noćni strahovi

[nevenera]

našla sam neke teme, starije ali su sve za djecu do 3 godine a moj ima 4,5g
do sad se znalo dešavati tu i tamo, neke zime više, neke manje ali evo, ove zime je užas.
svaku noć ili svaku drugu se budi, vrtiši, plače, njurga, nešto nerazumljivo govori, kao da nije ni budan. većinom u okviru 2h od kad je išao u krevet.

prebacili smo ga kod sebe, spavamo mm ili ja s njim u bračnom. skupa ne ide jer se jako rita dok spava i ubije nas po noći.
nije da je pomoglo ali bar ne budi mlađeg s kojim je u sobi od ovog ljeta.

dali smo mu noćno svjetlo, koje do tad nije niti imao niti htio.

bili smo do psihologa vrtićkog i zaključeno je da su po svemu u pitanju noćni stahovi.
dobili smo neke smjernice pa ćemo vidjeti no kako se čini to je više ono- kad prođe- prođe.

je li to imao još netko i kako je izgledalo? kad se popravilo?

[Hajdi]

Evo ga dobar članak.

Roditelje budi stravičan vrisak. Oni jure u dječju sobu i vide svoje dijete kako sjedi širom otvorenih očiju i pokazuje na nešto u mraku. Svi pokušaji da ga vrate u stvarnost i umire ne uspijevaju, ostaje odsutan u nekom svojem svijetu između jave i sna. Nakon što se napokon umiri i ponovno zaspi, ujutro se više ne sjeća ničeg.
Veliki broj roditelja katkad doživi sličnu scenu, stručnjaci govore o noćnom strahu koji valja razlikovati od noćnih mora.

Noćni strahovi
Tijelo je budno, um spava
Najčešće se javlja dva/tri sata nakon odlaska u krevet
Dijete (barem isprva) ne reagira na pokušaje roditelja da ga umire
Kad ga se uspije probuditi djeluje uznemireno i ponekad agresivno
Razvojna faza - strahovi se javljaju neko vrijeme i nestaju kako ciklus spavanja sazrijeva

Noćne more
Um je budan, tijelo spava
Dijete se nakon buđenja sjeća sna
Rado prihvaća utjehu roditelja, olakšanje nakon buđenja
Najčešće se javljaju usred noći ili kasnije
Mogu se javiti u raznim razdobljima djetinjstva

Dr Paul Saskin, klinički direktor regionalnog centra za poremećaje spavanja u Las Vegasu kaže da su noćni strahovi prvenstveno fizičke reakcije, dok su noćne more rezultat nesvjesnog prisjećanja na traumatske događaje. Prema podacima iz Sjedinjenih država, noćni strahovi se javljaju kod više od trećine djece i to najčešće kod dječaka između treće i sedme godine života.

Utjecaj noćnih strahova i noćnih mora na ponašanje djeteta
Nakon nekoliko neugodnih noćnih događaja dijete počinje povezivati noć sa strahom i traži utjehu u prisustvu roditelja. Česta je pojava da se dijete boji
ostati samo u sobi, ugasiti svjetlo, proći kroz mračni hodnik i slično, a nisu rijetke ni noćne posjete krevetu roditelja, sve do katkad komičnih situacija kad se jedan od roditelja pokušava naspavati sklupčan u dječjem krevetu, nakon bezuspješnih pokušaja da dijete vrati u isti.

