekida. Po isteku deset minuta djetetovog plakanja, roditelji smiju ući u sobu i verbalno umiriti dijete, ali su istovremeno upozoreni kako ne smiju ostvariti fizički kontakt s djetetom. Potom, roditelji su savjetovani da ostave dijete da plače sljedeći interval od deset minuta.

Većina poremećaja sna nije biološki uvjetovana, već izazvana dobronamjernom roditeljskom praksom. Dostupnost roditelja preko baby alarma, ni u kom slučaju ne znači zadovoljenje djetetovih potreba tokom noći.

Mnogi roditelji dokazuju svoju praksu činjenicom da su "ferberizirali" svoju bebu i ostvarili velik uspjeh s ovom tehnikom. Doista, dijete je vrlo vjerojatno prestalo plakati i naučilo uspavati se samostalno, ali isplativost ovakvog tretiranja djece kratkoročna je. Dijete nije iznenada otkrilo tiho zadovoljstvo. Dijete je iscrpljeno svojim uzaludnim pokušajima da bude njegovano i maženo. Petnaestak godina kasnije, isti roditelji sliježu ramenima i čude se zašto ih njihova djeca isključuju iz svog života.

Iako je zajedničko spavanje uobičajeno u većini dijelova svijeta, još uvijek postoji velik broj roditelja koji ne žele ni razmisliti o mogućnosti zajedničkog spavanja jer se boje vlastitog nedostatka sna. Sva znanstvena istraživanja zaključuju kako roditelji, koji prakticiraju zajedničko spavanje s djecom, spavaju duže i bolje.

Mali broj roditelja doživljava teškoće s djetetom u vlastitom krevetu. Za njih je idealno rješenje krevetić prislonjen uz roditeljski krevet (sa skinutom ogradicom na strani do roditelja, op. prev.). Ovakav način spavanja pruža takvim roditeljima mogućnost nesmetanog odmora, dok istovremeno zadovoljava bebinu potrebu za zajedničkim spavanjem. Držanje kolijevke ili košare za bebu u roditeljskoj sobi, još je jedna od opcija koja je svakako bolja od zasebne sobe za bebu. "Obiteljski krevet" nije za svakoga, ali u današnje potrošačko vrijeme, postoje različiti kreativni načini da se spavanje, barem u istoj sobi, ostvari.

Najčešće pitanje koje roditelji koji prakticiraju zajedničko spavanje čuju je ono o načinu održavanja seksualne veze s partnerom. Odgovor je vrlo jednostavan – za seks odaberite prostoriju u kojoj se dijete ne nalazi.

Znanstvena istraživanja neprekidno potvrđuju kako zajedničko spavanje pruža mnoge dobrobiti djeci i nema štetnih utjecaja – vrijeme je da se pridružite ostatku svijeta i počnete biti roditelji 24 sata dnevno.

Povlačim se...
[/quote]

[Lucy25]

Ajme, u sto se ovo pretvorilo

Ninci, neke tvoje izjave zvuce bas ruzno i neki se stvarno mogu naci uvrijeđenima

jako mi je glupo bilo pročitati vaše zaključke da danas-sutra moje dijete neće biti sretno i i da će mu nešta faliti i da će biti emocionalno nestabilno zato što mu ne planiram u svemu popuštati

isto tako su moje neistomišljenice rekle da će nespavanje s roditeljima stvoriti apatično, nesretno i nesposobno dijete...

Znači najbolja teorija po vašemu je djetetu povlađivati maksimalno u svemu čim ono pusti glas?

ali evo kad si ga ti Krumpirić spomenula da se i ja nadovežem....po tvome mišljenju je odgoj djeteta treniranje, dresiranje i slično? Hmm, onda mi je potpuno jasno zašto smatraš da je najbolje djetetu povlađivati u svemu....jer ne daj Bože kad bi mu rekla ne, Bog bi te kaznio jer dresirati dijete je krajnje okrutno i nimalo majčinski. Da, idem u krajnosti, ali jednako kao što si ti odgoj nazvala dresiranjem i treniranjem. I jednako kao što si optužila majke koje ne povlađuju svojoj djeci u svemu, da nemaju nikakav majčinski instinkt. Što su one? Vještice koje nisu ni trebale roditi djecu.

Nigdje ne vidim da je netko to rekao na nacin koji si napisala. Izvrces rijeci i u trenu nastade

Ali na vaše uvrede znam i ja odgovoriti istom mjerom.

