Ako vaše dijete ima bilo kakvih problema u razvoju, svratite ovamo. Pitajte, ispričajte svoju priču, podijelite svoja iskustva. Mjesto na kojem ćete dobiti puno informacija, pomoći, savjeta i vidjeti da uopće niste sami.
18 pro 2010, 16:31
Evo pošto mi je tema izbrisana, a možda i vaši savijetei koje nisam stigla da pročitam, ponovno otvaram istu, moj D. ima 6 godina, umjerenu mentalnu retardaciju, hidrocefalus, i adhd, vrlo se slabo skoncentrira na nešto određeno, baca stvari,ne mogu ništa ostaviti pokraj njega.
Bili smo kod psihologa, radi s defektologom, ali ja osobno ne vidim neke pomake, pa vas molim ima li tko od vas takve probleme ili da je već prošao na bolje, imate li bilo kakav savijet?
Kada ga izvedem u šetnju jede travu, zemlju, a prije toga je obilno ručao.....
18 pro 2010, 18:34
Moj B. ima također umjerenu mentalnu retardaciju (IQ 38) - ali se ja zapravo ne obazirem previše na to dali njegovu retardaciju zovu umjerenom ili lakom - ponašam se prema njemu kao da je obično zdravo dijete. Uključen je u redovni vrtić gdje dnevno provodi oko 5-6 sati. Ima 4 g i 5 mj. nosi pelene, počeo je samostalno jesti (zapravo se ljuti kad ga ja želim nahraniti, u vrtiću jede samostalno), razumije sve, ako vidi da će ručak - uzima podmetač i žlicu, zna točno gdje što stoji, pokušava se samostalno obući, jasno daje do znanja što npr. želi gledati na tv, jako, baš jako želi ljubav i nježnost - danas je želio spavati popodne, uzeo me za ruku i odveo do kreveta, ja sam se samo naslonila uz krevet, on je jasno dao do znanja - rukicama me vukao - da legnem uz njega, kad sam to napravila, zagrlio me, dao pusu, mazio po licu - to mu je sad najnovije otkriće - pokazivati svoje osjećaje, do unatrag 1-2 tjedna nije to radio..uključujem ga u sve što mi radimo, kud idemo mi ide i on - ako idemo u kazalište ide s nama, ako idemo na more ide s nama, ako idemo u crkvu ide s nama pa ako je bučan idemo mi s njim van...stručnjke koji bi s njim radili zapravo nemamo iako je prošao hrpu pregleda, defektologa nema kod nas u bolnici, logoped da je naručio na terapiju tek na proljeće, vodila sam ga u igraonicu za djecu s pp ali mislim da tamo nije dobivao dovoljno poticaja, redovni vrtić je puno poticajnija sredina. Dakle govora osim slogova i kratkih riječi od najviše 2 sloga zasad nema...Vrlo važna je dosljednost u radu s njim...i stalno ponavljanje. On npr. zna i što je kazna - kad napravi nešto što nikako ne smije - mora odsjediti na jednom mjestu - i vjerujteneće se maknuti dok mu ja ne kažem da sad može nastaviti s igrom - ali to je trebalo postići - nije to došlo odjednom - puno, puno puta sam ga dosljedno vratila natrag kad nije htio sjesti...On je dijete koje me neizmjerno usrećuje, pruža mi puno veselja i radosti i nekad mi se čini da svi mi dobivamo više od njega nego on od nas...
18 pro 2010, 21:22
Moja cura je jos mala, ali samo da ti posaljem malo podrske, jer vidim da i ti sve prolazis sama, pa znam kako je tesko....
Ja sam skoro razgovarala sa zenom koja je defektolog u Centru za osposobljavanje osoba sa MR, i ona mi je rekla da se od najranijeg uzrasta sa nasom djecom mora jaaaako ostro, jer je kod njih puno teze ispraviti vec ustaljene obrasce ponasanja, pa mi je npr. za moju curu preporucila da cim pocne da sjedi da je stavljam da sjedi sa mnom za stolom i da joj ne dam da ustane dok ne zavrsim sa jelom, iako ona nece naravno odmah jesti sa mnom, da njeno vristanje i galamu na prvu sankcionisem (tu je vec ostavila prostor da sama odlucim kako:), i da jednostavno ne dopustim da stvari izmaknu kontroli. A meni se vec sad cini da sam malo pretjerala sa mazenjem:)))
Meni se ta zena cini jako sposobna, i bas je bila raspolozena za razgovor, pa mogu ako zelis da je pitam naredni put za misljenje.
