u mojoj obitelji nekoliko članova radi ili u vrtiću ili u školi i mene ovakve optužbe da su tete na bolovanju bez potrebe uvijek jako smetaju, jer ja znam koliko su moji često bolesni zato što rade s djecom, ostaju bez glasa pa idu takve radit i tamo se nadvikivat itd.
ja razumijem da je tebi teško zbog djece, ali kao što je
piko napisala, to je problem vrtića da organizira zamjenu, a ne teta što su na bolovanju.
oprostite ako sam malo gruba, ali mene osobno najviše smeta što si danas svatko uzima za pravo da propitkuje tuđe bolesti i živote i godišnje odmore i sl. a posebno je to kod nas izraženo kad je prosvjeta u pitanju - u stilu: tko još ima toliko godišnjeg, toliko praznika, može na bolovanje kad hoće, a da ne dobije otkaz, šta ona tamo bude malo s djecom - da im da crtaju i ode kući i sl?! kad je to tako sve divno i krasno, šta ne idu svi radit u prosvjetu?! nitko ne gleda koliko treba tu dječicu u vrtiću pazit i nadgledat, jasličare premotavat i presvlačit i još ih aktivirat i zainteresirat za nešto, da vidim tko bi ih od nas sve po zimi zamotao u skafandere, obuo im cipele, stavio šalove, kape i rukavice i odveo van pa ih poslije sve redom skidao, a u školama da ne pričam - kao da je to lako naučit toliku djecu u razredu da čitaju, pišu, računaju, znaju nabrojat nacionalne parkove, da se ne svađaju, ne tuku, ne rugaju jedni drugima i sl. i onda kad odu na bolovanje - bum: da radi u "pravoj" firmi dobila bi otkaz, pa krasno
mislim pitanja tipa: šta je njoj da je mjesec dana a bolovanju? su meni fuj - šta koga briga šta je njoj,
to je njena intimna stvar, jel mora imat rane po tijelu koje se vide da bi bili zadovoljni u stilu: e je fakat je bolesna, uostalom to je na njenoj doktorici i komisiji da odluče je li za bolovanje ili ne, a ne na roditeljima.