Isto tako ne vidim da te netko vrijedao

Vjerujem da nemate živaca zabaviti malo dijete, dići se 10 puta ako treba da ga utješite i slično. Puno je lakše uzeti dijete i sve riješiti tako da mu date ono što želi

Pa cuj, ako imas malu bebu koja se budi 10 puta nocu i neutjesno place sta god ti poduzela, a uz to si jos kronicno neispavana, naravno da je lakse. I ne vidim apsultno nista lose u tome jer malo dijete sigurno ne place bez razloga, a isto je i sa starijom djecom (ovdje mislim na nocna budenja).
A ona cendranja i bezrazlozni plac kod djece stare par godina, skroz su druga prica i tu se slazem da ne treba popustati.

I neće mi mast vaditi plakanjem kao što vama vaši vade jer će naučiti da plakanjem ne može postići sve što ono hoće.

Evo ti moj primjer: moja starija ce uskoro 3g i svaki, ali bas svaki dan place kad nesto nije po njenom, no mi ne popustamo. I mislis da se naucila da nemoze dobiti bas sve sto hoce? Nije, nego i dalje radi po svom. Sva djeca kad-tad dodu u tu fazu. Dok su jako mali jos su donekle poslusni, a kasnije ih sve teze mozes kontrolirati. I kolko god ga ucila da nemoze bas sve biti kako si ono zamisli, doci ce u fazu kad ce zaboraviti sto si ga naucila jer najslade je ono sto mu se brani.

što dijete ima od vaše ljubavi dok spavate

Itekako da ima. Da nema onda bi svi spavali sami ;-)

Zašto onda ne bi pustila (ili prije pozvala) i svoje 15-ogodišnje dijete da zaspe uz tebe? Zar ono nije bilo u tvojoj utrobi? Niti si ti u tih 15 godina izgubila svoj majčinski instinkt....zašto onda uopće dijete odvikavati da ide u svoj krevet?

Ides iz krajnosti u krajnost. Dijete se s godinama sve vise osamostaljuje i naravno da dode vrijeme kad zeli spavati samo. I jos nesto, mozes ti dijete ucit od prvog dana da spava samo i ono se nece tome opirati jer je jos maleno, al kad malo poraste i shvati tko su mama i tata, pocet ce im se uvlacit u krevet i tamo ce mu biti najljepse spavat. Tako da uopce nemora znaciti ako od pocetka dijete ucis jednu stvar, da ce tako ostati za stalno.

meni je bilo lakše dojiti i spavat s njim.I njemu je to bilo lakše,i mmu je bilo lakše.I?Tebi je to linija manjeg otpora,meni i mom djetetu je najljepši način da ispunimo svoje potrebe

Apsolutno se slazem

[Ninči]

i možda se ja borim sa vjetrenjačama....

Da vidim da se borim s vjetrenjačama

Krumpirić.....kada citiraš neko istraživanje, onda bi trebala znati da uvijek postoje i druga istraživanja na istu temu Tako si slučajno previdjela ove činjenice:

Odvojeno spavanje
Djeca i roditelji spavaju bolje jer izbjegavaju trzanje i stalno pomicanje ostala dva člana obitelji. Imaju više izgleda da se ne bude i da se odmore.

Za djecu, samostalno spavanje pomaže u izgradnji neovisnosti, odnosno zdravoj automnosti i samopoštovanju.

Za roditelje, samostalno spavanje dozvoljava slobodu i privatnost. Mogu ostaviti dijete nekome na čuvanje bez problema, a spavaću sobu mogu pretvoriti u privatno utočište.

Kada donosite odluku o spavanju, najbolje je pratiti vaše instinke. Ne postoji pravilo po kojemu se roditelji moraju ravnati.

Pregovarajući sa suprugom može vam se dogoditi da podjela noćnih dužnosti nije najbolje rješenje. Suprug koji radi mogao bi biti premoren. Neki se parovi dogovore da suprug prvih nekoliko tjedana spava u drugoj sobi i tako postane efikasniji preko dana.

Što će reći- za sve na ovome svijetu postoje razlozi za i protiv Pitanje je samo što kome više odgovara Što opet ne znači da je ičije postupanje pogrešno


Lucy, draga, jasno je meni da sam ja ovdje relativno nova Novija od svih koji ulaze u ovakve rasprave I zato mi je jasno da se neke riječi protumače onako kako kome paše

Da, rekla sam da me se vrijeđa....i jednako kao što ti vidiš da sam ja nekoga u svojim postovima uvrijedila, tako i ja vidim da su mene neki postovi uvrijedili. Ali naravno, zar postoje dvije ispravne strane? Uvijek je ona bliža tvom razmišljanju ispravnija

No dobro....