27 pro 2010, 10:32
Hvala vam na podršci, vrlo mi je teško, ono najgore je što me mući što će na kraju biti iz moga djeteta, dok sam ja tu eto brinuti ću se uvijek za njega, ali što dalje, kako će mi uspjeti u životu, kako će se realizirati, puno je briga i pitanja koja me muče, htjela bih ga izvesti na pravi put, da barem donekle može samostalno funkcionirati.
04 sij 2011, 15:15

Dajina, neboj se, nisi sama.Vidiš koliko nas je puno sa svim tim brigama i problemima.Sada misli dan po dan a budućnost nitko ne može predvidjeti pa se ne opterećuj time.Pronađi snagu duboko u sebi i guraj dalje kao i svi mi.Možeš ti to, velika si ti curica.
Zadnja izmjena:
gabica-žabica; 05 sij 2011, 13:36; ukupno mijenjano 1 put/a.
04 sij 2011, 18:36
Mislim da je pitanje svakog roditelja djeteta sa pp bas to...Kako ce moje dijete kad mene ne bude?Sta ako se meni nesto desi? Hoce li zavrsiti u nekoj smrdljivoj instituciji? Ma, trista stvari...A jos veci je problem nama koje se same borimo s tim, tako da potpuno razumijem tvoje brige. Ja se nekako pokusavam nositi s tim, i necu da razmisljam predaleko u buducnost, sad sam tu, sad joj dajem sve sto mogu, sad uzivamo, a sta ce sutra da bude, niko ne moze da zna...
Pokusaj da uzivas u svom djetetu, i znaj da nas ima puuunooo sa istim brigama
06 sij 2011, 16:24

Pozdrav Dajini i dječici.Nadam se da si malo živnula a ako nisi javi se pa ćemo te malo razveseliti.
15 sij 2011, 00:14
moj sin još nema tu dijagnozu. ali ima umjereno mentalno zaostajanje...i jedinu stvar koju sam naučila. a to je njemu najpotrebnija i najvažnija...maženje...grljenje...smijeh i puse...u tome se nemože pretjerati...sve ostalo ćemo također obaviti samo treba vremena...
nakon toliko vremena danas sam dobila prvi pravi poljubac "cmok u lice"...kad mi je donio knjigu da mu pročitam ja sam rekla da ću čitati ako mi da pravu pusu i cmok u lice dobila sam ju...i to tri za redom...i onda sam čitala priču, pa je tražio drugu i onda sam mu rekla nek ide dati tati pusu pa če on čitati a on je otišao poljubio tatu i vrati se meni da ja čitam ....6 godišnji zagrljaji su urodili plodom...
16 sij 2011, 03:53
moje je iskustvo da dijagnoza u principu ne znaci puno. ti si ta koja treba iskemijati i izvuci iz djeteta maksimum.
gentle revolution
http://www.gentlerevolution.com/aboutus.html su meni skinuli zavjesu sa ociju. mozak je toliko nesitrazeno podruzcje, uz odgovarajuci rad nebo je limit. oni su krenuli kao grupa strucnjaka za rad za djecom sa posebnim potrebama (fizicka i mentalna ostecenja) i imas literature ali oni rade i seminare i radionice. ako mozes sklepati novce moguce je otici i kod njih
po americi imas brdo centara za intenzivnu terapiju i naravno da ce klinac ici cizmama od 7 milja ako se sa njim radi 8 sati dnevno (nama su u pocetku predbacivali da malog maltretiramo jer svaki dan osim skole ima jos nesto. sad kad se vide rezultati vise niko nista ne prica. djeca imaju ogromnu energiju i zelju za ucenjem, to je instinkt)
osim toga prouci si sonrise metodu. u originalu su krenuli raditi kad im je klinac dijagnosticiran sa mentalnom retardacijom i autizmom.
Website:
http://www.option.orghttp://www.autismtreatment.orghttp://www.barryneilkaufman.comhttp://blog.option.orghttp://blog.autismtreatmentcenter.org imas dosta na youtube
da li sa malim zbog hiperaktivnosti radis joint compression (pritiskanje zglobova) i brushing (cetkanje) ?
http://www.youtube.com/watch?v=3vHSUz5m8E8http://www.youtube.com/watch?v=i47mm9jW0LMhttp://www.youtube.com/watch?v=uETDXHrH1io
Powered by phpBB © phpBB Group.
phpBB Mobile / SEO by Artodia.