Razvojni aspekti noćnih strahova
Kao što je navedeno ranije, noćni strahovi su normalna razvojna faza, a katkad traju i dulje nego što očekujemo, do sedme ili osme godine djeteta. Iako neugodni i zastrašujući, zapravo su znak djetetovog kognitivnog i emocionalnog razvoja. Mala beba se ne boji jer još nema razvijeno mišljenje, dakle nije u stanju stvarati misli i unutarnje slike koje pobuđuju strah. Starije dijete prima mnoštvo informacija, razvijena mu je mašta i granice “realnog” i “nerealnog” nisu tako jasne kao što mi odrasli mislimo da jesu. Predškolsko dijete još ne shvaća zaista da se u noći ne mogu pojaviti stvari koje ranije nisu bile ovdje. Za nju/njega je posve normalno da se u mraku mogu stvoriti čudovišta koja nisu bila tu dok je bilo upaljeno svijetlo. Stvari u mraku izgledaju drukčije, dijete to sad primjećuje i to ga plaši.
Zadatak roditelja tijekom djetinjstva bit će u mnogo navrata pomoći djetetu da se nauči nositi s različitim oblicima straha i pritom je vrlo korisno ako nisu usredotočeni samo na to kako djetetu pomoći u trenutnoj situaciji, da se što prije umiri i nestane strah, već da upravo neugodne situacije svjesno iskoriste za razvoj vještina koje će dijete moći koristiti i kasnije te pomoću njih svladavati razne životne izazove (npr. razgovor o osjećajima, vizualizacija i sl.).
Uzrok noćnih strahova katkad može biti i tjelesno stanje djeteta, npr. kod povišene tjelesne temperature mozak može vršiti pojačani pritisak na stjenke i dijete može imati vrlo žive snove koje onda doživi kao realnost.

Nekoliko ideja koje mogu pomoći vašem mališanu da se riješi strahova:
1. Vodite računa o tome da ste vi smireni i sigurni, ništa ne djeluje toliko umirujuće na dijete kao roditelj koji “zrači” mirom i razumijevanjem.

2. Slušajte! Potaknite dijete da govori o strahovima. Iako se dijete možda još ne može u potpunosti izraziti i razgovor ne može posve riješiti strah, ipak dijete učimo nešto važno: o osjećajima treba govoriti, to pomaže!

3. Prihvatite njegove strahove! Ruganje ili negiranje strahova najčešće nimalo ne pomaže, a dijete može i povrijediti. Bolje je reći, npr.: “Znam da se bojiš biti sama u mraku, u mraku stvari izgledaju drukčije i to te plaši, no ja znam da ovdje nema ničeg što bi bilo opasno i čega bi se trebala bojati.”

4. Razvijte s djetetom ritual prije spavanja i nastojte ga se pridržavati svake večeri. To može biti čitanje određene priče ili pjesme. Ponavljanje svakodnevnih “rituala” daje osjećaj sigurnosti. Može pomoći i blago noćno svjetlo (postoje razni oblici i boje). Može pomoći i ako ostavite vrata pritvorenima, pustite laganu glazbu ili stavite djetetu u krevet omiljenu igračku…

5. Kod nešto starije djece može se raditi s vizualizacijama, što je dobra prilika naučiti ih vještini koja im može dobro poslužiti kasnije u životu u brojnim situacijama.

6. Dopustite im da budu “opsesivni”. Katkad djeca mogu imati potrebu stalno ponavljati priču o svojim strahovima, postavljati pitanja. Sve je to normalan način prorade osjećaja i izvire iz prirodne potrebe djeteta da se riješi straha.

Na što valja obratiti pažnju:
- Voditi računa o tome da se kod djeteta ne razvije veza između straha i dobivanja pažnje. Iako će uplašenom djetetu naravno biti potrebna određena količina pažnje da ga se umiri i utješi, važno je voditi računa o tome da jednako toliko pažnje dobiva kad je sretno, kad je zaigrano itd., inače postoji opasnost da dijete nesvjesno počne koristiti strah kao način manipuliranja okolinom.

- Iako je u redu povremeno dopustiti djetetu da dođe u krevet roditelja treba paziti da ne dođe do zamjene uloga, npr. majka spava s djetetom u bračnom krevetu, a otac na kauču u dnevnoj sobi. Ukoliko otac i majka žive zajedno, onda je njihovo mjesto jedno pored drugog i ta slika djetetu pruža prirodnu, temeljnu sigurnost i osnovu za kasniju izgradnju vlastitih odnosa.