....ja idem u krajnosti hmm....isto tako da si pročitala druge postove, vidjela bi da i druge mame na ovom topicu idu u krajnosti Ali ti si to naravno previdjela

Ja izvrćem riječi? Ne, mislim da ja nisam jedina koja ovdje izvrće riječi (ako ih uopće i izvrćem jer ja sam ih tako shvatila)

Na kraju krajeva ispada da si ti još jedna mama više koja se ne slaže sa mojim načinom razmišljanja (koje doduše nije niti pročitala ) pa si došla eto samo malo napisati što nije istina, a što je Naravno, ne gledajući stranu koja se slaže sa tvojim mišljenjem/postupcima

I ja se povlačim jer ovo stvarno nema smisla

[cokoladica]

Mozda je ova rasprava trebala ici na VT

Mislim da je sve individualno.Moja djeca od rodjenja spavaju samnom i nikad mi to nije smetalo. Nisu zato ni nesamostalni ni drukciji od ostale djece sto spavju sama. Osobno mislim da takva bliskost i osjecaj zastite nisu losi za dijete jer se onda osjeca sigurno. Marko ima 4,5 god i bez problema je poceo spavati u svojoj sobi jer mislim da se zasitio majcine blizine i osamostalio se bez problema. Svi oni dodju u fazu polafganog odvajanja tako da spavati ili ne s roditeljima je stvar roditelja koliko zeli privatnosti i komoda u spavacoj sobi

[ivanaCH]

Smatram da sa 6 godina taj problem treba učiti sam rješavati.

Sto kazem na to? pa za pocetak, nalazimo se na pdf 1-3.
I nista vise necu reci. Jer ti nemam sto reci, ti si majka svog djeteta, najbolje ga poznajes i sigurno ces napraviti ono sto je za njega najbolje.

Dio koji je krumpi kvotala opisuje ono u sto i ja vjerujem.

Činjenica je da je puno lakše uzeti dijete k sebi

Gledaj, lakse ili ne, za moje dijete je bilo bolje i nitko tko nije s mojim djetetom provodio onoliko vremnea koliko sam ja nema pravo tvrditi suprotno. a zapravo nije bilo ni lakse nego ga staviti u njegov krevet. Jer bi nakon nekog vremena, svjestan da necu odgovoriti na tu njegovu potrebu, spavao sam u tom kreveticu, vjerojatno bez budjenja.
Ostalo je napisala Krumpi...

[Lucy25]

Ninci, bila ti nova ili stara, nije bitno ;-)
Mislim da si neke stvari krivo shvatila i nasla se uvrijeđenom, a nitko nije nista lose mislio.
Svatko najbolje pozna svoje dijete i odgaja ga na nacin koji smatra najispravnijim, no to smo vec zakljucili.
Slazem se ja i itekako s tobom da ne treba popustati bas u svemu, ali kad se radi o starijem djetetu koje puno puta cendra bezveze i za koje sa sigurnoscu mozes reci da nije ni gladno ni bolesno, vec mu se jednostavno cendra. Malo dijete ti nemoze reci sto ga muci i mozes samo nagadati zasto place i zbog toga me zasmetala ova tvoja izjava

Vjerujem da nemate živaca zabaviti malo dijete, dići se 10 puta ako treba da ga utješite i slično. Puno je lakše uzeti dijete i sve riješiti tako da mu date ono što želi

Eto, mislim da se u biti svi slazemo jedni s drugima, ali se mozda krivo izrazimo sto odmah dovede do sukoba misljenja

[JiA]

Sto kazem na to? pa za pocetak, nalazimo se na pdf 1-3.

Da, i?
Ako je to početak, gdje je nastavak?

Ovo je sve otišlo na VT , ali nema veze. Ja ne mogu popratiti tko tu koliku djecu ima, mogu samo reći vlastito iskustvo jer sam ja imala dijete od 1 - 3 i znam kako je bilo.

[mamashnita od noje]

majko mila u sta se ovo pretvorilo....

[eli]

stvarno smo sve skupa malo pretjerale.

