poticanje komunikacije kod neverbalne djece

[nadicab]

Ok, evo nam novog topica
Dakle, mene zanima zbilja gdje i tko radi (ne privat) s djetetom koje nema razvijene komunikacijske vještine.
Jako sam znatiželjna i kako potiče jer sam do sada mislila da takvih stručnjaka kod nas nema.
ne jednom sam čula definicije naših logopeda da se ne smije koristiti neverbalna komunikacija jer će u tom slučaju govor izostati

[Mammamia]

Na Goljaku, na odjelu majka dijete logopedice rade i s neverbalnom djecom. Naravno da je naglasak na razvijanju govora i u početku su mi čak tamo rekli da bi alternativna komunikacija usporila razvoj govora, ali kako Mardži već ima 4,5 godine i još uvijek ne govori, a očito je da razumije, počele su i one spominjati neverbalne načine komunikacije. Isto tako logopedica u njenom vrtiću (vrtić Latica u Zadru) radi s njom i s drugom djecom koja ne govore iako možda dobiju manje termina, jer ima dosta djece koja pohađaju taj vrtić isključivo zbog govornih problema pa ih žele što bolje pripremiti za školu. To mi je malo krivo, ali ipak se radi i s neverbalnom djecom barem 1x tjedno, a kad je moguće, onda i više. Znam da u vrtiću teta logopedica s Mardži provodi uglavnom tzv. K.O.S.T. terapijuu da bi se što više opustili mišići, pogotovo mišići govornog aparata. Na Goljaku joj teta čita slikovnice, traži da joj pokaže nešto vezano uz priču, da pokuša imitirati glas, rade i neke sadržaje na računalu, pa onda s nekim slikovnim materijalom. Ne mogu točno opisati način rada ni jedne od njih (ni Goljak, ni vrtić), jer nisam prisutna, ali se bar radi s njom i ona s njima bez problema odradi sve ono što sa mnom ne želi. Mustra mala! Ne znam samo na koga je tako tvrdoglava, uopće nema takvih u našoj obitelji!

[Dory]

Super da se otvorio ovaj topić. Nadam se da će roditelji koji su imali odnosno imaju još uvijek podijeliti informacije na koji su način radili s djecom i kako izvući maksimum.Tko od stručnjaka sve može pomoći?Ako je dijete do 3,4 god koristilo većinom neverbalnu komunikaciju kad se dogodio taj Klik i kad bi ukoliko će koristiti i verbalnu komunikaciju to trebalo početi....Kod mene je puna kuća djece, djete pohađa vrtić, ali govori samo slogove - 3,5 god.

[alexandra]

dory, više se ne postavljaju ograničenja u godinama što se tiče govora. neka djeca u s. školi su progovorila s 9, neka s 12, neka nikada. prije se granica postavljala na 6 godina, sada tog više nema.

dakle, ustanovili smo da na goljaku rade s neverbalnom djecom, u klaićevoj rade s neverbalnom djecom, na erfu ne znam da li rade, ali sigurna sam da znaju dati upute kako raditi, mislim da ima i jedan privatni logopedski kabinet na trešnjevki, ali to bi trebala provjerit, rade u vrtiću za djecu s poteškoćama u komunikaciji, rade u centru za autizam (zadnje dvije ustanove su naravno zatvorenog tipa - pod time mislim da ne primaju "vanjsku" djecu).

o metodama koje koriste kod s. neću ponovo, pisala sam prenekoliko puta i ne mogu više, i svi manje više znamo koje su (od pecs, abe, kombinacija i pronalaženja što djetetu najviše paše).

uvijek ovisi gdje i kod koga naletiš i tko će dat takav savjet da se ne potiče sporazumijevanje gestama.

evo da se vidi da neće baš svi logopedi reći tako citiram dio iz godišnjeg školskog izvješća s. logopeda:
"poticati razvoj razumijevanja te ekspresije (kako verbalne, tako i neverbalne): poticati upotrebu pokazne geste te kratkim vedrim dramatizacijama poticati interes za slušanje i glasanje te usvajanje svih elemenata govora."

