temper tantrums ili kad vam dijete podivlja? [spojene teme]

[JTS]

Slazem se s Eli, kakva hiperaktivnost
eh...razni psiholozi, doktori i sl....ne treba savjet i misljenje nekog doca kojem je pol sata do pauze pa ce reci
bilo sto samo da ode sto prije na pauzu..

Cudna mi je sama ta rijec hiperaktivnost...pa dijete je zivo, bucno i sl...istrci se (danasnjih dana roditeljima se ne da s njima van,pa u stanu ne mogu potrositi svu svoju energiju i zadvoljiti znatizelju) vani, i kasnije miran, njurga samo kad mu se od umora (od istrcanog dana) spava

To da ne slusa "ne", bacanje itd...je zaista faza, nista personal prema mami, i sl...proci ce
Kao sto eli rece, za godinu dana ce biti jos i gore...no onda sa 3 se to smiruje, zato je ta faza "terrible two"
tako poznata.

Drzim ti fige da nekako prodjete kroz to sve, mene sad to sve ceka s drugim sinom ali eto...sto je tu je

[bubsek]

Jao neznam otkuda da pocenem...Moja E ima samo 18mj ali ja nemogu s njom na kraj izac...to sto ona u zadnje vrijeme radi je za poludit...iscrpljena sam ...nemogu je ni na sekundu ostaviti a da ju ne gledam jer vec napravi dar-mar...
pazite danas ovo -otisla sam u kupaonu samo rucnik uzet nije me bilo max 30sekundi a ona je u meduvremenu bila u dnevnom na podu sjedeci igrala se, kada sam se vratila bila je mokra od glave do pete ukljucujuci i tepih ,stiskala je pipe na aparatu za vodu...kako je u toliko malom vremenu uspjela toliko namociti ja neznam...
sa svojih 18mj ja neznam koliko je igracka vec potrgala...ormare samo tako otvori i pobaca stvari van,ladice takoder...nedaj bog da joj dam nesto za grickat tipa smokica,ribica,keksica to sve zavrsi na podu a onda gazi po tome...
ajd to su sve koliko toliko manje opasne stvari ,pocela je i sve zivo stavljati u usta (kada je mala bila to uopce nije radila) sada svaku manju sitnicu strpa u usta,koliko god ja pazila opet se nade njoj u dohvat ruke...
penje se na sve zivo ...neki dan se popela na fotelju a preko nje na kompjuterski stol umrla sam od straha...hranilica koliko je visoka ona se po njenim preckicama penje i penje da ude unutra...jao,jao vragic za poluditi...

e sada najbitnija cinjenica mene UOPCE NEslusa ali doslovno uopce,mogu ja govoriti ne do prekosutra koda me necuje...mm je jedno vrijema slusala ,na njegovo ne umirila se ko bubica a ako bi ju ja slucajno pogledala udri u plac...kazem to je bilo jedno vrijeme sada ni njega vise ne ferma...radi sta ona hoce i tocka...

tek sada vidim koliko mi je starije djete dobro, ona nikada nije radila takve gluposti...nista od toga ali ova mala sve to nadoknaduje...

Dajte mi neki pametan savjet?...kako da ju ukrotim?...ovako zbilja vise nejde...

[giami]

bubsek pa tvoje dijete istražuje svijet i to je sasvim normalno, uopće ne vidim razlog za "ukrotiti"ju.

Moja P isto radi takve stvari, jede pa popljuje po podu i gazi po tome, popne se na naslon kauča i kleči tamo da može, popela bi se i na plafon, u kupaonici pušta vodu i pere ruke i nerijetko se zalije pa ju moram presvlačiti, otvara sve ladice, radi izvidnicu po elementima u kuhinji, no ona je takva, istražuje svijet oko sebe ali naravno pazim da ne dođe u opasnu situaciju.

[tanjabb]

Moj ima skoro pa 26 mjeseci i jos je jedno 5 puta gori od tvoje. Ajd sad je ipak nesto razumniji nego s 18 mjeseci kad je bio nepodnosljiv u svojim nestaslucima i brzinom kojom ih je radio, doslovno kao tajfun. Primiriti sam ga mogla jedino da sam ga lancima vezala i pri tom jos u kavez zatvorila.
Posto to ne mogu, onda si mantram da ce proci.