- Ako se kod vašeg djeteta i nakon nekoliko mjeseci ne pojavljuju znaci smanjenja straha ili ako strahovi postaju sve intenzivniji, razmislite o tome da potražite profesionalnu pomoć.

mr.spec. Melita Stipančić, klinički psiholog

[Hajdi]

Naša N je to imala baš tako nekako oko 4-5 godine. Trajalo je otprilike godinu dana i ne svaku noć. Nestalo samo od sebe.

[boysmama]

i naš R.

i još uvijek ih ima, povremeno... probudi se usred noći uz žestok plač i prstom pokazuje na medvjeda, vuka, pčelu u mraku... ljuti se na nas ako ne vidimo isto što i on... no, to kratko traje, kad se potpuno probudi i kad ga umirimo, nastavlja normalno san u svom krevetu

Hajdi, hvala što si nam prenijela definiciju i razlike između straha i more, kao i ispravno postupanje u tom slučaju

[Rimaithor]

Nama je trajalo do osme godine tzv. noćni teror (pomalo nalik na hororac, moj je i mjesečario usput ).

Bez iznimke se dešavalo kad je zaboravio pišat prije spavanja, ne znam zašto je povezano ali zaista jest. I uvijek prva dva sata nakon zaspivanja (dok smo mi još budni).

Proći će.

[lastavica]

kod nas je to trajalo godinama, i nadam se da je napokon prestalo.
Sad si baš razmišljam i čini mi se da je jer su zadnja buđenja bila svjesna dozivanja mama, tata. Obično nakon nekog "uzbudljivog" filma.

[Liv Tyler]

Bez iznimke se dešavalo kad je zaboravio pišat prije spavanja, ne znam zašto je povezano ali zaista jest.

Ovako i kod nas, točno kad ne ode pišati prije spavanja. Ali on ne vrišti nego plače i nešto nerazumljivo mrmlja, ne može se s njim nikako komunicirati. Zapravo počne vrištati kad mu se obratimo. Nekad imam osjećaj da mjesečari jer zbilja hoda bez nekog cilja i stane na prvoj prepreci, npr. kad dođe do zida i kao da je u kazni okrenut licem prema zidu.
Mi to nikad nismo prakticirali, čak ni za šalu.
Ja imam osjećaj da sanja da ide na wc.
Kad ga se fizički digne i odnese obaviti nuždu, plače ali obavi, smiri se isti sekund i odmah zaspe. Doduše uz nekog od nas.

[nevenera]

baš ovo što je hajdi navela sam pričala s psihologicom
objasnila je razliku noćne more i noćnog straha. došli smo do zaključka da je definitivno strah u pitanju
po njenom sudu je do zbog stres

naime, u vrtiću je on "predobar", doslovno mi je tako rečeno sve želi raditi, sve i svih sluša, nema nestašluka niti ikakvih djetinjarija
po mišljenju psihologice on noću proživljava i ispoljava svoje frustracije što se po danu ne dešava što on želi, tj da se ne može izboriti za svoje je
a još kad dođe doma iz vrtića ga čeka damjan koji je totalni mini musolini
dakle, nije bilo govora o strahovima kao takvih već o frustraciji

iako, ja sam primjetila da zna spominjati da je izmišljao (tako on kaže za sanjao) da mu se netko penje na prozor, da ga xy grize ili tuče

dobili smo zadatak raditi na njegovom samopouzdanju i izgradnji njegovog ja i verbaliziranju njegove volje
sad, digresija, kad on krene mene muštrati sa svojim zahtjevima nije mi jasno da nema svoje Ja ali kužim da negdje mora to ispoljiti i sad mi je jasno zašto je u zadnje vrijeme jako problematično s njim bilo doma

rutinu imamo - priča, pranje zuba, odlazak na wc

dobio je noćno svjetlo koje koristi ima 2 tjedna

[Liv Tyler]

A od kad je to njemu jako izraženo? Možeš li povezati s nečim određenim, npr. jel to baš krenulo od kad mu je brat u sobi? Ili od nečeg drugog.
Jeste mu najavili da će se D preseliti kod njega ili ste ga samo preselili? Možda frustracije vuče i od te brige za D koju svi pokazujete i možda se boji za njega.