[† zmijac]

nemam iskustva sa situacijom u zg i vježbama preko uputnice-kod nas sam to mogla ostavariti samo privatno (cash varijanta) ali znam da se kod nas verbalna komunikacija počela javljati tek nakon što smo uveli neverbalnu (PECS )iako su i nama govorili da kad prihvati neverbalnu da zaboravimo govor

[DomiMama]

meni to s neverbalnom i govorom fakat nije jasno... a laik sam teski.
logika je da dijete nauci komunicirati... kako god! a onda ce samo shvatiti prije ili kasnije da svi drugi komuniciraju na neki drugaciji nacin pa ce se najvjerojatnije prebaciti na to... mislim... i guess da je tako...
za downice sam barem na vise mjesta procitala da im ne smeta ako krenu sa neverbalnom, dapace...

[alexandra]

uvijek postoje tanke linije. i zato terapeut treba dobro poznavati i procjenjivati dijete. jer neka djeca u npr. autističnom spektru, mogu, ali ne žele govoriti (teško im je, naporno, komplicirano) i kod njih usavšavanje neverbalne komunikacije može dovesti do totalnog zanemarivanja verbalne komunikacije. ali se i kod njih radi paralelno i na jednoj i na drugoj. samo ih se na razne načine provocira da počnu koristiti i verbalno. moja će nešto reći samo u "povišenim" emotivnim situacijama (najčešće u strahu ili jakoj ljutnji ili pak kad se kockice i nebesa poslože u stanju potpune opuštenosti), znači može. a u svakodnevnom životu je baš briga kad zna pokazati ili uzeti sama.

[flowerpower]

ja imam dojam da je stara struja log. sklona cekati pojavu govora i nazalost jos se cuje da ne zele primiti dijete ako nema verb. komunikacije (barem je tako ovdje gdje sam ja) ali me veseli da se pojavila i ova nova ekipa koja potice i neverb. komunikaciju (voljela bi da je takvih vise)
pozdrav ekipi

[alexandra]

ima i stare i nove struje, ima i stare struje koja prati promjene. naša defektologica ima 63 godine. i kroz ruke su joj prošli većina ovih koji pripadaju "novoj struji".

[Daisy]

Moj F je polaznik Malog Doma, i odkada smo krenuli u 9. mjesecu, primijetila sam velike pomake baš u ovom neverbalnom dijelu komunikacije (on ne govori). Mislim da su osim ostalih terapeuta u MD najveću zaslugu imale njegove tete Senada i Ivana (koriste slike, simbole, piktograme...)

[nadicab]

da, flo, baš tako
mi smo koristili PECS puno i paralelno s time kombinirali govor. Ali, mislim da najveće iskustvo na tom polju ima Dinkić.
Koja loogopedica radi u Zadru - Dijana možda?
Aleks, nažalost situacija van zatvorenih centara zbilja nije bajna; znam da do nedavna čak ni s Downićima u Sloboštini nisu radili na neverbalnoj.
Privatni logopedi u Zagrebu znaju ispravljati govor, nisam čula da neki zna i neverbalnu; ako ih i ima, to je super info, tako da možemo proslijediti dalje.
Osobno mislim da je u neverbalnoj komunikaciji jako isprepletena i logopedija i defektologija; jako se individualizirano treba pristupiti djetetu - zato je i teško naći nekoga kome se to da. Imam osjećaj da je privatnjacima puno lakše i meterijalno isplativije raditi samo s glasovima i izgovorom.
Čak ne znam kuda da uputim dijete koje ima "samo" disleksiju i diskalkuliju

[Mammamia]

Koja loogopedica radi u Zadru - Dijana možda?

