Postao/la ddamja59 » 05 stu 2009, 20:02
Pročitala sam članak. Crkva ima svoje stavove i treba ih poštovati. I crkva i masa drugih ljudi će reći isto, ali ja jednostavno želim tračak nade u beskraju dijagnoza kojima medicina nemože pomoći. Kada su nam rekli da će naše dijete biti biljka (tada je imao 4 godine), svijet se nakratko zaustavio. Zar niste primjetili? U vakuumu nerazumijevanja našli smo razumljivu malešnu točkicu i uhvatili se za nju.
Godine su prolazile, sada ih imamo 18, prolazile su operacije, medicinari su odmahivali glavom. Sada samostalno sjedimo u kolicima, nemamo pelene, pričamo puno suvislih rečenica, smijemo se, volimo muziku, psujemo i sretni smo.
Nadišli smo neuropedijatra, neurokirurga i cijelu fizijatriju . Nalazi mozgovine s puno cista i malo sive tvari, sa eeg-om od stalnih grand mala i žarišta do lagano promijenjenog a mi razumljivo pričamo! Nikome od njih to nije jasno, ali je tako.
Prošli smo ukupno 23 operacije i nebrojene bioenergičare, šarlatane, travare od Hrvatske, Bosne, Slovačke, Engleske....život nam je bolji. Dali su oni pomogli, da li je pomogla naša vjera ili suze zaključane u dubini duše?
Tko zna!
Vjerujem u VJERU I BOGA, i sam Mekki kaže: molite se bogu za ozdravljenje, mislite u tom trenutku na postojeće bolesti. Ja to godinama radim, svako jutro se budim i pomno tražim na svom ljubimcu do kakvog napretka je došlo i UVIJEK vjerujem u poboljšanje. Nakon 32 tretmana kod Domančića srce mi je lupalo kao u srne u svakodnevnom iščekivanju i nakon dugih 18 godina pelena već 3 mjeseca ih nemamo.
Čudo Božje zar ne?
Sada smo kod Mekkija i opet iščekujem i vjerujem.
ZAŠTO CRKVA SMATRA DA TO NIJE DOBRO? SVE JE DOBRO ŠTO PRUŽA NADU!