[nevenera]

damjan je preseljen ovo ljeto u 8 mj, to je počelo u 11 mj. mislim da nema veze s tim.
govorilo se i preseljenju dugo prije toga, soba se bojala.
ne mislim da je do toga
kod njega je to bilo i prije, prije brata i bilo čega, ali tipa 1-2-3x godišnje.

Možda frustracije vuče i od te brige za D koju svi pokazujete i možda se boji za njega.

je, damjan tu je dosta jak faktor

[Liv Tyler]

Njemu se možda sve samo akumuliralo i izgleda tako kako izgleda sad.

[nevenera]

vjerojatno, novi vrtić (iz privatnog se preselio u državni) i dijeljenje sobe s bratom

[latica]

a šta ti on priča o vrtiću? mislim, kad kažeš da se preselio svatko može imat u glavi sto i jednu mogućnost kako je to utjecalo na njega, ali kako je zaista utjecalo na njega? kužiš šta te hoću pitat? može biti da je to u pitanju, a može biti i nešto sasvim drugo, mi odrasli uvijek volimo interpretirat, ali djeca imaju svoju viziju svijeta, možda njega nešto sasvim drugo okupira ...
jel ti priča o tome, o tetama, o djeci, o igranju, bilo šta?

i jel imate neko vrijeme ili neku radnju u kojoj on tebi priča o svojim doživljajima bilo čega, pa tako i vrtića, pa da to iskoristiš? znam da je iz njih teško izvući ono što te zanima kad te zanima, zato je uvijek bolje ići okolnim putem ... recimo meni M kad ga izravno pitam kako je bilo danas u vrtiću, uvijek kaže super i gotovo. ničeg se drugog ne sjeća što ga pitam - šta su jeli, jel spavao, jesu bili vani, ništa. i onda navečer kad legne, ja dođem s njim pomolit se i onda se još zagrlimo i popričamo 10-ak minuta. i onda on nekad ispriča neke detalje koje cijeli dan nije ni spomenuo niti se toga sjetio - ali očito mu treba da to s nekim podijeli i proradi jer se na kraju dana toga ipak sjetio. to su i lijepe i neke recimo manje lijepe stvari, ali nešto što ga se dojmilo... ja tu nerijetko ostanem totalno iznenađena njegovim doživljajem svijeta

zatim, još jedna stvar o kojoj vrijedi razmislit - šta bi ti rekla kako on doživaljava to što on ide u vrtić, a D ostaje doma?

[Hajdi]

naime, u vrtiću je on "predobar", doslovno mi je tako rečeno sve želi raditi, sve i svih sluša, nema nestašluka niti ikakvih djetinjarija
po mišljenju psihologice on noću proživljava i ispoljava svoje frustracije što se po danu ne dešava što on želi, tj da se ne može izboriti za svoje je
a još kad dođe doma iz vrtića ga čeka damjan koji je totalni mini musolini
dakle, nije bilo govora o strahovima kao takvih već o frustraciji

Da, treba ga poticati da se izbori za sebe, također samo njemu posvećivati pažnju bez mlađeg brata, imati neke trenutke samo za njega, isticati kako je on veliki pa smije ovo i ono a mlađi brat eto ne smije, braniti ga ako je potrebno pred nasilnošću mlađega i ne popuštati mlađem samo zato jer je mlađi, bolestan, štajaznam, i ne očekivati da on popusti zato jer je stariji, pametniji ...