Ne znam, koliko sam upoznata sa situacijom, u Latici su njih dvije, s Mardži radi Nives, čula sam da spominju neku Dijanu pa je moguće da je ona ta druga logopedica. Što se privatnih tiče, ne znam kakva je situacija, a pretpostavljam da i u OŠ Voštarnica (koja je škola za djecu s pp) isto imaju logopeda. Nisam baš najbolje informirana, već se pomalo umaram od kopanja i traženja i moljakanja za nešto što bi naša djeca trebala dobiti bez ikakvih zapreka. Ne, nisam odustala, samo sam trenutno zadovoljna s ovim što imamo, mislim da bi Mardži bilo što dodatno bilo stvarno previše pa ćemo u nove pohode kad procijenimo da trebamo još aktivnosti. Trenutno nam najviše treba malo obiteljskog druženja i onga što naša pedijatrica naziva "topla obiteljska atmosfera" i za koju ona smatra da je najvažnija za svako dijete pa tako i za djecu s pp i ja se s njom slažem, pa ćemo praznike malo iskoristiti za više druženja, manje rada. Jesam li grozna ljenčina?

[alexandra]

Osobno mislim da je u neverbalnoj komunikaciji jako isprepletena i logopedija i defektologija; jako se individualizirano treba pristupiti djetetu - zato je i teško naći nekoga kome se to da. Imam osjećaj da je privatnjacima puno lakše i meterijalno isplativije raditi samo s glasovima i izgovorom.

potpisujem.

velim, mogu pročačkat da vidim to na trešnjevki i zvoni mi neka teta u velikoj gorici, al mislim da smo tu o njoj pisali.

s neverbalcima je jako, jako teško raditi, naročito u početku i naročito kad preko zrdrastvenog imaš terapiju na kapaljku pa nemaš kad ni pošteno naučit.

[Mammamia]

s neverbalcima je jako, jako teško raditi, naročito u početku i naročito kad preko zrdrastvenog imaš terapiju na kapaljku pa nemaš kad ni pošteno naučit.

Potpisujem. I još je teže ako su slučaj kao što je moja Mardži, da ni rukom zapravo ne može pokazati, jer je spazam toliko ometa da najčešće ne uspije usmjeriti ruku, već samo maše u pokušaju da napravi nešto ciljano, a onda se samo iznervira, a ako joj pokušaš pomoći i voditi joj ruku, spazam se još pojača. Ali se ne damo, borimo se i nadamo se.

[nadicab]

ee, a onda na mardžine probleme, dodaj i da dijete ne vidi

[Otocanka]

Koliko sam čula (a i vidjela na DVD-u) najveća stručnjakinja kod nas je dr. Rade iz Suvaga. Poznajem djevojčicu koja je išla kod nje i nakon nekih 2 godine terapije malena će krenuti u redovan vrtić.
Ja sam pokušala, ali odbili su nas s obrazloženjem da imaju previše djece kojima je potrebna pomoć lakšeg tipa, te da se ne mogu baviti s djecom kao što je moja kći (dijagnoza: zaostajanje u psihomotornom i govornom razvoju). I danas pozvizdim kad se toga sjetim . No, nisam to napisala da "pljujem" po njima već da se netko ne iznenadi ako ga odbiju.

Na Goljaku je dobila termin svaka dva tjedna, pola sata. Na prvom "satu" je dobila za naučiti pjesmicu o lopti (a tada uopće nije pričala) , a kada sam vidjela da se to ponavlja, odlučila sam potražiti privatnog logopeda.

Već dvije godine smo kod logopeda u Verbum Sanumu i jako sam zadovoljna. Za njih smo slučajno saznali. Bilo nam je bitno da znaju raditi s djetetom s PP, a preporuka jedne mame (iz druge ruke) je bila da su više nego super.
Danas moja Viki samostalno slaže kraće rečenice, neke riječi su nerazumljive (ili pogrešno vrijeme, padež, rod), ali sve u svemu napredak je vrlo vidljiv. Uz "klasične" logopedske vježbe, radi(mo) na grafomotorici i ovdje je napredak vidljiv. Vidim da ju prate u razvoju i kontinuirano daju teže zadatke, ali ništa šta ona trenutno ne može.
Financijski je to popriličan izdatak, ali vrijedi svake kune.

