D. jede zapravo sve. Nismo se nikad striktno držali nikakvih tablica, posebno kad je voće i povrće u pitanju. Tad da sve što mi doma jedemo, jede i on. Makar mislim da nije nigdje još probao baš mandarine (osim ako je kod moje mame jeo, pa ja ne znam). Ali probao je limun od kiselog voća, nije ga se baš dojmilo

(nije baš da sam mu dala ciljano limun, ali probao je kad sam ja cijedila u čaj. Njegova faca je bila neprocjenjiva).
I on je isto obožavatelj grožđa. Kad je kod mojih obrstio brajdu, onda je htio preko ceste k susjedu i njegovu potamaniti (jer je zapamtio da mu je susjed davao grožđe)
Ja sam s njim od početka dohrane prakticirala neki polu-blw, tak da on uglavnom jede sam ono što bi mi jeli vilicom i nožem (prvo je jeo rukama, sad dobije i vilicu pa nabada koliko mu se da). Ono što mi jedemo na žlicu (juhe, variva, grisevi razni, žitarice) sam ga u početku hranila na žlicu, ali je jako brzo sam tražio da i on ima žlicu u rukama, tak da kad je raspoložen i sam pojede gušće varivo, gris, žgance - bez puno nereda, juhu s malo više nereda (tako od negdje godinu dana recimo? s vilicom još malo ranije.). Ali najčešće ipak prakticiramo da i on i ja (tj. moja mama dok sam ja na poslu) imamo žlicu, pa naizmjence. Kad jede žlicom onda mi sjedi u krilu jer bolje kontroliram potencijalno mahanje žlicom, a kad jede vilicom, onda sjedi u hranilici (hrana mu je zanimljiva i voli jesti tako da ne bježi iz hranilice dok se ne najede, a kad vidim da se počeo penjati van, onda ga pustim, to nam je znak da je obrok gotov). Nereda je bilo u početku dosta, ali tada je imao samo jedan obrok pa je bilo podnošljivo, a kako se povećavao broj obroka, tako je i sam postao spretniji. Ali da bude svega okolo, bude, hehe.
O (ne)spavanju neću pričati, mislim da živim jedino nekom snagom volje. I uz kavu