[danijela81]

proći će
za sad ne možeš napraviti ništa drugo nego prostor maksimalno prilagoditi njoj. ako je moguće, maknuti iz njenog dohvata sve čime bi se mogla ozbiljno ozlijediti (oštre predmete, tablete, kemikalije u kupaoni i slično). moj je znao oblizati kauč, pod, i sav namještaj, uključujući daljinski upravljač ako bi ga netko ostavio njemu na dohvat ruke
"ne" čuvaj za neke ozbiljnije i opasnije situacije. inače neće ni doživljavati taj "ne" ako joj budeš to stalno govorila.

[Una]

klinci u toj dobi izluđuju...
u toj dobi nam treba vreća živaca za sve to izgurat
proći će...
probaj koliko god možeš biti dosljedna za neke stvari koje ne dozvoljavaš da radi, budi, ako imaš snage i kad imaš, upornija od nje

[bubsek]

ma nisam mislila doslovno "ukrotiti" vec eto tako sam se izrazila...
znaci nema mi pomoci dok ona sama ne shvati da tako nejde?

ja sam samo mislila da smo ju previse razmazili i pustila,starija nista od toga nije radila...tek sada vidim da je bila savrsena kao mala beba...

onda mse moram i dalje oruzati zivcima i nadati se da ce "faza" brzo proc...sto mrzim rijec "faza"

[vesela beba]

Takva je i L.sa evo 22mj...
Ima je brate svagdi,maše mi sa vrha kauča,sjedi na prozoru,dovuče stolicu u kuhinju i pere ruke,suđe zid,kuhinjske elemente...
Pravo je nezgodno osušit djedov krpeni novčanik pun posjetnica računa i novca
Leti po kući otvara vrata samo gledan kako će skratit sebi nokte bez grickalice a nedo bog i prste...
Popenje se na stol sjedne ko Buda na sredinu i viče mamaaaaa NU meeee!!!
Vjetropir,ma uragan!!!
Al ima jedan oooogroman plus,toliko je slatka i napravi takvu grimasu kad zna da je "u šteti" da ja redovito prasnem u smjeh
Šta napravit?
I starija je istraživala al ne brate ni upola ovako uraganski...
Ja poključam sva vrata da se ne uštipne,na sladicama di su bitne oštre il vrijedne stvari je zaštita u par ladica smo stavili gluposi da može otvarat i izbacivat,kad je već toliko veseli...
Jedino sprječavanje tipa ovoga,sa NE! ne postižem ništa osim kontraefekta,a onda kad viknem NEEEE!gole žice vire iz zida!!! ona zadavi od smija i trči euforično put njih
Dam joj namjerno recimo smoki da ga zgnječi i onda je pustin da se cila išporka i zalipi i da se tu sa ničim nemože igrat dok je cila puna mrvica lipljiva,i tako je pustim...i onda ga par sljedećih puta neće razbacat
Pustim je da se smoči i onda je pet minuti držim tako,par dana neće dirat,recimo prije bi uronila glavom u sudoper kad bi ja prala suđe,sad stoji i gleda...

Sjeti se kad smo mi bili djeca,ja nisam virovala da baš eto ne mogu vozit biciklu bez ruku dok mi nisu šivali pet punata na bradi

[ring]

e sada najbitnija cinjenica mene UOPCE NEslusa ali doslovno uopce,mogu ja govoriti ne do prekosutra koda me necuje..

Pa možda je upravo u ovome problem...ako ima zdrav sluh, onda te sigurno čuje, aliod čestog NE nema nikakve koristi, jer će dijete te dobi prije poslušati ako joj kažeš što DA radi...kad kažeš NE, ostaje u njezinoj glavi upitnik, a što sad...ako kažeš napravi to i to, onda zna što joj je činiti.
Djeca kuže značenje riječi ne, ali su još u toj dobi prilično impulzivni i jače je od njih.
Nastoj biti što dosljednija, ako je nešto ne, onda neka bude ne bez obzira na deračinu, bacanje ili nešto treće. Ali je puno važnije osigurati dovoljno prostora i aktivnosti u kojima neće biti non-stop neka zabrana, da može slobodno istraživati, igrati se. Bit će ona opuštenija, a i ti. Pa ćete lakše naći način i za "krizne" situacije.

