Mala djeca i digitalna tehnologija

[latica]

već sam odavno rekla da ću malo potaknuti ovu temu, jer me i profesionalno zainteresirala u zadnje vrijeme. ali nikako da uhvatim vremena da nešto pametnije sročim pa ću krenut ovim pristupm i jednostavno otvorit temu

dakle što, koliko i zbog čega vaša djeca gledaju/igraju/uče s digitalnom tehnologijom - TV, komp, tablet, mobitel? što mislite da je dobro, a što loše kod toga?

reći ću samo da ima iznimno malo pravih istraživanja o učincima digitalne tehnologije na djecu mlađu od 8 godina - pozitivnim i negativnim. Američka udruga pedijatara preporuča da se djecu do 2 godine uopće ne izlaže "ekranima", dakle ni TV ni ništa. njihova preporuka nastala je na temelju jednog prilično upitnog istraživanja, a istovremeno u Americi se bilježe najveći vremenski periodi koje djeca provode upotrebljavajući digitalne uređaje.

do sada istraživanja pokazuju da su mogući i pozitivni i negativni utecaji, ali za ove malene je to sve još prilično neistraženo.

pozitivni idu od toga da neke edukative aplikacije i programi mogu pomoći djeci u učenju novih vještina - npr. učenje stranih jezika, učenje slova, i sl., mogu pomoći čak i kod koncentracije (vjerovali ili ne).
negativni ... uglavnom se svi usmjeravaju na nagativne, ali oni su različiti kod starije i kod mlađe djece. ovi maleni, mogu naravno psotati ovisni o tim uređajima i onda oni uđu u sustav nagrađivanja i kažnjavanja, što nije dobro. postaljaju se pitanja pasiviziraju li ti uređaji previše malu djecu koja se mroaju kretati i straživati da bi razvijala i motoriku i inteligenciju i znanje o svijetu, uzimamo li im mogućnost da sami razviju načine samosmirivanja i nošenja s vlastitim emocijama ako im kad su plačljivi i ljuti damo tablet da se smire i gledaju, utječemo li na njihove prehrambene navike ako im dopustimo da gledaju TV ili nešto na tabletu dok jedu...

dakle što vi mislite? i kako je to kod vas?

[† Volvo]

Malo ga je tv zanimala (ili ne uopće) u sitnoj dobi (do 2 sigurno), ali kinoljupci smo od doba kad se moglo (od neke 4. godine recimo), radio uvijek zvrndao negdje, neka glazba. PC je u uporebu došao u doba kad je ona neka papiga sa svojim domom/ gradom/ svijetom ušla u priču, u kasnovrtićkoj dobi negdje. Više je rješavalica nekih logičkih na papiru i izvrstan vrtićki poticajni program prošao dotad. Mob je vlastiti dobio s prestankom boravka u školi (4. razred) i to najprije onaj neki jednostavan skroz.

Što sve ne znači da ne bi (da ima novaca i vremena i dopuštenje, izrečeno ili prešutno od nas doma ) sad u višim osnovne visio na mreži nekog tipa stalno . Kad ga uspijem odmaknuti od tog, vidim da i razmišlja ali teško tišinu i "dosadu" podnosi . S druge strane je čini mi se dosta informatički snalažljiv (i što se uređaja koji traže takvu logiku tiče) pa to gledam s te strane. Nešto se dobije, nešto izgubi, cijena napretka

Ne koristim gadgete za pogađanja/ nagrađivanja/ kažnjavanja - svi skupa mislim da vrijedimo više i možemo bolje od tog

[nevenera]

ja sam tinu dala tablet kao "nagradu". kad bi navečer damjan zaspao, a ja bih išla uspavat nikšu. oko 20 min.
no ubrzo je počeo stalno žicati, uzimati bez pitanja. pa sam ukinula.
isto s tv-om. kad je krenula rtl kockica on bi se ustao prije nas pa bi gledao. pa sam je makla s programa.
nije ju bilo nekih 3-4 mj
sad je tu ali ne gleda kad želi, nego je određeno.

ima mali mobitel. koji mu služi za igranje igrica. moj ne dira i ne smije dirati, kao ni laptop ni tablet s kojim radim.
dobije ga pol sata dnevno. najčešće navečer
nekad ga uzme sam, ali onda dobije sankcije.