Ovo što si rekla da je "predobar" .. uvijek su me zabrinjavala djeca koja se tako ponašaju jer znam da se iza toga mogu skrivati drugi problemi.

[boysmama]

naime, u vrtiću je on "predobar", doslovno mi je tako rečeno sve želi raditi, sve i svih sluša, nema nestašluka niti ikakvih djetinjarija
po mišljenju psihologice on noću proživljava i ispoljava svoje frustracije što se po danu ne dešava što on želi, tj da se ne može izboriti za svoje je
a još kad dođe doma iz vrtića ga čeka damjan koji je totalni mini musolini

evo, potpuno ista stvar kao i kod R.
u vrtiću i s nepoznatim ili nesvakodnevnim ljudima je mila dušica, sve sluša i pomaže, čak u razgovoru povisi i glas ko anđelak... a doma jedino obrušava svoje frustracije na meni... isto ima jednog mini musolinija doma

[nevenera]

šta bi ti rekla kako on doživaljava to što on ide u vrtić, a D ostaje doma?

tin vrtić stvarno voli. subotom kad mu kažem da danas ne idemo u vrtić zna plakati
uleti u sobu ujutro i pita jel se ide u vrtić i da je on obučen, pa mu moram reći da to nije danas i da se ide u ponedjeljak.

a šta ti on priča o vrtiću?

kad idemo doma priča o tome ili za ručkom. komentira što rade tete ili što je napravio ante, mate, stipe....

znao je doći doma i nekad reći da ga je netko dirao, tukao i tome slično no u priči s tetama a i u priči s njim vidim da je to nešto tipa - igrali su se loptom i ante, mate, stipe njemu nije bacio loptu nego nekome drugome i njemu je to- zlustavljanje i zasmeta ga jako.

također samo njemu posvećivati pažnju bez mlađeg brata

većinom s mm-om radi nešto, damjanu to ne damo jer sve stavlja u usta. navečer s tinom čitamo priče i bude sam s nama još pola sata kad damjan ide u krevet
ako idem negdje, npr na tečaj- pitam ga uvijek želi li ići sa mnom da idemo ja i on sami, nekad želi, nekad ne

ne popuštati mlađem samo zato jer je mlađi, bolestan, štajaznam, i ne očekivati da on popusti zato jer je stariji, pametniji ...

ovo moram promijeniti sigurno, ne da se damjanu popušta nego je on smotaniji i često strada kad se njih dvojica uhvate "igrati", a od tina sam do sad očekivala ne da popusti nego bi mu rekla da se snađe i da se nauči igrati s damjanom

[nevenera]

nakon par mirnih noći stavili smo tina opet s damjanom u sobi da vidimo hoće li biti problema.

[rucho]

kod nas prva (i zasad jedina) bjese nocna mora prosli tjedan.... pretpostavljan da je dosla zbog pregleda krajnika koji je prosao bezuspjesno i slijedi mu novi i on to zna...... sad spavam s njim u sobi (zato sam i kupila krevet 140x200.... imala sam predosjecaj da ce bit takvih situacija.....) ..... neka maca il pauk ga je napala (a samo mu je najvjerojatnije pao kusinic na macu pa ga malo pocesao po nosu)..... pa je mama morala usisat sobu i prominit krevet..... pred njim narafski.... kao da to inache ne radim....

ugl.... pratim temu da skupim iskustvo..... .....

