vrtići pomoć molim

[abegi54@htnet-dsl]

Imam jednu jako veliku dilemu u vezi vritća pa me interesira kako su Vaša djeca uključena u vrtić da li po posebnom programu ili skupa sa ostalom djecom. Naime kod nas se zove poseban program i to imaju podcentri za djecu sa cp gdje su smješteni u dvije odgojne skupine i individualno rade fizio, logoped defektolog psigolog itd. U sklopu tog vrtića su naravno i djeca bez poteškoća a po saznanjima lakši(a što im to kod cp znači lakši slučajevi se uključuju sa redovnim), pa Vas ja sad malo pitam zar to nije malo diskriminirajuće. Ja tek trebam ići na razgovor prije upisa kao da se malo upoznaju sa mojim sinom tako da nemam pojma kako vrše selekciju ali sve skupa mi je to bezveze. Ja sam da se napravi individualni rad a potom da ih se malo integrira sa redovnom djecom. A ko mene što pita. Molim Vaša iskustva i saznanja.

[Lidija]

za koga diskriminirajuce ?

[MBee]

U vezi vrtića želje nas roditelja vrlo malo znače. Mnogi bi bili sretni da uopće upadnu u vrtić, u posebnu grupu, integrirani, što god. Nije baš da imamo izbor.

[abegi54@htnet-dsl]

Ma sve ja to znam i da je uopće teško doći do vrtića i da se nas jako molo pita. Ja nemam problema stim gdje god da upadne dobro upao bitno mi je samo da kvalitetno rade snjim tj da se dobro ponašaju prema njemu. Nego govorim općenito stalno se spominje integracija djece sa pp u društvo ali to je samo na papiru. Ma baš sam blesača što sam uopće što govorila kad se sve zna

[MBee]

Kako reče gđa. Tokić jučer na tribini "nije bitna socijalizacija već personalizacija" pa si ti misli.

[Lidija]

ma nisam shvatila iz tvog pitanja za koju djecu si postavila termin diskriminirajuce - za one u posebnim skupinama ili one koji su integrirani u skupinu - jer moze bit diskriminirajuce i za jedne i za druge

[abegi54@htnet-dsl]

Ma upravo tako može biti diskriminirajuće i za jedne i za druge. Nego ja sam mislila za one koji su u posebnim skupinama zašto se i njima neomogući sa ostalim vršnjacima bez poteškoća da se druže i upoznaju pa je korist onda obostrana i za jedne i za druge, po njim lakši oblici da a teži ostaju u posebnim. Mislim da ih se svrstava po dodatnim poteškoćama koje sa sobom nosi cp. Tako je još na dva tri mjesta u Rijeci. U jednom podcentru su djeca sa autizmom u drugom su sa mentalnom retardacijom itd. Tako bar piše im na stranicama riječkih vrtića.Mada za ove sa cp sam čula sve riječi hvale posebno za defektologicu a i psiholog mi se učinio simpa bar prekotelefona, pa ćemo vidjet

[nadicab]

ja nisam htjela pristati da Denis ide u posebnu grupu, čak niti u tu gdje se povremeno druže s drugom djecom. Razgovarala sam s drugim stručnjacima iz vrtića koji su me uvjeravali da je to najbolje za njega, da se djeca s takvim oštećenjima ne mogu u potpunosti integrirati jer on ne može ništa samostalno. u specijalnim vrtićima će imati svu potrebnu habilitaciju.
E, ne, to ne želim, habilitaciju dobiva kod kuće i to najbolju jer sam se obučila za skupe pare u Sloveniji. Ono što sam ja htjela jeste socijalizacija.
Imala sam sreću da je to u potpunosti razumjela psihologica iz DV Vedri dani - ostalo je povijest

[Mammamia]

Ne znam, ja sam Margaritu upisala u vrtić za djecu s pp, ali ona je imala tek 3 godine i zbilja niti govori, niti išta drugo može samostalno, pa sam mislila da bi u redovnom vrtiću (kad bi je uopće i primili, jer to je SF i za djecu bez poteškoća ako ne rade oba roditelja) bila zapostavljana. Skupine su velike (tridesetak djece), teta nema dovoljno, nisu ni educirane za rad s djecom s pp, a mnoge to niti ne žele. A s ovim sam vrtićem oduševljena. Osim toga tu ima svaki dan defektologa (teta im je defektolog), ne baš svaki dan, ali koliko god je to moguće i logopeda, a to inače u Zadru ne možeš dobiti koliko je meni poznato. Možda kad bude veća, kad bude predškolac, možda ću onda htjeti da ide u redovnu skupinu, ne znam, još je rano o tome govoriti. Prvo moramo naći načina da s njom stvorimo dobru komunikaciju, verbalnu ili neverbalnu, nije bitno. Mislim da ti najbolje poznaješ svoje dijete i najbolje znaš što bi za njeg abilo najbolje. Dobro je čuti i što stručnjaci misle, ali ne moramo ih uvijek bezuvjetno poslušati. S druge strane, kod nas je stvarno takvo stanje da nemamo baš puno izbora, moramo biti sretni ako nam dijete uopće prime u vrtić. Lijepo je ako pri tome naiđemo i na ljude pune razumijevanja koji će nam izaći u susret da ostvarimo ono što je najbolje za dijete, kao što je to uspjelo Nadici, ali to je kod nas na žalost rijetkost.