[nadicab]

da, Renata Rade je super, ali ona radi s djecom koja imaju samo govorno-jezično zaostajanje. I opet je i te djece previše za njene kapacitete
Mi smo svašta prošli, mog Denisa nitko nije htio uzeti u doba dok nije uopće govorio.
Srećom, naša slovenska logopedica je s njime počela raditi s neverbalnom komunikacijom (u početku je to bilo samo očima), poticala ga je na izgovor glasova uz pojedine radnje, ... ma čuda jedna. Srećom, uspjela je dobiti kod njega i govornu komunikaciju, vrlo rano je uočila da on ima te kapacitete, pa je i poticala taj govor.
Mislim da Dinkić ima izvrsno iskustvo jer je ona dugo radila sa svojim Filipom na nadomjesnoj uz popratno poticanje govora.
Poslije smo išli kod naših logopeda koji su ispravljali njegov govor, ali i tu je bilo problema naći logopeda koji je htio uopće raditi s njime iako je govor postojao. Srećom da smo zahvaljujući Dinkić naišli na logopedicu kojoj to nije bilo tlaka raditi, pa smo kod nje već nekoliko godina u tretmanu. I ona je bila jedina u Zagrebu kojoj se nije gadilo navući rukavicu i gurnuti prst u njegova usta i stimulirati njegov jezik
Ali kao što je rekla naša slovenska logopedica; lako je sada raditi na ispravljanju govora, ali trebalo je dobiti taj govor.

[Dory]

I moj maleni ima dijagnozu zaostajanja u psihomotornom i govornom razvoju i za sada nisam našla logopeda koji bi s njim radio - do Zagreba mi je gotovo 100 Km i ne znam koliko mi je izvedivo voziti ga i koliko uopće pomaže ako ide negdje samo jednom u petnaest dana. Dobra strana njegova razvoja što je sad motorički stvarno puno napredovao, može prinjeti čašu, pokušava jesti i POKAZUJE što želi pri tome ispušta neartikulirane glasove. Ako ja ne skužim što hoće onda se ljuti, mada ga ja pokušavam navesti da kad uzme čašu i traži piti kaže vo-da i to stalno ponavljam i danas mi se učinilo da sam čula nešto vrlo slično tome...on razumije da postoje riječi kojima može nešto zatražiti ali ih ne može izgovoriti. Da li netko možda zna ima li kakva literatura o našim problemima?

[Sanja]

Ovdje je opće poznato da logopedi odbijaju "težu" djecu. Mene su otkanatali kad je Niki bio cca 3,4 godine s objasnjenjem da ga dovedem kad prohoda.
Mlađi je isto imao problema sa sluhom i nismo mogli upast pa sam sama radila sa njime. Ajme i kuku!!
Dođe mi da poludim kad se sjetim koja sam budala bila.
Sad u skoli imamo logopeda jedan put u 100 godina. Katastrofa.

[Fortuna33]

http://www.mameibebe.biz.hr/phpBB2/view ... munikacija ( na zalost slike su izbrisane... to je neki problem sa photobucket albumom).
o ispriki da se moze zaboraviti na verbalnu komunikaciju ako se pocme sa pomocnomje toliko glupo da necu trosit ni vrme ni zivce za objasnjenje argumentima koliko su u krivu ( pisala sam vec o tome na temi o ulozi logopeda).

[dora0205]

Ima li netko u Splitu tko se s tim bavi????

[nadicab]

iz mojih postova si mogla iščitati odgovor

[dora0205]

znači, dobila sam po prstima.....pokušavam shvatit koje sve stručnjake imamo u Splitu pa šta više znam više me boli glava.....