Iluzija o savršenom djetetu može ti samo zagorčati život, ona tek treba usvojiti što smije što ne smije i na tom putu bit će i tvojih i njezinih "grešaka".

[ANERI]

a ja sam mislila da je samo moja tako istraživački raspoložena.nakon 2 sina koji su bili (tek sad kužim)savršeni ,došla je ona i ko zmaj mete sve pred sobom.prije se penjala nego hodala.
moje trenutno rješenje je otvoriti joj ladicu s igračkama i nek radi što hoće s njima,i svako malo joj neke igračke maknem i vratim nakon tjedan dana i onda se opet zainteresira za njih.
al hranu dobiva isključivo u sjedalici,i tako ima puno manje za čistiti.
al jedno je sigurno,da su oni jako pametni i istražuju dokle je naša granica

[giami]

vjerojatno jedino ja imam više o jednog takvog djeteta
moje obje cure su takve (ok jedna je sada već velika) a sin je bio mirno dijete (naglasak na bio, jer se s godinama to promjenilo) i mislila sam da s njim nešto ne štima

[Diami]

Mi smo isto imali dopuštene ladice i police na ormaru, to nam je puno pomoglo. U kihinji sam u donju ladicu stavila npr. plastične posudice, neka plastična kuhinjska pomagala, eventualno vrećice nečeg što šuška (al se ne može otvoriti bez škara recimo, otporno na bacanje)... Imali smo sjećam se svaki dan seansu da sjednemo na pod, stavimo nepromočnu onu odlogu za presvlačenje, na to posudicu s vodom i onda je on umakao ruke u to i eventualno pokoju igračku, čepove veće ili manje bočice punio vodom i slično...

Moj srećom nije bio zainteresiran za penjanje po naslonu kauča ili stolu, popeo bi se na kauč i to je bilo to, učili smo ga odmalena kako da se na noge spusti, to nam je isto pomoglo. Masu toga što nije smjeo dirati smo podigli na više police, zatvorili u (dijelom zaštićene) ormare i tako.

Onda smo se malo opustili kako je porastao, a sad nas čeka nova revizija, a nekako imam blagi osjećaj da će mlađa biti aktivnija od brace joj, ako ništa jer ima od koga pokupit nepodopštine... Naime on sad svašta vidi i pokupi u vrtiću...

[mrcinela]

joj i kod nas je slično.... isto me UOPĆE ne doživljava. Nikoga. Jedino sam skužila da kad će neku glupost napravit prvo škicne da se uvjeri da ću ja to vidjet!!! S nekim posebnim osmjehom na licu!
sve moguće u kući mi je povezano i zaglavljeno na razne načine, ali problem je kad negdje dođemo a on otvara kuhinjske elemente, rernu, uzme daljinski pa prebacuje, vadi jaja iz frižidera, mogu ja pričat i dubit na glavi neće me poslušati, a kad ga probam fizički odmaknuti od npr. frižidera, baci se na leđa i vrišti.

[Diami]

Bacanje na leđa, vrištanje, otimanje... to je njegov bijes jer ne može dobiti ono što želi. To na žalost treba pregrmiti, kako mu ne bi dali da dira struju, tako i neke druge stvari - npr. kod nas je štednjak i frižider bio zabranjena zona. I probavao je on, al sam ga uporno micala. S vremenom je prihvatio, prorijedili se pokušaji, iako se i sad tu i tamo zaleti, valjda da vidi jel još uvijek vrijedi pravilo...

[vesela beba]

Bacanje na leđa, vrištanje, otimanje... to je njegov bijes jer ne može dobiti ono što želi.

Ili se npr baci na pod licem prema dole i udara rukama i nogama onako filmski...
Ajme ja sam grozna mene uhvati smjeh kad to vidim koje izazivanje sažaljenja...Mudri su oni samo im nevalja popustit i držat se zacrtane sheme!
Ja samo smireno ponovim-mišu to ti neće pomoći što nesmješ dirati nesmješ...
Ofkors nastavi ona al ja si sve nešto kontam proće i tih prvih 25 godina...