[nevenera]

mali update (editirat ću ovo čim skužim hrvatsku riječ za to, na talijanski je aggiornare )

otkako sam se javila zadnji put smo imali možda 2-3 epizode.
spava s nama
tj jedan od nas spava s njim
damjan spava sam u sobi, tin s nekim od nas u bračnoj, a onaj drugi spava na kauču u dnevnoj.
spava nemirno, okreće se, mlati nas, nekad sjedne u snu, nekad sjedne pa legne tako da mu guza stoji u zraku, nekad se okrene i zvizne me nogom u glavu pa skužim da je skroz naopčako zaspao

nastavljamo u ovom režimu neko vrijeme pa ćemo vidjeti kako dalje

[rucho]

neve.... tako ja spavam zadnje tri godine...... ..... bio je samo jedan mali mali period od oko dva tjedna kad je "uspjesno" spavao sam u svom krevetu... al samo zato jer je bio nov pa samim tim i zanimljiv.....

ma skuzila sam da su nasi frajeri izrazito empaticno-senzitivno-energicni i sve sto dozive i prozive moraju jos bar nekoliko puta i podsvjesno u snu.... evo moj otac koji je najcesce na otoku sad je dosao i narafski malac je sav u brodovima gliserima i voznji morem... cak su mu i busevi brodovi i kako jugo puse onda rade djiha djiha po valovima..... to je po danu... a nocu ih obavezno moram "privezat" parkirat i da.... s nama u krevetu je cijela flotila papirnatih jedrenjaka...... pa onda njegova kronicna slina koje iz nosa curi na sve strane pa kaslje pa ispovrati pa se boji zaspat da opet ne ponovo pa kad zaspe onda sanja kako ga tata presvlaci iz te sporke robe i omiljene vrece pa urla da oce vrecu.... sve u snu... i za kraj - najdrazi kusin mu je moja glava... lipo nalegne na pola (moje glave) i onda me jos rukom ceprka po kosi (kratka je pa valda misli da gladi naseg pesa...)

daklem.... cekaj dok nadje curu..... pa nek se onda ona bakce s njim...

[black_lady]

[Rimaithor]

Moj je isto nemirni spavac, promjeni desetak polozaja kroz noc. Nasi nocni strahovi su trajali do devete godine. Razmislite zelite li toliko dugo spavati s djetetom.
Priznajem, on je uvijek imao epizode nocnog terora i mjesecarenja sat, dva nakon zaspivanja a tada sam ja jos budna, tako da nije bilo potrebe za spavanjem u istoj sobi.

[nevenera]

meni je samo problem što budi damjana, inače je bio sam u sobi. a damjan s nama. pa sam damjana šaltala s njim. i ok im je bilo, dok nije krenulo ovo
damajna on probudi no i prestraši vikanjem pa on nikako da zaspe nakon toga

[bailey]

moj stariji je imao noćne strahove oko 5. do 6. godine, povremeno, znalo je biti i dramatično, a prošlo je samo od sebe.
od blizanaca drugi samo ponekad nemirnije spava kad nešto mumlja i sjedne (imaju 6 godina). ja ga dođem zagrliti i vratiti u ležeći položaj, i on nastavi spavati.

[Liv Tyler]

A neve bi li probali opet D s kunom vratiti kod vas, a da on opet spava sam u svojoj sobiako kazes da je onda bilo ok dok je bilo tako?
Ovako bi se mozda vise svi skupa naspavali, a nitko ne bi morao na kauc.

[nevenera]

ne bih damjana prebacivala kod nas je jer se ja ujutro rano budim i budim tina. jedino damjan i mm mogu spavati do kasnije. ovako bi se svi budili ujutro, jer kad je bio sa mnom u sobi uredno bi se probudio kad bih ja išla raditi, tj oko 6.
ovako budim tina i idemo skupa, njega ostavim u vrtiću a ja idem na posao. a mm i damjan spavaju još do 7.30-8

[MaminMacak]

I moja kcer je imala nocne strahove i trajali su do 8 godina.
Znalo je biti intenzivnijih i manje intenzivnih faza.
Mogla bi povezati s time da je bilo cesce kad je imala uzbudljiv dan ili kad bi malo kasnije isla spavati.
Ono cega se sjecam iz knjiga je da dramatican nocni dozivljaj koji je neugodan za cijelu obitelj nije ni priblizno tako opasan, tj. prakticki je normalna nuspojava razvoja mozda kod nekog postotka djece tako da mi nismo oko toga radili neku veliku paniku i istrazivanja zasto je to tako ... Pokusala sam jedino da ima neki ritam i da nema nekih velikih uzbudjenja prije spavanja.

