Jooooj ja sam još u nesvijesti od Hajdinog vrtića sa bikama, romobilima i svim tim prijevoznim sredstvima
. To je super!!!
Kod nas isto, standardno, dvorište sa toboganom, pjaščanikom i klackalicama, a ljulje samo ako ih tete objese ( a to ne rade od kada je jedno dijete palo). Unutra isto klasika, kutak za crtanje, za friziranje, kuhinja i tako to..., ali ne žalim se, naprotiv. Vrtić nije velik, pa je i to dovoljno, a tete su super, maštovite i rade s djecom. Eto, u petak su pekli kolač sa jagodama
Helenice, jest bili u ortopeda za hodanje na prstima? Ja sam kao dijete dugo hodala na prstima, ali u ta davna doba nije se nitko sjetio poslat me u ortopeda. To je rezultiralo skraćenim tetivama u listovima zbog čega nikad nisam mogla čučnut, ono sa punim tabanom na podu, već sam čučala na prstima. I naravno, opet nit na tjelsenom u školi to nije ni prof. primijetio. Osim toga su mi i stopala malo kriva, tj. imam visoki luk zbog čega sa možda i hodala na prstima. Svakako, sreća pa sam cura, jer kada sam prvi put obukla makar i male štikle, negdje sa 15 god, jednostavno sam počela normalno hodati. U štiklama je nemoguće hodat na prstima. I tako sam skužila lijek
. U kratko vrijeme sam jednostavno počela hodati normalno čak i u patikama.
Danas Bogu hvala, ima toliko više mogućnosti, vježbi i djecu više gledaju - i u vrtiću i u školi, tako da se ti problemi već rano uoče, ali treba reagirati odmah ( bar da izbjegneš skračivanje tetiva
)
Hajdi - nadam se da će brzo ozdraviti i da ga uho ne boli puno. Uho je zbilja gadno kad boli.