[Diami]

Sjećam se da nam je zauvijek mama na jesenjacima jednom postavila link na jednu skriptu o ispadima bijesa i sličnim ponašanjima, al ga sad ne mogu naći...

A ima i ova starija tema
Kako pripitomiti 1,5 godišnjake

[orchid]

Moj maleni je također u toj fazi, rano je i počeo, sa 17 mjeseci (sad ima 21). Doduše, probao se penjati na sve i svašta čim je prohodao, al sad je puno spretniji, zazirem od dana kada shvati da stolicu (koje sada držimo na sred sobe, jer ako je uz stol odmah se penje) može i dovući do željenog mjesta to će biti posvemašnje veselje!
Na samom početku faze je imao dosta napadaja bjesa, al kad smo dva uredno izignorirali (on na podu, vrišti i lupa i nogama i rukama, mi u trpezariji sjedimo za stolom i pričamo, gledamo ga ispod oka da se slučajno ne povrijedi) sada kuckuc o drvo ih skoro i nema (više se ne baca na pod, sad samo zakenjka). Al meni je bilo šega kako se on baca na pod - prvo počne plakati, pa na koljena i rukice (da se guza ne bi udarila), pa spuzne na stomak i počne lupati rukama i nogama, ja gledam i ne vjerujem kako je oprezan kad se "baca" na pod.
Uglavnom, sve lomljivo je ili pod ključem, ili visoko, više se ne nerviram kad uzme hljeb i počne mrvit, samo mu ga oduzmem bez neke reakcije, kažem to se jede a ne baca i slično. Puno mi je lakše odkad sam shvatila da on samo istražuje i ispipava granice i da nije jedna od beba koje mirno sjede i igraju se. Prije sam mislila da je razmažen, sad mislim da je jako aktivan (to se ja malo tješim )

[ANERI]

što napravite kad se ide baciti na leđa.
ja kad svoju spustim i ostavim da leži na leđima(to radim samo u kući) ,odjednom me pogleda cijela smirena,ali mi je malo nezgodno to napraviti u dućanu prepunom ljudi ili...

[somnus]

Ja je pustim da leži. Ionako se brzo digne, a uz to ne urla pa ne privlači previše pažnju (za sada).

[Stefanova_mama]

Bubsek to sto si napisala o svojoj curici meni zvuci kao normalno, zdravo, radoznalo dete. Da naporno jeste, ali izrasce iz te faze i preci u sledecu.

[ZacKa]

Moja (6g.) nas dan danas ne čuje, radi po svojem, isti slučaj,
radoznala do bola, i danas ju privlači baš ono što zna da ne smije dirati, učiniti, reći ...i tak......

Brani brata koji je od nje stariji 3g. ko velika i to od velikih....

Sve čuje, sve vidi, svugdje je ima, i mi našu zovemo tornado....

Takvog je temperamenta, ali zato ima i puuno drugih vrlina,
koje jednostavno kompenziraš a proizlaze baš iz takve
osobnosti, znatiželje i mašte...............

kad će biti i tvoja malo veća jednostavno ćeš je zaposliti tj.
bude se već sama...mojoj nikad nije dosadno ona uvijek nađe nešto raditi ali jedino što me još uvijek malkice smeta je to što kod nas ne prođe minuta a da ona nešto ne kaže....non stop priča pa i kad je na wc-u pjeva ili čita slikovnice....

[SanjaMK]

Mozda ne u tolikoj meri, ali i jana je slicna. Kod nje NE nikako ne pali. Ali zato ako pocnem - Cujte svi, jana je najbolje djete na svetu i ona ce sici sa tog stola, da, da.. malo se zabunila, ali evo sad ce.. onda upali. Ponekad

[Hajdi]

Sve što je spomenuto na ovom topiku je sasvim normalno dječje ponašanje. Kod nas najbolje pali preusmjeravanje pažnje i pričanje smiješnih pričica (npr. ne želi ići na wc a onda ja uskočim s pričicom kako se teta B popišala u gaće). Treba malo truda. Ne govorim nonstop NE, što je moguće i nije opasno dozvolim, ostalo sklanjam. Niti jedan ormar ni ladicu nemam zatvoren, dostupna im je sva tehnika ali kad su stvari dostupne vrlo brzo prestanu biti zanimljive. Ajde jedino nam G izgrizao neke dvd-ove.