[Dory]

Ono što ja novo i intenzivno u zadnjih nekoliko dana je da se moj malecki jako ljuti ako ne razumijem što gestom pokazuje...upravo je vidljivo kako želi nešto i onda mu ja recimo dam ono što on neće (ne namjerno, ne shvatin odmah) , tada se razljuti, maše rukama, nogama, udara....
naš neuropedijatar je na bolovanju (već 1 mj. a ne bih rado mijenjala). Ovih dana idem s drugim djetetom logopedu pa ću povesti i malenog da vidim što mi ona može preporučiti , može li ga se negdje uključiti (ona radi sa školskom i predškolskom djecom, izuzetno je predana radu ...voljela bih kad bi ga ona mogla primiti)...
Nisam otišla jer čekam genetičara 18. 01. (odgodili su nam vađenja krvi).
Imam sreću jer u vrtiću je jako mala grupa i teta s njim stvarno lijepo radi, ali na žalost riječi još uvijek nema- nikakvih, samo rijetki slogovi....

[nadicab]

Dory, takva situacija je baš bila na našoj dvodnevnoj radionici o poticanju komunikacije s djecom!
Bili su samo roditelji i stručnjaci; ja sam glumila s jednom mamom iz Zadra - ona mi je trebala prenijeti poruku "Želim da mi čitaš priču prije spavanja". Zvuči tako jednostavno, zar ne?
Ja je nisam razumjela i ona se toliko uživila u svoju ulogu da je počela glumiti i ponašanje svojeg djeteta - na krjau me gađala s prvim predmetom koji joj je bio pri ruci od frustracije A ja sam joj cijelo vrijeme nudila nešto drugo jer sam ju krivo shvatila i bila sam i sama frustrirana kako joj ne mogu pomoći.
Nakon takve igre, mama je rekla da joj je sada itekako jasnije ponašanje njenog sina. I zato je s još većim žarom krenula u učenje nadomjesne komunikacije

[Dory]

to je ono što fali svima nama koji imamo djecu s pp - dodatne edukacije i tematske radionice.....
U Zagrebu i većim gradoivma vjerojatno ima nešto organizirano, kod nas ne....ali u dobrim odnosima sam s jednom psihologinjom koja ima volje i entuzijazma i vodi jednu udrugu za djecu s pp (imaju igraonicu za djecu s pp - tu je bio moj maleni uključen prije vrtića) pa ću joj poslati mail, možda može nešto organizirati...

[dora0205]

Mene u principu frustira šta ja nisam obučena i ne znam kako se ponašat u određenim situacijama, ne znam koliko me Maroje razumi ili ne razumi...npr.kad me udre( ali samo mene)kad nešto ne skontam šta želi iz prve u početku sam bila izbezumljena pa sam pitala šta napravit....rečeno mi je:ignorirat, objašnjavat....u zadnje ga vrijeme za bilo kakve takve nepoželjne radnje sjednem na stolicu u kutu dnevnog boravka(isto mi je preporučeno) da sjedi 1 min.okrenut prema meni pa ćemo vidjet kako to napreduje...
Prošli tjedan sam provela u lovu na defektologa i konačno sam uspila nešto organizirat...čini mi se da je Maroje malo sazrio u zadnja dva mjeseca i da više stvari razumi.....eto malo sam se pojadala....pozdrav svima

[Dory]

Primjetila sam da razvoj kod mog malog ima neke intervale - recimo dugo stagnira, ništa se ne događa, a onda odjednom puno toga shvati....evo jučer pregorjela žarulja u blagavoni...on je sve vukao i prstićem pokazivao u žarulju i vikao...to, to,,i onda se uhvati za glavu (tako sam ja napravila kad je pregorjela i on sad oponaša), kupila sam malog psića bigla i u kući je, on joj se tako veseli, puza za njom oko stola, baca joj lopticu, nosi igračke, hoće ju hraniti, a starog psa koji je uginuo uopće nije ni doživljavao (ponašao se kao da ga ni nema). Jednostavno kao da mu nešto klikne i nešto mu se otvori....

[Dinkic]

Nadica, zna pokrenuti teme koje nas vecinu muce, hvala Nadica.