Ima dobar tekst o tome u onoj knjizi svako dijete moze nauciti spavati. I sjecam se da je tamo ili negdje drugdje bilo opisano i kad treba ici doktoru, a kad ne. I znam da treba proci do skole i da sam ja sa 7 godina vec razmisljala da li bi sad ipak trebali ici doktoru, ali proslo je vrlo ubrzo nakon toga, sa 8 godina.

Vazno je samo da se dijete ne budi na silu iz tog straha tako da se kasnije toga niti ne sjeca jer bi to moglo onda stvoriti neke dodatne strahove i osjecaj da nesto nije u redu s njim. Moja nije niti znala da se to dogadja nocu. Nekad bi se npr. u strahu popiskila pa bi joj presvukla pidamu i posteljinu i ujutro se cudila zasto ima druge hlace.

Ovo za spavanje u vasem bracnom, zar ga ne mozes prenjeti u njegov krevet kad vi idete spavati? Mislim T ide jako rano spavati pa ako su tih prvih 2-3 sata prosli, nece se vise kasnije buditi. Ne znam samo koliko je osjetljiv na prebacivanje iz kreveta u krevet i da li bi ga to probudilo?

[nevenera]

neće se probuditi on, spava kao klada, probudi se damjan. onda damjan plače pa se tin probudi.
no trenutno nije frka to, nego tin kašlje pa ionako je s nama, i bio da i da nema toga.

[Adorabla]

I znam da treba proci do skole i da sam ja sa 7 godina vec razmisljala da li bi sad ipak trebali ici doktoru, ali proslo je vrlo ubrzo nakon toga, sa 8 godina.

kod moje ceri je trajalo do 10.te godine i isli smo na obradu s 10 godina (doduse cijelo vrijeme smo napominjali da ima nocne strahove kod pedijatra). Ona je imala epizode u prosjeku 1x tjedno kad je bila manja a kako je rasla tako je imala rjedje. S 10 godina su se ti strahovi pretvorili u mjesecarenja. Ne znam sta mi je bilo gore

tako da mi nismo oko toga radili neku veliku paniku

ne mogu nazalost reci da je tako i kod mene bilo. Ja jesam bila u panici jer su to bile toliko ružne i creepy situacije da se nisam znala nositi s njima najcesce. Od tzv vjesticjeg urlanja, okretanja ociju, pokazivanja prstom, plakanja i vristanja ... fuj i bljak. Kad se sjetim odmah me uhvati grc u zelucu

Vazno je samo da se dijete ne budi na silu iz tog straha

to su i meni govorili medjutim ona jednostavno nije prestajala, nije se sama vracala u san i ja sam ju bila prisiljena "buditi". To je najcesce izgledalo tako da bih recimo upalila svjetlo u hodniku ili malu stolnu lampicu. Nisam ju bas budila na silu ono tresla ramena i slicno, nego recimo njezno

prebacili smo ga kod sebe, spavamo mm ili ja s njim u bračnom. skupa ne ide jer se jako rita dok spava i ubije nas po noći.

i nasa se ritala itd ali smo izdrzali spavati s njom i to najvise zato sto su strahovi bili rjedji kad je bila s nama u krevetu.
Poslije kad je narasla veca (znaci cca 8-11 godina) sam skuzila da cak iako nije pokazivala strahove i nas budila, ona je uvijek u to isto vrijeme dolazila nama u krevet, a da toga nije bila svjesna.

[nevenera]

kod nas je sad neko zatišje, koliko dugo ćemo vidjeti
skupa su u sobi, zasad ima 2 dana. sve se čini ok. no kod njega to dođe i ode u valovima

napomenula sam pedici za noćne strahove. nije puno komentirala.