Da se malo i ja javim
Moj V je već veliki momak (idući mj. puni 5
) - i sad mi se pored seke od 8 mj. čini ka školarac, a kad sam išla u rodilište on mi je bija pari bebač - kako mijenjamo perspektivu, ha?!
Faza adaptacije na sistericu je za nama, voli je beskrajno, ali isto se s vremena na vrijeme osjeti zrnce ljubomore - kao npr. nekidan, sjedi kraj nje na kauču, ja u kuhinji kuham kavu i čujem ga kako joj govori - kravo jedna!
i kad je vidija da ga vidim (i čujem) kaže joj - kravice mala slatka!
A za Dan žena joj je ubra u vrtlu ljubičice, poljubija je i rekao joj - sritan ti Dan žena mala ženo!
Vrtić i dalje obožava, redovno i s veseljem ide, krasno crta - baš tete hvale da je jako maštovit i napredan u crtanju... sport ga i dalje ne zanima jako (pogotovo sportovi s loptom), ali ajde puno vozi biciklu (to jako voli), pun je energije, stalno skakuće - znači nije trom, samo ne voli loptu...
R i L mu i dalje štekaju, baš kanim pitati opet tetu jel nam vrijeme za logopeda - jaaaaako je rano progovorio, ali ova dva glasa nikako savladati...
Tvrdoglav je i on puno, baš puno šta me nekad izuva iz cipela!
Nježan je i osjetljiv, ali to ne želi pokazati na prvu...
Zadnje vrijeme često postavlja pitanja o životu i smrti, nebu, beskonačnosti itd. - baš onako filozofskog tipa i često moram stati i promisliti prije nego mu dam odgovor.
I on je tip djeteta kojem ne možeš dati neki jednostavan odg. i to je ka to... ne, ne, on uvijek ima još sto potpitanja, zašto ovo, zašto ono, kako itd. - strašno me veseli ta njegova oštroumnost, šta ne znači da ponekad nije i malo naporno ostaviti sve i s njim u debatu - pogotovo kad te čeka i beba i sto drugih obaveza... ali onda opet zastanem i kažem sama sebi - budi sritna šta imaš tako bistro dijete!
Najviše ga trenutno zanimaju brodovi i sve šta ima veze sa morem (kitovi posebno), sunčev sustav, dinosauri, zemljopis... svake subote ujutro idemo skupa u knjižnicu - tamo je sretan ka prase u blatu
I tako... veselimo se jako nadolazećem proljeću i šetnjama po našoj plaži, lutanjima po gradu... o ljetu da ne pričam!
Ps.sjetih se upravo našeg razgovora od prije neku večer (a svako malo nešto slično "raspravljamo"):
Mama, zašto ovaj kipić stoji na kantunalu?
To je Gospa koke.
Znan da je Gospa, al pitan zašto stoji tu?
Ja kažem - zato jer ti je to ostavila baba Mare kad je umrla (prabaka, svekrova mater, op.a.).
Zašto mi je ostavila?
Da te čuva.
Ajme mama! (Hvata se za glavu) Kako me može čuvati komad kamena?!
Ma ljubavi naravno da te ne čuva taj kipić, nego ti je to podsjetnik da na nebu ima netko ko te čuva...