Pa od tvojih i mojih pocetaka i muka mozemo samo konstatirati da se kod nas nije puno promijenilo, a jako mi je tesko reci no mislim da nece ni skoro. Moj Filip ima Down sindrom te njegov visak kromosoma je izgleda najvise pogodio bas govor. Govor je toliko kompliciran proces i iako je s pocetka izgledalo da ce krenuti problema imamo i dan danas. Mi smo zahvaljujuci nasoj terapeutici iz Slovenije naucili jako puno, naucili smo principe nadomjesne komunikacije, kroz funkcionalnu smo ucili rijeci i razumjevanje, po Domanovom principu smo radili vokabular i pamtili rijeci i ucili ih izgovarati, vjezbali memoriju. Mucili smo se s nekim rijecima i po dva mjeseca dok nisam bila sigurna da ce uvijek za svaku slicicu reci stvarno isti slog ili rijec. Taj vokabular nam se sada kad vise prica jako lijepo pokazuje.

Zao mi je sto nismo imali kad smo pocimali nekoga u RH koji bi znao raditi PECS jer bi nama jako puno pomogao na pocetku, no s nekim osnovama nadomjesne smo uspjeli pocetne probleme savladati i pomaknuti se. PECS mi se cini jako dobar ne samo za djecu s autizmom nego i za svu djecu koja nemaju govor. Slicice im jako puno pomazu. Poslije pocetnih poticaja mi smo vise radili poticanje govoru kroz slicice odnosno recenice koje prate te slicice.

Kod nas koliko mi je poznato jos nitko ne radi i niti se uci na fakultetu kako stvarno djecu poticati. Mozda se uce fragmenti no nema sistema, a za sve kod nase djece ipak treba sistem i red i rad koji nije samo onaj kod strucnjaka nego puno vise doma. Mnoga djeca koja imaju teskoce su izuzetno vizualni i tako i PECS i nadomjesna su fantasticni.

U svemu treba jako puno strpljenja i kao sto rekoh sistem, vrijeme i rad. Treba i puno vremena za pripremu materijala. Ako dijete ne moze nesto reci, ali moze pokazati sa slicicom sto treba.
Na forumu je puno o svemu pisala i Fortuna. Ima toliko mogucnosti rada s djecom da se slazem sa svima koji ste rekli da kod nas nemate niti kod koga otici da vas poduci niti imate gdje odvesti dijete da vam netko pokaze kako raditi.

Sto se tice edukacije koju je spomenula Nadica. Nisu je organizirali strucnjaci, niti ustanove nego roditelji u Hrvatskoj zajednici za Down sindrom. Nasa terapeutica iz Slovenije se rado odazvala i odrzala edukaciju i predavanja, u tri navrata. Roditelji su bili stvarno super, jer imaju problem sa svojoj vlastitom djecom i onda im je nadomjesna bila jasnija, no strucnjaci koji su bili (osim jednog dva) nisu shvatili poantu i nazalost nisu nastavili dalje. Napravili su preveliki skok na stvari koje dolaze puno kasnije i tako preskacuci temelje nisu nazalost od pomoci nasoj djeci.

Kroz ovih nasih 9 godina sam jako dobro naucila da kod nase djece treba sve razbiti na jako, jako malo korake, kao da napravite usporeni snimak nekog procesa i onda svaki djelic tok procesa shvatite, odradite i dodjete do cilja. To je dug put, ali ima smisla i ima rezulatata.

[Dinkic]

Primjetila sam da razvoj kod mog malog ima neke intervale - recimo dugo stagnira, ništa se ne događa, a onda odjednom puno toga shvati....

I mi smo imali i jos cemo imati intervale kad nam se cini da nekako sve stoji i da nema pomaka, a onda skok i odusevljenje.

Mislim da se to svima dogadja inace u zivotu samo ne gledamo tako na svoj zivot ili ljude oko nas, a svoju djecu s teskocama gledamo, pratimo, analiziramo i mi i svi oni koji su u dodiru s njima.

Neka su nam samo oni zdravi, sretni i veseli.