I mi odradili hitnu jos u vrticu. Pao je ledjima s jedne stolice i na drugu udario glavom o rub. Puno krvi, tete skoro pale u nesvijest. Ali samo jedan sav, nista strasno.
Zainteresiranost za skolu ga je vec prosla
nadam se da ce nadoci. Tvrdoglav je kao mazga, u nekim stvarima prezrel za svoju dob, u nekima totalno nezrel. Panika je vev eskalirala. Srecom, naletio je na jako dobru uciteljicu, to mi je utjeha.
Strah me prometa, iako ima samo jedan prelazak ceste koji on prelazi kao muha bez glave. Uopce ne gleda. Strah me ucenja, sudjelovanja u nastavi. On ne voli crtati, nije ni cudo, nije bas vizualan tip. A crtanjr vec odavno forsiramo radi vjezbanja grafomotorike, mozda i zato.
A ponasanje
ja ga ne prepoznajem vise, kao da ti nije ono isto dijete od prije godinu dana.
Drzak, tezak, ne bih toj uciteljici bila u kozi. Ne bih ni sebi bila u kozi, ali ja to uz roditeljsku ljunav nekako guram. Kako ce ona, nemam pojma. Nadam se da je jaaaako strpljiva, a istovremeno autoritativna.
Od opreme imamo tek torbu. Ni ne znam sto jos trebamo nabaviti. Knjige bi trebao dobiti uvecani tisak, ali ne znam kako to ide, da li to ukljucuje i radne biljeznice ili to sami kopiramo uvecano