[švrćili]

Sad sam se rassplakala ko kisna godina. Vec 3 dana mi je mala nemoguća. I vidim da nesto ne stima a ne znam sto. Teski neposluh, tuče, baca stvari. Krenem smireno s njim razgovrati, ali na kraju puknem i zaurlam a ona od ignoriranja prede u plač. Danas sam poludila i rekla joj ako me lupi jošn jednom da ću joj vratiti. inače joj držim ruke kad krene udarati ali danas sam pukla. ima 2 god i znam za tt fazu ali kod nje to dođe i ode, a svaki put kad se vrati je sve gore. i grizem samu sebe jer sam urlala, i mrzim samu sebe kad se sjetim njezinog pogleda kad vičem ali me satrala. Inače kada kad je sve normalno, najnormalnije joj kažem, ona posluša. Danas na igralištu padne dogovor da se ide još ljuljati pa onda u kolica i doma. Nakon ljulje ona nastavlja operirati po igralištu, ja po nju i u kolica i podsjećam na dogovor. Ona vrišti, udara, baca se. Ne znam jesam li prestroga, nenormalna. Na dane kada je takva i ne treba mi puno da puknem. Onda, piski joj se. Stane kraj jednog stabla, ja dodem, ona otrči do drugog, Napokon ju uhvatim i vratim do prvog stabla jer vise nemam živaca govoriti Stani!!!!! Muka mi je kad ju vidim onako malu i nezadovoljnu a ne znam šta napraviti. Čim se digne ujutro,počne mijaukati. Morala sam se izjadati, osjećam se ko grozna mama. Valjda će ujutro biti bolje

[mrcinela]

i moj je takav, vičem al me ni ne pogleda, onda u biti ne radim ništa, u teškom sam razdoblju trenutno i pustim mu sve, svi se zgražaju, i znam da bi mi se to moglo obit o glavu al nemam snage uopće.
kad smo negdje u gužvi on trči okolo kao muha bez glave a ja za njim. a u dvorištu sjedim i gledam.
danas mu kažem da se ne zavlači iza kreveta a on kaže HOĆU i počne režat na mene. ili vriši i viče da će pojest mamu.
ima 2 god i mj dana.

[tratinčica1711]

isto i kod nas. Ja ga pošaljem na time out u sobu. Izađe za par min normalan
Naravno da i ja urlam, al kad pređe granicu - posjednem ga u njegovu stolicu i ne mrdaj. Kad se smiri smije ustati. Obično se pokaje za 2-3 min. Ne znam jel to dobro, ali najčešće pali.

[švrćili]

moja nama sobu ima kauč, ali kad side s kauča i trudi se da ne plače i kaže mi mama ja sam se smirila meni je muka jer ne smeta mi šta urla, već mi smeta šta kopa po smeću i ne prestaje kad joj kažem da se makne, kad me tuče. kad se izurla bar izbaci neg energiju iz sebe. danas mi digla živce i rekla sam joj, tj. zaurlala da ću joj bAciti sandale u smeće ako me ne posluša, i grozno mi je bilo kad sam joj vidila strah u očima. To više neću raditi. Inače, jučer je bacila pez na pod i zaurlala da joj ga ja dohvatim, ja sam joj mrtva hladna rekla da ako joj ja dohvatim da ću ga baciti u smeće. Ona nije odustajala, a ja nakon šta sam to 5 puta ponovila s pezom u smeće. Znam da sm grozna, ali puko mi film. I kad se analiziram na kraju dana, grizem se šta sam to napravila jer ne želim da me se boji, ali ona inati i inati. I onda ja neto kažem, pa mi glupo biti nedosljedna. Pa neka me shvati ozbiljno. I čestitam sama sebi kada ima takve ispade a ja uspijem ostati cool, a i ona se brzo smiri. Ali kad to sve počne čim se digne i traje cijeli dan a ja s njom sama cijeli dan...... Valjda će jutro biti pametnije od večeri. A je li itko osjeti grižnju savjesti kad zaurla? Meni je to grozno i isti tren požalim što sam to napravila, ali opet to napravim. i 99posto mog odgoja se temelji na filozofiji da se moramo sami skulirati i ne dopustiti da nas oni izbace iz takta, i to uspjevam, ali nekad