I dalje mislim da je ne-uzimanje sebi u krevet djeteta od godine dana(il od 2god) koje treba tvoju bliskost nije instinktivna reakcija,nego društveno nametnuto mišljenje.
I nisam kategorizirala majke nego izrazila mišljenje o postupku il reakciji.
I da...neznam nikog ko s 15 želi spavat s mamom...al s 1,5 znam.Čak jako dobro znam jednog dječaka koji je s 2 odlučio spavat sam...ko što reko..

kako možeš tvrditi da je stvar nametnutog mišljenja? ja sam svoju u dobi od godinu, dvije držala u svom krevetu kad je imala temperaturu kako bi je bolje pratila, a čim bi ozdravila vratila je u njen krevet, ne zbog nametnutog mišljenja, već zato što se uz njeno bacanje po krevetu ne bi mogla odmoriti, a jednom sam otišla na posao sa masnicom na nosu kako se fino glavom bacila u moj nos. znači, nije nametnuto od strane američkih psihologa, već sam iz vlastitog iskustva doznala da meni ta šema ne paše. tko voli nek izvoli.

ne znaš nikog tko sa 15 spava sa mamom? moja frendica ima 36g i spava sa mamom. možda bi poželjela samo svoj krevet da joj se roditelji nisu rastali dok je još išla u vrtić. ovo je samo primjer kako ponekad navike ostaju iako se potrebe odrastanjem mijenjaju.

[ivanaCH]

j&a
Pa u dva posta sam ti pokusavala reci sasvim pomirljivo da nikom i nista ne tupim, ali ne zelim da se mene kvalificira zbog mojih postupaka koje sam napravila prema svojoj intuiciji, procitanoj literaturi, poznavanju mog djeteta.
Pa na kraju krajeva tvoj post je kontradiktoran, u pocetku govoris o cendranju a onda pises kako si spavala pored njihovog krevetica. Sigurna sam da ti je bilo tesko, ali ocigledno si prepoznala njihovu potrebu za tvojom blizinom kad si to ucinila. U protivnom bi vjerojatno spavala mirno u svom krevetu.

[/quote]Da, i?
Ako je to početak, gdje je nastavak?

Nastavak si odlucila ignorirati.

Jer ti nemam sto reci, ti si majka svog djeteta, najbolje ga poznajes i sigurno ces napraviti ono sto je za njega najbolje.

[damdam]

ajme, dajte malo .....

Citat:
Vjerujem da nemate živaca zabaviti malo dijete, dići se 10 puta ako treba da ga utješite i slično. Puno je lakše uzeti dijete i sve riješiti tako da mu date ono što želi


Pa cuj, ako imas malu bebu koja se budi 10 puta nocu i neutjesno place sta god ti poduzela, a uz to si jos kronicno neispavana, naravno da je lakse. I ne vidim apsultno nista lose u tome jer malo dijete sigurno ne place bez razloga, a isto je i sa starijom djecom (ovdje mislim na nocna budenja).

bebama je najljepše uz mamu...to je činjenica, bilo lakše ili teže.
s druge strane ta ista beba treba odmornu mamu, dobro raspoloženu....
svaka mama zna najbolje svoju situaciju, svoje dijete. i mama samo za svoje dijete može donositi takve odluke, bez da kritizira zašto je neka druga napravila sa svojim djetetom, u svojim nekim životnim momentima, drugačije...

priče i okolnosti u kojima netko donese ovakvu ili onakvu odluku, su različite, tako da mislim da je ovo otišlo predaleko...




offt: mamashnita, dobar avatar!

[JiA]

IvanaCh, nisam mislila da se drugi dio posta odnosi na mene, jer sam procitala da neces nista vise reci.

Da, mozda ima kontradikcije u onom sto pisem. Iako, odgovaranje na cendranje je jedno a provodjenje noci pored krevetica sasvim drugo. Od kud znas zasto sam svoje noci tako provodila.
Mada, da ja to sad objasnjavam, sumnjam u ishod.

Vjerujem da radis najbolje sto mozes. Kao sto i sama radim.

[Ninči]

Eto na kraju smo se svi skupa složili da svatko radi kako njemu i njegovom djetetu više paše i niti jedan način nije potpuno kriv...svaki od tih načina ima svoje razloge za i protiv i to je tako

Lucy, nisam ja uvrijeđena u pravom smislu riječi Samo mislim da bi se neke mame mogle uvrijediti na neke postove...kao što se druge mame mogu uvrijediti na moje postove Svi se zabrbljamo pa bubnemo i neke gluposti koje ne mislimo i koje se mogu svakako protumačiti

IvanaCH....slažem se- nekome nešta odgovara, nekome potpuno drugo, što ne znači da je ijedan od tih načina loš ili krivi način


Mamashnita pa baš je zanimljivo

Eli 36 godina? To su tek krajnosti

Eto, cure, složile smo se na kraju i normalno je da se branilo svoje stavove ;-)

[mamashnita od noje]

sad sam tek nesto skuzila.
ninci, ovime sto cu sada napisati ne zelim te povrijediti i molim te, nemoj to tako shvatiti.
ali ti o ovoj temi ne pises iskustveno, samo teoretiziras. ne tvrdim da se jednom, kada rodis, neces postaviti tocno ovako kao sto i pises, ali moras znati da se stavovi bitno mijenjaju kada stvar jednom prestane biti samo teorija i kad imas vlastito dijete. sigurna sam da nema te zene koja nije pogazila niti jedan princip koji je imala prije nego je rodila.