ima dosta ovisničko ponašanje, ako smijem primjetiti

[Vicky & Mama]

Mog tv nije uopće zanimala do nekih 2-2ipo godine (pa čak ni crtići) - e onda mu se dogodio neki klik i sad bi (da mu ne doziramo) valjda čitav dan buljio u crtiće na tv ili mom mob.
E ali - ne damo mu...
Pogleda kad se probudi par crtića u trajanju sve skupa nekih pola sata (trenutno npr.Mickey Mouse Club i Dr.Pliško), pa onda iza ručka opet crtić-dva i navečer, prije spavanja jedan mu upalim na moj mob I to je to... sve skupa stane u uru vrimena dnevno...
Igrice nikakve ne igra...
Ali... on je još mali (4 ipo godine), vidit ćemo kako će biti kako bude rastao jer kažem, da ga je pustiti 2/3 dana bi buljio u ekran...
Interesantno, kad mu dođe rođak (godinu stariji) doslovno ih trebam izbaciti u dvorište jer oni bi gledali crtiće...
Aj vole i slagati legiće
Al zapravo mislim da oni (nažalost) nisu iznimka po tom pitanju, danas je većinom tako... a nama veliko dvorište oko kuće plus borova šumica, na par koraka i plaža pa vi sad recite šta je u tim malim glavicama
Al aj, bar ljeti stalno visi vani i neda se ugurati ga u kuću

[morena]

Tehnologija nam je sastavni dio života, htjeli mi to ili ne. I sasvim mala djeca se pokušavaju dočepati naših mobitela jer ih doživljavaju kao "bitnu stvar" - čim mobitel zazvoni, mi skačemo i javljamo se. Pa ga žele i oni. Ne mjerim koliko su često pred TV-om/kompom. Mlađi je od nedavno počeo doživljavati crtiće, i sad napeto odgleda Mickey Mouse Club (stariji brat aktivno sudjeluje u gledanju, pa ga mali oponaša, viču OOOO, Sjajkooooo!, skaču kad ovi u crtiću skaču, plešu na kraju i tako) - baš mi je simpatičan. Povremeno traži Traktora Toma, pa mu stavim mu jednu-dvije epizode koliko mu traje konentracija. TV je upaljen češće od toga ako traži stariji brat, a sad, mali se povremeno zagleda, ali još ga ne zanima ostali sadržaj.
Stariji gleda što ga zanima i koliko ga zanima - nekad samo jedan crtić uz mlađeg brata, nekad hoće dugometražni, nekad ništa, nekad bi cijelo popodne gledao vlakove ne youtube. Dozvolim s nekom mjerom, radije se dogovorimo što i koliko, nego da zabranim. Obično je razuman po tom pitanju, pa mi je lakše.
Tehnologija nikad nije poslužila kao kazna ili nagrada. Ali nije ni išta drugo - sad kad razmišljam vidim da ne koristimo baš princip kazni i nagrada općenito.

Koristim li tehnologiju da ih smirim kad su recimo razdražljivi - da, ali rijetko. Sad, možda je korisnije za njega zaokupiti ga u tom trenutku nečim kreativnijim, ali nekad nisam ni ja kreativna.

Gledaju li tv dok jedu - skoro nikada. Jede se za stolom, pa nam tu tv nije dostupan. (osim ako zajednički nešto gledamo, pa se zaželimo kokica ili nečeg za grickanje, ili nešto tipa sendvič - onda jedemo pred tv-om. Ali to nam nije standardni obrok). Općenito mi se ta ideja ne sviđa, mislim da je nepotrebno uvoditi takvu naviku, ali ako nema navike, povremeni izlet ne vidim kao nešto loše. U kratkim fazama kad sama hrana nije bila dovoljno zanimljiva, češće smo listali slikovnicu za vrijeme jela (mlađi od početka dohrane jede sam, tako da njega nikad nije trebalo zabavljati za vrijeme jela, hrana mu je dovoljno zanimljiva sama po sebi).

Uglavnom, istraživanja uzimam sa zrncem soli, i sve dok vidim da tehnologija nije prioritet, da će djeca radije ići van, u park, uzeti legiće, ja sam zadovoljna. Ako se prioriteti promjene, intervenirat ću