[olja2208]

dosta smo o tome pisali.
pogledaj npr. tu:
viewtopic.php?f=49&t=53365

sve što ste navele je uobičajeno, da ne kažem više pravilo nego izuzetak za tu dob.
prema tome
Znam da ima trenutaka kad nam se zacrni pred očima ali nužno je kontrolirati se, sabrati se pa onda smireno pokušati usmjeriti njihovu pažnju na nešto drugo, kao "a gle ovo..", to često pali, zatim, nakon što smo lijepo objasnili sve i dalje ne ide, ljubiti, grliti puno, kod nas to isto upali.
Neki dvogodišnjaci imaju ozbiljan temper tantrum ali i to prođe, jako je važno da imaju strpljive roditelje jer će im njihova objašnjenja brže postati smislena, dok to traje njima kategoričko 'ne' nema puno smisla.
to što si joj vidjela strah nije dobro, pretjerala si, pričaj joj, pričaj, pričaj, grli, ljubi, razumjet će postepeno šta ne treba raditi ali mora znati i zašto.
treba biti dosljedan ali ne na način da im se inatimo ili ih povrjeđujemo, jer to ih samo dodatno ljuti i stvara začarani krug, a ne dovodi do željenog cilja.

ova TT faza je jedan od najvećih izazova roditeljima ali i prilika da puno naučimo razumijevajući njihove potrebe.
i dobro je da se preispitujemo, moramo jer to znači da neke stvari možemo napraviti na bolji način.

[švrćili]

znam da sam pretjerala, i to me i muči. ne znam ni koji je meni bio. kao i da ja imam tt fazu, inati se ona meni,ja njoj. Glupo, znam . Ja sam ipak roditelj i trebam biti pametnija. Nije mi jasno to što većinu vremena imam dijete s kojim se može razgovarati, tj kod kojeg pali kad smireno govoriš, a onda 3-4 dana ludilo I baš sam sinoć rekla i mužu,da probamo drugačije, ajmo kad nju uhvati ludilo mazit,ljubiti. Pa vidjeti šta će biti. Onda mi kaže susjeda da ju možda previše stišćem pa da zato to ona radi. Imam na dane osjećaj kao da mi treba stručna pomoć za roditeljstvo.. Jednom sam joj rekla da ću joj baciti u smeće nešto što je bacila i sad sam to počela stalno govoriti i to me živcira jer nekada kao da nemam kontrolu. Grozna sam . Ali, da se opravdam, nisam ja uvijek takva. Imam strpljenja, ne ispaljujem ja za sve. Ali nekad.......... I onda me grize savjest, stisne od muke u vratu. Ima li roditelja koji mogu reći da su uvijek 100 posto smireni i savršeni??? Nekad imam osjećaj da sam najgora mama na svijetu. Ima li nekakav test, škola???

[Tulip]

švrćili, potpuno te razumijem i upadam u iste zamke. Znam, i to vrlo dobro, da ne smijem tako nastupiti, ali kad mi izvuče živac... Uh, i uz maksimalnu kontrolu opet napravim glupost. Zagalamim, zaprijetim, a kad već zaprijetim onda moram i da ispunim. U biti, ja mislim da je kontraproduktivno maziti i grliti ga kad je u toj svojoj kontra fazi. Zato ga pustim da se izduva, pa onda opet bude dobar (a nekad i ne, pa samo ignorišem, mada mi ni to nije rješenje ).
Ali ima tu moju crtu (inat) koja me dovodi do ludila. Nekad mu samo bljesne iskra u oku i ja znam da će napraviti nešto zločesto, nešto što zna da ne smije. Trudim se da mu postavim neke granice, pravila jer smatram da je to moja zadaća kao roditelja. Ne pretjerujem, i čak bih rekla da sam prilično opuštena jer imam samo par stvari koje stvarno ne smije i na kojima insistiram i dosljedna sam. To su stvari koje se tiču njegove bezbjednosti i odnosa sa drugim ljudima i djecom (npr. utičnice, mahnito istrčavanje na ulicu, otimanje tuđih igračaka, guranje i sl.).
Bez obzira na sve, kao i ti, nekako sam nesigurna i stalno se preispitujem. A to možda nije ni loše.