[Ninči]

Slažem se i ne vrijeđam se uopće ;-) Tko zna kako ću ja razmišljati kada rodim Još sam mlada pa se stignem i predomisliti

[JiA]

Eto, Ninči, moram potpisati Šnitu, bez obzira što su nam stavovi približni.
Tih teorija raznih mi je puna kapa.

[Ninči]

Potpiši i mene, jer se slažem sa Šnitom

E dobro si rekla- teorija je stvarno puna kapa Kad na kraju svi postupe kako im srce i mozak nalažu.

[dodoli]

Oho, vidim ja propustila
Vidim da se ovdje pokusava naci recept za odgajanje djece, akao sto sve dobro znamo jedinstveni recept ne postoji.
E sad recimo moja djeca od rodjenja spavaju u svojim krevetima i meni je to normalno.I nisam puno o tome razmisljala dok nisam dosla na ovaj forum. I onda sam se u par topica osjetila skoro napadnutom od mama koje spavaju s djecom sto je po meni isto O.K. ako njima odgovara. E sad tko je u pravu i tko je u krivu

biti strog gdje postoji potreba za tim...

i to naravno odlucuju roditelji a naravno svi smo razliciti.
Sto se tice odgovaranja na djetetove potrebe, ja isto necu i ne mogu popustiti na razno razna cendranja i mislim da to nije ni potrebno. Kad JA procjenim da place bez veze kao sto je neko rekao stavim na ignore i vrlo brzo prestane. Znaci opet se radi o osobnoj procjeni.
A mislim da svaka mama vec nakon cca mjesec dana starosti djeteta moze odgonetnuti zbog cega njeno dijete place. I shodno tome reagirati.
Iako moja djeca spavaju u svojim krevetima i ponekad se uvale k nama, UVIJEK smo reagirali kad su plakale,zagrljajem, mazenjem, pjevusenjem i slicnim.Tako da mislim da zbog toga nece izrasti u jadne osobe.

[kimama1]

uaaaaaau
ne znam čija je izreka da žena dok nema svoje dijete ima 100 odgojnih metoda, a kad rodi često više nema ni jednu, al dala bi primijeniti.

[Ninči]

Ima u tome nešta ;-) Ali odgojne metode su mi dio struke pa je pričanje o tome pomalo prešlo i u profesionalnu deformaciju A samim time i u automatizirane postupke Možda i bude od mene nešta kada postanem mama, tko zna

[dodoli]

Hoce, Ninci, hoce bit ce nesto, ali budes vidila sto

[Ninči]

Znači zasad sam još nitko i ništa

To je bila zamka

[ivanaCH]

Pa evo Ninči, kad smo se sve vec ovako izgrlile i izljubile moram reci: da sam znala da jos nemas dijete i da ne govoris sve ovo iz iskustva ne bih ti napisala da ti je ona izjava ruzna.
Povodom ove rasprave prisjetila sam se svog razgovora s jednom trudnom prijateljicom. (tad sam imala samo svoju K. koja je bez problema spavala u kreveticu, i od drugog mjeseca zivota spavala je cijelu noc i samo povremeno, ako je bila bubina ili nesto tako, izrazavala zelju za spavanjem u roditeljskom krevetu cemu sam udovoljavala, a i bilo je to iznimno rijetko). Dakle, ona me pitala gdje mi K. spava i ja sam odgovorila da spava u kreveticu i da dijete nema sto raditi u roditeljskom krevetu. I onda se rodio David.

[Ninči]

valjda iz mene onda govori nada da ću imati dijete poput tvoje K. Ali kakvo god da je dijete, samo nek je živo i zdravo, a mi smo tu da se priviknemo na njihove individualne razlike

[thalia]

I ja sam tvrdila isto dok nisam rodila, tj. da dijete maltene mora spavati u svojoj sobi od rođenja.

Ajoooooj poslije , dobila sam nespavača i nejedača i mazilicu par-exellance

Ali ja sam provjerila Ninčine postove , vidjela da će tek dobiti bebu pa se više nisam uzrujavala